Suša i kaizen

Lani sam isto u ovo vrijeme pisao o   suši. 

Nadali smo se, kako  ova godina neće biti tako jako sušna. Očito je kako ćemo   morati mijenjati  naše ponašanje prema vodi  u svakodnevnom životu i gospodarstvu. Spremanje kišnice postaje imperativ.Vidi post gdje se navode primjeri spremanja kišnice. Vodu treba poslije kiša što duže zadržati u poljima.  Nijemci ponovo otkopavaju stara korita  potoka koji su krivudali po livadama i njivama. Od našeg potoka Podvršćak  „Vodoprivreda“ je iskopala bagerima duboko korito ili  jarak u kojem nema više retencije vode jer nakon  kiša  voda vrlo brzo oteče u Savu.

Nestašice vode prisiliti  će nas da mijenjamo  brzi i užurbani  život što je i srž ovog posta. Htjeli mi to ili ne, težit ćemo više prema  glagolu „biti“ nego prema glagol „imati“. To znači kako biti sposoban spoznati i naučiti nešto o održivosti, a ne samo  konzumeristički razmišljati  kako  pribaviti nešto.

 Carlo Honore napisao je knjigu Pohvala sporosti; Algoritam 2006 u kojoj se veliča nova filozofija  življenja, kojom se zagovara  smanjenje brzine  izvršavanja mnogih svakodnevnih aktivnosti, koje dovode  odrasle ljude pa čak i djecu pod stres. Stres je engleska riječ  što znači naprezanje.   Silnice ili sile svakodnevnog života opterećuju ljudsko tijelo  s    psihičkim  i fizičkim naprezanjima. To naprezanje nastaje u ljudskom tijelu,  jer se suviše trošimo u radu i koristimo veću snagu nego je potrebno. Sjetimo se formule iz fizike : Radnja/vrijeme= snaga.  Ista radnja u kraćem vremenu traži veću snagu. Prisiljavamo   skratiti  vrijeme otkucaja svog  srca i   kemijske procese u ćelijama tijela.

U Pohvali sporosti  zagovara se spori način života koji obuhvaća  pojmove:pažljivo, mirno, strpljivo ,bez  žurbe, misaono, spokojno, kvalitetno kontra  brzom načinu  života koji ima značajke; agresivno, užurbano, nestrpljivo, stresno, površno, kvantitativno. Valja  lučiti kako pojam spor ne znači biti lijen.

Prema tome filozofija sporosti odnosi se na sve dnevne aktivnosti čovjeka bilo doma ili na radnom mjestu.  Hoćete li jesti objed u Mc Donald restoranu  za 11 minuta ili će vaše blagovanje  trajati jedan ili dva sata na nekom  ugodnom mjestu.

Stvoreno je mnogo korisnih  metoda i postupaka  u proizvodnim procesima kako bi se  pospješio i olakšao rad, smanjili različiti gubici,  bilo da je čovjek kod jela  ili  kod stvaranja različitih  proizvoda. Proces je teoretski gledano osmišljena veza elemenata u nekom  sustavu Proces je slijed međusobno povezanih  postupaka,  koji  u svakoj fazi troše jedan ili više resursa  (zaposlenik,  vrijeme,  energija,  strojevi,  novac) za pretvaranje ulaza (podataka, materijala, dijelova) u izlaze (output). Ovi izlazi onda služe kao ulaz (input) za sljedeći fazu proizvodnje, dok  nije postignut poznati cilj ili krajnji rezultat.  Krajnji cilj  može biti smanjenje onečišćenje okoliša  i/ili  manja potrošnja vode.

U industrijskoj proizvodnji smanjenje potrošnje sirovina, onečišćenja ili emisija različitih tvari u okoliš  postiže se metodama koje se nazivaju čistija proizvodnja[i] . Osnovni koncept čistije proizvodnje definira se pravilom „4-R“  prema engleskim riječima što znači : Reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije, potrošnju energije i materijala; Reuse - ponovno upotrijebi primjerice  povratnu ambalažu;  Recicle -  vrati otpadni materijal, škart  kao sirovinu u ponovnu preradu,  tj.recikliraj;  Replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš i prirodu . Zgodno  je znati koliko vode trošimo za pojedini proizvod. Primjerice, za papir je potrebno 1200 l vode za  1 kg papira.

Jednostavna pravila „4-R“ morala bi „ući u nas“ kao rutina , kao svakodnevno razmišljanje ili filozofija  života.  

Japanci, čija razmišljanja mnogi u svijetu kopiraju kako u proizvodnji tako i svakodnevnim poslovima imaju pojam kaizen  koji se kao životna filozofija ugrađuje u svijest ljudi. Kaizen  je koncept kontinuiranog poboljšanja koji je uveo u praksu Masaaki Imai. Njegova knjiga  Kaizen: The Key to Japan’s Competitive Success (1986) postala je svjetska uspješnica. U japanskom rječniku kaizen znači  stalno poboljšanje stanja u privatnom i poslovnom životu. Na radnom mjestu kaizen označuje obvezu stalnog poboljšanja, nametnutu i upravi i radnicima. Postoje mnogi kaizen upitnici ili postupnici, za poboljšanja  koji  imanju radne nazive „5-S“, „3-M“, „7-W“.

 Najpoznatiji je kaizen-postupnik „5-S“ sastavljen od natuknica pet japanskih riječi koje počinju sa slovom S: 1. seiri (stvori red) • spriječi pogrešan tok (materijala, energije, informacija i događaja) • ukloni nepotrebni alat • ukloni nepotrebnu opremu • ukloni pokvarene dijelove • sredi papire i dokumente 2. seiton (svaki alat ili predmet na svom mjestu) • čuvaj ih i održavaj tako da su ti uvijek pri ruci. 3. seiso (čistoća) • drži radno mjesto čistim. Pojam seiso na izvornom japanskom jeziku znači - pod u pogonu mora biti tako čist da se iz njega možeš napiti vode. 4. seiketsu (osobna čistoća i red) • neka ti tvoja sređenost bude navika i vrlina. 5. shitsuke (stega, disciplina) • pridržavaj se propisa i procedure na radnom mjestu. Ili, stvori od svog posla proceduru ili normu. Ljudi su se procjenjivali kao gospodari već po tome kako su  imali pospremljeno dvorište. Stvoriti red značilo je ne kamenje i drvo imati na istom kupu u dvorištu..

Poznat je i postupnik kaizen,[ii] „3-M“ koji se možeš „u grubo“ prevesti  „ iz suhog drveta može se još iscijediti voda“.Postupnik „3-M“    poklanja naročitu pažnju:  gubicima tj otpadu, preopterećenjima i odstupanjima . Uspješna domaćica ili  upravitelj proizvodnje ili nekog drugo sektora u tvrtkama, mora kroz  ta četiri faktora analizirati: suradnike, tehniku, metode, mogućnosti, alate,  materijal, količinu proizvodnje, protok, prostor, mjesto, način mišljenja... kako bi se dobila najbolja kvaliteta proizvoda ili ukusno jelo.  Nije dovoljno primijeniti samo najbolju raspoloživu tehnologiju,  nego valja pametno  upravljački povezati   mnoge  procese . Vidi tablicu 

Parolu  uz koju smo rasli i vrijedila prije 50 godina glasila je:  elektrifikacija+  industrijalizacija = socijalizam, sada  valja zamijeniti novom: minimalizacija  gubitaka + maksimalizacija  učinkovitosti i djelotvornosti = eko-proizvod. To se odnosi na sve procese u održivom gospodarstvu,  gdje svim  čimbenicima mora biti jasno, kako  učinkovitost znači napraviti dobar proizvod, a djelotvornost - pravi proizvod ili uslugu.

Ove vrlo sušne godine  morat ćemo shvatit kako je najvažniji događaj godine žetva .  Iako smo imali  sjetvu  ali ne mora biti žetve,  u onoj količini koju smo planirali.

 Sjećanjem  na gospodarenja naših predaka, koji su isto imali svoja „kaizen pravila“.  Ona su  bila oštra kao „britve“.[iii] "Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepati ćeš od gladi"

Ovu  „britvu“ „nosim“ iz  roditeljskom doma,  gdje čovjek započinje svoj život i odakle se počinju stjecati, iskustva, vještine i znanja. Moj otac  rekao mi je , na tramniku  kada nisam temeljito pograbljao sjeno "Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepati ćeš od gladi".  S riječi krepat (kao životinja) želio mi je uputiti  svoj prijekor  za nepoštivanje Božjeg dara u obliku obične pokošene trave, koja je već bila sijeno tj hrana za naše blago. Kao dijete morao sam kupiti svako jutro u ljeti i jeseni ranije otpale jabuke i kruške. Bio je to baš posao za dječju dob. Naime jabuke  nisu smije  propasti, jer su se koristile kao svježa hrana za ljude i svinje i kao i sirovina za jabučnjak , jabukovaču. Baka je sušila jabuke na suncu, očistila ih je, ako su bile već nagnjile , te ih spremala za zimu . Baka je smanjenjila otpada kod jabuka po kaizen postupnicima 5-S 3-M . Jabuke, izrezane na tanke ljuske se mogu posušiti bez upotrebe električnog  sušila na ovom žarkom suncu, što je opet zoran primjer iz „4- R“ postupnika .

Mnoge  jabuke otpadaju ranije, ali u njima se nalazi  Božji dar voda i ugljikohidrati koji su stvoreni i mogu poslužiti kao hrana i kao  sirovina za novi proizvod. Bez stresa, polagano i bez , velikih znanja ,  može se i u ovim sušnim vremenima mnogo toga spasiti i smanjiti šteta od propasti onoga što je  već izraslo.  

 

Ovakve otpale jabuke moja baka  ih je očistila , ako su već bile  na-gnjile , sušila na suncu,  , te ih spremala kao suho voće za zimu.

---

[i] Čistiji proizvodnju sam proučavao kroz trening i za to sam 2002. godine dobio Certifikat od Državnog instituta za tehnologiju u  Oslu (National Institute of Technology)

[ii] http://www.creativesafetysupply.com/Kaizen.pdf

[iii] Na mojem  poslu na području "Istraživanje i razvoj proizvoda" doznao sam za pojam tzv-e  "Ockham-ove britve". Wilhelm Ockham franjevac i filozof živio  oko 1280 g. je rekao;:"Besmisleno je koristit više pretpostavki ako je moguće s manje pojasniti neki pojam" Ili drugačije kazano "Odstraniti sve što je suvišno" ili "ako je moguće nešto postići s manje uzaludno je trošiti više"

S konceptom Ockham-ovu britve mogu se jezgrovito izraziti prirodni zakoni,  zapovjedi , pravila.

Globalizacija i okoliš

Globalizacija, konzumerizam,  potrošnja i okoliš su pojmovi koji se kao  paučina isprepliću u našim mislima i svakodnevnom poslu.

Prema definiciji globalizacija je normirani  proces prijenosa iskustva svakodnevnog života, te distribucija roba i ideja kroz cijeli svijet. Globalizmu pogoduju  Internet komunikacije u  poslovnim transakcijama,  čime se  uništavaju lokalne tradicije i regionalne distinkcije, stvarajući pritom homogeniziranu svjetsku  kulturu. Svaki vijak je normiran, ali i svaki sport koji danas globalno okuplja sportaše na Olimpijadi u Londonu je normiran. Čak što više  i sendvič „Big Mac“ jest  norma i   mjerilo  za  određivanje životnog standarda u Kini kod nas ili u SAD-u. U Kini košta 1,5 $ u USA 3,11 a kod nas u Arena centru 3,22 $ (???)

Konzumerizam je politika usmjerena na povećanje potrošnje  kroz reguliranje proizvoda, usluga, metoda i normi proizvođača, prodavača, i oglašivačima u interesu  zadovoljenja što više kupaca.

 Potrošnju  ekonomisti smatraju kao konačnu svrha gospodarske djelatnosti, a  razina potrošnje po osobi promatra se kao središnja mjera uspjeha nekog gospodarstva. Istraživanje potrošnje i ponašanja kupaca igra središnju ulogu u  makroekonomiji i mikroekonomiji. Nažalost, ekonomisti ne uzimaju najvažniju varijablu ili  limitirajući faktor gdje   je Zemlja ograničeni resurs.

No što je s  okolišem ? Koja je njegova uloga? Odgovorimo  na ovo pitanje na kraju teksta.

Kada je započela globalizacija? Rođenje globalizacije se dogodilo 1571 g. kada je Manila osnovana kao španjolska kolonija, kojom se povezalo trgovanje srebra  kroz Pacifik na relacija Amerike i Kine. Tako se to navodi u  knjizi: Barry K. Gills,„Globalization and Global history. Prvi  puta pomorci su  „savladali“ Pacifik  1521 godine.

Povijesni tijekovi globalizacijskih procesa u našim prostorima  imaju tada drugačiju sliku. Turci šire svoj utjecaj vojnim  pohodima  ubijanjem i zarobljavanjem ljudi te pustošenjem naših krajeva.

To je   doba kada je  živio naš veliki Marulić. On  piše poslanicu Papi Hadrijanu VI. 1522 godine: „ovo su nevolje koje nas tište: nevjerni Turci svakodnevno provalama zadaju jada i neprekidno nas muče; jedni se kolju, drugi odlaze u  ropstvo, imanja se razgrabljuju, stoka odvlači,zaseoci i sela izgaraju u vatri, a polja koja su nam obrađena omogućivala život dijelom se pustoše, dijelom ostavljena bez obrađivača rode  trnjem , a ne žitom“.

To je bilo vrijeme kada su u Europi  slijedeći važne povijesne ličnosti. Hadrijan VI. je bio Papa od siječnja 1522. do rujna 1523 godine. Nije bio lagodno primljen u Rimu jer je rođen  za Rimljane u "barbarskoj" Holandiji koja je tada bila Španjolska. Nisu ga voljeli kardinali, koji su bili podložni prijašnjem Papi Leo X. Zalagao se za borbu protiv Turaka, ali je tada bilo veliko rivalstvo svih država ili kraljevina u Europi i nije se mogla formirati fronta kontra Turaka. Ima li to sličnosti s Domovinski ratom?. Papa, u toj jednoj godini pontifikata, kao centralna ličnost Europe, imao  je kontra sebe Sulejmana I koji se naziva Veličanstveni i koji je harao Balkanom i Mediteranom.  Turci su  osvojili Beograd 1521. Taj Sulejmana I Veličanstveni bio je prema današnjem saznanju najbolji vladar-svih vremena, jer je bio subliman ili genijalac u pravu , vojništvu i ekonomiji. Vladao je od 1520. do 1566 godine. Papa Hadrijan VI je imao kontra sebe u teološkom pogledu  drugog genijalca  osnivača protestantizma Martina Luthera (1483 – 1546). Tada  počinje reformacija Crkve .  Luther opovrgava Papi da bude veza između  vjernika i Boga. U Europi se javljaju mnoge seljačke bune  protiv feudalaca.

Koja je sličnost između onog i današnjeg doba. Vrlo velika. I danas imamo veličanstvene vladare svijeta koji  vladaju svijetom ali rafiniranijim metodama. Ti vladari imaju armije strukovnih ljudi,  koji  ne uvijek ratom,  nego znanstvenim metodama kroz medije, banke i proizvode, te različitim ideologijama  zauzimaju strateška područja  na zemaljskoj kugli.

Slično kako su se  prije 500 godina formirale i ukidale  teološke i moralne norme, imamo i danas  različite etičke principe po kojima živimo. Prema navodima u časopisu Busness horizonts (1984 -3-

5) živimo,  nazovimo ga  u modernom društvu, gdje postoji stara i nova etika u kojem stvaralaštvo za budućnost teško preživljava. Neki zagovaraju staru etiku ponašanja i vrijednosti, dok drugi žive po novoj  što stvara u društvu „šizofreničke“ situacije .  Paralelno gledano usporedba izgleda ovako:

Stara  etika                             Nova  etika

1. Rad                                      ↔        1. Dokolica,  slobodno vrijeme

2. Štednja                                ↔        2. Zaduživanje

3. Konkurencija                       ↔        3. Protekcija

4. Žrtvovanje                           ↔        4. Sebičnost

5. Jednakost/nejednakost          ↔         5. Jednakost

6. Bogatstvo/akumulacija         ↔          6. Raspodjela bogatstva (nacionalizacija)

7. Poštivanje zakona     ↔                    7. Traženje rupa u zakonu

8. Prihvaćanje rizika     ↔                    8. Neprihvaćanje rizika

9. Korisnost/produktivnost       ↔         9. Kvaliteta života

10. Investicija              ↔                    10. Opća potrošnja

Uzmimo pretpostavku kako su naši starci  živjeli po ovoj staroj etici, dok mi sada  živimo po novoj etici, koja se ne opiri globalizacijskim procesima. Iz te  pretpostavke rađa se  pitanje; je su li naši „polupismeni“ starci bili napredniji ili lošiji gospodari  od sadašnje „školovane“ generacije?

Kada je globalizam ušao u našu roditeljsku kuću? Možda je kava koju su nam Turci „donijeli“  bila neki znak pojave globalizma.  Naime,  u našoj obitelji uoči velikih blagdana kupilo se par zrnaca  prave kave i pomiješalo s prženim ječmom.  Naši starci su inače pili čajeve; lipa,  kamilica,  kimlin,  glog i šipak koje su brali po livadama i grmlju. Od tih par zrnaca kave danas smo uveli kulturu pijenja kave, koja ne raste na našem tlu. Mislim da je pravilnije uzeti početak globalizacija u nas, vrijeme  kada su naši djedovi lojenice i lući zamijenjene s petrolejskim svjetiljkama ( lampašima) u kojima se koristio petrolej. Kroničari su zapisali kako je 1892 godine  prvi puta  pod zapovjedništvom Franje  Šodića rodom iz  Kostrene dopremljeno 3500 tona nafte iz Crnog mora u petrolejsku rafineriju Rijeka.

Mnogo pothvata i izuma koji su izvori globalizacije može se vidjeti na ovoj adresi .http://www.chemgeneration.com/hr/milestones/kronologija.html

Glavna značajka homogenizirane svjetsku  kulture je konzumerizam   kroz zaduživanje. Ako se zadužujemo onda je okoliš prvi i najveći „vjerovnik“. Nekretnine ,vrtovi kraj  kuća se prepuštaju  čudnim globalistima. Globalizam može biti koristan ili štetan kao i voda vatra ili sol u prehrani. Procesi  anti konzumerizma  i politika održivosti su „lijekovi“ protiv pošasti sve općeg globalizma i konzumerizma.  Mnogo tekstova na Internetu postoji ako se na tražilice otipkaju ovi pojmovi anti konzumerizma  i  održivost. Nije moguće smanjiti  onečišćenje okoliša ako se ne smanjuje težnja prema  konzumerizmu.

Konzumerizam kod mojih roditelja počeo je oko 1950. kada smo loženje i kuhanje na komenu (otvoreno ložište) zamijenili s  štednjakom. No nismo se zadužili nego smo prodali tele i kupili štednjak.

Konzumerizam u mojoj obitelji započeo je 1971. kupovanjem automobila „Fićo 750“na kredit. Štagalj bez krme postaje garaža. Jasno krediti u gradnji  kuće su bili glavni pokretači  konzumerizma.  Na sličan način Amerikanci 40 godina kasnije rade financijsku krizu u čitavom svijetu. Uvijek smo se pitali, tko to  štedi iz čijih  bankovnih pologa smo dobivali  krediti?. Odgovor nismo mogli dobiti. Inflacija ulazi u naš rječnik, anuitete ne osjetimo u kućnom budžetu. Što veća potrošnja to veći  životni standard te se uspoređujemo s drugim zemljama prema broju automobila , televizora, perilica za rublje po glavi stanovnika. Okoliš postaje sve prljaviji.

Mnogi vjeruju  kako netko ekonomski točno prognozira razinu  životnog standarda  primjerice u Zagrebu. Direktor Njemačkog ekonomskog instituta T. Straubhaar tvrdi: „kako je ekonomija društvena znanost i stoga nikada neće biti moguće precizno prognozirati , kao u prirodnim znanostima, iako se sve češće koriste matematički  modeli“. Razvoj društva može biti jako  nekontroliran.

Ako mediji prezentiraju trenutačno stanje stvarnog  života, onda se vidi preko informacija koje one transmitiraju u društvu  kako stvarno  živimo  super novoj  poslovnoj etici gdje nam je dokolica slobodno vrijeme i zaduživanje glavna okupacija. Jedna od vrlo važnih značajki globalizma jest brzi rast urbanog stanovništva. Može se opet praviti paralela između  Marulićeve  poslanice i današnjeg stanja: a polja koja su nam obrađena omogućivala život dijelom se pustoše, dijelom ostavljena bez obrađivača rode  trnjem , a ne žitom.

Urbanizacija sve više travu pretvara u beton. Grad Zagreb je megacity  za Hrvatsku. Uzevši stanovništvo RH on je više megacity   nego što su to gradovi Tokyo, Mumbai, Mexico City koji imaju od 20 do 35 milijuna stanovnika . U Zagrebu  i u bližoj okolici (Zaprešić Velika Gorica) živi oko milijun stanovnika. To čini 25% od ukupnog RH stanovništva.

Sada 62% ljudi u svijetu  živi u gradovima s stalnim rastom. Mnogi gradovi u svijetu imaju politiku da se ne povećavaju iznad „plave linije“. Veliki  gradovi su velika trošila u odnosu na okoliš u kojem svaki stanovnik godišnje direktno ili indirektno troši 208 t vode, 660 kg hrane,  1,660 t otpadnih voda i  660 kg  čvrstog otpada  i   220 kg  onečišćivača  atmosfere. Sve to treba „netko“ platiti kao javni trošak. Prema tome, definirati pojam okoliš-a, može se uz mnoge postojeće definicije i ovako: „Okoliš mora biti najvažnija  kočnica globalizmu, konzumerizmu i prevelikoj potrošnji.

Gradovi su   karcinomi prostora. Zagreb je isto karcinom i današnji  političari  koji većinom  žive u njemu  stvaraju    politiku (Zakoni i  Uredbe) da se on svaki dan povećava. Kako? Politika je vrlo jednostavna: Evo vama besplatne karte za gradski prijevoz pa glasajte za mene!???  Troškovi za prijevoz autobusa i tramvaja u ZET-u 2011. iznose  1,4 milijarde s kumulativnim gubitkom od  900 milijuna.   U izvještaju čitam, kako je bio značajan porast broja korisnika besplatnog prijevoza.

Besplatni prijevoz je bio jedan od razloga zašto je moja poznanica Katy Štibuhar došla iz New Yorka kao umirovljenica  živjeti u Zagreb.(???!!)

Ako se složimo  da većinom  živimo po novoj  etici onda je u pravu kolumnist Drljača koji  piše  u „Večernjaku“  :“Kriza privatnog sektora je toliko duboka, da više ne može trpjeti jaram  javnih troškova. Čitam dalje:  ..“Socijalistička misao na ovim prostorima je od 1945. moralna vertikala  ekonomska horizontala, ona je početak i kraj,  smisao i  svrha.

Revolucija i okoliš

Ne prodaj sine zemlju

Naročito ne strancu

Kad ne budeš zemlje ima

U debelom bit ćeš lancu

 (seljak iz Drniša čije ime sam zagubio)

Danas struji velika promidžba kroz sve medije: „To je revolucija“ tj pretplatite se na naš sustav mobilne telefonije. Ali kod nas vremešniji ljudi revolucija ima i drugačijih značenja.

Naša roditeljska  kuća bila je na sredini sela i imali smo relativno veliku dnevnu sobu. U toj sobi održavali su se   sastanci,  žitelja čitavog sela. Dolazili su odgovorni politički aktivisti, relativno mladi ljudi, na te seoske skupove   provodeći novu politiku, pod geslom svi u seljačke radne zadruge . Bilo je to nakon prevrata 1945. kako su naši starci nazivali prelazak na socijalističko-komunistički model gospodarenje. Tadašnjih  politički aktivisti nisu imali  jednostavan  zadatak govoriti ljudima na selu o novom društvu. Jasno, svi su slušali pažljivo i sa strahom, revolucionarni prelazak u novi poredak. Politički aktivisti  su govorili:  stvaramo novo društvo, gdje  će svi ljudi biti jednaki, ravnopravni, neće biti više bogatih i siromašnih ljudi.  Dati  ćete svoj grunt i blago i oruđe  i stvorit ćemo novi život u seljačkim radnim zadrugama. Govorili su,  te zadruge se zovu  kolhoz  u  Rusiji. Striček  Nacek, koji je bio dugo u zarobljeništvu u Rusiji, nakon prvog svjetskog rata, rekao im je  kako je kolhoz  zapravo logor. Strah se uvukao u svaku porodicu.

Mnogo se pričalo među ljudima o novom društvenom uređenju, gdje ne će biti siromaštva niti u gradu niti  na selu. . Moja stara mama, tako smo mi zvali baku Baru je komentirala: „kakvo  će to biti društvo jednakih ljudi? To je kao da si uzmem  siročku  (sjekirica za kosati drač) i odsiječem   prema palcu sve prste“. Znali su ljudi kako je to utopija i kako ne mogu svi ljudi biti jednaki, kao  niti  prsti na ruci. Ja sam tada bio dijete od 9 godina i ta rečenica ,o sječenju prstiju siroćkom    podsjeća me i danas na  mnoga politička događanja  kako u nas tako i u svijetu. Svugdje se među ljudima traži jednakost različitih vrsta. Tada se  revoluciju slavilo kao „zlatno tele“.  Ona je stvarala  jednako vrijedne  klase ljudi  proletere i seljake, time da su proleteri bili „nešto jednakiji.  Odričući se zemlje  seljaci žele biti proleteri, usput će dobiti dječji dodatak, 8 satno radno vrijeme , tri do  četiri tjedna plaćeni godišnji odmor.  Pohotom oduzimanja  privatnog vlasništva stvorilo  se društveno vlasništvo. Društveno vlasništvo su mnogi smatrali kako je ono svačije. Kad je nešto svačije onda je zapravo ničije, što je bio uzrok mnogim opačinama koje su bile vidljive  kroz mnoge pljačke i  korupcije u zadnjih  100 godina.  Učili smo, kako je revolucija stalna borba. Ali iz neprestane borbe rađa se nered  i surovost što ne dovodi do sklada u društvu. Poslije smo  učili u znanstvenoj disciplini termodimici kako se nered ili entropija stvara i kada se izjednače temperature materije ili primjerice pomiješa vino i rakija ili otrovi i voda . Neke mješavine se ne mogu  praktično  više razložiti u pojedine sastojke. Isto je tako kada se privatno vlasništvo ukida  podruštvuje,  nije ga praktično moguće vratiti u prijašnje stanje. Jasno,   niti  se teoretski ne može  pošteno provesti proces privatizacije, koja se isto revolucionarno provodi  na različite načine i sada u našem društvu.

Stoljećima su ljudi  tražile putove  , do društvenog  poretka  gdje  će biti mnogo socijalne pravde. U školama  smo učili: Srce socijalizma je jednakost . Karl Marks i Fridrich Engels  rezimiraju njegov cilj jednostavnim  sloganom: „Od svakog prema sposobnostima  svakom prema potrebama“.

Marks i Engels 1848. izdaju Manifest Komunističke Partije gdje se između ostalog navodi, kako se komunističkom revolucijom   ukidaju  privatno vlasništvo što je  nazvano eksproprijacija vlasništva nad zemljom. Kao odgovor  na Manifest , tek nakon 40 godina 1891. Papa Lav XIII izdaje poznatu encikliku „Nove stvari“ (Rerum novarum) gdje objašnjava načela katoličkog socijalnog nauka.  U sukobu između rada i kapitala  Lav XIII daje dva  važna načela. Zbog dostojanstva rada i radnika,  radnici se imaju pravo udružiti u sindikate, dok drugo načelo govori o pravu na privatno vlasništvo specijalno kada se misli na zemljišni posjed. Kao što ptica ima pravo na svoje gnijezdo tako i svaki čovjek ima pravo  na svoje vlasništvo.  

Od onda do danas dogodili su se mnoge  revolucije, prevrati, ratovi.  Danas  skoro svi Ustavi u  svijetu imaju članak o socijalnoj pravdi.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Dalje, članci 51,54 i 55 u RH- Ustavu govore o podmirenju javnih troškova, o slobodnom biranju poziva i zaposlenja i o pravu na zaradu zaposlenika, kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Bilo kako bilo, mnoge  postavke u našem,  i ne samo  u našem Ustavu, podsjećaju me na moju baku i njezinu usporedbu o jednako dugim prstima. Svi smo jednaki i nitko ne bi trebao biti gladan, jer živimo u socijalnoj državi. No svakodnevni  naš život i članci Ustava nisu uvijek  usuglašeni.

 Što bi danas trebali pričati stranački aktivisti (a ne pričaju?)na sastancima mjesnih odbora u selima i gradovima. Ako bi bili dobro podučeni oni bi trebali  koristili usvojim govorima  slijedeće pojmove: ljudski resursi, učenje,  upravljanje kvalitetom, ekologija,  upravljanje investicijama,  upravljanje financijama,  odnos s korisnicima , upravljanje rizicima, upravljanje inovacijama.

Da bi se lakše  živjelo ovi pojmovi nam moraju biti svima jasni. Podvukao sam upravljanje  investicijama i financijama o  čemu se opet  i najviše priča kako u mnogim obiteljima,  tako i u državnim institucijama. Investicije se doživljavaju kroz  novac  kojeg treba samo podignuti u nekim bankama. Valja  temeljito promijeniti  poimanje, o novcu  koji služi kao “mazivo”u  gospodarenju i  kao mjerilo bogatstva. Novac više nema zlatnu podlogu . Zbog toga, velesile tiskaju svoj novac s oznakama:  $, ¥, €, £, kao novine. Novac “putuje” svijetom  pomoću Interneta  putem klika na  tipkovnicu  računala. Takav novac kao papir ili  kao znak u  finacijskoj bilanci, prihvačen je   svijetskom valutom, kao i onaj raniji s zlatnom podlogom.  Finacijski  moćnici  “guraju”  svijetom  takav novac u ogromnim brojčanim vrijednostima, kupujući njime   prirodne resurse,  sirovine,  medije  i tvrtke .  Male  države se zadužuju tim  novcem  te postaju dužnici. Različite novčarske  agencije klasiraju ocjenjuju države u grupe višeg ili nižeg rizika u poslovanju. Države s visokim  rizicima u poslovanju , mogu isto dobiti  kredit, ali s višim kamatama.

Trenutačno je glavna svjetska  diskusija, kako   Europska središnja banka ECB  raspodijeljuje    po vrlo niskim kamatama 1060 milijardi € prema    “projektu” ili operaciji  dugoročnog finaciranja LTRO –(long term refinancing operation). ECB praktično daje novac  bankama po vrlo niskim kamatama na dugi rok otplate, kako bi banke bile solventne i likvidne. Rezultat toga je kako u malom Samoboru imamo  šest robnih kuća, a na trgu imamo šest banaka.   

Čak  što  više, danas se ukida polako društveno i/ili državno vlasništvo što isto stvara velike opačine jer se u gruntovne knjige ono upisuju kao privatno vlasništvo. Privatni vlasnik nije  prepoznatljiv, kao što nije prepoznatljivo  i porijeklo  novca, kojim se kupuje  i privatno i državno  vlasništvo.

Ima li  ekološka misao mjesto u ovim revolucijama.   Prvo; socijalizam se urušio zbog toga jer nije prihvaćao  niti tržište niti privatno vlasništvo, naročito ne intelektualno  vlasništvo. Sve je to naše i svi smo jednaki. Drugo; sadašnji kapitalizam koji trenutačno slavodobno  vlada svijetom će „propasti“,  jer  ne  prihvaća  našu Planetu sograničenim resursima. Ne prihvaćaju  pravu vrijednost  „proizvodnje roba“ koju daju eko sustavi Planete. Nema prave  kalkulacije troškova,  jer držimo u podsvijesti  zrak, voda i tlo  badava  su nam dani. Strašna zabluda!?  Stručnjaci su izračunali kako je  proizvodna vrijednost ekosustava naše Zemlje 2008 godine bila 44000 milijarde dolara. Priroda i okoliš ne daju kredite, niti kreditne kartice  i ne priznaju stalno  tiskanje novca i permanentni porast BDP-a. USA  i EU  s udjelom stanovništava od oko 11%  u svjetskoj  populaciji imaju 58% udjela u uzrocima  globalnog zagrijavanja  Zemlje.

Veza između površine Zemlje i stanovništva koje živi na njom naziva se „ekološki otisak . Svakom  stanovniku  Zemlje je dopušteno  „konzumiranje“ ili trošenje  samo 1,8 gha globalnih hektara. Građanin RH konzumira 3,34 gha  čime smo „uzeli kredit“  od okoliša, u visini od  1,54 gha. Bogate država, vlasnice svjetskih valuta konzumiraju  okoliš  Zemlje još više i to od 8 do 12 gha  po glavi stanovnika i  šire svijetom različite medijske i marketinške revolucije pa i ratove kako bi  zadovoljile svoje prohtjeve. Gdje je tu model razmišljanja moje bake? Svi svjetski centri moći  propovijedaju  jednakost i  pravičnost  među svim državama na Zemlji. Drugim riječima rečeno, valjalo bi svima nama ujednačiti duljine prstiju. To je  ne moguće i zato postoji samo jedna poruka.: Ne prodati njivu (čitaj, različite gospodarske elemente) koju baštinite od svojih predaka za papirnati novac da biste  „revolucionarno“ kupili jeftini mobitel ili auto. Zamislimo se nad revolucijom gdje je trošak od korištenja mobitela i telefona u domaćinstvima  veći od troškova za kruh i mlijeko. Prodati  njivu je isto revolucija, jer  ona vam ne će  moći davati više   hrane  od 0,1 do 3 kg/m²   koliko je davala vašim  precima. Zemlja i rad su bile glavne značajke gospodarstva moje bake i zato nije vjerovala u revolucije i jednakost među ljudima. Zato i mi moramo staviti pod upitnik mnoge članke našeg Ustava koji  građanima daje lažnu nadu,  da smo socijalna država. Bit će socijalna ako se pravilno procjeni okoliš od kojeg  živimo.

.

  

L(IJ)ENO

   

Karamarko je rekao: "neki  Hrvatsku doživljavaju kao svoje leno". Išao sam gledati u rječnik  pravilno značenje riječi leno. Leno znači:: "u feudalizmu zamišljeni posjed dobiven od vladara na uživanje". Od  državnih dužnosnika do nas umirovljenika, svi pomalo smatramo svoje dobivene pravice kao LENO. Ali što  će ti pravice koje si i pošteno stekao, kada nema novaca u "blagajni vladara". Naše postindustrijsko   društvo  je postalo , povijesno gledano,  neprilagođeno novim zahtjevima gospodarenja i možda je  LIJENO. Post-industrijsko društvo je koncept u ekonomiji,  koji opisuju kako  uslužni sektor proizvodi više bogatstva nego industrija  ili proizvodni sektor.

Naime, ekonomska i ekološka kriza, kojoj je uzrok moralna kriza, prisilit će nas, polako ili brzo  na odricanje stečenog LENA. Mirovinski izdaci  iznose 10,6 % bruto društvenog proizvoda, a svega 18 % umirovljenika ostvarilo je mirovinu s punim stažem od 40 godina. U postindustrijskom  društvu    su potrebna  neka nova pravila gospodarenja.    Većina radnih mjesta  u USA se  nalazi  u tercijarnom gospodarstvu:  usluge  ,trgovine i  banke. U RH  postoji  velika sličnost , glede vrste (ne) zaposlenosti s bogatim  zemljama.  Aritmetički gledano mora se povećati broj radnih mjesta  u sekundarnim i primarnim  granama gospodarenja,  kako bi se  smanjila  nezaposlenost. Lako reći nimalo lako objasniti i postići.

Volimo gledati gdje se nalaze naši sportaši    na nekoj  domaćoj ili međunarodnoj sportskoj ljestvici. Opterećeni smo nogometom (vidi tisak i TV) i plašimo se kako  ćemo proći na EURO 2012. Čitali smo često  uz kavu, točne sportske ,  ali nevažne egzistencijalne  podatke. Gol je pao u 17 ili onaj od Turske u 122  minuti!.

Isto, ako ne i više, treba nas interesirati, kako smo stajali 2011. na Europskoj ljestvici izvrsnosti  ili koliko smo  bili uspješni u inoviranju. :  http://ec.europa.eu/enterprise/policies/innovation/files/ius-2011_en.pdf .

Na Europskoj ljestvici izvrsnosti  od 35 europskih država nalazimo se na 25 mjestu sa zbirnih 0,310 indeksnih bodova.  Prvak je Švicarska s 0,833 dok je Turska na posljednjem mjestu s  0,213 bodova. Ako se izvještaj od 100 strana temeljitije pogleda, onda se vidi kako smo ostvarili vrlo malo bodova  u  intelektualnom vlasništvu  0,085 (patenti, žigovi) dok  uopće nismo tako loši kao inovatori s 0,404  bodova. Relativno smo dobri, od ostalih  25 indikatora,  kao što su:  obrazovanje , znanstveni  rad i ljudski resursi.

Budući sam se bavio 43 godine u industriji s razvojem proizvoda, rado pratim ovu problematiku i pitam se,  kako dijagnosticirati  uzroke  naše niske izvrsnosti u Europi.

Radna mjesta su  posljedice nastanaka nekog produkta ljudskog rada. Produkt rada je proizvod ili usluga. Proizvod nastaje od neke ideje koja se oplođuje raznim fazama inovativnog rada u  dohodak. Proizvodi u svijetu nastaju  u garažama ili u  vrtu,  te broj radnih mjesta više raste u malim tvrtkama nego u velikom korporacijama. Kada poduzetnik nekog zaposli, on zna da mora i za njega raditi. 

Na slici vam prikazujem lutku iz perušine koju je izradila umirovljenica Zlata Zorotović . Domaća sirovina, domaći rad i pitajmo se može  li ova lutka biti  brend  i prodavana primjerice turistima na  kruzerima koji uplovljavaju   u Dubrovnik ? Kako umirovljenike uključiti u stvaranje brenda?

Tražeći  podatke na Internetu o stvaralaštvu proizvoda, pronalazim crtež gdje je stvaralaštvo slikovito smješteno u koordinatni sustav.  U tom sustavu su na Y-osi navedeni pojmovi kvaliteta i kvantiteta,  dok su na X- osi smješteni pojmovi učinkovitost i djelotvornost . Na površini između XY- osi na različitim pravcima nalaze se misije i vizije stvaralaštva proizvoda. Netko tko teži  inovatorstvu  mora se "sprijateljiti" s ovim pojmovima. Da bi ostao na temi bloga (eko-pismenost,održivost, energija,materija,informacija ,bioraznolikost, proizvod/usluga, okoliš.)  uključit ću samo pojam djelotvornosti    kod inovacije lutke .

Perušina je prirodna sirovina koja štiti klip kukuruza. Kukuruz je bio i bit će  kruh naš svagdanji i stočna hrana. On je i industrijska sirovina. Iz njega se proizvodi glukoza ,dekstrin, alkohol, kukuruzno ulje, papir, cekeri http://www.youtube.com/watch?v=uimiGRBH-YI  i dakako ova lutka na slici.

U djelotvornoj proizvodnji  sirovina i proizvoda valja poštivati bioraznolikost u okolišu. Moderna proizvodnja GM usjeva   uništava bioraznolikost, koja se može mjeriti. Sve treba mjeriti! Suvremena poljoprivredna proizvodnja, zbog  visokih profita  u uzgoju monokultura i  primjeni sintetskog  herbicida  (glifozat) ostavlja mrtvu zemlju iza sebe. Smanjuje se broj biljaka, broj  pčela, leptira, pauka , puževa, žaba i ptica što već  dokazuju   mnoge studije. 

 Bioraznolikost koja je sad vrlo narušena, može se postići jedino poštivanjem plodoreda u poljoprivredi. Za  uzgoj  tih kultura nije  uvijek potreban traktor, mada ih ionako po našim selima ima previše neiskorištenih.

Na našim  njivama i vrtu, uzgajala se  pšenica, kukuruz, ječam, raž (hrž) zob, žito, jari  i ozimi lan, konoplja, sirak, heljda, djetelina, repa okruglica, povrtnica, zelje, kelj, bijela i žuta koraba, bečka repa, cikla, luk, poriluk, luk kozjak, luk črlenec,  češnjak, paprika, rajčica, žuto korijenje, peršin, celer, špinat,  salate, matovilec.

Zbog primjene pesticida ne mogu se sada saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz  kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od  prekomjernog sušenja u ljetnim žegama i bila je kolac  za grah.Nema kruha bez motike znali su naši starci reći. Djelotvornost jest  okapanje kukuruza  čime se isključuju herbicidi i stvaraju nova radna mjesta!

Možemo  biti učinkoviti i proizvesti  kukuruza 7-14  t/ha ali smo izgubili bioraznolikost, a time nismo djelotvorni. Zato uključivanje umirovljenika kao učitelja starih vještina  primjerice u proizvodnju cekera i lutaka od perušine, može se stvoriti isto novo radno mjesto, dohodak ali i ljubav  mladih naraštaja prema primarnoj i sekundarnoj proizvodnji. Ruke su stvorile čovjeka  i od ruku  počinje inventivnost. Lutka od perušine jest suvenir važan u turizmu, dok cekeri  zamjenjuju plastične  vrećice protiv kojih  se  „bori“ ministrica za okoliš. Korištenje plastičnih vrečica godišnje  prosječno domačinstvo opterećuje atmosferu s 56 kg ugljičnog dioksida.  
Sve navedene aktivnosti povećavaju i inovativnu djelotvornost društva.  

U jedanaestoj Božjoj zapovijedi trebalo bi pisati: Pojedinci inovatori   stvaraju inovaciju, a  ne  povjerenstva.

Češnjak i globalizam

Borislav Škegro piše u „Večernjaku“ u  svojoj  kolumni  „Ekonomija ekonomistima“    pod naslovom  „ Igrati nam je po globalnim pravilima“,  gdje  objašnjava utjecaj globalizma na naše gospodarstvo.  Citiram dvije njegove rečenice, koje su  meni dale povoda, da pišem ovaj post. Prva rečenica glasi: “Koliko puta ste se začudili  spoznavši da mnogo toga što danas kupujemo u našim trgovinama ima uvijek istu zemlju porijekla -Kinu. Od bijelog luka preko vrtnih garnitura do elektronskih  uređaja“. Podvukao sam bijeli luk koji se uobičajeno naziva  češnjak. Češnjak  je ne zaobilazni dodatak ,konzervans  ili začin za većinu jela od  povrća i mesa, a služi i kao lijek protiv krvnog  tlaka. Moja majka u dubokoj starosti uzgajala ga je u svom vrtu i ozimi i jari češnjak. Trenutačno, cijena domaćeg crvenog češnjak  je  40 kn/kg,  a kineskog bijelog 20 kn/kg  na polici istog prodavača povrća u Samoboru. Velika razlika u cijeni između  kineskog i domaćeg češnjaka uklapa se u drugu  Škegrinu rečenicu: „Zato mi infantilno  zvuče kod nas često  izgovorene fraze o zaštiti nacionalnih interesa“.

Pokušajmo se sučeliti s ekološko-gospodarstvenim  argumentima navedenom mišljenju i pitajmo se, po kojim to globalnim pravilima moramo igrati i usput si definirajmo pojam globalizacije? Ako  globalna pravila dopuštaju samo uvoz češnjak na kredit, a ne i uzgoj češnjaka onda se pitajmo gdje smo  izgubili mudrost naših djedova.

Počnimo od elementarnih  znanja i iskustava.  Teorija i praksa uzgoja češnjaka u Kini, gdje je poznat već 4000 godina, može se uzeti da je ista kao i kod nas. Broj sunčanih i kišni  dana  tlo i ljudski rad (eksergija)   mogu se uzeti kako su  približno jednaki.  Naime, uzmimo kako je dnevno globalno zračenje 4 i 5 kWh/m²  od proljeća do jeseni na horizontalnu plohu vrta isto u Zagrebu i u Kini , što je važno jer češnjak „voli“ osunčane vrtove . Na uzgoju češnjaka http://www.komora.hr/?page=savjeti,17,152 može se zaraditi oko 2000 €/ha s dohotkom od 6000 €/ha. Prinosi se kreću od 0,175 kg/ m² do 0,5 kg/m² . Prema statistici  češnjak se kod nas proizvodi na oko 3000 ha.

Pretvorba energije u materiju-češnjak je ista u Kini u nas. Termo-kemija i biologija  nas uči kako se kroz fotosintezu u biljkama pomoću  vode i ugljičnog dioksida stvara glukoza i kisik ,što su  goriva za disanje u našem tijelu i glavni sastojci biomase koja prekriva naš planet. Kada se uđe u suvremene robne kuće koje danas imaju  oko 40000  proizvoda, skoro svi proizvodi, osim oni na bazi plastike , stakla i metala koriste sirovinu C₆H₁₂O₆ glukozu. Ona je produkt fotosinteze.

Za kemijsku reakciju razlaganje vode H₂O na kisik i vodik s tehničkim uređajima, potrebno je imati temperaturu oko 5300 K.  No, u  ćelijama biljaka nalaze se sićušni generatori ili centrale (kloroplasti,klorofili) gdje se te foto-kemijske reakcije  odvijaju kod obične okolišne temperature. Dakako ,  u ljudskim    ćelijama  postoje isto male „ električne  centrale“  koje se nazivaju mitohondriji u kojima se  razlaže glukoza  prilikom disanja čime se dobiva  energija u našim  mišićima.

Energiju za tu reakciju daje sunce i to 2805 kJ/mol.  Raslinje na našem planetu apsorbira  godišnje tu energiju i stvara  6x10¹⁴  kg  glukoze ili neke  druge biomase. . Globalno sunčevo zračenje na naše tlo  i s time prinos češnjaka valja promatrati kao „nacionalni interes“ jer je to baza za stvaranje proizvoda –češnjaka i stvaranje novog radnog mjesta.

Sunčeva energija koja je uskladištena godišnje u korisnoj formi biomase naše planete  je samo 10¹¹ kJ ili 1,162 10⁸ kWh. No, čovječanstvo godišnje troši energije  3x10¹⁷  kJ ili 3,4810¹⁴ kWh , a to je tri milijuna puta  više nego što nam sunce dostavi  kroz biomasu. Ono što je danas važno za nas, jest - milijune godina uskladištena biomasa pretvorena u mineralna goriva   koji mi sad nemilice trošimo kao primarni izvor energije. [1]

Kinezi troše energiju  od mineralnih goriva  u vrijednosti od 0,16 MJ za 1 tonu npr. češnjaka po kilometru,  da ga dopreme brodom  u Europu. Grubom računicom može se dokazati, kako transport skladištenje i distribucija  češnjaka do nas košta oko 5-6 kn / kg. Češnjak  (mnogi proizvodi npr strojevi za berbu vezani uz  njega) nude se na 248  Internet stranica  na portalu www.alibaba.com . Prosječno se cijene za bijeli  češnjak kreću oko FOB  600 $/t, dok je ružičasti  skuplji i košta i do 2000 $/t. Preračunato utovareni češnjak na brod (FOB) košta  0,6 $ x 6 kn=3,6 kn/kg . Dovezen češnjak u Hrvatsku na veliko trebao bi koštati oko 10 kn/kg.

Kinez ili Hrvat treba približno istu energiju mišića kod uzgoja češnjaka, iako postoje i strojevi za sadnju i berbu češnjaka.  Naime, povrtlarstvo traži dosta ručnog rada u kojeg se mogu uključiti starije osobe (umirovljenici?) i djeca starija od 12 godina. Kina ima 5970 $ dohodak po stanovniku te 4,3% nezaposlenih ljudi . Mi imamo  veći dohodak 17660 $ po stanovniku,  ali i 18 do  20% nezaposlenih radni ljudi. Mnogi Kinezi su zaposleni vjerojatno na uzgoju  češnjaka, jer ih ima 41%  ,dok nas ima svega 6%, u poljoprivrednoj djelatnosti. Ekonomisti bi rekli pa ne možemo ljude iz grada  koji  čine 70% žitelja naše zemlje prisiliti da uzgajaju češnjak. Ja pitam njih kako stvoriti jeftino radno mjesto?  

Priznajmo,   kako o povijesti i kalkulacijama troškova u gospodarstvu kineskog društva znamo relativno malo. Ekonomisti moraju spoznati, kako tako jeftino  Kinezi proizvode  češnjak u odnosu na nas. Možda ovi podaci izvađeni iz jednog  bloga mogu pomoći. Počevši od 2006 godine  kineska Vlada ukida prikupljanja poreza od seljaka. To je prvi put u više od 2600 godina kineske povijesti, da se ukida  porez  seljacima i izjednačuju ih s radnicima u gradovima. Ili, svima nam je poznat slogan kineske gospodarske reforme „Bijela ili crna mačka, dobra je  ona, koja lovi miševe “ . No taj slogan  odriče vrijednost morala u poslovanju,  te isključuje zaštitu okoliša. U Kini ne  manjka izvrsnosti kod političara, inovatora, znanstvenika, inženjera i umjetnika. Oni su marljivi i izdržljivi radnici , strašno su sebični i  svi žive pod stresom „umri ili rasti“. Pretpostavimo kako nema poštene trgovine u „globalnom selu“ od Kine do nas, što bi trebalo biti prvo pravilo koje moramo pomno paziti u globalizmu. Postoji  međunarodni  pokret    www.maketradefair.com koji djeluju pod sloganom: 'učinimo trgovinu  poštenom', (Make trade fair), sa željom da se izgradi pokret, koji bi bio kao oni, koji su doveli do rušenja aparthejda, zabrane upotrebe nagaznih mina i znatnog pomaka u  smanjenju dugova zemalja Trećeg svijeta. Čitajući na Internetu  pravila i preporuke „odvjetnika globalizacije“, WTO, MMF i Svjetske banke,   ekonomisti malih gospodarstava,   moraju pronalaziti i druga znanja i pravila igre. Uvijek smo „navijali“ za miša koji se u Diznijevom  crtiću  bori na život i smrt s mačkom. Meni se taj crtić čini kao dobra slika ili definicija pojma globalizacije. Mali miš je uzgajivač češnjaka , a mačak je  naš uvozni lobi u suradnji s  Kinezom.  

Konflikt za naše gospodarstvo, gdje se vidi kako je moj prodavač  povrća postao „niša“  za kineski češnjak, objašnjava se  znanstveno s tzv „dugim repom“ koji je detaljno objašnjen na portalu: http://hr.wikipedia.org/wiki/Dugi_rep

Pojam „dugi rep“  je dio statističke  funkcije,  koja je poznata kao Pareto načelo ili pravilo „80/20“.   Paretovo načelo navodi, kako  npr. 20 % proizvoda na tržištu, često puta stvara financijski   80 % ukupne prodaje. Ili 80% proizvoda koji čine „dugi rep“ u statističkoj funkciji čine financijski samo 20% udjela  prodaje.  Ovo načelo  se može shvatiti preko drveta  čiju  80% masu vidimo u  stablu i glavnim korijenima,  dok 20%  mase otpada  na sitno korijene, koji na  krajevima imaju fine dlačice za apsorpciju hrane i vode. Ovdje je  drvo   slikovito proizvodnja kineskog češnjaka, čije  male dlačice korijenja su doprle do police mojeg prodavača povrća.  Prema teoriji „dugog repa“ te fine  tanke dlačice korijena postaju sve dulje i  deblje i kao „korov“  unište domaću proizvodnju  češnjaka.  Vjerojatno, kineski proizvođači češnjaka koriste   koncept „dugog repa“ za prodaju u našoj zemlji. Sinergizam kineskih seljaka s  računalnim programerima i IT stručnjacima  koristeći  znanja Amazon.com  prodaju češnjak slično  prodaji  knjiga čija cijena je 1$. Dohodak od velikog broja naslova jeftinih  knjiga sve više raste. Bolje je  imati mnogo malih kupaca nego jednog velikog. Sanjam kako se udružuju mladi programeri  s uzgajivačima  češnjaka i kako zajedno stvaraju nova radna mjesta!!

Koja to globalna pravila trebamo poslušati od 200  korporacija  čija  ukupna ekonomija  premašuju kombiniranu ekonomiju 182.države???. Možemo li koristiti naše tlo, ljude i dnevno globalno sunčevo zračenje za uzgoj češnjaka? Naime, možemo li   izvesti češnjak u Kinu i od njih kupiti za protu vrijednost  računala ili solarne ćelije, koje su isto najjeftinije u svijetu?. Kinezi prodaju i Vijetnamski češnjak zašto ne bi i naš! Znam, kako  to izgleda kao  paradoks.  Ali na mnogim paradoksima se grade noviteti i novi proizvodi koji su uzrok novih  radna mjesta.

Kada žitelji sela Ljubotovica http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/64331/Default.aspx  kraj Trogira slave u kolovozu „dan češnjaka“, onda je to  vrijedno  za zaštitu kao nacionalni interes i zaštita vrijednosti bio-raznolikosti našeg ružičastog češnjaka i baštine  njegova uzgoja. Čuvajmo domaće iskustvo  i zbog opasnosti novih biljnih bolesti s uvozom kineskog  češnjaka?  . Država mora  štititi svoj narod od bilo kakovih lopovluka i  zaraza.

Valja citirati bogatog  Warrena Buffeta: „Ne troši novac koji nemaš. Krediti, zajmovi  su izmišljeni od strane potrošačkog društva“ . Ili ja  ću ga parafrazirati :Ne troši novac koji nemaš da kupuješ  češnjak kojeg možeš u svojem   vrtu ili dvorištu i to u Zagrebu uzgojiti. Češnjak je proizvod  čiji uzgoj može stvoriti  mnoga nova radna mjesta za 330000  nezaposlenih Hrvata i oko 500 000 mladih penzionera koji uzgajaju „kulturu pijenje kave“.

---

[1] Atkins   P.W.  Jones Loretta :  Chemistry  Michell Russel Julet USA  2000 g Str 244

Zašto se mora govoriti o klimatskim promjenama?

Prošao je DAN PLANETE. 22. travanj koji se slavi već oko 40 godina .  Vidjeli smo  državne dužnosnike zajedno s TV snimateljima,  kako skupljaju  različiti otpad po divljim smetlištima. Doznajemo iz tiska, kako se ministrica okoliša i prvi potpredsjednik Vlade ne slažu glede gradnje solarnih elektrana ,koje su preskupe, ali manje onečišćuje okoliš.
Ako se  pogleda ovo 17 minutno predavanje s hrvatskim titlom  o klimatskim promjenama,    dobit ćemo bolji uvid u ovu problematiku, koja je bitna prije svega, za našu djecu i unuke. Prema tome, kliknite i zamislite se:

http://www.ted.com/talks/lang/hr/james_hansen_why_i_must_speak_out_about_climate_change.html

Na mnoge načine možemo bez državnih dužnosnika pozitivno djelovati na naš okoliš.
Na DAN PLANETE žene iz udruge  ETNO FLETNO   su prikazivale u Grdanjcima kraj Bregane pranje rublja,  kako su ga prale naše bake. Može li se   sugerirati današnjim ljudima (muškarcima i ženama) da ponekad malo rublja operu i na ruke, a ne pomoću perilice, koja je  veliki potrošač električne energije?

 Prema statističkim podacima perilica se godišnje koristi 270 puta u EU domaćinstvu. Prosječne  perilice godišnje troše od 600 do 800 kWh električne struje ili od 1800 do 2400 kWh primarne energije "uskladištene" u ugljenu ili plinu. Nije loše da se zna, kako se za proizvodnju 1 kWh električne energije emitira 0,6 kg ugljičnog dioksida u atmosferu. Danas postoje  energetski učinkovite perilice (s (oznakom  A )   koje troše za pranje samo 1,14 kWh  dok starije perilice troše 2,34 kWh po kilogramu rublja. Vode se u prosjeku troši  oko 12 litara po kilogramu  rublja.
Dobrim gospodarenjem  kod pranja  rublja  može se godišnje  uštedjeti 108 kWh električne struje. Dakle,  pravilnim izborom programa pranja, ovisno o količini rublja, temperaturi i vremenu pranja, te primjenom kišnice (vlastito iskustvo) može se uštedjeti i na deterdžentu čime se sveukpno  manje onečišćuje okoliš .

Prezentacija pranja rublja udruge ETNO FLETNO

Tko koristi zrak kao smetlište?

Čitajući knjigu; „Usponi i padovi evolucije“ autorice Dagmar Röhrlich primijetim  frazu:

„Čovjek je počeo drmati eko sustav,  zbog svojih kobnih navika. Ako se uništi naš eko sustav, na Zemlji će preživjeti samo gamad“.

  Atmosferu koristimo kao smetlište. jest  daljnja tvrdnja autorice. Tko to koristi atmosferu  i zrak u zatvorenim prostorima kao smetlište? Svatko od nas u određenom udjelu već prema načinu  života. Dok se smetlišta na tlu lako vide,   zrak nam izgleda čist i lako  se ne primjećuju  i osjete u njemu onečišćujuće tvari.

Odraslom  čovjeku treba dnevno za goli život 12,6 MJ (ili 3000 kcal,)   energije, koju dobiva preko hrane, vode i zraka. Malo preciznije, čovjeku treba okruglo radi lakšeg pamćenja oko 2000 g vode, 500 g krute hrane(ugljikohidrati, proteini, masti, minerali i vitamini) i 2000 g zraka  s 400  g kisika. Jasno, kod teškog fizičkog rada ili napora treba mu  više kisika i energije. No, čovjek treba za današnji način  života i svoje potrebe daleko više  energije. Prosječno stanovnik RH, troši dnevno svih vrsta energija 230,6 MJ ili 62 kWh. Preračunato, to je   oko 6 litara benzina za dnevnu životnu potrošnju stanovnika RH.

Sva ta potrošnja, ne samo energije, dovodi do onečišćenja okoliša ali i unosa  različitih  otrova u ljudsko tijelo. Iako ljudsko tijelo ima svega 2 m²  površinu kože, koju je lako zaštiti od UV zračenja,  pretežno čovjek unosi u sebe otrove kroz apsorptivne površine dišnog sustava  100 m²  i  sustava probavila  površine 300 m².

Stanje okoliša u RH vidi se u opširnom izvještaju od oko 400 stranica http://www.azo.hr/NacrtIzvjescaO. Broj stanovništva se smanjuje i sve više urbanizira(?!).
Stanovnik EU troši godišnje 16 tona različitih materijala,čime  znakovito narušava sadašnji eko sustav. Otpad i smetlišta su  indikativni  dio opterećenja eko sustava što je navedeno u "linkovanom" EU izvješću o okolišu.(prevedeno na hrvatski jezik)  "SOER 2010". Naime, svih 16 tona prerađenih i potrošenih materijala završava na EU-smetlištu.
Smetlišta na tlu"

Otrovne tvari oko nas  najlakše vidimo prepoznajemo preko divljih ili uređenih  smrdljivih smetlišta ili odlagališta, gdje se nalazi komunalni otpad.

Stanovnik   grada Zagreba stvorio je 2007 godine  462 kg komunalnog otpada sastava kako je prikazano na  tablici:

#	Komponenta	Sastav, mas%
1	Guma	0,6
2	Papir i karton	25,3
3	Staklo	5,1
4	Plastika	14,9
5	Metal	3,4
6	Drvo	1,4
7	Kuhinjski bio otpad	30,6
8	Vrtni bio otpad	5,3
9	Tekstil	5,5
10	Pelene	3,3
11	Inertni	3,7
12	Posebni otpad	1,1

Izvor: IPZ Uniprojekt TERRA, 2005.

Razvijeni svijet na početku dvadesetprvog stoljeća drži se kod zbrinjavanja otpada sljedećih osnovnih načela:

-       odvojeno skupljati otpad i reciklirati materijale do razumnih granica,

-       iz otpada zaostalog nakon reciklaže iskoristiti energiju bez štetnih utjecaja na okoliš, Jedna tona otpada može dati oko 200 kubnih metara plina sa sadržajem energije jednakim energiji iz 70 kilograma kamenog ugljena ili oko 100 kilograma mrkog ugljena.

-       preostali neiskoristivi otpad odložiti na siguran način.

Opasni otpad prema definiciji je svaki otpad koji sadrži tvari, koje imaju neko od sljedećih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost, svojstvo oksidiranja, svojstvo nagrizanja i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Komunalni, industrijski, ambalažni, građevni, električki i elektronički otpad i otpadna vozila svrstavaju se u opasni otpad ako imaju neko od svojstava opasnog otpada.

  Što pojedini građanin ili pojedino domaćinstvo treba  učiniti kako bi se smanjio komunalni otpad?. Od pojedinca u dječjem vrtiću do Vlade treba se uključiti kreativnim razmišljanjem, a  kao prvi korak valja  svoje potrebe i proizvodnju otpada  mjeriti,  te isto stalno smanjivati.  Kako na  radnom mjestu tako i  u domaćinstvu  primijeniti  koncept  tzv.čistije proizvodnje koji  se definira pravilom„4R“  izraženo s  četiri engleske riječi; - reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; reuse - ponovno upotrijebi povratnu ambalažu, recicle-  vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu, recikliraj, replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš prirodi . Pojednostavljeno to izgleda ovako, neka se kupuju sve što više u rinfuzi, koristiti košare i cekere  umjesto plastičnih vrećica, svaku kanticu i flašicu ponovo koristiti ili poslati na recikliranje. Paziti kod kupovati na stvari koje se lako recikliraju ili su već reciklirane. Usput spomenuto naši starci na selu nisu imali smetlište sav biološki otpad se reciklirao kroz napoj koji se koristio kao hrana životinjama ili je završavao na gnoju. Zato urbanizacija  ljudi djeluje kao negativna pojava načina života.  

 Smetlištau zraku

Emisija glavnih kemijski onečišćivača  atmosferskog zraka potječu :

60,6% prometala,16,1% industrija,14,2% toplane, 5,6% kućanstva i 3,5% razna spaljivanja npr korova.[1]

U projektu „Smanjenje lebdećih  čestica PM₁₀   koje je za  grad Zagreb izvodila tvrtka  EKOINE navodi se kako je 2006 godine u zapadnom djelu Zagreba došlo do pogoršanja kakvoće atmosferskog zraka, zbog povećanje koncentracija lebdećih  čestica PM₁₀ .  Uzročnici emisije  tih čestica su: prometala 32%,  građevinski radovi 25%  toplane 22%  i kućanstva 17% navodi se u tom projektu.

Uredbom o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, propisana je za lebdeće čestice dnevna granična vrijednost u iznosu od 50 μg/m³ , dok je godišnja granična vrijednost od 40 μg/m³.

  Onečišćuje tvari zraka bilo u vanjskoj atmosferi ili unutrašnjost prostora, gdje  urbani čovjek najviše i provodi  vrijeme, mogu se nabrojiti ove tvari: za vanjski zrak :  lebdeće čestice PM_2,5 ugljični monoksid  CO, dušični oksidi NO_{x  ,} ozon O_3, sumporni dioksid SO₂ . Zrak u zatvorenim prostorima sadržava daleko više onečišćujući supstanci i čak što više u većim koncentracijama od vanjskog zraka. Časopis Scientific American 258(5) 1998 str 42-48  navodi  koncentracije za organske kemikalije: formaldehid 50 μg/m^3, benzen 10 μg/m³  ,  metilen klorid  100 μg/m³, te  za lebdeće čestice  50 μg/m³ , dušični oksidi NO_x  100 μg/m³ ,

sumporni dioksid SO₂ 10 μg/m³, ugljični monoksid CO 1000 μg/m³ i ugljični dioksid CO₂ 1000000 μg/m³. Emisija tih onečišćivača u zatvorenim prostorima potječu od  različitih procesa  i tvari kao  što su pušenje,  sredstva za čišćenje, sprejevi, izgaranja u pećima, toplinski izolatori, premazi, pesticidi. Iz  građevnih materijala izlazi  u zatvoreni prostor i  radioaktivni plin radon.

  Što učiniti da smanjimo tzv. smetlište  zraka koje udišemo?

Tvrtka EKO INA predlaže Gradskoj upravi  mjere za poboljšanje kvalitete zraka kroz slijedeće  akcije i investicije. Reorganizirati i povećati protočnost prometa, izgradnja novih prometnica ,pruga, smanjiti  primjenu soli, ozeleniti prometnice, povećati plinofikaciju grada.

Što svaki građanin treba činiti? Prvo, prestati pušiti . Od 100 pušaća osmorica bilo aktivni ili pasivni pušaća umiru ranije nego bi trebali i veliki su trošak društva . „Prisiliti policiju“ i Grad da se bicikle uključi u redoviti  promet. U Zagrebu ima 419 osobni automobila (????,preveliki osobni i društveni teret) ili  oko 500 uvjetnih vozila na 1000 stanovnika. Zagrebačkom Avenijom prometuje dnevno 88000 automobila. Svega 0,6%  primarne energije u benzinu troši se za prijevoz čovjeka u osobnom automobilu. Ostala primarna energija benzina troši se kroz  gubitke u motoru, za trenje i početno pokretanja automobila. Taj podatak daje Al Gor u svojoj  knjizi " Our Choice"-Naš izbor objavljena 2009 godine.  Naša kobna navika jest:  osobni auto koristi se prosječno za putovanja na udaljenosti, koje se mogu obaviti pješice ili biciklom.   Žurnom edukacijom ove problematike, „tko“ „što“, „kako“ i  „gdje“ ,početi od dječjeg vrtića do Mjesnih odbora. Moj  osobni prijedlog primijeniti još slobodni TV kanal i emitirati vremenski 100%  ove edukativne programe, kako bi se  slikovito rečeno informacija pretvorila u energiju i materiju. No to će biti neki drugi post ovog bloga. Odricati se ,štediti, pomagati drugima ne samo u Korizmi! Sretan Vam Uskrs!

---

Sadržaj kante za otpad Zagrebačke županije

[1] O. P. Springer,; Otrovani modrozeleni planet, „Meridijani“ Samobor, 2008 g. str 71