EU i kokoši

U svetkovini Božića glavno jelo u našoj kući bila je "živalska pečenka" pečena kokoš ili kokot ili ( u doba moje bake)kopun. Zašto? Kokoši se hrane čeprkanjem tražeći crve u zemlji , te pritom nogama stružu prema natrag. Reklo se, prema narodnom vjerovanju, neka se prošla godina ne vraća i neka dođe Nova Godina, koja se obično slavila s pečenim odojkom, koji ruje rilcem prema naprijed za bolja vremena.

U ruci imam jedan praktičan priručnik:"Alternativni sustavi držanja kokoši nesilica na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima", kojeg su napisale Dr. Kristina Matković i Dr Bara Vinković. Izdavač:Veterinarski fakultet u Zagrebu 2011. U uvodnom tekstu se spominju EU Direktive 1999/74 EC i naši Zakoni i Pravilnici glede kokoši ( NN 77/10,51/Pravilnik o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica. Alternativno držanje kokoši obuhvaća svaki način koji nije kavezni. Industrijski model razmišljanja, gdje je profit bio glavni kriterij, primijenjen u peradarstvu, doveo je do načina uzgoja kokoši u kavezima. Danas se polako vračamo i mišljenju i djelovanju, ne samo kod uzgoja kokoši, prema nekim tekovinama koje baštinimo od naših baka i djedova. Iako ima malo gospodarstva koja još drže slobodni uzgoj kokoši, ipak u svijetu, Europi pa i u nas trend je napuštanje kaveznog uzgoja kokoši. Našu tradiciju ako mi to ne želimo, ne može uništiti Europa, glasamo ili ne za nju. Evo samo malo primjera usko vezano s uzgojem kokoši. U svijetu ima 14 milijardi kokoši, što znači uz čovjeka na Zemji žive i dvije kokoši, koje mu daju godišnje oko 500 do 600 komada jaja i odgovarajuću količinu mesa. Kokoš snese godišnje oko 300 jaja. Statistike govore kako se svjetska potrošnja kokošinjeg mesa povećala od 46 milijuna tona od 1995. g na 70 milijuna tona u 2005 godini. Dnevno u godini 2006 stanovnik RH je pojeo 54 g. kokošinjeg mesa i pola jajeta, tj 28 grama jaja.

No, za proizvodnju hrane čovjek istovremeno onečišćuje i okoliš. Valja raditi eko-energetske bilance u proizvodnji hrane ,kako bi se pravilno gospodarilo ne samo u malim gospodarstvima, nego i u čitavoj državi. Iz priložene tablice vidi se podaci kako je za proizvodnju 1 kg kokošinjeg mesa potrebno 3900 litara vode (računa se i voda za rast žitarica), 1,8 kg žitarica, 6,4 četvorna metra zemlje, a štetna emisija u atmosferu ugljičnog dioksida CO2 iznosi 4,6 kg. Za proizvodnju 1 kg govedskog mesa potrebno je 6 kg žitarica, a emisija CO2 iznosi 16 kg. Energetska hranjivost kokošinjeg mesa iznosi 6930 kJ/kg (165okcal/kg ) dok govedskog mesa 10374 kJ/kg , (2470 kcal/kg). Eko-energetske bilance u proizvodnji hrane pokazat će, kako su naši djedovi i bake bili vrlo eko- prosvijećeni u današnjem pogledu. Naime, kokoši ili živad u obiteljskim gospodarstvima su bili mali pogoni za "recikliranje" organskoga otpada ili otpadne hrane . Napoj, "pomijak" naziva se otpad od hrane, koji se nije bacao, kao sada u smeće, nego se koristio kao hrana za kokoši ili svinja. U smeću od 1,17 kg kojeg svaki dan proizvodimo po stanovniku u RH ima oko 30% organskog otpada. Kada ovo pišem onda imam na pameti naše kokoši, slobodan uzgoj. Prije tjedan dana bilo ih je 10 komada od kojih sada imamo 8 komada i pijetla. Svaki dan naše kokice iznesu od 5 do 6 jaja. Za Božić će biti na stolu pečeni pijetao, kako bi poštovali stare običaje, te čestitali si međusobno i pjevati: "Narodi nam se Kralj nebeski...na tom mladom ljetu veselimo se"..Poslije si bumo išli čestitati, kak nekad: Daj nam Bog picekov, pune hambare žitka... a mira Božjega i Blagoslova najviše.

Gubimo li suverenitet ulaskom u Europu?

Danas 9.12.200 su Predsjednik J.Josipović i Predsjednica Vlade J.Kosor potpisali važan dokument u Belgiji Ugovor o priključenje Europskoj Uniji.

Jesmo li veseli ili nismo , hoćemo li na referendumu glasovati za tu opciju, ili ne? Pitanje, koje si svi postavljamo. Moja razmišljanja su ovakva:

1. Prije 100 godina pojam državnog suvereniteta je bila površina zemlje i mora, koja je omeđena državnom granicom i koja se čuvala s vojskom. Površina državne zemlje je bila zbir površina njiva,oranica , livada,pašnjaka i šuma. Između njiva su postojali kameni međaši, koji su označavali s mejašima, vlasništvo- suverenitet- nad svakom parcelom "gruntom"upisanom u sudsku knjigu, zvanom gruntovnica. Državni suverenitet je bio skup suvereniteta, svih domaćinstava ili porodica jedne države. Dakle, seljak je orao svoju njivu s konjem, koji je zapravo sunčanu energiju preko trave koristio za sjetvu. Na njivi mu je rasla i konoplja za odjeću, koža od stoke ili svinje bila mu je obuća, a ostali dio grunta, koristio je za hranu i izgradnju nastambi. Ovo izgleda malo pučkoškolski uvod, ali je to temelj od čega treba gledati današnji suverenitet jedne male države kakova je naša domovina.

2. Dolaskom industrijskog načina života koje se razvio u zadnjih 100 godina radikalno se mijenja i suverenitet države. Energija koju koristimo za život stvorila je od nas običnih ljudi "bogataše" za koje radi 52 "roba" ili preračunati se može dalje, svaki građanin RH troši godišnje 23 000 kWh primarne energije. E, te energije, nema više dovoljno na našim njivama i zato smo ovisnici od energije koju uvozimo. Onaj koji je ovisnik od uvoza nije više slobodan i nema više 100%- tnog suvereniteta nad prostorom u kojem živi. Lijek, kojeg koristim, nije proizveden u našoj zemlji, pa me i to čini ovisnim od stranih tvrtki. Danas čitam na Internetu, kako čitavom kuglom zemaljskom vlada, pomoću globalizacije oko 147 velikih Multi nacionalnih korporacija.

3.Blagoslov hrvatske zemlje jesu polja. Žuljevi orača donosili su svake godine stostruke plodove što lijepo prikazuju slika, koja je slikao Augustin Frajtić prije oko 80 godina. Razvijene zemlje otrovale su svojom "industrijskom poljoprivredom"oko 40 % podzemnih voda. Pitanje je kako ćemo se mi postaviti prema tom problemu i kod glasovanja mora se voditi briga upravo o tlu, na kojem nam "raste" kruh. To nije politička parola to je stvarnost. Eto tu nam treba ta eko pismenost. Svi govore u EU o povratu na organsku poljoprivredu, zbog podzemnih voda, a konji i stoka nam trebaju za stajski gnoj, koji je prvi uslov za takovu poljoprivredu.

4.To ne znači, da ćemo opet orati s konjima , no negdje bi to mogao biti i seoski turizam. Ali pogledajmo kako uludo trošimo naš suverenitet na konzumiranje svega i svačega, što nam zapravo uopće nije potrebno. BDP nije jedino mjerilo napretka jedne zemlje. Naš starci stvarno nisu svaku godinu mogli kupiti jednu kravu ili izgraditi jednu nastambu. Nas građana RH ima 80 stanovnika, a prija 100 godina bilo nas je 78 po četvornom kilometru. Težimo imaginarnim radnim mjestima za koje nemamo sposobnosti ni kapitala. Prava industrijska radna mjesta koštaju od 1 do 3 milijuna Eura.!!??

"Tamo gdje su blještave palače, polja su zarasla korovom , a žitnice su prazne" rekao je davno Lao Tse .

Je li održiva potrošnja vrijednost kojoj valja „krenuti“ svim srcem i umom?

Pojam održivosti (potrošnje proizvodnje i razvoja) svatko si objašnjava ili „prevodi“ u sebi na svoj način. Na naš um nam odmah dolazi: odricanje od materijalnih dobara , snižavanje potrošnje vode i energije, štednja novaca, smanjenje porcija svakodnevne hrane , poklanjanje veće pažnje i zaštiti prirode i skrb za osobe s potrebama. Čovjek se teško odluči na navedene aktivnosti, ako si ne raščisti pojam vrijednosti okoliša kojeg trošimo u različitim oblicima .
Vrijednost je svako pojedino stanje, objekt ili subjekt kojem se teži. Postoji i teorija vrijednosti koja se zove aksiologija. Ona izučava etiku i estetiku. Preko etike doznajemo što je dobro a što loše ponašanje, dok nas estetika uči što je lijepo i harmonično. Inače u rješavanju bilo kojeg problema, najprije valja točno definirati pojam vrijednost, kojoj se teži.
Subjektivnost u određivanju vrijednosti očituje se imaginarno u slijedećem primjeru ;
Ploviš u čamcu sa ženom djetetom i majkom. Dolazak nagle oluje, uzrokuje okretanje čamca i sa cijelom obitelji nalaziš se u valovima sa smrtnim strahom, da ćete se svi utopiti. Iz oblaka se ti javlja Bog i kaže ti: Spasit ću tebi i još jednog člana tvoje obitelji, time da ti odlučiš tko će to biti? [ brzo odgovorite??!!!!]
Mislim da će kod mnogih odgovor biti dijete!! Kako treba odgovoriti?

Ovaj primjer navodi profesor F. Rubinstein koji je na početku knjige. „O načinu rješavanja problema“(Patterns of problem solving) postavljao ovo pitanje slušaocima širom svijeta. On navodi, kako su odgovori bili različiti od studenata u zapadnim u odnosu na istočne zemlje. Kao u pravilu studenti su na zapadu (USA, Europa) odgovorili "dijete" dok su na istoku(Japan ,Kina) odgovori bili "majka".
No, bez subjektivnog pristupa, koji je odgovor zapravo točan: dijete ili majka?

Točan odgovor je MAJKA!. Zašto ? Majka je jedina i neponovljiva, što je veća vrijednost od djeteta i žene koje se može ponovo imati.

Na istoku je majka personifikacija domovine ,mjesta i krajolika gdje si se rodio. Domovina je za pojedinca zapravo Zemlja. To je najveća vrijednost jer je neponovljiva. Sjetimo se kamikaza kod Japanaca ili njihovu spokojnost kod posljednjih katastrofa s nuklearnom elektranom. Ili, Kineza, koji rade čitav dan i šire se po svijetu sa svojim proizvodima kao "korov".
Većina običnih ljudi je mislila još prije sto godina, kako je Zemlja nedokučivo, bezgranično i beskonačno velika plosnata ploča koja graniči s nebom. Ova sliku, gdje čovjek prelazi iz zemlje u nebo, naslikana je još u srednjem vijeku. Danas znamo da je Zemlja kugla s ograničenim resursima za život, a ponašamo se kao da ima na njoj bezgranično mnoštvo sirovina, čiste vode i čistog zraka. Iz matematike znamo, kada se dijeli jedinica s beskonačnom vrijednosti, 1/beskonačno=0 ,rezultat je nula sa znakom ništica. Zato često držimo u svijesti, kako tlo ,zrak, voda nemaju cijenu i kako su nam dostupna badava. No to nije točno jer svi ti izvori života kao i majka Zemlja su jedini i neponovljivi i zato imaju maksimalnu vrijednost.
Pristupimo pojmu održivosti kao vrijednosti kroz osjetljivi pojam kojim se najviše onečišćuje okoliš. Mnoge direktive, smjernice i upute kažu, kako se mora smanjiti emisija ugljičnog dioksida za 20% kako bi se spriječila klimatska katastrofa. Pretpostavka je kako je taj plin glavni uzročnik zatopljenja Zemlje.

Lako se dimenzionira potreba za hranom s modelima optimizacije, za što su nekada trebali vješti matematičari i duga naporna računanja. Danas je lako to izračunati s računalom alatom SOLVER iz programa MS Excel.
Čovjek ( fizički radnik), dnevno treba prema jednom modelu oko 1,44 kg hrane. Za proizvodnju te hrane emitira se u zrak 5,41 kg CO2 ugljičnog dioksida. Ako se želi smanjiti za 20 % ta emisija onda će vrijednost te emisije biti približno 4,29 kg CO2 ugljičnog dioksida. . Rezultati optimiranja pokazuju, kako će smanjenje hrane u energetskom pogledu i u ostalim sastojcima biti dostatna za normalni život, a ipak se može 20% smanjiti emisija CO2 ugljičnog dioksida.
Bilanca optimirane dnevne potrebe hrane za fizičkog radnika u najvažnijim sastojcima izgleda ovako:. Žitarica je potrebno 0,99 kg a ne 1, kg, meso je 27 g a ne 70 g , piletine 47 g, a ne 60 g, mlijeka 271 g a ne 300 g .
Čovjek kao pojedinac i čitavo društvo da bi mogli lako krenuti prema održivosti i zaštiti okoliša, moraju uz pojam vrijednosti držati na pameti i ove pojmove:

Potreba - temeljena ljudska motivacija koja se ne smije pobrkati sa željom . Svrha – težnja prema cilju koji je konačnica nečijeg djelovanja. Misija - zadatak, većeg značenja od općeg interesa. Vizija - dalekosežna zamisao o željenom i predvidivom razvoju događaja ili pothvata. Strategija- utvrđivanje dugoročnih ciljeva i načina njihova ostvarivanja. Direktiva, smjernica, nalog, uputa , naredba - koje daje viši organ nižim organima daju organizacije, osobe institucije višeg ranga onima nižeg ranga, primjerice EU direktive . Zaključak. Krenite u zaštitu Zemlje bez čekanja na nečije direktive.

Posadimo barem jedno drvo!

Prepustimo se geniju šume,svježini, i mrkloj hladovini u kojoj se miće i otkucava toliko sitnih života. Tin Ujević

Šume su najveće životno blago na Zemlji, ako se izuzme voda i humus u tlu.

.

Rezolucijom Generalne skupštine UN-a godina 2011. proglašena je Međunarodnom godinom šuma.

Tijekom posljednjih 200 godina čovjek je uništio više od pola Zemljinog originalnog šumskog pokrova!!!

Listopad je i pada kiša. Gledam kroz prozor, šume na Samoborskom gorju su još uvijek zelene. Lišće je još na drveću ,ali počinje polako žutjeti, što stvara divan kolorit jeseni. Zelena boja lišća od klorofila prelazi polako u žutu boju kloroplasta. Kloroplast je mali „reaktor“od nekoliko mikrona u listu, gdje sunčevo zračenje zajedno s vodom i ugljičnim dioksidom stvara ugljikohidrate, jezgro svekolikog života.

Naše domaćinstvo će se ovu godinu grijati s ogrjevom od 10 prostornih metara bukovih cjepanica što iznosi 5 t ili 6,7 m3 drvene mase. Iz Šumarskog-tehničkog priručnika, čitam kako su potrebna za naš ogrjev dva bukovo stabla visine 23 metra i promjera 59 cm. Starost drveta koji se cijepa za ogrjev je staro 40-60 godina. Prosječno u svijetu, kao gorivo drvo se troši mjesečno po stanovniku od 2,5 do 3,5 kg preračunato na ekvivalentnu naftu.

Šume nisu samo stabla one su dio ekosustava na kojima se zasniva život i gospodarstvo društva. Sve šume pružaju širok raspon koristi i „usluga“ te imaju utjecaj na sve ekosustave u prostoru. Korist šuma uključuje: prevenciju erozije tla, održavanje plodnost tla, smanjenje ugljičnog dioksid iz atmosfere. Šume su staništa-dom velikog dijela zemaljske biološke raznolikosti. One zaštićuju pročišćavaju vodu i pridonose uravnoteženju klime. Od davnine lov kao dio prehrane,je bio usko vezan na šume. Šume omogućavaju egzistenciju stanovništva u osiguranju ogrijeva, i kao sirovina industrije papira i namještaja. Šume su pune tradicionalnih lijekove i hrane. Kesten i žir smo kao djeca brali za hranu svinjama. To je doba kada su djeca na selu imala radne zadatke, oko osiguranja prehrane. Danas se u Zagreb prodaje pečeni kestenj za 100 kn/kg , a gljive vrganji za 70 kn/kg
Šume su veliki izvor biološke raznolikosti, tako da u Europskim šumama ima oko 500 svojti ili vrsta različitih biljaka. Tako u Samoborkom gorju i to samo u dolini Lipovečke Gradne kraj kamenika postoji stanište „samoborske gromotulje“ koja je strogo zaštićena , kako to piše Barbara Žitković u knjizi: „Zaštićene biljke“ Parka prirode Žumberak –Samoborsko gorje.
Po samoborskim šumama raste: hrast, pravi kostanj, bukva, breza, jesen, bijeli, brest, borovica, drenak, svibovina, javor bijeli, beli graber, lipa, lipec, jalša, skoruš, brekujna, divlja kruška, divlja jabuka, divlja črešnja, smrekva ,lenksud, božikovina, kukovaća, šipek, žutikovina, bobotrsovina, kupina, bršlan, škrobotina, Ovo je popis, prema samoborskom narječju drveća kojeg Milan Lang [Samobor –narodni život i običaji] navodi prije 100 godina . Danas nekih vrsta drveća već nema ili se nalaze samo još rijetki primjerci. Za povećanje eko pismenosti o korisnosti šuma, valja početi od đaka (vidi sliku) iz pučke škole. Pošumljavanje i čuvanje šuma, valja biti prioritet u politici ne samo vlasnika šuma, nego i prosvjetnih i lokalnih općinskih ili gradskih čelnika.
Na kraju, moram spomenuti neke statističke podatke koji se navode u FAO izvještajima. Prosječna pokrivenost prostora šumom je 44% u Europi. Prostor Hrvatske je pokrivena s 38,2% šumama, dok je kopneni dio pokriven s 47% u kojima se nalazi 304 milijuna tona drvne mase, iznad zemlje, dok 80 milijuna tona se nalazi ispod zemlje. Ovo je važno za opožarena tla, gdje se godišnje uništi od požara oko 6000 hektara šuma. Za industrijske svrhe troši se oko 3,5 i ogrjev 1,2 milijuna kubnih metara drva. Koliki je prirast drveta, pitanje je koje se odmah nameće? Godišnji prirast drveta u našim šumama iznosi od 1 ,12 do 1,18 m3/ po hektaru. Interesantna je cijena ili vrijednost koju ima prirast ogrjevnog drveta prema podacima iz strukovnom kanadskog napisa. Nakon 40 godina prirast vrijedi 43 za 80 godina 650 dok ta 120 vrijedi 1075 dolara po jedinici površine.

Postoji mnogo suhog i trulog drveta u šumama, koje maju veliku funkciju u ekosustavu. Primjerice, mnoge ptice se razmnožavaju u dupljama starog drveća.
Međunarodni dan biološke raznolikosti koji je bio 22. svibnja ima slogan „Biološka raznolikost šuma“. Kako bi se naglasila važnost šuma i njihove zaštite svake godine se 21. ožujka obilježava kao Svjetski dan zaštite šuma.
Šume su ugrožene od onečišćenje zraka, tla i vode (obična jela najosjetljivija je vrsta), zatim promjene vodnog režima, zbog neprimjerenih vodno-gospodarskih zahvata , te gradnju prometnih koridora kroz šumske komplekse. Eto zašto nam treba ubrzati eko opismenjavanje!
Više o ljepoti, korisnosti i bio raznolikosti vezane uz šume, može se vidjeti na divnoj prezentaciji Državnog zavoda za zaštitu prirode http://www.dzzp.hr/dokumenti_upload/20110321/dzzp201103211642240.pdf

Rang liste, gospodarstvo, ekologija, nogomet

Danas je u medijima vodeća vijest , kako se protestira u preko 70 zemalja, gdje ljudi viču bogatašima i velemožnima: DOSTA . Parola je "srušimo" centar trgovanja dionicama u NY tzv Wall Street. No, lako se ruši „kuća“ znamo li napraviti bolju? Gdje smo mi tu?

Svjetski ekonomski forum, Word Economic Forum je napravio rang listu gospodarstvene konkurentnosti tzv The Global Competitiveness Index 2011–2012 za 142 države. Hrvatska je na 76 mjestu, ukupno mjereno prema 133 mjerila (indikatora) koja su razvrstana u 12 grupa ili stupova. Statističari bi rekli, plasirali smo se malo ispod prosjeka. U nekim mjerilima smo jako nisko plasirani i to; prema troškovima poljoprivredne politike (Agricultural police cost) na 137 mjestu , opseg i učinak oporezivanja (Extent and effect of taxation) na 140 mjestu, u suradnji između poslodavaca i radnika (Cooperation in labor-employer relations) na 134 mjestu od 142 države. Bolji smo smješteni prema slijedećim mjerilima; infrastruktura .(ceste, Internet, mobiteli) te po školstvu, i zdravstvu , Po tim mjerilima smo u prvoj četvrtini rang liste.

Na vrhu rang liste su Švicarska, Singapur, Švedska, Finska, USA, Njemačka itd. U tom izvještaju koji ima 544 stranica čitam, kako izgledaju dugovi bogatih država, primjerice tzv G-7 država – Japan je dužan prema GDP-u 220%, Italija 119% USA 91%, Francuska 84,3% Kanada 84% Njemačka 84 % i UK 77,2% Malo nas tješi kako smo mi također dužni , kao i ove zemlje od 101,5% prema GDP-u ili kako mi kažemo BDP. No razlika je velika, jer su G-7 zemlje naši vjerovnici, a njihov novac, kojeg si sami štampaju je svjetska valuta. Očito je, kako se mora preispitati (optimirat) veličina naše agregatne potrošnje, ili konzumizam u gospodarstvu, iako je to preduvjet povećanja GDP.

No postoji i druga rang lista http://epi.yale.edu/Countries koja se zove „Indeks učinaka ili utjecaja na okoliš“- Environmental Performance Index (EPI) kojim se procjenjuje, koliko se uništava okoliš i zdravlje ljudi zbog proizvodnje i potrošnje ljudskih dobara.

Učinci na okoliš kratica -EPI rangirani su za 163 zemlje sa 25 pokazatelja ili indikatora s kojima se opisuje oko desetak politika i kategorija koje obuhvaćaju: zaštitu okoliša, zdravlje ljudi i vitalnost ekosustava Po toj rang listi smo na 35 mjestu s 68,7 poena od 100. Velike ekonomske sile su ovako poredane: Njemačka na 17, Italija na 18 mjestu dok su USA na 61 mjestu, Rusija na 69, Kina na 121 , Indija na 123 mjestima. Vodeće zemlje su Island, Švicarska, Kostarika Švedska. Iznad nas su Albanija i Srbija a ispod nas Slovenija i BIH i Makedonija. Rang lista se dobila da su EPI indikatori bodovani i računani ovako: utjecaj na promjenu klime 25%, poljoprivreda 4,2% ribolov 4,2 % bioraznolikost 4,2% ,vode 4,2% ,utjecaj okoliša na zdravlje 25%, onečišćenje atmosfere 12,5% utjecaj pitke vode na zdravlje 12,5 %. Naročito negativno na zdravlje u našim prilikama djeluje u atmosferi visoke koncentracija sumpornih i dušikovih oksida te ugljikovodika. Ti štetni plinovi utječu na zdravlje dišnih organe te su uzročnici alergija kod ljudi naročito kod djece. Oni potječu od emisija ispušnih plinova iz automobila . Svaki treći Hrvat ima auto?! U našim prljavim gradovima, svi se vozimo po principu jedan auto jedan vozač. Može li se to promijeniti biciklom, javnim saobraćajem ili pješačenjem? Na slici , slikano u podne u Zagrebu, vidi se prazna biciklistička staza i prometnica ispunjena kolonama automobila.

Ovi podaci su dio eko-pismenosti koje valja uzeti u obzir kada se želi poboljšati vladanje potrošača, gospodarstvenika i političara, da bi se dobilo dobro i zdravo društvo. Ali mediji nas “dresiraju“ kako je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Pogrešno se radujemo, jer smo u nogometu na 9 mjestu prema FIFA rang listi. Jasno, sada svi strahujemo hoćemo li pobijediti Turke za kvalifikaciju na „Euro 2012“ ,što će biti „tragedija“ ako se ne plasiramo. Tada ćemo u novinama vidjeti plač igraća i jednog dijela publike.

Rad nedjeljom

Tema, rad nedjeljom se raspravlja kroz različite političke, ekonomske, teološke, svrhe i namjere. Neki dan je Zakon oko rada nedjelom bio ponovo na dnevnom redu na Saboru. Ne stoji teza, oko rada nedjelom, jednog zastupnika, kako se „popovi“ bore za ljude (vjernike) da bi došli u što većem broju na misu. Na redovite mise, išlo je i ide u prosjeku oko 8 do 12 % stanovnika ove države i to onda, kada se nedjelom nije radilo za vrijeme Jugoslavije i sada kada postoji samostalna država Hrvatska.

Oko rada nedjelom, pisale su se peticije , žučno se raspravljalo na svim razina društva i onda je Ustavni sud „presudio“: trgovački lanci mogu raditi sve nedjelje u godini, a ne samo za vrijeme turističke sezone. Ustavni sud Njemačke nije dopustio rad nedjelom, dok njemački i ostali trgovački lanci rade kod nas i nedjelom????.Argumenti Ustavnog suda nisu bitni za moju diskusiju, glede rada nedjelom, iako bi bilo korisno, da se na javnoj TV sučele argumenti njemačkog i našeg Ustavnog suda .

Ovaj post ima ekološke temelje o prekomjernom iscrpljivanju izvora (resursa) života na Zemlji, a dakako i kod nas.

Iracionalno zamislite da je naša Zemaljska kugla za jednu sedminu veća od postojeće, onda bi ona imala dulju putanju oko Sunca, njezin put bi duže trajao, i imali bi osam dana u tjednu. Trgovački lanci sigurno bi i taj osmi dan radili, jer im je profit glavno načelo poslovanja.!

Biblijsko načelo da se čovjek , pa i životinje moraju odmarati nedjeljom sedmog dana u tjednu, vjerojatno je nastalo da se i Zemlja malo „odmori“ od čovjeka, ili da se sačuva stablo života kao to piše u Knjizi postanka (Post 3,23) . Nedjelom naši djedovi nisu išli volovima orati, ali su ih nahranili i napojili.

Trgovci i bankari iz USA, EU ili bilo koje države svijeta, njih nije briga, koliko će se u nas potrošiti više struje ,vode i koliko će se onečistiti zrak u gradovima, zbog sedmodnevnog punog pogona njihovi robnih kuća. Narod je s modernim marketingom „zaražen“ konzumizmom i često kupuje samo zbog kupovanja-stvari, koje mu i nisu nužne i time zadužuje svoje unuke. Prema našoj kupovnoj moći, možda su za „šoping“ i četiri dana previše. Naša je baka pekla kruh jednom tjedno, a sada robne kuće moraju imati topli kruh i nedjelom. Hladnjaci, rasvjeta i peći troše električnu struju. Kada se koristi električna struja, onda se zbog pretvorbe i gubitaka 2 kWh energije „ bace“ u zrak, kao onečišćenje prostora, a samo se jedan kWh iskoristi.

Da bi čovjek bio eko pismen, mora znati objasniti svojem djetetu razliku između ići nedjeljom „šopingirati“ ili ići u prirodu, da ne kažem u crkvu. Moja bi pokojna majka, rekla možda nam Bog neda i kišu kada nedjeljom radimo(!?) Naime, postoje stručnjaci koji tvrde kako je čovjek „sprčkal“ klimu.

Moramo se zapitati kakvog to čovjek stvaramo kada se uništavaju milenijske tradicije života? Sedmi dan je slobodan i za trgovkinju kao i za Ustavnog suca i Zastupnika u Saboru , zar ne!, Težimo k većem BDP-u onda će biti i veći standard , bližimo se materijalističkom raju. Kritički gledano, konzumizam pokušava stvoriti na Zemlji fiktivni raj., Isto valja prihvatiti poruku kako ekonomski pokazatelji u državnom gospodarstvu - kao što je bruto nacionalni proizvod (BNP) ili bruto domaći proizvod (BDP) - prikazuju kvantitetu, ali ne i kvalitetu poslovnih aktivnosti u zemlji. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. „pravi indikator napretka“Genuine Progress Indicator GPI i „ljudski razvojni indeks“ Human Develoment Index HDI, koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne, inovativne ili ekološke vrijednosti

Održiva baština

Tamo gdje su blještave palače polja su zarasla korovom, a žitnice su prazne.Lao Tse
Nije potrebno čitati aktualne svjetske izvještaje o stanju okoliša na Zemlji, kako bi se spoznale znakovite promjene u vodi, tlu, atmosferi u bio-raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Mnoge promjene u okolišu već vidimo i osjećamo. Primjerice rijeka Lika je usahla ove godine.
Očito je da se mora promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju, kako u obiteljskom domaćinstvu tako i na razini šire društvene zajednice. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika , svog načina života, konzumističke filozofije. Svi se ponekad pitamo, možemo li se malo vratiti u način mišljenja i življenje naših „zaostalih“ očeva i djedova? Oni su nosili uprljane košulje ali se iz potoka mogla piti voda!.Ili drugačije rečeno: trebamo li se spustiti u nižu orbitu ili na nižu razinu „planine“ koju smo nazvali pretjerana potrošnja.?
Konzumističko ponašanje, skoro svakog od nas, očigledno je; kupiš nešto, jer je jeftino, a nije ti nužno potrebno, npr. kupiš četiri pizze , a peta je badava. Kada je nešto badava, a ne treba ti, to je vrlo „skupo“ za okoliš, jer peta pizza stavlja se u hladnjak a ponekad završi u kućnom smeću.

Mi starije generacije sjećamo se R i G kartica kojima je vlast 1949 g .racionalizirala potrošnju hrane. Tada su još sela bila bogata hranom. Ja sam bio dijete kada su nam organi vlasti uzeli dva pajceka s kojima sam ja bio na paši.Tada su bile R kartice za hranu za radnike. Rudar i daktilografkinja je dobila istu R karticu!
Godišnje svaki stanovnik u 27 država EU potroši 16 tona materije npr. biomase, industrijskih roba mineralnih sirovina i goriva, u što nije uračunata voda i zrak . U proteklih 40 godina UN i svjetski državnici te različite strukovne organizacije pokušavaju kroz održavanje različitih konferencija, sumita (Rio de Janeiru ,Johannesburg, Agenda 21, Milenijska deklaracija Marrakesh proces), usmjeriti deklaracijama stanovništvo Zemlje prema Održivoj potrošnji i Održivoj proizvodnji i Održivom razvitku.
Održiva potrošnja je, prema definiciji UN-a :"Korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe koje donosi bolju kvalitetu života, a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada i zagađivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne
ugrozi potrebe budućih generacija ".
Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični su , sigurni za zdravlje radnika, zajednice, i potrošača, te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude“

Valja napomenuti kako je održivi razvitak koji se često puta spominje političkim govorima, zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.
Sve veće opterećenje „svemirskog broda“ zvanog Zemlja, očituje se kroz povećanje konzumizma, količine otpada, potrošnje energije, industrijske proizvodnje, korištenja vode, prometa i proizvodnje hrane. Analitičari ekonomskog stanja stalno govore o neuspjehu kada pada bruto društveni proizvod (BDP) neke zemlje, ali rijetko se govori o štednji i odricanju te o učinkovitom ponašanju gdje s manjim BDPe može postići isti standard života.

Može li se pronaći mogući put prema održivoj potrošnji i proizvodnji kroz usporedbu današnjeg načina života sa životom mojih djedova i roditelja koji su živjeli prema načelima koje su sadržane u ovim novijim UN- definicijama održivosti.?
Ponekad građani Republike Hrvatske dnevno troše zimi i ljeti približno jednaku količinu električne energije između maks. 56 GWh do 61 GWh. Uzrok ovakve potrošnje električne energije može biti primjerice , što na tržištu ima, uz otplate na rate, jeftinih klima uređaja, a želimo imati zimi i ljeti temperaturu +20 0C u stanu i kancelariji. Naši starci su za ljetnih žega fizički radili i podnosili ponekad s mokrim rupcem na glavi, temperaturnu neudobnost.

Danas, u odnosu na vrijeme naših djedove, ima oko 5 puta više ljudi na Zemlji. Uz to, prekomjerna potrošnja i način života, stvara u nama strah od ekoloških katastrofa. Ljudi zato na globalnoj razini postavljaju različite ciljeve. Jedan od takvih ciljeva jest: globalna srednja temperatura površine na Zemlji ne bi se smjela prekoraćiti za 2 0C onu koja je bila u predindustrijsko vrijeme Kako to postići? Postoje optimistički pristupi u rješavanju tog problema i pesimističko odbijanje s obrazloženjem kako je to nerješivi problem.
Dalja nakana ovog teksta je mobilizacija ljudi u prostoru u kojem živimo približiti se optimističkom putu. Valja se preorijentirati, kako to optimistički piše Lester Brown na PLAN B ako sada živimo prema PLANU A.
Državni sabor RH donio je 2009 godine. Zakon o Strategiji održivog razvoja RH i Strategiju energetskog razvoja RH. Trenutačno trošimo 16,5 % više primarne energije po jedinici BDP-a od prosjeka potrošnje u Europskoj uniji (EU27). U posljednjem desetljeću broj automobila u RH se povećao od 140 komada na 280 komada na1000 stanovnika, dok je prevoz putnika željeznicom zanemarivo nizak. Imamo 133 mobilna telefona na 100 stanovnika i na osamnaestom mjestu smo po tome u svijetu. Hrvatska je na četrnaestom mjestu u svijetu po broju umrlih od raka što iznosi 166 smrti na¸100000 stanovnika. Navedeni podatci mogu biti indikatori lošeg ekološkog i potrošačkog stanja u RH

Sve današnje strategije u svijetu i u nas, temelje se na paradigmi, da se povećanje učinkovitosti uporabe energije, sirovina (materije) znanja(informacija) promatra kao stvaranje »novih izvora za život“.Težiti učinkovitom radu i djelotvornom predmetu rada znači približavati se održivosti života na planetu Zemlji.

Kritički gledano, konzumizam pokušava stvoriti na Zemlji fiktivni raj, kroz ponudu obilja potrošnih dobara, koja nam trebaju i ne trebaju. Karl. R. Popper je rekao: „Onaj koji pokušava stvarati raj na zemlji vjerojatno stvara pakao“. Ovaj način života, vidljiv je na svakom koraku: dijete traži nove cipele mada su stare su još dobre, tata ih kupuje karticom na dug, trgovac u banci uzima na dug devize, rashodi u budžetu rastu, država se zadužuje i onda slijedi na kraju još i onečišćenje okoliša zbog svih tih aktivnosti.
Tehnosfera koja uništava ekosferu nije i ne smije biti cilj nijednog društva. Moramo si slikovito prikazati pravac potrošnje, koji spaja minimalnu potrošnju naših staraca, s našom potrošnjom, kako bi imali orijentire u svakodnevnom gospodarenju. Smanjivanje neke iracionalne potrošnje, pa makar se i smanjuje BDP ne može se smatrati nazadovanjem, naprotiv to može biti pozitivan podatak za naš život i život nasljednika.
Kad se ne može drugačije, onda je prikladno rješenje minimalizirati uništavanje eko sfere, kako bi se produžio , na ovom planetu, životni vijek, naše djece i unučadi.