Mjerenje je početak gospodarenja prema održivosti

Snijeg pada i  to stvara veliku nevolju u Dalmaciji. No, snijeg je voda koje nam ne dostaje. U Zagrebu je prošle godine 2011. palo 570 mm oborina, a prosjek je oko 850 mm. Hoće li to djelovati na razinu podzemnih voda?  Ne volimo čuti izjave: valja početi štedjeti  pitku vodu. Pa neće se valjda na pitkoj vodi štedjeti? To se obično kaže, kada se ima na umu, kako se svega 0,1% vode koristi u domaćinstvu i industriji od ukupne količine koje daju oborine. No pitka voda je vrlo "ranjiva" materija.  Na  smanjenju potrošnje vode, može se početi s racionalnim gospodarenjem   životnih resursa. Švicarci se hvale, kako su uspjeli smanjiti dnevnu potrošnu  vode u domaćinstvu od 120 litara na 100 litara po stanovniku. I sada se postavlja pitanje? Znamo li koliko litara se troši pitke vode  u  našem domaćinstvu?. Znaju se računi za vodu, kada se plaćaju mjesečne  režije, ali cijene za vodu se mogu mijenjati. Postoje domaćice koje govore svojim ukućanima zatvorite slavine, ne trošite toliko vode, ali ne postoji  još javna propisana državna politika oko štedljivog trošenja pitke vode. Nekada se za vrijeme suše formira ad hoc gradska politika štedljivosti u potrošnji vode. Kada će se formirati  politika stalne štedljivosti onda ćemo morati pristupiti mjerenju potrošnje i pomalo se prisiljavati da mislimo čak kako peremo zube, koliko se troši vode na ispiranje WC-, te koliko se vode nepotrebno prolije. Za pranje zubi potrebna   je jedna  čaša  vode od 0,2 L  .Već djeca iz  vrtića mogu se naučiti kako racionalno trošiti vodu. "Sve što trebam znati naučio sam u vrtiću" divna knjiga o R. Fulghuma.
Što je mjerenje? Mjerenje - skup djelovanja radi određivanja  brojčane vrijednosti  neke  mjerne veličine. Mjerna veličina je volumen vode izražen jedinicama litrama ili kubnim metrima. Mjerne veličine, također važne za učinkovito gospodarenje životnim resursima,  primjerice su  temperatura zraka mjerene u Celzijevim stupnjevima ili elektična energija izražena jedinicom kWh kilovatsat,
Mjerenje je omogućilo da se "homo sapiens" uzdigne tako visoko.” rekao je  slovenski metrolog: Avčin. Ili, jedno točno mjerenje je vrjednije od tisuću mišljenja eksperata rekao Murray-admiral US mornarice.

Mjerenje, informacija,  teorije i naša znanja su povezani pojmovi.

Nije potrebno samo jedanput izmjeriti primjerice količinu potrošnje vode, nego više puta . Dakle mjeri se količina vode u određenom vremenskom periodu. Ako se želi biti dovoljno stručan  u mjerenju, mora se lučiti nekoliko osnovnih pojmova:       

   1.Ponovljivost mjernih rezultata - (repeatability). bliskost međusobnog slaganja rezultata mjerenja obavljenih pod jednakim mjernim uvjetima Npr. isti postupak, isti mjeritelj, isto mjesto, vrijeme u kratkom vremenskom razmaku. 2.Obnovljivost mjernih rezultata - (reproducibility). bliskost međusobnog slaganja rezultata mjerenja iste veličine  pri promijenjenim okolnostima Npr. Promijenjeno   je: mjerilo, mjeritelj, mjesto, vrijeme. etalon, metoda.

Točnost = bliskost slaganja mjernog rezultata s pravom vrijednošću mjerne veličine primjerice A= 100,00 litara L  .  Npr. izmjereni rezultati B,C su: C= točan 100,00 L , B= netočan 80,00 L

 Preciznost = bliskost slaganje između više rezultata D, i E, propisanog mjerenja. Npr. = D precizan  ali netočan D= 91,51-92,11-91,87. E= neprecizan ali točan: 96,52- 104.56-100,05

Svatko od nas kao potrošač vode uvijek valja postaviti pitanje ? Je li dobavljač vode promijenio   unutar 5  godina mjerilo, stari vodomjer,  koji možda  netočno mjeri. Koji je pritisak u mreži? Je su li vodovodne instalacije od mjerila do našeg mjesta trošenja vode ispravne? 

Neke uobičajene vrijednosti potrošnje su: Ukupna potrošnja vode po stanovniku, u domaćinstvu kreće se od 130 do 180 litara vode. Potrošnja vode u svijetu povećala se za 8 puta u zadnjih 100 godina. Najviše vode se  troši za higijenu tijela i ispiranje WC-a. Ispiranjem WC troši se oko 50 litara vode dnevno, po stanovniku. Ugradnjom perlatora na slavine može se uštedjeti do 8  kubnih metara vode godišnje. Jasno je, kako se tuširanjem smanjuje potrošnja vode u odnosu na kupanje u kadi. Isto tako, spajanjem umivaonika s WC školjkom može se znatno smanjiti potrošnja vode. No, sve te podatke treba svaki eko opismenjeni čovjek provjeriti mjerenjem i stvoriti svoju strategiju smanjenja potrošnje vode. I sada dolazi ono važno pitanje -jesmo li u stanju investirati u spremanje kišnice. O tome smo davno 1976 g. pisali u magazinu "Sam svoj Majstor" a nastavilo se pisati  problematici  kišnice  u magazinu "nasljedniku" "Majstor" No može se pročitati i ovaj enciklopedijski članak .

Naime , kišnica je "zlato", kada se  želi zalijevati vrt ili koristiti za mnoga pranja u i oko kuće. Najlakše iskorištavanje kišnice jest  usmjeravanje  vode iz oluka krovišta,  prema vrtu ili nekom drvu ili na travnjak, a ne uvijek u kanalizaciju.

.

Toplinska zaštita zgrada i grijanje

Ako cjepanice imaju  gustoću od 500 kg/m3,  a okrugli komadi 450 kg/m3 onda je naše domaćinstvo trošilo za grijanje, toplu vodu i kuhanje te pečenje rakije, oko 10000 kWh toplinske energije.  Od drva se iskorištavalo sve - cjepanice, sječevina, kitovina, panjevina, pa čak i piljevina za stelju kokošima i svinjama..

Usporedimo li to sa današnjim prilikama, primjerice za toplinski neizoliranu obiteljsku kuću korisne površine 143 m2 na području Zagreba specifična godišnja potrošnja toplinske energije je182 kWh/m2  To znači da je danas prosjek potrošnje t Moj prijatelj se žali kako mu je grijanje stana pomoću električne struje vrlo skupo i kako mu u domaćinskom budžetu nedostaje novaca za grijanje. Problem grijanja i hlađenja zgrada nije samo obiteljski problem nego je i državni problem.

U vrijeme moje mladosti, grijali i kuhali smo na drvo i to  ručno posjećeno u našoj  šumi. Dopremalo se volovima, a pripremalo „cug-žagama“  i sjekirama. Obično bismo uspjeli pripremiti od četiri do pet prostornih metara drva. Osušena bukva, ako je dobro osušena daje topline  4,33 kWh po kilogramu.

opline za obiteljsku kuću (143 m2 x182 kWh/m2 = 26.026 kWh. Jedna analiza pokazuje prosječni zagrebački stan od 60 m2 treba 14.000 kWh energije za grijanje i 2900 kWh za pripremu tople vode.  Prema toj gruboj analizi naša obitelj (devetero članova) trošila je dvostruko manje energije za grijanje i toplu od zagrebačkih obitelji. Zašto?. Nismo grijali spavaće sobe i koristili smo odjeću i toplu posteljinu kao toplinsku zaštitu za postizavanje ugode tijela. Više vide o tri kože koje nas čuvaju od hladnoće i topline . U industrijaliziranim zemljama za grijanje prostora u stambenim zgradama troši se 45% energije i 18% za pripravu tople vode.

Naša obiteljska kuća imala je stambenu površinu 110 m2 - jednu dnevnu relativno veliku  sobu koja se zimi grijala, kuhinju i tri spavaće sobe te dva hodnika. Tu se ne računaju   tavan i podrum jer su to bila zapravo skladišta za hranu.
Grijanje zgrade ovisi i veličini zgrade i broju stanovnika po četvornom metru  stambene površine. Razvijene zemlje imaju više, npr. Njemačka ima po stanovniku 32 m2 stambenog prostora, prosjek za Hrvatsku je 27 m2,  Zagreb  ima 23 m2, dok je  u našoj roditeljskoj kući bilo 10 m2 stambene površine po članu domaćinstva.
Toplinska zaštita zgrade izražava se mjernom veličinom naziva koeficijent prolaza topline, a oznaka je U.   Stariji graditelji znaju da se ta veličina nazivala  k-koeficijent  i iznosila je  tada za područje  Zagreba 1,8 W/(m2K). Mnoge stare zgrade nisu toplinski izolirane
Kada se ta veličina želi  grubo preračunati na potrošnju loživog ulja, koje je potrebno za grijanje neke  prostorije u Zagrebu,  onda to iznosi  po četvornom metru obodne konstrukcije zgrade 18 L loživog ulja za jednu sezonu grijanja. Dakle,  U- koeficijent prolaza topline pomnoži se faktorom 10 kako bi se dobila vrijednost gubitaka topline kroz jedan četvorni metar površine obodne konstrukcije npr. zida.
Slikoviti prikaz za  koeficijent prolaza topline 1,8 W/(m2K).   jest:  toplina dobivena od 18 L loživog  ulja koja grije prostor u sezoni grijanja i gubi se  tj. prolazi  kroz jedan četvorni metar površine  zida u atmosferu.
Slika 1. Je li zgrada ispravno izolirana od hladnoće ili od prekomjernog trošenja energije i goriva  može se odrediti pomoću termovizije. Na ovoj kući krov i zid nije dostatno toplinski izoliran.
Otada do danas, propisane su mnoge svjetske i hrvatske norme za praksu  u graditeljstvu, kako bi se povećala toplinska zaštita zgrada i kako bi potrošnja energije bila što manja. Hrvatske norme  koje su donesene  prema EU direktivama  propisuju kako  zgrade  trebaju imati toplinsku zaštitu obodnih konstrukcija izraženu s U-koeficijentom  prolaza topline od 0,45 do 0,8 W/(m2K). 

Toplinski neizolirana obiteljska kuća korisne tlocrtne površine 143 m² na području Zagreba godišnje troši 182 kWh/m² toplinske energije dok isti takav objekt izoliran prema odredbama Tehničkog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/08, 89/09) troši 50 kWh/m². To znači da se pravilnom izolacijom i gradnjom godišnje može uštedjeti 18.913 kWh ili 72 posto nekadašnje godišnje potrebne energije za grijanje zgrade.
Za obiteljsku kuću iste kvadrature na području Splita potrošnja se kreće od 121 kWh/m² za neizolirani objekt do 45 kWh/ m² za izolirani pa je ušteda 10.877 kWh ili 63 posto  nekadašnje godišnje potrebne energije za grijanje

Najviše informacija o zaštiti okoliša vezano uz graditeljstvo može se vidjeti na portalu  ministarstva:

---

 http://www.mzopu.hr/default.aspx?id=9040

O metodama  i materijalima (gradiva) za toplinsku zaštitu u  zgradama može se vidjeti na portalu tvrtke www.samoborka.hr. U toj tvrtki počelo se proizvoditi materijale za toplinske sustave  fasada već 1968 godine.U tvoj tvrtik proveo sam 40 godina i toplinska zaštita zgrada je bio jedan od mojih zadataka.

Učinkovita primjena energije u zgradama je kompleksna problematika o kojoj se može naći obilje podataka i na internetu. Koristan je  "Priručnik o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu" koju je izdao institut "Hrvoje Požar.http://www.eihp.hr/hrvatski/pdf/Prirucnik_HEP_T.pdf Grijanje stana električno strujom je najskuplji vid grijanja jer se svega jedna trećina primarne energije goriva pretvara u korisnu energiju topline a moraju se platit svi gubici u proizvodnji i potrošnji električne energije. Grijanje stana plinom je naj racionalnije iz ekološkog gledišta i učinkovitosti.. Plinifikacijom  naselja najmanje se onečišćuje zrak, budući se izgaranjem plina ne stvaraju dušični i sumporni oksidi.a preko malih kogeneracijski elektrana prozvodi se električn struja i topla voda.   

Eko pogled na referendum

..Kuda pošla kamo došla,Pratio te dobri Bog!
August Šenoa „Oj ti dušo“ 1865 g.

Priznajmo da razmišljamo, ići ili ne na Referendum o ulasku u EU i što zaokružiti „Za“ ili „Protiv“. Ako zaokružite „Za“ misleći kako ćemo dobiti neke novce iz EU fondova, onda griješite, jer nitko nam neće ništa badava dati. Ono što će se dobiti od EU, morat će se vratiti i to uz visoke kamate različitih oblika i iznosa.
Moja eko-razmišljanja glede ulasku ili ne ulasku naše domovine RH u EU izgledaju ovako:
1. Meni je slika današnjeg industrijskog načina života, slična ribogojilištu u kojoj nestaju ribe, ali i voda. EU lovi ribu mrežom, koja je poderana i koja se mora zakrpati s RH-om. Tu mrežu kao „morski psi“ napadaju i razaraju Kinezi i Amerikanci. Glasujemo li „Za“ ili „Protiv“ mi smo u svakom slučaju umreženi, mi smo jedan mali čvor te EU-mreže, koja zapravo predstavlja uzročno-posljedično povezane tehničke, ekonomske sustave, koji su neumjereni u ekološke sustave ove žive Zemlje.
2. Hoćemo li u EU biti bolji i umjerenije od sadašnjeg načinu života?. Što je to neumjerenost? Je li to možda „sestra“ koja ima „obitelj“ iz strukture grijeha: obmanjivanje, podmićivanje, korupcija, mito, prijetvorno dodvoravanje ,oholost, neumjerenost u jelu i piću. Vidi članak 400 u Katekizmu Katoličke crkve koji kaže:. Strukture grijeha su društvena stanja ili ustanove koje se protive božanskom zakonu, a izraz su i učinak osobnih grijeha. Je li naš i EU konzumizam i neumjerenost u svemu i svačemu, grijeh, tj krivac za klimatske promjene?
Je li naša neumjerenost kriva da nam je u siječnju nestao potok „Podvršćak“ u gornjem toku kraj moje male šume iznad sela Podvrh? Jučer, takav je običaj, na „Tri kralja“ išao sam škropiti blagoslovljenom vodom naš grunt, kako je to radio moj otac i vidio sam suho korito potoka. Usput, poslije smo se sakupili u kleti kod prijatelja na češnjovkama, pili vino, (bili malo neumjereni!) te diskutirati o klimatskim promjenama. Vjerojatno bi potok tekao, da živimo kako je živio moj otac!?
U neumjerenost se može pripisati preveliki broj automobila na sjevernoj polutki Zemlje (USA ,EU, Rusija,Kina, Japan), koji emisijom CO2 kao stakleničkog plina u atmosferu, otapa i stanjuje snijeg na sjevernom polu, te zato ovdje ne pada dovoljno niti kiše niti snijega i nema dovoljno vode u tlu zbog čega je presušio i ovaj mali potok. Moja Skoda Fabija teška je oko1200 kg i troši energije 2 MJ/km. Usput emitira CO2 u atmosferu između 150- 200 g/km .

Slika prikazuje prvi ovogodišnji snijeg visine od 10 cm na 304 m nadmorske visine. Nadamo se kako će pasti još jedna snijeg.

3. Korištenje EU-eko normi i propisa o proizvodima su prednost ulaska RH u EU . U bazi podataka ThomasNet.com postoje podaci od 100 milijuna proizvoda, koji se proizvode i troše u industrijskom društvu. Kako proizvesti i koristiti taj velik broj proizvoda? Oni koji upravljaju i rade u proizvodnji i razvoju proizvoda, morati će shvatiti podudarnost mnogih eko-normi, te kako se njihovim korištenjem smanjuje utjecaj na okoliš. Djelotvornost i učinkovitost pomoću istovremenog gospodarenja s informacijama , materijom i energijom prepoznatljiva je u svim procesima, primjerice od pečenje kruha do toplinske zaštite zgrada.
Morat će se poštivati EU-direktive. Tako, postoji Ekodesign Directiva broj 2009/125/EC na koju su vezane ili će biti vezane, mnoge eko norme, koje traže da se na svakom proizvodu označi, koliko iznosi emisija ugljičnog dioksida ili tzv „otisak ugljika“ u njegovoj proizvodnji i potrošnji. Tako postoje norme i nacrti normi ISO/ DIS 14067 ili PAS 2050 koje već tretiraju tu problematiku.
Na etiketi za korištenje proizvoda, pisat će koliko se emitiralo CO2 u atmosferu, uslijed izgaranja goriva, kod proizvodnje i potrošnje. U skoroj budućnosti, svaki potrošač gledat će značajke emisije CO2 na etiketi proizvoda, i odlučivat o kupnji, kao što danas gleda datum, je li prošao rok nekoj hrani. Zašto? Ugljični dioksid u atmosferi je jedan od velikih uzročnika promjene klime, koju danas svi osjećamo. Mnoge stranice pod nazivom: Carbon footprint (CF) mogu se naći na Internetu koje opisuju taj problem.
4. Udruženi ili ne u EU, morat ćemo promijeniti neka ponašanja glede i korištenja vode i ne samo vode. Promjenu klime najviše vidimo kroz količinu oborina, koje padaju kroz čitavu godinu. U najsušnijoj 2011 g. do danas u Zagrebu je bilo 570 mm oborina. Što je znatno manje od dugogodišnjeg prosjeka od 855 mm. To znači, na svaki četvorni metar je palo 570 litara oborina bilo u obliku kiše ili snijega. Ništa nam drugo ne predstoji, nego ćemo morati gospodariti u svim našim aktivnosti prema emisiji CO2 i potrošnji vode, koja više nije neiscrpno blago. Ljudi različito koriste vodu u domaćinstvu i proizvodnji ljudski dobara. Godišnji svjetski prosjek potrošnje vode (water footprint) je 1240 m3 po stanovniku. Recimo, da smo mi u tom prosjeku, ali USA troši 2480 m3, dok Kina troši 700 m3 po stanovniku. Za proizvodnju automobila je potrebno 400 m3 dok je za gradnju kuće potrebno 6000 m3 vode. Hlače koje nosimo troše 10,85 m3 vode. Valja procese i proizvode promatrati ekvivalentno ( eko-valento) prema onečišćenju okoliša.

5.Prije izlaska na biralište ja ću baciti novčić i gledat „pismo ili glava“ te ću prema tome i zaokružiti „Za“ ili „Protiv“. O budućim događanjima u RH i EU i našoj biosferi ne može se niti drugačije razmišljati, budući je sve neizvjesno. Građani mnogih država, one koje su ušle i koje nisu ušle u EU, glasovali su „Za“ ili „Protiv“ sa par postotaka više ili manje od 50%, što se isto dobiva bacanjem novčića „pismo“ ili „glava“. No, nastojat ću poticati eko-razmišljanje, kod mojih prijatelja i možda će drugu godinu na „Tri kralja“ ponovo poteći voda u potoku „Podrvšćak“?

Kaja i kokoš

Više od 60% ukupne hrane biljnog podrijetla potječe od samo triju kultiviranih biljaka, pšenice,kukuruza i riže. Isto tako 70% hrane životinjskog podrijetla proizvodi su: svinja, goveda, ovaca koza i kokoši.

Uzgoj kokoši nesilica u EU se vraća na stare metode, tj "izbacivanjem"načina uzgoja, gdje su kokoši živjele u skučenim prostorima i kavezima bez sunca. Glede dobrobiti životinja i sigurnosti za zdravlje ljudi i životinja EU je donijela mnoge propise i norme koje počivaju na Direktivi od 1999 g. br. 1999/74 EC gdje se predlaže uz kaveze i slobodan uzgoj kokoši nesilica .To znači, kokoš treba živjeti na prostoru s više slobode kretanja, na travi gdje ju nadstrešnica grmlje i drveće štiti od sunca .Nije etično, vjerojatno niti zdravo, da se "broilers" kokoši drže u nastambama gdje 19 njih leži na površini od jednog četvornog metra i da za 45 dana narastu intenzivnom prehranom  na  težinu od 2,5 kg.   

Danas u ovo božično vrijeme, neposredno pred održavanjem referenduma o priključenju RH u skup država EU, moramo početi razmišljati i djelovati između ostalog i o alternativnom uzgoju kokoši .

Sjećam se kako smo kao djeca išli po selu "gratulirati"-čestitati Božić ili Novu godinu susjedima. Naučili smo napamet i govorili: "Falem Isus i Maria ! Na to mlado leto da bi bilo zdravo i veselo tusto i debelo, da bi imali pune štale blaga, pune hambare žitka, pune pevnice vina. Da bi imali ždrebičev, telićev, praščćev, purićev, račićev, guščićev, piščencov i da bi vam kvočka trdo sedela".

Ništa se nije izmjenilo u biti, samo se forme čestitanja mjenjaju, jer danas si želimo "da bi imali" radnih mjesta.

EU i kokoši

U svetkovini Božića glavno jelo u našoj kući bila je "živalska pečenka" pečena kokoš ili kokot ili ( u doba moje bake)kopun. Zašto? Kokoši se hrane čeprkanjem tražeći crve u zemlji , te pritom nogama stružu prema natrag. Reklo se, prema narodnom vjerovanju, neka se prošla godina ne vraća i neka dođe Nova Godina, koja se obično slavila s pečenim odojkom, koji ruje rilcem prema naprijed za bolja vremena.

U ruci imam jedan praktičan priručnik:"Alternativni sustavi držanja kokoši nesilica na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima", kojeg su napisale Dr. Kristina Matković i Dr Bara Vinković. Izdavač:Veterinarski fakultet u Zagrebu 2011. U uvodnom tekstu se spominju EU Direktive 1999/74 EC i naši Zakoni i Pravilnici glede kokoši ( NN 77/10,51/Pravilnik o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica. Alternativno držanje kokoši obuhvaća svaki način koji nije kavezni. Industrijski model razmišljanja, gdje je profit bio glavni kriterij, primijenjen u peradarstvu, doveo je do načina uzgoja kokoši u kavezima. Danas se polako vračamo i mišljenju i djelovanju, ne samo kod uzgoja kokoši, prema nekim tekovinama koje baštinimo od naših baka i djedova. Iako ima malo gospodarstva koja još drže slobodni uzgoj kokoši, ipak u svijetu, Europi pa i u nas trend je napuštanje kaveznog uzgoja kokoši. Našu tradiciju ako mi to ne želimo, ne može uništiti Europa, glasamo ili ne za nju. Evo samo malo primjera usko vezano s uzgojem kokoši. U svijetu ima 14 milijardi kokoši, što znači uz čovjeka na Zemji žive i dvije kokoši, koje mu daju godišnje oko 500 do 600 komada jaja i odgovarajuću količinu mesa. Kokoš snese godišnje oko 300 jaja. Statistike govore kako se svjetska potrošnja kokošinjeg mesa povećala od 46 milijuna tona od 1995. g na 70 milijuna tona u 2005 godini. Dnevno u godini 2006 stanovnik RH je pojeo 54 g. kokošinjeg mesa i pola jajeta, tj 28 grama jaja.

No, za proizvodnju hrane čovjek istovremeno onečišćuje i okoliš. Valja raditi eko-energetske bilance u proizvodnji hrane ,kako bi se pravilno gospodarilo ne samo u malim gospodarstvima, nego i u čitavoj državi. Iz priložene tablice vidi se podaci kako je za proizvodnju 1 kg kokošinjeg mesa potrebno 3900 litara vode (računa se i voda za rast žitarica), 1,8 kg žitarica, 6,4 četvorna metra zemlje, a štetna emisija u atmosferu ugljičnog dioksida CO2 iznosi 4,6 kg. Za proizvodnju 1 kg govedskog mesa potrebno je 6 kg žitarica, a emisija CO2 iznosi 16 kg. Energetska hranjivost kokošinjeg mesa iznosi 6930 kJ/kg (165okcal/kg ) dok govedskog mesa 10374 kJ/kg , (2470 kcal/kg). Eko-energetske bilance u proizvodnji hrane pokazat će, kako su naši djedovi i bake bili vrlo eko- prosvijećeni u današnjem pogledu. Naime, kokoši ili živad u obiteljskim gospodarstvima su bili mali pogoni za "recikliranje" organskoga otpada ili otpadne hrane . Napoj, "pomijak" naziva se otpad od hrane, koji se nije bacao, kao sada u smeće, nego se koristio kao hrana za kokoši ili svinja. U smeću od 1,17 kg kojeg svaki dan proizvodimo po stanovniku u RH ima oko 30% organskog otpada. Kada ovo pišem onda imam na pameti naše kokoši, slobodan uzgoj. Prije tjedan dana bilo ih je 10 komada od kojih sada imamo 8 komada i pijetla. Svaki dan naše kokice iznesu od 5 do 6 jaja. Za Božić će biti na stolu pečeni pijetao, kako bi poštovali stare običaje, te čestitali si međusobno i pjevati: "Narodi nam se Kralj nebeski...na tom mladom ljetu veselimo se"..Poslije si bumo išli čestitati, kak nekad: Daj nam Bog picekov, pune hambare žitka... a mira Božjega i Blagoslova najviše.

Gubimo li suverenitet ulaskom u Europu?

Danas 9.12.200 su Predsjednik J.Josipović i Predsjednica Vlade J.Kosor potpisali važan dokument u Belgiji Ugovor o priključenje Europskoj Uniji.

Jesmo li veseli ili nismo , hoćemo li na referendumu glasovati za tu opciju, ili ne? Pitanje, koje si svi postavljamo. Moja razmišljanja su ovakva:

1. Prije 100 godina pojam državnog suvereniteta je bila površina zemlje i mora, koja je omeđena državnom granicom i koja se čuvala s vojskom. Površina državne zemlje je bila zbir površina njiva,oranica , livada,pašnjaka i šuma. Između njiva su postojali kameni međaši, koji su označavali s mejašima, vlasništvo- suverenitet- nad svakom parcelom "gruntom"upisanom u sudsku knjigu, zvanom gruntovnica. Državni suverenitet je bio skup suvereniteta, svih domaćinstava ili porodica jedne države. Dakle, seljak je orao svoju njivu s konjem, koji je zapravo sunčanu energiju preko trave koristio za sjetvu. Na njivi mu je rasla i konoplja za odjeću, koža od stoke ili svinje bila mu je obuća, a ostali dio grunta, koristio je za hranu i izgradnju nastambi. Ovo izgleda malo pučkoškolski uvod, ali je to temelj od čega treba gledati današnji suverenitet jedne male države kakova je naša domovina.

2. Dolaskom industrijskog načina života koje se razvio u zadnjih 100 godina radikalno se mijenja i suverenitet države. Energija koju koristimo za život stvorila je od nas običnih ljudi "bogataše" za koje radi 52 "roba" ili preračunati se može dalje, svaki građanin RH troši godišnje 23 000 kWh primarne energije. E, te energije, nema više dovoljno na našim njivama i zato smo ovisnici od energije koju uvozimo. Onaj koji je ovisnik od uvoza nije više slobodan i nema više 100%- tnog suvereniteta nad prostorom u kojem živi. Lijek, kojeg koristim, nije proizveden u našoj zemlji, pa me i to čini ovisnim od stranih tvrtki. Danas čitam na Internetu, kako čitavom kuglom zemaljskom vlada, pomoću globalizacije oko 147 velikih Multi nacionalnih korporacija.

3.Blagoslov hrvatske zemlje jesu polja. Žuljevi orača donosili su svake godine stostruke plodove što lijepo prikazuju slika, koja je slikao Augustin Frajtić prije oko 80 godina. Razvijene zemlje otrovale su svojom "industrijskom poljoprivredom"oko 40 % podzemnih voda. Pitanje je kako ćemo se mi postaviti prema tom problemu i kod glasovanja mora se voditi briga upravo o tlu, na kojem nam "raste" kruh. To nije politička parola to je stvarnost. Eto tu nam treba ta eko pismenost. Svi govore u EU o povratu na organsku poljoprivredu, zbog podzemnih voda, a konji i stoka nam trebaju za stajski gnoj, koji je prvi uslov za takovu poljoprivredu.

4.To ne znači, da ćemo opet orati s konjima , no negdje bi to mogao biti i seoski turizam. Ali pogledajmo kako uludo trošimo naš suverenitet na konzumiranje svega i svačega, što nam zapravo uopće nije potrebno. BDP nije jedino mjerilo napretka jedne zemlje. Naš starci stvarno nisu svaku godinu mogli kupiti jednu kravu ili izgraditi jednu nastambu. Nas građana RH ima 80 stanovnika, a prija 100 godina bilo nas je 78 po četvornom kilometru. Težimo imaginarnim radnim mjestima za koje nemamo sposobnosti ni kapitala. Prava industrijska radna mjesta koštaju od 1 do 3 milijuna Eura.!!??

"Tamo gdje su blještave palače, polja su zarasla korovom , a žitnice su prazne" rekao je davno Lao Tse .

Je li održiva potrošnja vrijednost kojoj valja „krenuti“ svim srcem i umom?

Pojam održivosti (potrošnje proizvodnje i razvoja) svatko si objašnjava ili „prevodi“ u sebi na svoj način. Na naš um nam odmah dolazi: odricanje od materijalnih dobara , snižavanje potrošnje vode i energije, štednja novaca, smanjenje porcija svakodnevne hrane , poklanjanje veće pažnje i zaštiti prirode i skrb za osobe s potrebama. Čovjek se teško odluči na navedene aktivnosti, ako si ne raščisti pojam vrijednosti okoliša kojeg trošimo u različitim oblicima .
Vrijednost je svako pojedino stanje, objekt ili subjekt kojem se teži. Postoji i teorija vrijednosti koja se zove aksiologija. Ona izučava etiku i estetiku. Preko etike doznajemo što je dobro a što loše ponašanje, dok nas estetika uči što je lijepo i harmonično. Inače u rješavanju bilo kojeg problema, najprije valja točno definirati pojam vrijednost, kojoj se teži.
Subjektivnost u određivanju vrijednosti očituje se imaginarno u slijedećem primjeru ;
Ploviš u čamcu sa ženom djetetom i majkom. Dolazak nagle oluje, uzrokuje okretanje čamca i sa cijelom obitelji nalaziš se u valovima sa smrtnim strahom, da ćete se svi utopiti. Iz oblaka se ti javlja Bog i kaže ti: Spasit ću tebi i još jednog člana tvoje obitelji, time da ti odlučiš tko će to biti? [ brzo odgovorite??!!!!]
Mislim da će kod mnogih odgovor biti dijete!! Kako treba odgovoriti?

Ovaj primjer navodi profesor F. Rubinstein koji je na početku knjige. „O načinu rješavanja problema“(Patterns of problem solving) postavljao ovo pitanje slušaocima širom svijeta. On navodi, kako su odgovori bili različiti od studenata u zapadnim u odnosu na istočne zemlje. Kao u pravilu studenti su na zapadu (USA, Europa) odgovorili "dijete" dok su na istoku(Japan ,Kina) odgovori bili "majka".
No, bez subjektivnog pristupa, koji je odgovor zapravo točan: dijete ili majka?

Točan odgovor je MAJKA!. Zašto ? Majka je jedina i neponovljiva, što je veća vrijednost od djeteta i žene koje se može ponovo imati.

Na istoku je majka personifikacija domovine ,mjesta i krajolika gdje si se rodio. Domovina je za pojedinca zapravo Zemlja. To je najveća vrijednost jer je neponovljiva. Sjetimo se kamikaza kod Japanaca ili njihovu spokojnost kod posljednjih katastrofa s nuklearnom elektranom. Ili, Kineza, koji rade čitav dan i šire se po svijetu sa svojim proizvodima kao "korov".
Većina običnih ljudi je mislila još prije sto godina, kako je Zemlja nedokučivo, bezgranično i beskonačno velika plosnata ploča koja graniči s nebom. Ova sliku, gdje čovjek prelazi iz zemlje u nebo, naslikana je još u srednjem vijeku. Danas znamo da je Zemlja kugla s ograničenim resursima za život, a ponašamo se kao da ima na njoj bezgranično mnoštvo sirovina, čiste vode i čistog zraka. Iz matematike znamo, kada se dijeli jedinica s beskonačnom vrijednosti, 1/beskonačno=0 ,rezultat je nula sa znakom ništica. Zato često držimo u svijesti, kako tlo ,zrak, voda nemaju cijenu i kako su nam dostupna badava. No to nije točno jer svi ti izvori života kao i majka Zemlja su jedini i neponovljivi i zato imaju maksimalnu vrijednost.
Pristupimo pojmu održivosti kao vrijednosti kroz osjetljivi pojam kojim se najviše onečišćuje okoliš. Mnoge direktive, smjernice i upute kažu, kako se mora smanjiti emisija ugljičnog dioksida za 20% kako bi se spriječila klimatska katastrofa. Pretpostavka je kako je taj plin glavni uzročnik zatopljenja Zemlje.

Lako se dimenzionira potreba za hranom s modelima optimizacije, za što su nekada trebali vješti matematičari i duga naporna računanja. Danas je lako to izračunati s računalom alatom SOLVER iz programa MS Excel.
Čovjek ( fizički radnik), dnevno treba prema jednom modelu oko 1,44 kg hrane. Za proizvodnju te hrane emitira se u zrak 5,41 kg CO2 ugljičnog dioksida. Ako se želi smanjiti za 20 % ta emisija onda će vrijednost te emisije biti približno 4,29 kg CO2 ugljičnog dioksida. . Rezultati optimiranja pokazuju, kako će smanjenje hrane u energetskom pogledu i u ostalim sastojcima biti dostatna za normalni život, a ipak se može 20% smanjiti emisija CO2 ugljičnog dioksida.
Bilanca optimirane dnevne potrebe hrane za fizičkog radnika u najvažnijim sastojcima izgleda ovako:. Žitarica je potrebno 0,99 kg a ne 1, kg, meso je 27 g a ne 70 g , piletine 47 g, a ne 60 g, mlijeka 271 g a ne 300 g .
Čovjek kao pojedinac i čitavo društvo da bi mogli lako krenuti prema održivosti i zaštiti okoliša, moraju uz pojam vrijednosti držati na pameti i ove pojmove:

Potreba - temeljena ljudska motivacija koja se ne smije pobrkati sa željom . Svrha – težnja prema cilju koji je konačnica nečijeg djelovanja. Misija - zadatak, većeg značenja od općeg interesa. Vizija - dalekosežna zamisao o željenom i predvidivom razvoju događaja ili pothvata. Strategija- utvrđivanje dugoročnih ciljeva i načina njihova ostvarivanja. Direktiva, smjernica, nalog, uputa , naredba - koje daje viši organ nižim organima daju organizacije, osobe institucije višeg ranga onima nižeg ranga, primjerice EU direktive . Zaključak. Krenite u zaštitu Zemlje bez čekanja na nečije direktive.