Razdjelnici troškova topline i kalorimetri

A. Povijesna crtica o energetskoj učinkovitosti u EU

Vidim, građani u medijima postavljaju pitanja je li moguće  praktično i ekonomski  pridržavati se EU direktiva ili smjernica o  učinkovitom korištenju energije.

Evo male kronologije ujedinjenja EU i njezine važnosti za sve građene EU.  Povod za ujedinjenje bila je inicijativa francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana koji je  već 1950. godine objavio plan kako onemogućiti daljnji rat između Francuske i Njemačke i to putem integracije industrije čelika koji je bitan u vođenju rata. Krajnji Schumanov cilj bilo je pomirenje Njemačke i Francuske, ali i razvoj integracijskog procesa kako bi se ostvarila europska federacija. To je bilo moguće iako su te dvije zemlje ratovale cijelo stoljeće pa je to izgledalo nemoguće. Zapravo, Europu je ujedinilo racionalno ili  učinkovito korištenje energije, primjerice ugljena koji važan u proizvodnji čelika.

 Građani moraju biti svjesni realnosti kako živimo  jedni do drugih i dišemo isti zrak, zajednička nam je voda i tlo,  imamo iste  materijalne, energetske  i  informacijske  tokove  koji se manifestiraju kao ceste, pruge, dalekovodi, plinovodi, zračne, kablovske i  telefonske linije  te  tehničke i pravne norme. Sve to htjeli mi ili ne  teži  zajedničkom  životu europskih naroda prema načelima  održivosti.

Energetska učinkovitost označava omjer izlaza proizvodnje roba,  energije i obavljanja  usluga prema ulazu energije. Ušteda energije znači količinu ušteđene energije određeno mjerenjem ili procjenom potrošnje prije i nakon provedbe  smjernica o energetskoj učinkovitosti. Dio direktive (2012/27/EU) sadrži članke o obračunavanje topline koju toplane isporučuju građanima. Direktiva određuje da svakom krajnjem kupcu  mora biti omogućen pristup podacima o trenutnoj i povijesnoj potrošnji energije prikupljenim kroz individualno mjerenje kako bi uvidom u količinu potrošene energije mogao racionalnije upravljati vlastitom potrošnjom te promjenom navika utjecati na ostvarenje ušteda. Očito je da kao mjerilo potrošnje topline-toplinske energije ne može poslužiti samo površina stana, jer postoje i druge metode ugradbom kalorimetra i razdjelnika  troškova topline i termostatskih ventila kojima se to egzaktno kontrolira i provodi.

                                   Sustavi za razvod toplinske energije kao odrednica tehničke izvedivosti .

                                       a) kalorimetri; b) razdjelnici troškova toplinske energije.

Poučna je bila izjava jedne građanke koja je rekla kako ugradbom kalorimetra plaćaju više grijanje stana i toplu vodu negoli prije. Vjerojatno  troše toplinu  isto kao i prije samo se sad zna koliko troše kilovatsati (kWh) toplinske energije dok se to ranije obračunavalo odoka po četvornom metru stana. Postoje i druge primjedbe građana: energija je neuništiva, gdje je ušteđena energija, netko nas vara i bogati se.

 Zakon o  racionalnoj učinkovitoj uštedama 

B. Proizvodnja topline

Više stambene zgrade imaju centralni  toplinski sustav (CTS)  gdje se više od 500 stanova grije toplom vodom iz toplana, i kogeneracijskih elektrana koje proizvode električnu struju i toplu vodu za grijanje građana. Kako obračunavati potrošenu toplinu?  Postoje dvije konfiguracije instalacija cijevi za razvod topline po stanovima: a) horizontalna i b) vertikalna kako je to prikazano na slici. Na horizontalnoj CTS konfiguraciji je moguće ugraditi  kalorimetre dok to na vertikalnoj  nije moguće pa se moraju ugraditi manje egzaktna  mjerila  - razdjelnici troškova topline.

Konkretnije, Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti navodi da uporaba pojedinačnih brojila ili razdjelnika troškova grijanja za mjerenje  individualne potrošnje grijanja u zgradama s centraliziranim grijanjem brojnih stanova ima smisla samo ako su radijatori opremljeni toplinskim mjerilima i termostatskim ventilima. Odmah se postavlja pitanje koliko to košta kad se centralno grijanje mora naknadno preinačiti i podesiti za mjerenje potrošnje topline.  

Zbog prijepora oko naknadne ugradbe mjerila topline Vlada je naručila izradu  studije[i]  o isplativosti razdjelnika topline, a u tom dokumentu piše:  Analizom ostvarenih ušteda u Hrvatskoj u razdoblju nakon uvođenja razdjelnika topline može se zaključiti da su ostvarene značajne uštede u potrošnji toplinske energije bez obzira na metodu izračuna ušteda ili uzorak zgrade. Uštede u Hrvatskoj iznosile su između 21 i 36 posto ovisno o metodi mjerenja, odnosno gradu te su u prosjeku iznad onih ostvarenih u zemljama za koje takve analize postoje.

No, uzevši ekonomske mjerila (NPV) o isplativosti investicije  studija daje i ovaj podatak: Vrlo velika je vjerojatnost da postojeći model obavezne ugradnje razdjelnika rezultira relativno visokim udjelom zgrada, a posebice u Zagrebu, Osijeku i Sisku, kod kojih vlasnici neće uštedama povratiti puni iznos uložen u uvođenje razdjelnika topline. Čitam podatke o investiciji ugradbe razdjelnika u jednoj zgradi od 125  stanova. Investicija je bila 430.357 kuna, a neto dobivena ušteda bila je  84.840 kuna. Razdoblje  povrata investicije je šest godina. Cijene toplinske energije se kreću od 0,17 do 0,41 HRK/kWh ovisno je li toplina proizvedena u kogeneracijskoj ili u običnoj toplani.Toplina dobivena od drva je 0,20 HRK/kWh,što bi trebala zbog  zaštite šume biti viša!?

C. Snaga i energija svakog građanina

Što uraditi protiv koncepta moguće-nemoguće kada se tri stupa održivosti - termodinamika, ekonomija i sociologija sudare kod učinkovitosti korištenja energije koja jest  žila  kucavica svakoga od nas. Valja li društvenu svijest spustiti edukacijom do srži  energetskih problema, da se  postigne željeni cilj, kako to rade mnoge države. Mora li svaki građanin kao potrošač energije biti sučeljen s cjelokupnom problematikom proizvodnje nabave i pretvorbe energije. Da, što više to bolje! Zašto ne držati na  pameti  ovaj podatak:  u Hrvatskoj se 2015. godine trošilo prosječno 181 kWh/m²  topline po četvornom metru stana, što treba stalno smanjivati.

Švicarskakao napredna zemlja nastoji spustiti snagu  od 4950 W  potrošene energije po svakom stanovniku na 2000 vata. To je zapravo prosjek energetske snage svakog stanovnika na  Zemlji.  Prema raspoloživim podacima izračunao sam kako svaki naš građanin  troši 2800 vati energije ili drugačije izraženo ima snagu od 2,8 kW  zbog  današnjeg  industrijskog načina života,  što znači za jedan dan potroši 48 kWh energije.  Na toj listi prosječni stanovnik Europske unije ima snagu 6 kWh, SAD-a 12, Kine 1,5,  Indije 1 i Bangladeša 0,3 kW. Naime,  švicarski  stanovnik je  1960. godine imao snagu potrošnje energije od 2000 vati  što daje povoda da se vrate na tu vrijednost. 

D. Put energije

Zašto se ljudi moraju uključiti u učinkovito trošenje energije? Postoje dva koncepta prikaza potrošnje energije - jedan je u novčanim jedinicama, a drugi u energetskim jedinicama, tzv. EROI princip. EROI[ii] je zapravo omjer  dobivene prema potrošenoj energiji mjeren energetskim jedinicama MJ ili kWh.  Novca u bankama ima sve više dok je energije u podzemlju sve manje kao i čistog zraka koji je prvi i najvažnije naš energent. Vječan je princip - bolje je uštedjeti jedan kilovatsat  energije negoli ga proizvesti. Pogledajmo ovaj račun: primjerice, u  podzemlju imamo 100 MJ primarne energije u obliku nafte. Kako bismo je ispumpali na površinu potrošimo 10 MJ i ostaje nam 90 MJ. EROI je 10:1. Naftu pošaljemo u rafinerije i  tu se opet potroši 27 MJ  pa ostaje 63 MJ. Dalje slijedi transport goriva od  rafinerija prema automobilima, termoelektranama ili kućama koji opet  energetski košta 5 MJ i ostaje samo 58 MJ. Od tih  58 MJ energije pretvorbama izgaranjem  izgubi se još  37 MJ  kako bi se dobilo 20 MJ korisne topline. Tako se može i cjelokupno gospodarstvo jedne države procjenjivati prema EROI omjeru. Za našu zemlju EROI je 14:1 za Njemačku 23:1 dok je za Pakistan 4:1. To znači da dohotkom od jednog kilograma nafte možemo kupiti 14 kilograma nafte.

Svaka operacija s energijom traži energiju. Zato vlast u gospodarenju energijom mora  preko  smjernica i raznih normi spustiti odgovornost od ministara do zadnjeg potrošača, kako  bi se postigao  željeni cilj.

Postoje razne metode učinkovitog korištenjaenergije. Mjerenjem potrošnje topline doći ćemo do saznanja kako se u starim zgradama koje nemaju toplinsku fasadu isplati ugrađivati toplinske izolatore. Zidovi starih zgrada imaju  prema  normi DIN 4108 1 U  koeficijent prolaza topline 1,55 W/m²K. Nalijepe li se i ožbukaju s unutrašnje strane zida ploče ekstrudiranog polistirena debele samo dva centimetra, smanjit će se gubici topline i dobit će se ušteda  od  0,65 W/m²K. To je oko 6,5 L  ušteđenog loživog ulja po četvornom metru zida u jednoj grijaćoj sezoni. Dakle, toplinska izolacija se može ugrađivati i s unutarnje strane zida.  Povrat investicije u  ugradbu  toplinske izolacije  iznosi od  od šest do deset godina. No kada je u pitanju energija onda je prihvatljivo i razdoblje povrata kapitala od 12 do 15 godina.

  

Pročitajte kako možete postići toplinsku ugodu iracionalno iskoristiti energiju:

Naime, nije nemoguće spustiti zimi temperaturu u stanu i obući se toplije zar ne,  a vrlo je učinkovito.  

---

[i] Ekonomski institut: EKONOMSKA ISPLATIVOST KORIŠTENJA RAZDJELNIKA

TOPLINE U VIŠESTAMBENIM ZGRADAMA

U REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb 2017

[ii]  "Energetski povrat ulaganja - EROI" Količina energije koja se mora potrošiti kako bi se proizvela određena količina energije. Energetski povrat ulaganja (EROI) ključna je odrednica cijene energije, jer izvori energije koji se mogu relativno povoljno koristiti, omogućuju da cijena ostane niska. Omjer se smanjuje kad energija postane nedostižna i  kada ju je teže iscrpsti ili proizvesti.

Krumpir naš svagdanji

Ove godine slavimo Uskrs i Vaskrs po gregorijanskom i julijanskom kalendaru na  isti dan 16 travnja. Uz ovaj blagdan iz mojih mladenačkih sjećanja  izvire mnogo  tema.  Uoči Uskrsa  čistilo se dvorište, moj mamek i strinka Bara pobilile  su hižu da bu  bi bila lipa (donja sutlanska kajkavska ikavica).  U našem selu je ličenje fasade bio ženski posao.  Ljudi su nekad oko Uskrsa pričali o sjetvi, o štednji na hrani i sjenu za blago, jer se  obično u zimi puno potrošilo pa su se pitali hoće li   biti dostatno do nove žetve.  Mi djeca  počeli smo nakon  Uskrsa  čuvati blago na pašnjacima. Kokoši su počele nesti  više jaja koje smo oslikavali pa smo ih nazivali pisanice. Te pisanice su postale simbol Uskrsa.

Uz sadnju krumpira sijao se i  grah 

Fotografija od Josipa Grđana,Iz  monografije "Samo Samobor" 2011

 Danas uoči Uskrsa pričamo o potrošnji energije, o kreditima, bankama i ostalim uvjetima  života koji su radikalno izmijenjeni u odnosu na naše pretke. No kako se čovjek po svojoj fiziologiji tijela i duha ipak ne mijenja kao današnja politika,  zato valja propitati i usporediti načine života i gospodarenje prije i danas te izvući neke zaključke. Odricanje i  štednja bila je glavna poluga gospodarenja, dok nas danas banke tjeraju da se zadužujemo do nesagledivih razmjera. Pokušajmo promatrati razlike u gospodarenju u razdoblju djed-unuk kroz uzgoja krumpira.

Svakodnevno gutamo vijesti kroz koje uspoređujemo prilike u svijetu i uspoređujemo različite faktore. Recimo, dobro je pogledati potrošnju energije  pojedinih velikih država kako bi se razumjela njihova politika. Putem interneta saznajemo cijene energije  u  SAD-ui Hrvatskoj. 

 Naši polupismeni preci nisu znali objasniti mjernu veličinu energije ili mjerne  jedinice  - kilovatsat (kWh)  ili džul (J),  ali su je osjećali kroz energetske potrebe. Naprimjer, skupljajući drva za kuhanje i grijanje, kroz volovske zaprege za odvoz gnoja  i oranje za proljetnu sjetvu.  Danas energiju jasno vidimo kada treba platiti potrošak električne struje kroz cijenu  mjerne jedinice kWh koja je približno jedna trećina od milijun džula (1 kWh=3,6 MJ). Dnevno   čovjeku  treba 12,6 MJ energije koju unosi jelom i pićem u svoje tijelo. Godišnje se u svijetu pojede 50 kg  u HR 37 kg  krumpira po stanovniku. Dnevne energetske potrebe  u hrani su dovoljne ako se pojede 1kg krumpira.

Kad se moj ujak Matija vratio iz Amerike uoči Prvoga svjetskog rata, jer je bio bolestan, rekao je:  Više nikam nejdem dok ovdje iz jednog krumpira ne izrastu tri. Ta se njegova izjava često ponavljala u našem domu. Poslije sam na svom radnom mjestu radio različite bilance gdje su se računali omjeri dobivenog proizvoda iz uloženih sirovina, energije i novca. Računao sam u bilancama omjere koji se nazivaju indeks profitabilnosti[i],  materijalna ili energetska rentabilnost.  Ako težimo  k održivosti  onda moramo u te bilance ubaciti  dodatne  troškove zbog otpada, škarta,  smeća i emisije štetnih tvari u vodu, tlo i atmosferu. Uobičajeno je za dobre analize da se  bilance  rade  u materijalnim,  energetskim pa tek onda u novčanim jedinicama. Budući da je vrijeme sađenja krumpira pokušao sam provjeriti točnost formule mojeg ujaka: jedan posađeni krumpir daje prinos od tri krumpira.

Na ovoj internetskoj adresi nalazim podatak: iz 2500 kg sjemena dobije se u  konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji 25.000 kg krumpira.  Materijalni omjer između sjemena (input) i prinosa krumpira (output) je 1:10. No kada se  izračuna novčani  trošak  nabave sjemena,  gnojiva NPK, uree i  zaštitnih   sredstava (pesticida) te oranja i obrade tla, što iznosi 21.103 kn/ha,  a prihod je 39.600 kn/ha  onda je taj omjer pao na 1:1,87 zaokružimo  ga na 1:2. To je podatak  zbog kojeg  čujemo  kako  se ništa ne isplati delati.

Na slovačkojinternetskoj adresi nalazim znanstvenu analizu s nazivom na slovačkom jeziku koji je dosta sličan hrvatskom jeziku (Energetička bilancia pestovania zemiakov v ekologičkom. Low input a konvenenom systeme) ili engleski (Energy Balance of Potato Growing in Ecological. Low-Input and Conventional Production System) koja uključuje i energetsku bilancu od sađenja do prinosa krumpira. 

Analizirane su tri metode uzgoja krumpira; ekologijska prema IFOAM  preporukama, zatim  integrirana i konvencionalna gdje su uključene različite  vrste uzgoja kroz obradu tla te količine gnojiva i vrste i količine zaštitnih sredstava.

Prosjek prinosa ili uroda  kod sve tri metode bio je 24,75  t/ha slično kao u gore navedenom slučaju. Za sve procese  materijala primijenjenih pri sjetvi bilo je potrebno 38,05 GJ/ha energije, a  dobiveno  je 99,26 GJ/ha energije izraženo kroz kaloričku vrijednost krumpira koji jedemo. Znači, omjer je 99,26 : 38,05 = 2,6. Rječnikom mojeg ujaka iz jednog  energetskog krumpira danas se dobije 2,6  energetskih krumpira što je  približno slično i financijskom omjeru. Iz te slovačke analize proizlaze zanimljivi podaci koji nas tjeraju na razmišljanje. Za sjetvu ili sađenje krumpira u integriranom uzgoju bilo je potrebno 38,56 GJ/ha energije od  čega otpada: na ljudski rad  0,60, na strojni rad oranje i vađenje krumpira  15,29, na zaštitna sredstva  1,71,  na organsko gnojivo 10,8,  na  umjetno gnojivo  5,11  i   na  sjemenski krumpir  5,67 GJ/ha. Kod ekološkog uzgoja nije primijenjeno umjetno gnojivo pa je urod (output) bio  22,41 t/ha,  dok je kod integriranog uzgoja bio  urod 25,24 t/ha krumpira.

U diskusijama  oko ovih podataka mogu se davati različiti parametri kao  što je omjer strojnog i ljudskog rada koji iznosi 15,29/0,6 = 25,48. Vratimo se u doba mojeg ujaka kada su volove koji su bili na sunčev pogon zamijenili današnji  traktori. Taj podatak 25,48 je broj  slugu koji se  pridodaju svakomu od nas zbog  industrijskog načina  današnjeg  gospodarenja i života. No, priroda ne oprašta i daje nam nove zadatke koje moramo rješavati,  jer je zamjetno trovanje okoliša različitim štetnim tvarima. Je li pametno odbaciti  motiku i upotrebljavati  herbicide gdje treba i ne treba.  Koliko je jedan od najprimjenjivijih herbicida Glifozata štetan za čovjeka, životinje i biljke već se dokazuje znanstveno i u praksi. Pročitajte pa razmišljajte. Valja se sve više ekološki opismenjavati, a ne odmah proglasiti način života naših predaka zaostalim u odnosu na današnje postupke. Vidimo kako je kod ekološkog uzgoja prirod krumpira bio manji oko 3 t/ha  od integriranoga, jer nije korišteno umjetno  gnojivo koje  mineralizira tlo i onečišćuje vode.

Prema tomu valja nam bilancirati ili vagati različite podatke koje smo već spoznali kako bismo što bolje zaštitili okoliš i sve nas.

---

[i] U financijskom menadžementu postoje različite metode procjene isplativosti projekata kao što su: razdoblje povrata (PBP), interna stopa prinosa (IRR), neto sadašnja vrijednost (NPV) koje uzimaju u obzir diskontirani tijek novca. Sve te metode mogu se lako računati u Excelu.

Propadaju li velike tvrtke

Bolja je šteta dogovorna nego  li korist samovoljna -hrv. poslovica.

Velike tvrtke u malim i velikim država.

Svi smo se zabrinuli jer su veliki  štacuni[i] u kojima kupujemo  špeceraj[ii] nagomilali velike dugove. Netko to treba platiti, a onaj tko ih kupi - država, vjerovnici ili banka  postat će vlasnik štacuna koji je sad obiteljsko vlasništvo. Tako barem pišu novine.

U  poslovnom svijetu postoji mišljenje kakovelike tvrtke ne mogu bankrotirati (too-big-to-fail) jer o njima ovise mnogi ljudi. Takvu filozofiju prihvatili su i mnogi naši novopečeni kapitalisti. Primjerice kad velika američka tvrtka GM nije mogla plaćati svoje dugove našla se pred bankrotom. Onda je država morala dati 90 milijardi dolara, a k tome i Kanada još 10 milijardi kako bi se oživio glasoviti GM. Nakon toga je nastala i uzrečica: Ako GM dobro posluje onda je dobro cijeloj Americi.

Nekad davno učili su nas kako je zadnji stadij kapitalizma imperijalizam koji se revolucijom urušava i sve prelazi u socijalizam pa se onda društvo dalje mijenja u besklasno koje se zove komunizam. Govorili su - tada će biti dovoljno svega i špeceraj će se dijeliti prema ljudskim zaslugama i potrebama. Ali ne, kad se urušio socijalizam od Brandenburških  vrata do Kamčatke društvo se pretvorilo u novi tip kapitalizma koji se sada pretvara ubankizam.

 Održivost i  bankovni krediti

Recimo da bankizam vlada u različitim nijansama i modusima u cijelom svijetu od Amerike, Kine, Indije, Rusije  i EU.

To stanje financijske nestabilnosti opisao je Human Minsky (1919.-1996.) i sad ga posthumno slave. Nije doživio veliku krizu 2008. godine koju je predvidio, a tvrdio je da su financijske krize trajna endemijska bolest kapitalizma. Minsky spominje i stvarnog prevaranta Charlesa Ponzija koji je 1920. godine izradio sheme financijskih piramida  kroz agilno posuđivanje novca. Primjerice, posudi od nekoga 1000 dolara i kaže da će mu za godinu dana vratiti 1100 dolara. Nekima je stvarno i vratio po 1100 dolara, ali mnogima koji su nasjeli na njegov štos nije, jer je pobjegao s novcem. Kada se novčani tokovi ne pokrivaju zlatom onda se  danas taj Ponzijev fenomen javlja u velikim svjetskim bankovnim transakcijama. Minski definira pojam kapitalističkog upravljanja novcem (money manager capitalism) gdje se javlja nova bankarska kasta, ljudi koji govore kako imaju novi proizvod kada vam nudenovac uz povoljan kredit.

Konzumerizam kontra održivosti

No, što nam je činiti sada kad vlasnik velikog  štacuna  više ne može financijski slijediti potraživanja svojih vjerovnika. Tražim rješenje u dvije nedavno izdane knjižice „Hrvatsko nacionalno blago“ i „Hrvatska kakvu trebamo“ koje je izdao „Večernjak“.  U prvoj knjižici koju su napisali eminentni akademici mogu se pročitati mnogi inventurni podaci (voda, tlo,  šume, energija) za gospodarenje s kojima raspolažemo u Hrvatskoj. U drugoj knjižici koju su pisali ljudi koji žive od novca koji je zapisan na rashodovnoj strani budžeta navedene su želje i neka stanja koja se ne mogu riješiti sadašnjim metodama (demografija). Usput mala primjedba - gdje su savjeti i teze ljudi koji pune dohodovnu stranu budžeta?

Vadim jedan podatak iz prve knjižice: Sadašnja godišnja potrošnja primarne energije po glavi stanovnika iznosi 2,7 m³ ekvivalentne nafte (27972 kWh). Svjetski prosjek je 2,3 m³, a u razvijenim zemljama 6,4 m³ .  Mnogi postovi ovog bloga posvećeni su tematici kako smanjiti potrošnju energije što  se može primijeniti i kao mjera koju valja sugerirati  ne samo gazdama velikih štacuna. Zašto ne koristiti  djelotvorno IT tehnologiju kod  poslovanja, što isključuje birokrate iz velikog nebodera. Zašto trošiti primjerice energije u nedjelju kad to nije potrebno. Opet se postavlja pitanje rad nedjeljom da ili ne? Ne.

Dalje se postavlja pitanje je li Ustavni sud bio u pravu kada je 2004. i 2009. godine stavio izvan snage Zakon o trgovini. Ili ružnije rečeno je li Ustavni sud slušao vlasnika velikog štacuna? Riječ je o radnoj ili neradnoj nedjelji za oko 35 %  radnika. Taj problem sada opet osvjetljavamo u našoj svijesti i savjesti kroz medije s različitim motrištima i argumentima uključujući i ovu financijsku krizu.

Uzmimo u obzir i ove argumente za neradnu nedjelju koji se meni čine  važnim kao  početak rješavanja  navedene situacije.

 Argument broj 1. Postavljam ga kroz pitanje tko komu krade vrijeme i to ne koje god vrijeme nego ono nedjeljno. Kratki odgovor - kradu zakonodavci (hotimice ne spominjem trgovce) i to onima najmanjima,  a to su djeca, koja nikako da dočekaju majku da im se vrati doma, jer po zakonu mora raditi nedjeljom. I Stari Grci su već razlikovali kvantitativno vrijeme - kronos i kvalitativno vrijeme - kairos. Vrijeme mjerimo tehnički  kao kronos, ali ga doživljavamo duhovno kao kairos, pravo vrijeme za prave prilike i prave trenutke. Kairos je i trenutak Božje milosti. Ako sekularno društvo ne priznaje treću božju zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji onda treba priznati da trogodišnje dijete vrlo dugo iščekuje svoju majku koja primjerice radi kao prodavačica u IKEA-i pa i nedjeljom sudjeluje u stvaranju njihovog godišnjeg prihoda od 535,9  milijuna kuna. Dok odraslom čovjeku kronos vrijeme - sat, tjedan, godina leti vrlo brzo, dotle djetetu ide vrlo sporo. Ja doživljavam godinu dana kao sedamdesetpetinu mojeg života, dok dijete od tri godine to isto vrijeme doživljava u svom pamćenju kao trećinu svojeg života. Dijete pati jer su mu sati i dani vrlo dugački bez majke. Ustav RH u članku 56 kaže: svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor. No, ne piše da to mora biti nedjelja. Taj odmor može biti recimo utorak kad dijete opet ne vidi majku, jer je u vrtiću ili u školi.

Argument  broj 2:  U  studioznoj knjizi o konzumerizmu Consumption Matters Cathrine Jansson-Boyd (2011.) piše: Potrošači više nisu samo konzumenti  proizvoda i usluga;  oni  na kraju konzumiraju ljude i okoliš. Konzumerizam nas prisiljava da kupujemo različite i nepotrebne stvari koje nama, ali i djeci kradu ono najvrednije i neponovljivo, a to je vrijeme.  Naši pokojni starci bi to ovako rekli: djeco ne kupujte ono što vam ne treba, jer morat ćete prodavati ono što vam treba. Naša je baka pekla kruh jednom tjedno, a sada u špecerajima moraju imati topli kruh i nedjelom. Hladnjaci, rasvjeta i peći troše električnu struju. Kada se koristi električna struja, onda se zbog pretvorbe i gubitaka na jedan iskorišteni kilovatsat dva bacaju u zrak kao onečišćenje okoliša. Tobože  težimo k  većem BDP-u pa će time biti i veći životni standard. Kritički gledano, konzumerizam pokušava stvoriti na Zemlji fiktivni raj. Valja prihvatiti poruku kako ekonomski pokazatelji  gospodarstva – kao što je bruto domaći proizvod (BDP) - prikazuju samo kvantitetu, ali ne i kvalitetu poslovnih aktivnosti u zemlji. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog  gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. pravi indikator napretka Genuine Progress Indicator GPI i ljudski razvojni indeks Human Development Index HDI koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne, inovativne ili ekološke vrijednosti. Nije dobro da BDP počiva pretežno na potrošnji tj. na konzumerizmu.

 Argument broj 3. Prema našoj kupovnoj moći možda su za tjedni šoping previše i četiri dana pa ne treba nam za to još i nedjelja. Sjetimo se iz kemije zakona o održanju mase: Nikakve se promjene ne mogu opaziti u ukupnoj masi svih tvari koje sudjeluju u kemijskoj reakciji. Taj zakon se može izreći i ovako:  točna određena količina mase mlijeka dobije se iz mase trave  bez veze koliko krava pase na livadi. Slično je koliko imamo novca za kupovanje roba to  ćemo i potrošiti bez veze na koliko dana. To vrijedi i za turiste,  oni će isto potrošiti onoliko novca koliko imaju ili koliko su planirali potrošiti.

Argument broj 4. Bogate zemlje si mogu priuštiti da trgovci ne rade nedjeljom, ali njihove robne kuće kod nas rade nedjeljom. I oni imaju svoje ustavne sudove koji zabranjuju rad nedjeljom.  Moramo se zapitati zašto nam netko uništava naše milenijske tradicije vezane  uz nedjelju? Nedjelja treba biti dan odmora za trgovkinju kao i  za ustavnog suca i zastupnika u Saboru (zakonodavci), zar ne.  Zašto?  Jer je sedmi dan potreban kako ljudskom tako   životinjskom organizmu  da se  odmori. To je  prije svega stvar biologije tijela,  što je već napisano u Bibliji kako je sedmi dan posvećen Bogu. Tada nikakva posla nemoj raditi, ni ti ni tvoj sin, ni tvoja sluškinja, ni tvoj vol,  ni tvoj magarac niti ikakvo živinče  tvoje ni došljak koji je u tvojim gradovima, (Pnz 5.14). Postoji priča kako su tu zakonitost dokazale karavane koje su se sedmi dan odmarale i stigle prije do odredišta negoli karavane koje se nisu odmarale. 

Argument broj 5. Pojmovi učinkovitost i djelotvornost važni su za razumijevanje u shvaćanju vremena i njegovog korištenja u ekonomskim procesima. Postoje dvije grupe riječi koje se često isprepliću po značenju. Prva je - učinak, učiniti, učinkovit, učinkovito, učinkovitost, a druga - djelo, djelotvornost, djelovanje, djelovati i djelotvoran. Djelo znači posao, rad, aktivnost koja se može obaviti u različitom kronos vremenu pa se kaže da je urađeno s većim ili manjim učinkom ili s boljim i lošijim efektom. Može se nešto uraditi ili prodati s velikim učinkom (mnogo stvari u jednoj jedinici vremena), ali ne uvijek i djelotvorno, čak, štoviše, time se ponekad stvara i šteta. Izračunajmo štetu koja nastaje kada ono malo dijete pati, jer mame nema doma.

---

[i] Dućan  prodavaonica,

[ii] Živežne namirnice, Milivoj Mutavdžić, Rječnik zagrebačkog  govora, Nakladnik, Mutavdžić i UPI-2M Plus, Zagreb 2016 

Održiva kanalizacija

Kako smo nekad gradili kanalizaciju

Priznajmo kako nas vodovod i kanalizacija podsjećaju na krvotok i urinarni trakt u našem tijelu. Sve je u redu dok ti sustavi funkcioniraju ispravno,  no kad se krvne žile, vodovodne ili kanalizacijske cijevi začepe onda je velika strka. Dođe li do krvarenja čovjek mora zatražiti liječničku pomoć, a procuri li vodovodna ili kanalizacijska cijev mora pozvati majstora. Postoji analogija anatomije različitih kućnih instalacija i anatomije ljudskog tijela. (slika kopirana iz DIY Enciklopedia, Stuttman Co. 1975 .NY)

U godinama sam kad zbog takvih bolesti i kvarova treba tražiti brzu pomoć liječnika ili vodoinstalatera. Godine 1967. počeo sam graditi kuću onako kako se to radilo u to vrijeme nestašice  novca,  materijala, znanja  i vještih majstora. Gradilo se korak-po-korak, a useljavalo se čim je kuća bila pod krovom s osnovnim funkcijama koje mora imati neka stambena zgrada kao što su električne, vodovodne i kanalizacijske instalacije. Zapravo, mogu reći da sam kuću završio nakon pedeset godina lani u jesen kad sam betonski pod u podrumu premazao akrilnim premazom.

Kanalizacijska mreža

Tada nismo tražili savjete arhitekata i profesionalnih graditelja koji pri projektiranju i građenju moraju riješiti brojne zadatke. Danas se gradnji pristupa potpuno drukčije, postoje arhitektonski projekti na temelju kojih se dobiva kredit i zgrada može biti gotova za šest mjeseci, a onda je otplaćuješ  cijeli život. EU norme propisuju kako je zgrada jedinstven proizvod koji mora ispunjavati sljedeće  zahtjeve: 1. mehanička otpornost i stabilnost, 2. sigurnost u slučaju požara, 3. higijena, zdravlje i okoliš, 4. sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, 5. zaštita od buke, 6. gospodarenje energijom i očuvanje topline, 7. održiva uporaba prirodnih izvora.
Među određenim EU zahtjevima koje graditelji moraju ispuniti su higijena, zdravlje i okoliš te  sigurnost i pristupačnost s kojima sam se suočio na dramatičan način - kad je supruga došla u podrum otkrila je kako se iz vodolovnog grla po podu razlijeva neka smrdljiva voda. Bez velike mudrosti  ubrzo smo postavili dijagnozu da se začepila kanalizacija. Pozvali smo majstora koji je odmah zaključio kako je do začepljenja došlo između spoja vertikalne i horizontale kanalizacijske cijevi. Da ne duljim priču za dva dana stigao je  bager koji je iskopao staru  betonsku kanalizacijsku  mrežu u vrtu i ugradili smo nove polimerne cijevi s revizijskim oknom - čega nije bilo u staroj kanalizaciji - za  moguće intervencije i čišćenje.

Iskapanje kanalizacijskih  cijevi, vidi se talog u cijevi.

 Druga pogreška kod stare kanalizacije bio je preveliki promjer cijevi u vrtu od 150 mm u koju je bila utisnuta gusnata cijev promjera 100 mm. U betonskom cjevovodu s relativno velikim padom od osam do devet posto godinama se sakupljao talog koji voda nije mogla otplaviti u septičku jamu. No kada sam pročitao definiciju kanalizacijskih mreža onda sam otkrio još jednu manjkavost. Kanalizacijska mreža sustav (i /ili podsustav) cijevnih vodova i građevinskih objekata posebne namjene kao  što su revizijska ili ulazna okna, okna za prekid pada, spremnici za oborinsku  vodu i crpke. Kao  posebne vrste kanalizacijskih mreža izvode se tlačne i vakumske kanalizacija.  Uzmimo kako je i nedostak okna za prekid pada i kanalizacijskom vodu također bila treća manjkavost.  

Tu sam kanalizaciju sagradio 1972. godine i izdržala je zapravo 45 godina. Kakve veze ima ova moja priča s održivošću. Mnogo toga, od 1975. godine bio sam vanjski suradnik  časopisa Sam svoj majstor koji je imao brojnu čitalačku publiku. Čitatelji su putem pisama tražili razne savjete - kako uraditi ovo, kako popraviti ono i kako  poboljšati uvjete stanovanja. Urednik me zamolio da pripremim jedan članak o kanalizaciji koji možete vidjeti u linku, ali je publiciran tek nakon deset godina 1983. kada sam  već bio pametniji graditelj. 

Na slici kopije članka  se točno vidi kako i gdje treba ugraditi revizijsko okno kroz koje se  može kontrolirati stanje u kanalizaciji i čistiti cjevovod. U literaturi o održavanju zgrada pronašao sam podatak o učestalosti[i] popravaka kod zgrada - tijekom 80 godina treba dvaput popravljati betonske kanalizacijske cijevi, a jedanput cijevi od glazirane keramike. Iskustvena norma za održanje kanalizacije u eksploataciji je u mojem slučaju bila OK.

Kod kanalizacijske instalacije može se promatrati i sedmi zahtjev - održiva uporaba prirodnih izvora kroz potrošnju primarne energije za proizvodnju kanalizacijskih cijevi. Podaci o potrošnji primarne energije za  proizvodnju cijevi duljine jednog metra i  promjera 600 mm izgledaju ovako: željezni lijev 1500, plastika - PVC 1000, kamenština 750,  armirana betonska 500 te obična betonska 300 kWh. Iz toga slijedi kako nisam pogriješio glede potrošnje energije što sam u vrt stavio betonske cijevi samo to nisam znao dobro izvesti.

Problematika otpadnih voda

Problematika izgradnje i održavanja kanalizacije vezana je uz potrošnju vode i to je danas u zaštiti okoliša gorući problem. Upravo je izašao sveučilišni udžbenik[ii] u kojemu se objašnjava  odvodnja procesnih, oborinskih i sanitarnih voda. Zbog neznanja i lošeg vođenja gospodarstva sva otpadna voda desetljećima završava u kanalima iz kojih utječe u rijeke i mora. Ako se instaliraju uređaji za pročišćavanje onda na kraju ostaje mulj koji treba ili spaliti i dobro spremiti, a ne ga koristiti za gnojenje. Primjena mulja kao gnojiva dala je negativno iskustvo, naprimjer na oklasku kukuruza nije bilo zrnja.

U mnogim radnim procesima primjenjuju se tvari opasne i štetne za ljude i okoliš pa valja pametno postupati s vodom u kojoj su otopljeni štetni sastojci. 

Više o  potrošnji vode ( vodeni otisak) može naći na stranici:  Vodeni otisak - slično kao ekološki otisak - je multidimenzionalni pokazatelj potrošnje vode, na određenim mjestima i u vremenu, ali i različitih načina njene uporabe (evaporacija, kišnica, površinske ili podzemne vode, onečišćenja...) Vodeni otisak pojedinca i zajednice definira se kao ukupni volumen pitke vode koja služi za proizvodnju dobara i usluga po pojedincu ili u zajednici. Vodeni otisak pokazuje ljudsko prisvajanje svjetskih ograničenih slatkovodnih resursa i daje osnovu za procjenu utjecaja proizvoda i usluga na slatkovodnim sustavima i formuliranje strategije za smanjenje tih utjecaja.

Godišnje na Zemlju padne iznose 110.000 km³ oborina od čega većina ispari ili se zadrži u biljkama dok 40.000 km³ otječe rijekama u jezera i mora. Europljanin  godišnje potroši prosječno za svoje proizvodne procese 453 m³ vode dok na vodovod  otpada po stanovniku 99 m³ što na kraju završi kao otpadna i kanalizacijska voda. Znanstvenici razlikuju takozvanu plavu vodu koje je količinski manje od padalina, a uskladištena  je u tlu ili isparuje, zatim zelenu vodu za poljoprivredu potrebnu za rast biljaka i sivu vodu koja je onečišćena potrošnjom u različitim procesima proizvodnje ljudskih dobara i usluga.

Svaki pojedinac i organizacija moraju kroz razumni postupak smanjivati svoj vodeni otisak u pogledu sive vode, što dalje znači i manje onečišćenje ili prljanje pitke vode.

 Za sve ove  postupke valja  primijeniti specifikacije koje postoje u svjetskim normama i direktivama   i postići društveni konsenzus oko primjene u lokalnim uvjetima.

---

[i] Instandhaltung und modernisierung des Wohnungsbestandes ,Hammonia Verlag,  Hamburg 1976 str.89

[ii] Felicita Briški: Zaštita okoliša, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb 2016.

Moralno gospodarstvo

 Stalnošću cilja postiže se nemoguće- Kineska poslovica

Moralno gospodarstvo ili ekonomija je sustav proizvodnje i potrošnje ljudskih dobara pri čemu su gospodarski čimbenici uravnoteženi prema etičkim  normama u ime socijalne pravde. Temelji se  na dobroti, pravednosti i pravdi. U malim društvenim zajednicama, gdje su se poštivala načela uzajamnosti  takva je ekonomija funkcionirala. Gospodarstvo je zapravo ekosustav. No, kad dolazi do muktašenja i kad se u  ekonomske odnose upliću  bezobzirni bankari, trgovci-stranci koje se ne može sankcionirati zbog različitih neetičkih transakcija roba i novca,  onda se moralna ekonomija održava sve teže. U  moralnoj ekonomiji običaji i društveni pritisak prisiljavaju gospodarstvene  čimbenike na poštivanje tradicijskih normi,  čak i nauštrb profita. Uostalom, pohlepa je kao zlo već  davno opisana u Salomonovim mudrim izrekama: Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih(Izr 10.3).

Pojam moralno gospodarstvo nije novijeg datuma, bio je poznat već u devetnaestom stoljeću za vrijeme seljačkih  pobuna u Engleskoj i Europi zbog nelojalne konkurencije u trgovanju hranom. 

Kod nas su poznati prigovori javnosti na nepravdu zbog bacanja  zdrava hrane  iz velikih  robnih kuća. Ukusna hrana se baca umjesto da se daje siromašnima. Ovo je povijesni trenutak glede bacanja hrane. Europski parlament  ove će zime glasati o tomu hoće li se otpad hrane  prepoloviti do 2030. godine. Naime,  55 milijuna Europljana spada u grupu siromašnih.

Najnovije  gospodarske mjere koje provodi predsjednik SAD-a Donald Trump spadaju također u neku ruku u moralnu ekonomiju,  jer  se globalizam želi preobraziti u neki novi ekonomski poredak. Iz komentara u medijima može se iščitati kako Amerika ne želi više biti svjetski policajac,  a gospodarstvenici se potiču da što  više proizvode - primjerice u automobilskoj industriji - na američkom tlu. 

 Mnogi znanstvenici zalažu se za moralno gospodarstvo koje bi trebalo uspostaviti neki novi ekonomski poredak koji bi uključio  ograničenosti Zemljinog ekosustava. Taj je zadatak postavljen pred sve nas. Nedostatak  energenata, sirovina, nečisti  zrak, voda i tlo su  problemi kako u ekonomsko-sociološkim i antropološkim istraživanjima tako i u svakodnevnom  životu  društvene zajednice i pojedinca.

Zasad smo na početku zadatka, jer se traže  pouzdani indikatori  za procjenu kvalitete od hrane do okoliša. Ponovo  čitam knjižicu „Ekologija“(V.Pozaić,Centar za bioetiku Zagreb 1991)  i pronalazim  dobar primjer za  pojam indikatora kvalitete okoliša na str 49. gdje Ranko Sladojević navodi „kako je koncentracija smoga najviša na visini od 60 cm od tla. Zato djecu ne treba voziti u kolicima ni voditi za ruku nego kada stisne smog, valja ih nositi  u naručju, jer se time višestruko smanjuje doza otrova“. Takav podatak vrijedi više negoli mnoge visokoumne rasprave ili općenite  ekološke definicije koje se čuju svakodnevno. Dvije mlade majke koje su vozile djecu u kolicima po prometnici punoj automobila jako su se začudile kada sam im rekao da je bolje nositi djecu na rukama negoli ih voziti u kolicima koja su bliža tlu.

U nekim je gradovima problem zraka onečišćenog smogom nerješiv, a pogotovo  tamo gdje su rafinerije nafte.  Zorni primjer koji je uzrokovao međudržavni problem je onečišćenje zraka u Slavonskom Brodu koje uzrokuje rafinerija koja se nalazi u Bosankom Brodu preko Save. Zbog istih razloga stanovnici Pekinga često nose na licu maske i mokre rupčiće.

Prenosim neke misli iz knjige Jörga Friedrichsa Budućnost nije ono što je nekad bila (The future is not what it used to be):

Kameno doba nije propalo zato  što je nestalo kamenja, ali industrijska  civilizacija koja počiva na nafti propast će jer ima sve manje nafte, a sve više nečistog zraka.

Čovjek nije pametniji od purana. Naime, gazda purana obilno hrani iz dana u dan pa on na induktivni način prema iskustvu zaključuje kako mu je dobro i da mu se ne može  dogoditi ništa loše. Ali,  američki će gazda za Dan zahvalnosti (Thanksgiving)  zaklati purana, jer to je običaj već stoljećima. Puran to nije mogao predvidjeti induktivnim načinom razmišljanja. Indukcijska metoda znanstvene spoznaje, zaključivanje od  pojedinačnih  slučajeva na općeniti izvod, od  pojedinačnih fakata na općenite.

I mi ljudi ponašamo se slično. Kada sam prije 40 godina prezentirao arhitektima i građevinarima potrebu toplinske zaštite na zgradama (dio mojeg radnog zadatka) jedan mi je sudionik na tom skupu rekao:  „U ovim prostorima se zimi uvijek ložilo i fasade su se radile od čvrstih građevnih materijala, a ne od ovih mekanih polistirenskih ploča koje mi djeluju kao paučina“.

JörgFriedrichs kopira jedan grafikon iz poznate knjige „Granice rasta“ 
gdje su se prije 45 godina preko jednog matematskog modela prikazivale ljudske perspektive. Model je popunjen s 99 funkcija koje su objedinjavale uzročno-posljedične veze između porasta stanovništva,  kapitala, industrijske proizvodnje, proizvodnje hrane i onečišćenja okoliša. Model je uz  pomoć računala izradila jedna grupa stručnjaka  iz tzv. Rimskog kluba i američkog MIT  instituta za stvaranje stabiliziranog  svjetskog modela života.

Iz matematskih modela proizlaze neka  preporučena ponašanja, ali ne samo predsjednika država nego i običnih ljudi, kako bi se postigao stabilizirani  život. Takva ekoponašanja spadaju u moralnu ekonomiju.

Svaki čovjek na našem planetu zaokupljen je  svojim problemima svakodnevnog  života i nekim budućim stremljenjima.  Na grafikonu je to prikazano kroz  dimenzije prostora i vremena. Ljudske aktivnosti - rad za svakodnevni kruh,  brige i zaokupljenost prikazane su kroz točke locirane na različitim dijelovima grafikona, ovisno o tomu koliko geografskog  prostora obuhvaćaju i koliko daleko se protežu u  vremenu.

Zgusnuti broj točaka postoji kod pravca vremena u jednom danu i kod prostora u obitelji, no ako se pogledaju na pravcu prostora grad, država i svijet točke su sve rjeđe. Također, točke su sve rjeđe u vremenu godine dana ili životnog vijeka.

Aktivnosti istraživača futurologa iz Rimskog kluba prikazane su točkicama na grafu gore desno, dok su aktivnosti  nas običnih smrtnika  u donjem lijevom kvadrantu. Kao bloger pokušavam predlagati ekoaktivnosti koje leže u tom donjem lijevom kvadrantu.

Na grafu je prikazano neko ljudsko etičko smanjenje sudjelovanja u stvaranju  ekoprocesa, što bi bilo dobro za stabilizaciju uvjeta  života. Zašto? Ne može  čovjek studirati neke velike znanosti, kada mora raditi za svakodnevni kruh. Ako pak netko predlaže neke  korisne postupke oko štednje energije, klimatskih promjena, zdrave hrane, itd. onda se pretvara u induktivnog purana i citira Krležu: nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo.

 Moralna ekonomija počiva na onom dubokom poštenom ljudskom ponašanju s nadom da je sve  što činim dobro za mene i moj planet.

Motika

Ljudi su odvajkada iščekivali Došašće i božićne blagdane s nadom o dolasku nekih boljih vremena, boljih odnosa među ljudima i narodima, jer se slavi rođenje malenog Boga ili Božića. Stručnjaci marketinga danas su to razdoblje nazvali skupnim imenom Advent, što na latinskom znači dolazak, a  gradske vlasti kite i rasvjetljuju gradove prvenstveno promovirajući prodaju vrućih kobasica i kuhanog  vina. Zagreb i  ove godine osvaja EU-priznanje: Best Christmas Market 2017.

Božićno je vrijeme vrijeme nadanja, kako bi seljaci iz OPG-ova i svi poljodjelci mogli sljedeće godine imati dobru  sjetvu i žetvu krušarica.  Istodobno, mediji iznose problematiku  o hrani,  jer se primijetilo kako  se na hranilištima i pojilištima (čitaj, u robnim kućama) prodaje hrana sumnjive  zdravstvene kvalitete. Darko  Znaor  tvrdi u Večernjaku kako je zbog jalovog tla preostalo svega 60 žetvi i ističe da poljoprivredi treba REZ, što je kratica za resurse, ekologizacija i znanje.

Jesmo li bogati ili siromašni kada je u pitanju proizvodnja i potrošnja  hrane? Pokušavam to objasniti sebi i drugima. Počnimo s dvije priče.

Prva priča
Moj pokojni brat radio je u Njemačkoj od 1962. do 1975. u jednoj mehaničkoj radionici specijaliziranoj za  servis Mercedesovih vozila. Kada je jednom liječniku servisirao auto on mu je rekao: Ajmo da vidiš gdje ja nabavljam hranu. Odveo ga je iz Frankfurta do jednog seoskog gazdinstva i rekao:  Ja plaćam ovom seljaku da mi uzgaja  domaće životinje, svinje i perad, jer ne  želim jesti hormone koji mi  se nude kroz meso u supermarketima.

Druga priča

Neki dan ispriča mi prijatelj s kojim sam radio niz godina u jednoj tvrtki ovu priču: Njegov sin mesar po zanimanju otišao je raditi u Njemačku, jer tu nije bio zadovoljan malom plaćom. Tamo radi u jednoj velikoj klaonici koja dnevno preradi 24.000 svinja. Sin mu kaže da se svaki dan radnicima na traci podijeli stotinjak otkaza, ali se isto i toliko prima na posao. Kada se uključi traka za obradu svinja onda mora na klupi za rezervu  uvijek biti dovoljno zamjenskih mesara kad netko mora skoknuti na zahod ili ako nekomu ponestane snage. Slično kao kod nogometa. Sin mu veli da ne zna koliko će dugo moći izdržati taj napor i želi se vratiti doma.

Okopavanje kukuruza - hrane za ljude i životinje

Fotografirao 1923. Milan Dvoržak

Treća priča

Evo mojih teza što bi trebalo napraviti da se zaposle ljudi i počne proizvoditi zdrava hrana.  Treba li motikom okopavati usjeve ili primjenjivati herbicide? To se pitanje postavljalo  tek prije  četrdeset ili trideset godina. Djedovi i očevi su bili protiv herbicida kojima se s njiva izbacuje motika,  no smatrali smo ih nedovoljno obaviještenim (ne smijem reći zaostalim). Ali, oni su bili oprezni, ravnali su se prema stečenom iskustvu pa nisu odmah primali te novotarije. I, bili su u pravu s obzirom na današnja nova saznanja o štetnosti herbicida.

Stara  hrvatska poslovica kaže - Nema kruha bez motike, i to je istina. Nakon što je dokazano kako je  kemijski spoj altrazin iz pesticida otrovan za žabe uočen je veliki problem održivosti - kako uravnotežiti procese između tradicionalnog poljodjelstva i industrijalizirane proizvodnje žitarica.

Valja objasniti razliku između obrađivanja zemlje - kako su to radili moj djed i otac - koja se  naziva organska ili biološka agrikultura i ove industrijske ili neorganske poljoprivrede (umjetna gnojiva, herbicidi) što se naveliko prakticira danas.

Prvo - naši su djedovi znali da je humusno tlo bogato mikroflorom i faunom temelj plodonosne proizvodnje i zdrave hrane. Znali su da dodavanje više stajskog  gnoja-stajnjaka znači bolji urod. Kemizacija poljoprivrede započela je kad je kemičar Justus von Liebig dokazao kako se biljka može izdašno hraniti iz mineralnih gnojiva gdje su hranidbene komponente spojevi dušika, fosfora, kalija. Tako se povećao prinos pšenice od 1100 na 4600 kg/ha,  a kukuruza od 1700 na 6400 kg/ha. Statistički podaci za te prinose žitarica odnose se na godine 1930. i 2002. za Hrvatsku. Ali višak  dušika završava u pitkoj vodi?! . Kako to regulirati?  Povečani prinos znači samo povečanje sadržaja vode u usijevima tvrde  protivnici  upotrebe minerlnih gnojiva!?

Drugo - mineralna gnojiva smanjuju udjel humusa u tlu te onečišćuju vodu.  Hrana proizvedena iz  tla bogatog humusom sadrži sve prirodne sastojke za zdravu prehranu.  Prije 35 godina kupio sam knjigu koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher Small is beautiful - Malo je lijepo. Schumacher navodi kako u proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnosti u  gospodarenju profit već prije svega valja težiti zdravoj hrani, očuvanju tla i skladnosti čovjeka s prirodom. On tvrdi kako još nije uzgojena krava (važna za gnoj-stajnjak ) koja se može tjedno hraniti samo pet dana. Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku poljoprivredu također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost i zaštitu sela.  Definicija organske poljoprivrede jest: Organska poljoprivreda je sustav proizvodnje koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima, a ne na primjenu materijala s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša te promicanja pravičnih  odnosa  i  dobre kvalitete života za sve ljude.

Organski proizvedena hrana je skuplja. Košara puna nasumce izabrane različite organske hrane, i pića koštala je 74,20 dolara dok je ista paralelno neorganski proizvedena hrana koštala 63,41 dolara.

Mikrobiolog Peter Rusch dokazao je kako bakterije i mikroflora u području biljkinog korijenskog sustava spadaju u istu grupu bakterija i mikroba koji obitavaju u ljudskim i životinjskim crijevima. Hrana proizvedena iz takvog sustava humusne hranidbe podesna je za zdravu ljudsku i životinjsku  ishranu. To tvrdi u knjizi Bioagrikultura u praksi  doktor Pavao Krišković s kojim sam pripremao proizvodnju prirodnog mineralnog gnojiva KPMG  s različitim  mikroelementima koji su također bitni za zdravu hranu.

Treće - paralelno s povećanjem mineralnih gnojiva povećavala se i primjena pesticida  u  poljoprivredi kojih nije bilo u doba naših staraca. Kad čitamo upute o primjeni pesticida tj. sredstava za zaštitu bilja svugdje postoji napomena koliko su njihove koncentracije štetne  za ljude i životinje,  posebice za ribe, pčele itd.  ALTRAZIN - koji sadrže neki pesticidi je otrovan za žabe već pri koncentraciji od 0,1 ppb, tvrdi američki znanstvenik Tyron Hayes
.

Četvrto - zbog primjene pesticida nije se moglo saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz  kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od prekomjernog sušenja u vrijeme ljetnih žega i bila je kolac za grah.

Peto - kada se okopalo batvo stabljike kukuruza, onda se sav korov ili drač prekrivao zemljom, što je bilo dobro, kako za stvaranje bioflore u tlu tako i za zadržavanje vode što je bitno u sušnom vremenu. Korov se obično sastojao od gaveza, slaka, lobode, osjaka i črevca, divljeg maka i pirike. Sav drač se mogao zakopati, ali ne i pirika koju je trebalo iščupati i maknuti s njive. Višak drača bio je hrana za svinje.

Šesto - s mineralnim  gnojivima i pesticidima  namamili smo na njive nepozvani korov kojega se sad ne možemo  riješiti gotovo nikakvim herbicidima. Najpoznatiji sadašnji korov je divlji sirak,  ambrozija koja se širi neviđenom brzinom po nekad pitomim poljima naših prostora.

Prema tomu, zaključak bi trebao glasiti ovako: Vratimo motike natrag na njive, jer bez motike nema zdravog kruha i zdravog tla. Jasno, to je  provokativna strategija povrata u bioagrikulturu, ali treba nam volja i  taktika. Mnogima koji žele tjedno raditi samo pet dana taj zaključak izgleda kao humor, ali podaci iz analiza o zatrovanosti tla i voda nisu smješni. Recimo, kako organizirati da srednjoškolci iz Zagreba odu u lipnju na slavonska polja okopavati kukuruz koji je hrana za ljude i stoku?  Mada takav koncept  izgleda kao SF prema trenutnoj stvarnosti, ja ovako shvaćam onu kraticu REZ - resursi, ekologizacija i znanje.

Svim ljudima dobre  volje  želim  sretan Božić i blagoslovljenu novu 2017 godinu. Blagoslov znači prenos snage,pomoću riječi,  zazivanje za moć  plodnost i blagostanje.

Trump i onečišćavanje okoliša

1.Zanemariti onečišćenja da ili ne?

Zavirimo li u povijest, nakon  ustoličavanja novih vladara, kraljeva ili careva uvijek je dolazilo do  znakovitih promjena koje su se ticale običnih ljudi,  velikih i malih naroda. Slično je i danas. Amerikanci su izabrali novog predsjednika Donalda Trumpa koji je odmah najavio velike promjene u američkoj politici koje se odnose na proizvodnju energije i zaštitu okoliša. U svojim javnim nastupima najavio je kako će ukinuti tzv. Obamin projekt proizvodnje čiste energije  tzv. Clean Power.  Američka ekološka agencija EPA izračunala je kako bi se ostvarenjem tog Obaminog projekta drastično smanjila zagađenja,  a među ostalim izbjegli bi se napadaji astme kod djece zbog smoga,  kojih ima oko 150.000 godišnje. Među desetak mogućih budućih Trumpovih politika je i nepriznavanje dogovora o klimatskim promjenama koji je potpisalo 195 članica Ujedinjenih naroda.

2.Čovjek je ipak kriv za mnoga onečišćenja

No,  što  reći o takvim namjerama. Zapravo, kad su u pitanju klimatske promjene kojima smo svjedoci, ima skeptika visokog znanstvenog ranga koji se ne slažu s tvrdnjom kako je svemu kriv  čovjek. Ali, s druge strane okoliš se onečišćuje na razne načine i za to je kriv čovjek što predsjednik Trump ne smije poricati.

Sprečavanje onečišćavanja okoliša je prvotni zadatak  svakog  čovjeka i svake organizacije.  Prema definiciji iz  norme  HRN EN ISO 14000:  sprečavanje onečišćavanja okoliša je primjena procesa, načina rada, tehnika, materijala, proizvoda, usluga ili energije tako da se izbjegne, smanji  ili drži pod nadzorom nastajanje emisija ili ispuštanje bilo koje vrste onečišćenja ili otpada zbog  smanjivanja negativnih utjecaja na okoliš.

Nabrojimo te utjecaje na okoliš i nemojmo stavljati glavu u pijesak kao noj kada dolazi opasnost.

a.Iscrpljivanje zaliha (abiotičkih) neživih sirovina npr. željeza, bakra... izražava se proporcionalno po kilogramu  iskopane rudače ekvivalentno kao antimon Sb.

b.Globalno zagrijavanje: promjena globalne temperature uslijed efekta tzv. staklenika uzrokovana emisijom stakleničkih plinova - izražava se proporcionalno prema kilogramu emisije stakleničkih plinova ekvivalentno ugljičnom (IV) oksidu (ugljični dioksid CO₂)

c.Oštećenje  ozonskog omotača: ozon O₃ nastaje prirodnim procesima, no određeni kemijski spojevi koji su rezultat ljudskog djelovanja uzrokuju pojačanu razgradnju ozona i stanjivanje ozonskog omotača. Najveći krivci za uništavanje ozona su klorofluorougljici (CFC) koji su se dugo vremena primjenjivali u sprejevima, hladnjacima i rashladnim uređajima te u  industriji. Nestajanje se mjeri kilogramom emisije određenih spojeva ekvivalentno CFC-11.

d.Toksičnost - opasnost po ljudsko zdravlje: emisija otrovnih tvari djeluje štetno na ljudsko zdravlje. Štetnost ili otrovnost mjeri se kilogramom emisije štetnih tvari ekvivalentno  1,4 diklorbenzena C₆ H₄Cl₂.

e.Ekotoksičnost - ispuštanje otrovnih tvari kao što su naprimjer pesticidi, aromatični ugljikovodici, klorirani bifenili...  u vodu,  tlo i zrak  štetno je za živa bića. Štetnost ili otrovnost mjeri se kilogramom emisije štetnih tvari u okoliš ekvivalentno   1,4 diklorbenzena C₆ H₄Cl₂.

f.Fotokemijska oksidacija: Procesi oksidacije  u smogu uzrokovani  sunčevim svjetlom  npr. stvaranje ozona i  dušičnih oksida,  specifični su za  zrak u gradovima s visokom gustoćom prometa. Otrovnost se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u zrak ekvivalentno  etilenu C₂H₄

g.Zakiseljavanje okoliša. To je poremećaj ravnoteže u okolišu koji uzrokuje povećana koncentracija kiselih elemenata i spojeva. Primjerice, kisele kiše u okolišu industrijskih gradova. Štetnost  se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u zrak ekvivalentno  sumpor IV oksid tj. sumpornom dioksidu SO₂.

h.Onečišćenje voda - eutrofikacija: Sve lošiju kvalitetu vode zbog obogaćivanja hranjivim tvarima - u prvom redu dušikom i fosforom - uzrokuje različita ljudska aktivnost. Štetnost  se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u vodu, ekvivalentno ionu fosforne kiseline PO₄.

3. Znanstvena studija  onečišćenja EIPRO

Prije desetak  godina izrađena je i dokumentirana znanstvena studija  EIPRO za Europsku uniju  gdje su gore navedeni utjecaji na okoliš kvantificirano promatrani u odnosu na  proizvodnju ljudskih dobara. Pobliže vidi post pisan  prije dvije godine u ovom blogu.

. Na prvom mjestu među onečiščaćima ili „trovačima“ je  proizvodnja i potrošnja hrane

Izrađen je  matematski model,  gdje se pomoću matričnog računa traže uzroci i posljedice onečišćenja okoliša od 478 sektora proizvodnje. Primijenjena su dva principa: prvi je odozdo prema gore, tzv. botton-up što predstavlja utjecaj proizvoda  na okoliš  i to kroz njegov cijeli životni ciklus tj. od kolijevke do groba, a drugi je odozgo prema dolje, tzv. top-down pomoću  INPUT-OUTPUT analiza svih međusobnih veza između proizvodnih sektora i potrošnje ljudskih dobara.  Kad se kaže da se proizvod mora analizirati od kolijevke do groba to znači da se promatraju svi utjecaji  proizvoda na okoliš od proizvodnje preko uporabe do njegovog odlaganja na deponij, smetlište ili odlagalište. U cijelom svom životnom ciklusu proizvod truje okoliš.

U studiji je navedenatablica  koja vrlo egzaktno pokazuje  čime to  čovjek najviše truje  prostor oko sebe. Indirektno  preračunato mjerna jedinica je  euro koji je potrošen za nabavu neke robe. Na prvom mjestu među onečiščaćima ili „trovačima“ je  proizvodnja hrane  s  0,166, zatim prijevoz, 0,141 i na trećem mjestu je stanovanje i potrošnja energenata s 0,131 eura. Podaci o onečišćenju sumirani za sve ljudske djelatnosti (privatna i javna potrošnja) izraženi su ekvivalentno kroz jediničnu vrijednost potrošnje od jednog eura. Paralelno su prikazani podaci i privatne potrošnje za RH (prema anketi statističkog ureda) koji mogu  biti indikatori  onečišćenja i našeg okoliša

4.Graditeljstvo je među prva  tri "trovača" okoliša.

Negdje sam pročitao da Trumpovo carstvo leži u sektoru graditeljstva. Kad se želi izgraditi kuća, graditelj onečišćuje okoliš bagerom već pri prvom kopanju nekogterena. Mora se znati koliko, a danas je moguće izračunati sva onečišćenja - primjenom pojedinog materijala, postupka ili neke tehnike u gradnji. Primjerice za proizvodnju jednog kubnog metra   betona, koji se ugrađuje u betonske cijevi potrebno je 745 kWh energije, a emisija će pritom biti 352 kg CO₂   i 136 g metana CH_4.

Kako  bi nam zemaljska kugla što duže trajala moramo računati sve naše aktivnosti i gledati kako se to odnosi na onečišćenje okoliša. Prema tomu, velike strukovne agencije u SAD-u  znat će izračunati kamo vode ekološke politike predsjednika Trumpa i kvantificirano objasniti kuda i kako valja krenuti. Dakle, glede onečišćenja u današnjem svijetu stvari se neće znakovito mijenjati, ono  će se nažalost povećavati, a na svima nama je da to povećanje bude minimalno!