MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OZONSKOG OMOTAČA

Danas 16. rujna je MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OZONSKOG OMOTAČA . Podsjetio me na taj događaj veliki đambo plakat kraj autobusnog kolodvora . Kakova je to zaštita i čega? Prosječno informiran građanin to donekle i zna. Za višu razinu informiranosti i znanja o zaštiti ozonskog omotača nije loše da se podsjetimo ili da se eko-opismenimo. Ako znamo što je ozon vjerojatno si postavljamo pitanje što ja kao stanovnik lijepe modrozelene Zemlje mogu učiniti za zaštitu ozona?. Ozon je molekula kisika s tri atoma. Kemičari bi rekli ozon je altrop kisika koji se pojavljuje s dva atoma i s tri atoma (altropija). On se nalazi na visini od 20-30 km i stvara ozonosferu, koja nas štiti od ultraljubičasti zraka (UV zračenje) opasni za zdravlje ne samo ljudi nego i za fitoplankton koji važan element hranidbenog lanca. Danas je UV zračenje pojačano na našem podneblju za oko 3% u odnosu na ranija stanja. Pomažemo si tako da čuvamo djecu od jakog zračenja ili koristimo zaštitne kreme. U atmosferi su otkrivene tzv „ozonske rupe“ u kojima je stanjen sloj zaštitnog ozona. Koja pojava se odvija u ozonosferi koja doprinosi stanjenu ili utanjenju ozonskog sloja? Postoje staklenički plinovi CO2 metan, dušični oksidi i klorfluorugljici (CFC) koji se svakodnevno emitiraju u atmosferu koji su (vjerojatno!?) uzrokom klimatskih promjena. Stanovnici RH emitiraju godišnje oko 33-34 milijuna tona stakleničkih plinova što nam dopušta tzv Kyoto-protokol. Za stvaranje „ozonskih rupa“ naročito su opasni CFC spojevi poznati pod komercijalnim nazivom „freoni“. Freoni, veliki izum kemičara, su neotrovni i vrlo stabilni spojevi. Oni su zamijenili u rashladnoj tehnici otrovni amonijak. Za čovjeka su freoni neotrovni, ali su „ubojice ozona“, budući ih UV zračenje fotolitički disocira, gdje nastaje složena kemijska reakcije od više spojeva u kojem atom klora razara vrlo mnogo molekula ozona.
Jedno od važnih eko- načela jest:Svaki materijalni proizvod mora negdje naći svoje mjesto. Nije moguće odbaciti nešto ni u što. Proizvod koji postaje smeće ili otpad samo se premješta s mjesta na kojem je odslužio čovjeku na neko drugo mjesto. Mislimo, kako u zrak koji je oko nas nevidljiv možemo odbaciti freon koji je također nevidljiv i to bez mirisa, lakši od zraka i kako to nitko neće primijetiti. Ali „vrag ne spava“.i „ ironično nam se smije“ iz visokih slojeva atmosfere.
I sada dolazi pitanje koja ljudska djelatnost najviše doprinosi utanjenju ozonskog sloja? Odgovor je bitan za stvaranje strategija ponašanja u životu i gospodarstvu svakog pojedinca i društva.
Dakle današnji način industrijske proizvodnje potrošnje i skladištenja hrane (ledenice hladnjaci) jest onaj koji najviše doprinosi stvaranju ozonskih rupa. Više o tome vidi i tablicu…

Žetva i/ili berba II dio

Naša percepcije žetve je mnogo kombajna slikano u kosoj perspektivi, koji žanju žito na velikim žitnim poljima nekadašnjeg SSSR-a, SAD-a, Slavonije i Baranje. To su slike, koje su nas sve ispunjavale mirom, kako nema više problema s hranom. Danas se preko medija poručuje propast će u EU oni, čija su polja manja od 300 hektara. Također se još jedan podatak, uklapa u spomenutu percepciju. U industrijskim razvijenim državama potrebno je svega od 3 do 6% ljudi, koji mogu modernom poljoprivredom hraniti sve građane. To potvrđuju i pokazatelji hrvatskog gospodarstva , jer poljoprivreda čini samo 6% postotnih udjela u stvaranju BDP. Nema srpa nema kose , koje spominjem u „Žetva i berba“, I dio, nema mnogo seljaka jer oko 70% ljudi žive u gradovima, gdje se bavi 65% s raznim uslugama.
No postoji i druga strana medalje koju valja pogledati.
Stari Latini već su znali reći: „Alvus homini plurinum negotii exhibet“= Trbuh zadaje čovjeku najviše posla“. Rim je propao jer nije bilo dovoljno robova, koji bi brodovima dopremili žito iz velikog Rimskog carstva.
Od onda do danas, vrijedi ova tvrdnja, kako su uvijek velike brige povezane oko prehrane. Od pluga do tanjura duga je „traka“ proizvodnje hrane, ispunjena s raznolikim djelatnicima. Hranu proizvodi i vulkanizer koji mijenja gume na kombajnu i elektro-mehaničar koji montira opremu i održava hladnjače za čuvanje hrane od kvarenja.
Gdje je onda naša briga? Svi „plačemo“ kako smo suviše otrovali našu jedinu modrozelenu majku Zemlju. Koji je to proizvod, čija proizvodnja i trošenje najviše onečišćuje/zagađuje prirodu/okoliš.? To je pitanje na koje su tražili odgovore stručnjaci iz mnogih znanstvenih disciplina, a ne samo oni koji se bave ekologijom ili ekotoksikologijom.
EIPRO # studija iz 2006 godine za 25 europskih zemalja, na 137 stranica govori ekološkom opterećenju životnog prostora. Iz te studije izdvojeni su podaci navedeni u tablici koji govore koliko utječe na okoliš proizvodnja proizvoda i usluga za najvažnije ljudske potrebe. Tu su povezane EU-proizvodnja i uporaba roba s osam vrsta utjecaja na okoliš kao što su: iskorištenje tla, iscrpljivanje rudnih nalazišta i naftnih izvora (abiotsko iscrpljivanje zemlje) globalno zatopljenje, oštećenje ozonskog omotača, zakiseljavanje voda i tla, otrovnost za ljude, životinje i biljke (eko toksičnost) i eutrofikacija (onečišćenje voda). Iz tog izvještaj čitamo kako je proizvodnja hrane najveći „onečišćivač“ . Preračunato na proizvodnju od 1 Eura hrana onečišćuje za 32% ili centa na drugom mjestu je prijevoz s 17% a na trećem mjestu je građevinarstvo i održavanje zgrada s 14% od ukupni svih onečišćenja prema UN klasifikacije proizvoda i usluga. Moderna proizvodnja hrane naročito onečišćuje vode-vidi tablicu.
Podaci iz navedene studije upućuju nas, da malo po malo mijenjamo percepcije glede načina našeg života i gospodarenja. To je dokaz kako je važna briga o eko pismenosti! U Americi se ljudi počinju odricati nekih hrana, kao što su jagode za vrijeme Božića koje se avionima transportiraju iz Čile-a. Budući su oni najveći zagađivači, te mesožderi u svijetu, polako se prebacuju u polu vegetarijance , počinju graditi kompostne suhe zahode, ali najrevolucionarnije je da vraćaju poljoprivredu u gradove!!. Prva dama Amerike M . Obama ima sada vrt kraj „Bijele kuće“. Kada sam prije 30 godina s pokojnom majkom posjetio novo naselja Sopot u Zagrebu ona mi je rekla : Zašto ljudi nemaju male vrtove kraj tih nebodera?. Odgovorio sam joj bez razmišljanja. Mi na selu imamo vrtove, dok u gradu to nije moguće. No danas bi joj drugačije odgovorio. Postoje neki gradovi u svijetu (Vietnam, SAD, Canada, Indija) gdje stanovnici 90% svojih potreba za povrćem osiguravaju iz gradskih i prigradski vrtova. Uzmimo grubu računicu: Zagreb se prostire na kvadratu od 20x20 km, što čini 400 milijuna četvornih metara. Urbanisti računaju kako svakom čovjeku treba od 140 do 170 četvornih metara tla u što je uračunato sve, što je izbetonirano i asfaltirano od stambenih površina do prometnica i zgrada javnih potreba škola, bolnica, tvornica, skladišta, groblja igrališta Za hranu mu treba dodatna površine tla veličine oko pola nogomentnog igrališta. Pretpostavimo radi lakšeg računa u Zagrebu svaki dan stanuje ili dolazi raditi oko milijun ljudi. Prema tome grad ima zaposjednuto oko 170 milijuna četvornim metara. Ostaje oko 230 milijuna četvornih metara zelene površine koje su parkovi i obrađeni i neobrađeni vrtovi i voćnjaci. U svakom vrtu može izrasti od 0,5 do 5 kg/m2 bio mase; salate , rajčice ili krumpira. Hrvati troše oko 55 kg svježeg povrća po stanovniku. Po toj računici Zagrepčani troše oko 55 000 tona povrća Uzmimo opet radi lakšeg računa da Gradska vlast „naredi“ kako valja uspostaviti , reaktivirati 100 000 000 m2 zelenih ploha grada u vrtove, voćnjake kako bi se primjerice proizvelo 100 000 tisuća tona „zelenjave“ koju neće trebati dovesti iz dalekih krajeve i koristiti kamione i hladnjače za što je sve potrebna energija, kojom onečišćujemo okoliš. Viškom povrća iz Zagreba hranili bi se starci u napuštenim selima!!!??? budući većina mladeži (sposobni za fizički rad) živi u gradovima. Mnogi eko pismeni svjetski stratezi koriste baze podataka i simuliraju pomoću računala ovakve situacije, koje nam sada djeluju kao lude ideje. Ali ništa manje luda ideja nije, koja se kao mantra ponavlja (npr Velimir Srića), kako bi plodne hrvatske ravnice mogle hraniti trećinu ujedinjene Europe??. Ali kada bi se radile simulacije trovanja/ zagađenja zraka, vode i tla onda bi ta brojka bila znatno manja glede prehranjivanja Europljana s naših polja. Osim toga gdje su djelatnici ,seljaci koji će raditi na tim poljima???
Volio bi prisustvovati specijalističkom postdiplomskom studiju o gradskoj poljoprivredi koji već postoji na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

https://docs.google.com/spreadsheet/ccc?key=0Ah2OBiuARHLzdFplTXowZUVMWjdjNHJOcW9Rd0JHaEE&hl=en_US#gid=0

Žetva i/ili berba

Žetva i/ili berba
„Žetva je najvažniji događaj godine“ prepisano iz studije o hrani: HO-PING „Food for Everyone“, (M. Gabel, Anchor Books, NY, 1979.) gdje je i slika znaka „ho-ping“ iz kineskog pisma, što znači isto hrana i mir .
Žetva se slavi u stihovima ,koji nisu ušli u himnu iz „Horvatska domovina“ A. Mihanovića od 1835 g Ženju srpi, mašu kose, Djed se žuri, snope broji, Škriplju vozi, brašno nose, Snaša preduć malo doji:
Jučer smo završili berbu grožđa. Žetva i berba su radost uvijek i svugdje. Velika je radost kada se ima što žeti i što brati. Pravo značenje žetve ili berbe su kruh da nećeš biti gladan i vino s kojim se možeš okrijepiti.
Berbu i žetvu se može promatrati, ekološki gledano, kroz tzv „ekološke piramide“ gdje se računa energetska i materijalna bilanca svih faktora, pa čak i broj čimbenika od sjetve do žetve.
Sunce je „snažan grijač“ jer grije snagom od 1,35 kW na svaki četvorni metar vanjskog plašta atmosfere Zemlje. Godišnje se dozrači na tlo RH oko 1400 kWh/m2 sunčeve energije. Iskorištenje te energije iznosi od 1-4% u pretvorbi za rast biljaka npr. pšenice i grožđa. Energija sunčevog zračenja koja se godišnje pretvara u biomasu iznosi kod prašume 10,2 kWh/(m2 a) kontinentalnih šuma 6,5 kWh/(m2 a) i obradive zemlje 3,2 kWh/(m2 a) . Godišnje se iskoristi sunčeve energije oko 3,4 kWh/m2 na tlu njive ili vinograda. Uz dobru sjetvu,gnojivo i dovoljno vlage u tlu izraste 0,3 kg/m2 zrna pšenice i 0,3 kg/m2 slame, što čini ukupno prinos oko 0,6 kg/m2 bio mase. U našem vinogradu je ovu godinu na 250 trsova na površini od 600 m2 izraslo 500 litara slatkog mošta s 147 g/l šećera Preračunato urod grožđa graševine i plemenke, je bio približno 0,87 kg/m2. Zašto je berba ipak i muka! Bilo je potrebno ručno zakopati uz trsove gnoj-stajnjak i još oko 12 puta se „dotaknuti“ svakog trsa od rezidbe, njegovana do zaštite i berbe .
Prema energetskoj bilanci na prosječnoj njivi dobije se godišnje po četvornom metru priroda ( pšenica ili repa) preračunato na energetske jedinice 2,91 kWh/(m2 a). Energetski troškovi za benzin ,proizvodnju umjetnog gnojiva ,pesticida, siliranje, konzerviranje, sušenje plodova potrebno je 0,49 kWh/(m2 a). Omjer potrošene (Input) i dobivene (Output) energije je oko 1:6. U tradicionalnoj poljoprivredi naših predaka( danas kažemo organska poljoprivreda) prinos je bio manji, ali energetska učinkovitost je bila bolja, je su energetski omjeri Input/Output iznosili oko 1:20; budući su volovi ( energija žive sile) bili „pogonjeni solarnom energijom“ iz sijena. Tada onečišćenja/ zagađenje okoliša nije bilo, što je važno u promatranju održivosti potrošnje i proizvodnje nekada i danas.
Prije 35 godina kupio sam knjigu, koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher Small is beautiful – „Malo je lijepo“. Schumacher tu navodi kako u proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnosti u gospodarenju profit, već valja težiti prije svega zdravoj hrani, očuvanju tla ,ljepoti, skladnosti čovjeka s prirodom. On navodi kako nije još stvorena-odgojena krava(važna za gnoj-stajnjak ) koja se može tjedno samo 5 dana hraniti.
Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku poljoprivredu također teži načelima vezanim uz zdravlje ,ekologiju, pravičnost i zaštitu sela. Definicija organske poljoprivrede je: Organska poljoprivreda je sustav proizvodnje koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima,bez korištenje materijala s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša i promicanja pravične odnose i dobru kvalitetu života za sve ljude. (JK)

Ugoda čovjeka u prostoru

Ravnoteža ljudskog tijela u fizičkom i psihičkom pogledu jest komfor ili ugoda. Najvažnija je toplinska ugoda čovjeka, koja se definira kao skup mikroklimatskih uvjeta ili čimbenika prostora u kojem čovjek biva i koji ne smetaju na toplinsku ravnotežu ljudskog tijela. Oko dvadesetak fizičkih, psihofizičkih, i posrednih faktora djeluje na opću ravnotežu ili ugodu čovjeka u zatvorenom ili otvorenom prostoru, kao što su: .spol, tjelesna predispozicija, starost ,prehrana, temperatura brzina strujanja ,vlažnost i elektricitet zraka, te površinska temperatura obodnih konstrukcija zgrade . Dakako i optički i akustički utjecaji mogu čovjeka smetati ili mu goditi. No, odjeća i obuća mogućnost aklimatizacije i radna aktivnost jesu normirani faktori na koje čovjek djeluje i koji mogu bitno utjecati na smanjenje potrošnje energije. Čovjek zapravo regulira svoju ugodu pomoću tri vrsta svojih "koža"s kojima graniči prema životnom prostoru. Prva koža je njegova vlastita koža, zatim odjeća i obuća je druga koža, dok je treća koža obodna konstrukcije nastambe u kojoj provodi skoro 2/3 svog vremena. Više o tome više u članku kojeg sam s urednicima magazina "Majstor" napisao.

Ekološka pismenost ili eko pismenost

Ekološka pismenost ili eko pismenost
Eko pismenost je sposobnost razumijevanja prirodnih sustava, koji čine mogućim život na zemlji. To znači razumjeti načela organiziranja ekoloških sustava, time da se ta načela prenesu i na stvaranje održivih ljudski zajednica. Pojam je stvorio fizičar Fritjof Capra www.ecoliteracy.org prije dvadeset godina .
Znanje i organizacija ljudskog društva u današnjoj civilizaciji stvoreni su na linijsko piramidalnom hijerarhijskom koncept organiziranja, dok eko pismenost teži, da se spozna, kako su svih sustavi u prirodi povezane strukture slične „mrežama“, koje objedinjuju i čovjeka, ali ne tako, da on bude mjera svega, kako to dosada uzimamo kao zdravo za gotovo. Čovjek uvijek traži tajne prirode.
Već na drugoj strani Biblije čitamo kako je čovjek bio smješten u vrt, koji se nalazi u Edenu, koji znamo kao zemaljski Raj : „Tada Jahve Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla pogledu zamamljiva dobra za hranu-i stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. (Post 2.9) Prvi ljudi prema Bibliji učinili su prvi grijeh, jer nisu smjeli jesti plodove iz stabla spoznaje dobra i zla. Nakon što su Adam i Eva istjerani iz vrta, Jahve Bog učini…“ postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao-da straže nad stazom koja vodi k stablu života“ (Post 3.24)
Čovjek mora znati čuvati, metaforički gledano, stablo svog života, čemu može voditi nova eko pismenost, za koju se valja osposobljavati. Dijete prvo nauči znakove i glasove slova, ali mu treba dosta vremena da može čitati i čak što više da razumije tekst. Usporedba, mi znamo skora sva, ili samo neka slova prirode, ali ju još ne čitamo u cijelosti i ne razumijemo dovoljno. Ne raspoznaju se lako okolo nas ; mreže svih prirodnih čimbenika, njihove strukture i dinamički procesi . te tokovi materije ,energije i informacije koji kolaju po tim mrežama.
Čovjek se nada, kako stablo života još postoji na Zemlji-našoj majci, iako se kod ovih velikih suša bojimo, da se to stablo ne posuši.
Skoro svatko može biti i učitelj i đak u savladavanju znanja iz eko pismenosti, ako si samo počinje postavljati relevantna pitanja o životu na Zemlji i tražiti odgovore. Eko pismenost je prisutna već samo, ako se potiče u nekom društvu razgovor o okolišu i prirodi. Već nam savjest, kao stablo života u nama nalaže što se smije činiti a što ne . Primjerice, ne može se u sušno vrijeme, zalijevati igrališta za nogomet i golf s vodovodnom vodom, koje nema dovoljno za osnovne ljudske potrebe. Ili, ostanimo na sportu, zadnjoj ljudskoj potrebi, ne smiju se sjeći stabla života u šumama za papir ,kako bi se pisalo na tom papiru (novinama) o dolasku slavnih nogometaša u naš grad. Isto tako, eko pismenost počinje stalnim mjerenjem veličina potrošnje vode struje i topline. Stan i auto su najveća trošila. Smanjimo godišnju korisnu toplinsku energiju za grijanje 100 m2 stambene površine s 18000 kWh/(m2 a) na normiranu vrijednost od 6800 kWh/(m2 a) U Danskoj 32% radnika putuje biciklom na posao! Zašto se ne bi iz naselja Špansko putovalo u Samobor biciklom (!!?) kao što su prije 50 godina iz Galgova na posao radnici putovali biciklom u Zagreb.
Sve je povezano u prirodi, to su znali naš djedovi, koji su bili nepismeni, ali im je eko pismenost bila na većoj razini, nego što je danas suvremenog čovjeka. Oni su bili utkani u mrežu- priroda-čovjek, dok se današnji čovjek želi postaviti kao vladar nad prirodom.
Moje djedovsko dvorište na kojem je živjelo nas devetero u obitelji je primjer kako se poštivala održivost i bioraznolikost u seoskom gospodarstvu s pravim elementima organske poljoprivrede koju danas želimo obnoviti, jasno ako se eko opismenimo.
Ne narušavati bio raznolikost je jedno od važnih načela eko pismenosti. Kako je izgledala bioraznolikost i održivost gospodarenja na našem dvorištu?.
Gledano od lijeva na desno vidi se kuća koja je imala 8-9 m2 stambenog prostora po čovjeku. Danas je prosjek u RH 27 m2 stambenog prostora. U sredini su svinjac i peradarnik desno je štala i sjenik. Iza sjenika bio je voćnjak,. U sredini se vidi gnojnik. Nužnik je kraj štale. Nema onečišćenja voda sve je gnojivo. U štali smo imali dva vola, bika, dvije krave i po jedno tele. Pili smo toplo mlijeko odmah nakon što je majka pomuzla kravu. Nije bilo biocida u mlijeku. Ispod jasli bili su zečevi, na stropu su lastavice svaku godinu imale po dva legla u dva gnijezda. Uz gnoj i blago bilo je dovoljno muha, obada koji su bili hrana za lastavice. Za lastavice smo rekli kako su korisne ptice . Gnoj nije bio samo spremište za stajnik, nego i za sav bio otpad od prehrane koji se tu prirodno reciklirao. Danas je u kućanskom otpadu oko 30% bio otpad, koji jako utječe ili opterećuje okoliš. Po dvorištu su hodale odojci i svinje, kokoši s kokotom ,pure, patke ili guske. Dakako da su pas i mačka činili ravnotežu s miševima i štakorima u čitavom prostoru. Lijevo od svinjca je bunar dubok 12 metara –s ne kloriranom vodom. Kuća je građena s podrumom, koji je bio spremište za krumpir, kiseli i slatki kupus, repu, jabuke i bure napunjeno s jabukama iz kojeg se pio ljeti jabučnjak, a poslije se pekla rakija. Podrum, koji je dodana vrijednost svake zgrade, je bio veliki nadomjestak današnjem hladnjaku i ledenici koji godišnje troše oko 1000 kWh električne struje. Za tu struju je potrebno 3000 kWh primarne energije koja se nalazi u nafti ili plinu. Energija žive sile (volovi ljudi) te kratki putovi opskrbe hranom su glavni elementi održivosti koja je tada postojala , i kojoj danas težimo, ali ne znamo kako?. Najveće onečišćenje okoliša čovjek danas radi u proizvodnji ,transportu i skladištenju hrane. Mnoga napuštena seoska gazdinstva u RH vape za mladim ljudima koji imaginarno i stvarno traže svoje mjesto pod suncem, ali u nekim dalekim zemljama(?). Zaključimo: održivost i bioraznolikost flore i faune su vrlo važna poglavlja koja valja naučiti, kako bi si priznali, da smo eko pismeni.

Zapušten Šmidhenov zdenac i EU rezolucija o totalitarizmu.

U nedjelju 21 kolovoza je bio sam na proštenju kod kapelice Sv.Helene koja se nalazi pokraj zapuštenog Šmidhenovog kupališta. Moja majka Jelena me je često vodila kao malog dečeca na to proštenje i kupila mi ponekad medenjake kod licitara. Na kraju mise župnik nas je pozvao na domjenak kojeg je organizirao MO "Franjo Bučar" u novoj sportskoj dvorani. No, prije nego sam otišao na domjenak posjetio sam Šmidhenov zdenac, iz kojeg sam se mnogo puta napio vode kada sam pješice išao u školu u Samobor. Danas se bilo do tog zdenaca se teško "probiti" kroz gusto šipražje. Uspjelo mi je doći do zdenca i napio sam se hladne vode, koja mi je stvarno utažila žeđ u ovoljetnoj vrućini. Kada su me ponudili s hladnim vinom na domjenku htio sam nešto reći o zapuštenom zdencu, koji se nalazi na području MO "Franjo Bučar",ali nisam, jer nije pristojno domaćinu, koji te časti hladnim " škropecom "bilo što reći.

Naime taj zdenac i čitav prostor oko njega ima u sebi ugrađenu znakovitu povijest ovog prostora, koju nije loše da se ju spomene danas 23. kolovoza 2011 . Taj zdenac je tadašnji gradonačelnik Šmidhen 1877 g. obzidao kamenjem iz stare razrušene kapele Sv Helene i pokrio oltarnim kamenom ili krsnim kamenom kapelice koju su nekad 1545 g. opljajčkali Turci kada su se vračali iz Kranjske.

Danas je predsjednica vlade Jadranka Kosor položila vijenac u Maksimiru, gdje su na završetku drugog svjetskog rata poubijani vojnici poražene vojske. Ovaj prostor oko ovog zdenca bio je ispunjen u svibnju 1945 gladnim i na smrt prestrašenim vojnicima, bez oružja, kojima je moja majka bacala sitno nasjeckani kruh. Tada sam se kao malo dijete od 4,5 godina također prestrašen držao se majci za suknju i promatrao sam s strahom te izbezumljene ljude. Oni su bili gladni, ali nisu bili žedni, jer je voda tekla iz Šmidhenovog zdenca isto tako kao i ove nedjelje.

Skupština Europskog parlamenta u siječnju 2006. godine usvojila Rezoluciju Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina, a Europski parlament je u travnju 2009. usvojio Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu, određujući 23. kolovoza kao dan za komemoraciju svim žrtvama tih totalitarnih režima.

Oko ovog zdenca rastu vile i nova naselja, a taj zdenac koji je kulturna i ekološka baština kao da je zaboravljen. Zašto?