Brend Sv.Josip

Bonum est diffusioum sui - Ono što je dobro želi se raspršiti

U globalizaciji  valja sve „brendirati“ (branding):  produkte, dresove nogometne reprezentacije, baštinu, pa čak narod i državu. Brend  znači: sorta, marka, vrsta, tvornički žig i to takav, koji u što širem prostoru i vremenu stvara kod ljudi prepoznatljiv identitet i osnažuje povjerenje u njega. Brendovi mogu biti i nebeski sveci. Mnoge države (Irska) i gradovi (Split, Dubrovnik) imaju svoje  nebeske zaštitnike,  koje štuju,  koristeći ih kao brendove. Slavlja nebeskih zaštitnika se prenose iz koljena  na koljeno, čime se širi prosperitet i kulturu  naroda i prostora.

Prostor ili „sveto tlo“, gdje živi jedan narod, može se usporediti s biocenozom životnih zajednica raznovrsnih biljnih i životinjskih organizama na određenom staništu. Narod mora na sve načine voljeti i štititi svoja „staništa“, pa makar koristili i nebeske zaštitnike. Mnoge silnice djeluju da se staništa rasprše i unište.

Radio sam anketu s poznanicima koristeći dva  pitanja::  Znate li tko je nebeski zaštitnik Iraca? Mnogi   odmah odgovore:“ Sv. Patrik! Na isto pitanje, a tko je nebeski zaštitnik  Hrvatskog naroda ,  mnogi  nisu znali  odgovor,  iako je to već više od 300 godina Sv Josip. Naime, 1687 godine Hrvatski Sabor je izabrao Sv. Josipa  za nebeskog zaštitnika  Hrvatskog Kraljevstva tj hrvatskog naroda. Mislim kako  svjetska  prodaja crnog  irskog piva „Guines“,  povezuju Irce sa  Sv. Patrikom.  To je dobar marketinški potez Irske, u prodaji „Guines“-a,  po  svijetu. Zašto se ne zna u nas –ne u Irskoj- za Sv. Josipa našeg nebeskog zaštitnika?  Provjerite ovu godinu slijedeće događaje  i donesite zaključak:   Sv. Patrik se slavi širom svijeta 17 ožujka, što će biti vijest  na HTV- Dnevniku. Crkva  u Hrvata slavi Sv. Josipa  19.ožujka i to neće biti na TV Dnevniku?! Barem takova je bila dosadašnja praksa HTV-a.

Moram priznati kako i ja nisam znao (nisu nas to učili u školi?!) nebeskog zaštitnika Hrvatskog naroda, dok nisam pregledao molitvenik  moje pokojne majke Jelke. U  njezinom molitveniku je bila sličica (kipec) 

molitve Sv. Josipu, kojeg je dijelio uzoriti kardinal Franjo Kuharić 1987 godine, povodom 300-godišnjice izbora Sv Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda. Zašto je Sabor preporučio  Sv Josipa  za zaštitnika našeg naroda i pod kojim tadašnjim prilikama ? Usput, postoji li neka analogija ondašnjih s današnjim prilikama i događajima?

Vitraj Sv Josipa u crkvi Sv.Anastazije u Samoboru

Kakovo je to bilo življenje Hrvatskog naroda u povijesnici  XVII stojeća? To je vrijeme ispunjeno isprepletenim  ratovima  između careva ili kraljeva s močnim velikaškim porodica. Jasno, valja dodati  i  tadašnje vjerske ratove ,s najžešći ratom protiv Turaka. Turska  je bila tada velesila, koja je osvojila  većinu današnjeg našeg životnog  prostora. Brojne porodice izbjegle su iz  Slavonije , Dalmacije Bosne i Hercegovine, Like, prostora između Kupe i Une i smjestile se od Karlovca   oko Varaždina i Čakovca. Stanovništvo  je bilo opterećeno stalnim novačenjem i vojnim porezima.  Uz te nedaće, vlada veliko siromaštvo, bolesti i strah od kuga iz  turskih prostora. Hrvatski Sabor utječe se  1687.zagovorom Sv Josipu,  jer prijeti izginuće našeg naroda.

Tada je bio  Hrvatsko-slavonsko –dalmatinski ban Nikola grof Erdedi (1665-1693). Turski Sultan je bio Muhamed IV (1648-1687) iz kuće Osmanaove) .U  Francuskoj vlada „kralj sunca“Ljudevit XIV (1643-1715) u Austrougarskoj  je vladao kralja Leopold I (1657-1705). Zagrebački nadbiskup je bio Martin Borković(1667-1687)To je doba znanstvenih velikana: Spinoze, Newtona, Lebnitza . Kod nas se u Varažinu i Zagrebu  osnivaju isusovačke gimnazije (poznati kolegiji,Juraja Habdelić-a1636) a u Lepoglavi redovnici Pavlini djele svojim studentima već i doktorate.

 Najveće porodice Zrinski i Frankopani, koji su tada bili  feudalni vladari u Hrvatskoj, čuvali su svoje pravice, protiv apsolutne vlade Austrougarskog dvora,  pomoću  zlatne bule Andrije II (1205 -1235) koja im je osiguravala veliku autonomiju.

Njemačka soldateska je ispunila kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, kako bi tobože pomagala u ratu s Turcima, a zapravo su pljačakali  haračili i pustošili  zemlju. Mržnja na Njemce je bila skoro veća nego protiv Turaka. Naročiti sukob između plemstva i kralja dogodio se nakon rata s Turcima  1663-64. kada su krščanske čete pobjedile Turke kod Szent Gotharda u zapadnoj Ugarskoj i kada je sklopljen  sramni mir u Vasvaru po kojem Turci pridržavaju u posjed svu zemlju kojom su vladali prije Zrinski i Frankopani.  Na saboru u Požunu (Bratislava)  1687. Habsburgovci su  isposlovali zbog vojnih pobjeda, pravo nasljedstva po muškoj lozi u Hrvatskoj .To je dalje značilo,  kako se kralja neće birati u Hrvatskoj,  čime se Plemstvu dokida otpor vladaru, po Andrijinoj zlatnoj buli  iz XIII stoljeća.

Zrinski i Frankopani traže  pomoć po Europskim dvorovima, pa čak ju traže i od Turaka, što dovodi do zavjere hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Hasburgovaca. Epilog te urote je žalostan i poguban za Hrvatski narod. Petar Zrinski otišao je u Beč da se opravda, zajedno sa šurjakom mladim Franom Krstom Frankopanom. Obojica su optužena za urotu i mačem smaknuta  30 travnja 1671 godine. Međimurje koje je bilo vlasništvo Zrinski  pripalo je odmah kraljevskoj komori u Beću. Kralj Leopold I  prodaje Međumurje markizu de Prye koji je bio uveden  u posjed 1698. što je vidljivo u zemljišnjim knjigama zagrebačkog Kaptola.. Vinko Žganec koji je sakupljao   hrvatske pučke popijevke iz Međumurja napisao  je 1924.  kako su jezik i pjesme  sačuvale Hrvate u Međumurju  od svi mogućih ratova preotimanja, preprodavanja i  izmjena granica, koja su stalno bila prisutna od onda  pa čak do danas. Poznata je pjesma, koja se usmeno prenoslila u Međumurju  : „Turki robe zeleno dubravo/porobili snehe i divojke/Po tem toga te mlade junake“.

Turci doživljavaju poraz kod Beća 1683  godine i povlače se polako iz srednje Europe. U  toj bitci pogiba i velikan  i tragičar našeg naroda Juraj Križenić koji se vraća iz Moskve natrag u Hrvatsku. Iako su Turci protjerani iz ugarsko hrvaskih krajeva do Skoplja,  ipak ponovo 1690. zauzimaju u Slavoniji  prostor od Virovitice  do Osijeka. Tek pobjedom Eugena Savojskog, Turci nakon sklopljenog mira 1699 .u Sremskim Karlovcima, vračaju   zemlju između Kupe i Une.  Od doba Sulejmana Veličanstvog  1521. do 1700, Turci su „držali u sendviću“ Hrvate sjevernije od Mure i Drave južnije od Kupe i Save.(vidi kopije iz knjiga; T.Macan: Povijest Hrvatskog naroda, ŠK. 1971 i S.Ježič: Život i rad F.K. Frankopana MH 1924.)

 Dubravačka Republika se tim mirom    oslobađa  trgovačkog i vojnog „pritiska“ Mlečana, dajući za uzvrat  izlaz Turcima na more kod Neuma i Sutorine  u Boki Kotorskoj.  Začudo, ta hrvatska granica ostaje  i danas, ali samo kod Neuma?!

Godine 1671 u Samoboru udovica Ana Jelisava Auersperg daje 6000 renski forinta za gradnju najveće u Zagreačkoj nadbiskupiji,  župne crkve Sv. Anastazije koja je građevinski završena 1675 godine.  Godine 1890 Samoborska Štedionica poklanja župnoj crkvi prozorski vitraj s likom Sv Josipa. U toj  crkvi kršen je  Josip moj djed i ja.  Davno je  utemeljena  bratovšina Sv Josipa u samoborskoj župi , koja je imala svoja pravila. Tako pod pravilom  br dva piše: Da bratovčinskeh  dečicu i družbu, na kuliko takvu  imaju ,Gospon Bog po putih njihovoga življenja tak vodi, da vsigdar po kerščanski, katoličanski živeti mogu .

Od onda, pa do današnjeg doba, Hrvatski narod se borio na tuđim teritorijima za svoje plemiće, te uz Hausburge,  Napoleona i  Hitlera: protiv Mađara, Šveđana, Bavaraca, Prusa, Talijana, Poljaka,  Rusa, Turaka i Engleza, Amerikanaca i Srba. Samo u Domovinskim ratom borio se naš narod za svoje „sveto tlo“ koji  traje od 1990.  do danas kako vojno, tako i pravno-ekonomski .

Pogledajmo malo povijesnu analogiju. Danas su „kapilarno“ prisutni  na našem tlu svi  gore navedeni narodi u različitim formama vlasti preko svojih velikih globalizacijskih tvrtki i banaka. Veliki trošak, na drugom mjestu iza hrane, otpada za građane Zagreba  korištenje usluga   IT-tehnologije; mobitela ,telefona, Interneta. Koristimo li mudrost bake Ane, mojeg prijatelja  Ljudevita,  koja je poučno rekla svojoj djeci: „nemojte kupovati ono što vam ne treba ,jer ćete na kraju morati prodavati ono što vam treba“?.

Trebamo li se opet  ponovo zavjetovati Sv Josipu, koji je zaštitnik Hrvata  i Katoličke crkva, da  nas  čuva od „izginuča“, pa kako god bilo naše ime i znamenje upisano u  poveljama EU ili Ujedinjenih naroda. U našoj državi štovanje, moderništički  nazvano brendiranje Sv Josip jest duhovna vrednota, kojom  pomažemo i potićemo  čuvanje materijalnih vrijednosti  koja se tako lako raspršuju i nestaju.

  

Red ili nered

Vidjeti svijet u zrnu pijeska i nebo u divljem cvatu; zadržati beskonačnost na dlanu ruke i vječnost u jednom satu . William Blake (1757-1827)

Ovaj stih smo nekad spominjali u laboratoriju, kada smo određivali granulometrijski sastav pijeska
važan za sastav betona i žbuka. Beton se u svijetu proizvodi u količini od 15,5 x 109 t/a i spada u
produkt kojeg najviše proizvode ljudske ruke. Znali smo, kako u veličini i razdiobi zrna običnog
pijeska, valja tražiti red koji je bitan za sastav, čvrstoću i cijenu betona.

U stvaralaštvu (stvaranje produkta a time radnog mjesta) prema mojoj analizi učestalosti pojmova
u inovaciji, pojam red dolazi na visoko četvrto mjesto. Mnogi od Vlasti (ubacujem se u domaću
politiku!) govore mi preko medija, investicija je uzrok i potreba stvaranja radnog mjesta. Odgovaram,
prije uzimanja kredita za re-industrijalizaciju Hrvatske, red je najprije koristiti u poduzetništvu
napuštene zgrade , pogone, štale, kokošinjce. U svakom poslu postoje obrtni i fiksni troškovi. Zgrade,
pa bile on i stare , spadaju u fiksni trošak za čije podmirenje ne treba uzimati kredite. Mnogo toga
prije valja staviti u red tj uraditi nego uzeti kredite za investicije.

No vratimo se na terminološko objašnjenje pojma red . Red je uređeno neko stanje bez nereda. U
mnogim izvedenicama u svakodnevnoj komunikaciji i praksi, red se pojavljuje primjerice u ovim
riječima: sklad, slijed, vrsta, klasa, poredak, urednost, redoslijed, čistoća, harmonija, stega (disciplina)
kronološki red, javni red, vozni red, dnevni red. Moramo priznati kako je divan ovaj sređeni svijet
oko nas. Za dobro i uredno stanje bilo čega i bilo gdje kada je: „sve je u redu“ govorimo
Ok, ili Okay, O.K što se smatra jednom od najpopularnijom i najučestalijoj engleskom
riječju na svijetu. Što znači OK? Postoji više tumačenja i mogu se pročitati u Wikipediji.

Biti uredan, ući se već u dječjim vrtićima. Naša unuka kada je došla u Zagreb iz njemačkog dječjeg
vrtića odmah je počela slagati u red cipelice njezinih novih prijateljica. Tetama u vrtiću je to bilo
malo čudno. Na selu se reklo: „po uređenom dvorištu vide se pravi gazda“. Kada neki investitor želi
kupiti neki pogon ili tvrtku, prvo ide pogledati kakav je red u radionicama i kako su uredno obučeni
radnici. Ako su u predvorju poslovne zgrade neke tvrtke, akvariji ili vodoskoci, a ispred zgrade skupi
automobili, to još uvijek ne znači da postoji uredan i pozitivan poslovni izvještaj.

Prema jednoj anketi jednog američkog strukovnog časopisa otkriće Periodnog sustav elemenata
se smatra najvećim dostignuće ljudskog uma . Dimitrij Mendeljev je je poredao poznate kemijske
elemente 1869. prema rastućim atomskim masama i sličnim svojstvima u tablicu od 18 stupaca i 7
redaka. Time je dobio temelj, na osnovu koje su se mogli otkrivati dalje, još nepoznati elementi i
njihova svojstva. Iako je bilo u antičkom dobu već poznato desetak, a francuski kemičar Lavoiser ih
je 1789. poznao 33 elemenata, ipak Mendeljevo otkriće je bilo presudno za daljnji razvoj ne samo
kemijskih znanosti, nego cjelokupne industrijske proizvodnje ljudskih dobara. Mendeljev je vidio red
unutar skupa od 66 kemijskih elementa koje su kemičari već tada poznavali.

Utemeljitelj genetike, svećenik prirodoslovac Johan- Gregor Mendel, Slovak je 1856 započeo
pokuse s graškom koji su trajali 7 godine. Oplođivanjem peludnim zrncima sjemene zametke između
visoki i niski stabljika, izučavao je sedam karakteristika ili obilježja; boju, oblik, veličinu graška,
mahune cvjetove, listove, kako bi ustanovio postoji li neki red u tom križanju i stvaranju hibrida.
On je pokusima ustanovio, kako svojstva ovise o dvije čestice u grahu koje se danas nazivaju geni.
Dugotrajnim pokusima Mendel je ustanovio omjer 3:1 tzv dominantnih gena prema recesivnim
genima.
U isto vrijeme K. Marx i F. Engels, pišući „Komunistički manifest“, pokušavali su stvoriti revolucijom
neku vrstu pravičnog reda među ljudima u socijalnom i proizvodnom pogledu. No, stvaranje reda
među ljudima po metodi „nema više klasni podjela “ stvorilo je mnogo mrtvih ljudi u zadnjih 100
godina.
Vidjeti red u pojmovima , pojavama i stvarima koji nas okružuje je vrlina, koja se ući u svakom
zanatu i struci. Zapravo, mnoge stvari u prostoru i mislima u glavi, moramo svakodnevno sređivati, kada ih želimo svrstati istaviti u neki red. Pravimo tablicu odnosa, matricu, gdje upisujemo u retke jednu vrstu pojmova ili brojaka, dok u stupce nanosimo funkcionalno povezane druge pojmove ili brojke. Programerima je važno prvo projektirati pravilne tablice odnosa, primjerice: dobavljač-sirovina- proizvod-prodaja-
kupac- cijena, kako bi ih mogli povezati u jedinstvenu referalnu bazu podataka. Nakon pojave
računala s bazama podataka povećao se red na visoku razinu u svim dijelovima društva, ne samo u
proizvodnji.
Norme ili standardi ,koje su praktični odraz ljudskog stvaralaštva, imaju po nekom redu, svojstva
materijala i predmeta unesene u tekst i tablice. Prve norme ili standardi bile su izmišljene da stvore
red u vojnoj proizvodnu metaka i pušaka. Metci su morali biti jednakih dimenzija kao i promjeri
puščanih cijevi. Red je kako mladi istraživač valja prvo proučiti norme, koje se odnose na proizvod i
proizvodnju, koju želi osvojiti ili poboljšati.
Kao mladi inženjer imao sam koncept stvaranja reda na mojeg radnom stolu, gdje sam
sve ideje ,dokumente svrstavao ili odlagao u mape, registre na kojima sam napisao
naslove: „materija“ „informacija“ i „energija“. To su tri „supstance“ koje su prisutne od fizičkih
zakonitosti do svakodnevnog kruha.
U proizvodnji industrijski roba prihvaćane su ISO 9001 norme koje su doprinijelo smanjenju škarta
otpada i smeća. No to nije dovoljno, valja integralno prihvatiti norme, ne samo u proizvodnji, koje
obrađuju sve gubitke uključujući i energiju i informacije. Budući je proizvodnja hrane od „njive
do stola“ najveći onečišćivač okoliša, mora se stvarati red u proizvodnji, paralelno obrađujući
sve relevantne i podudarne norme: Informacija:HRN ISO 27001:2006, Energija ISO 50001:2011,
Materija kvaliteta HRN ISO 9001;2004, Okoliš, HRN ISO 14001:2004, Hrana (kruh) HRN ISO
22000:2005 . Daljnji veći onečišćavajući okoliša su djelatnosti vezane uz promet i zgrade pa ih isto
treba povezivati podudarnim norama, kako bi se smanjilo onečišćenje i nered.

Nered je stanje i proces u okolišu i društvu protivno željenom redu. Stanje nereda se može mjeriti
veličinom entropija (znak S) u materijalnim , energetskim i informacijskim tokovima ili sustavima.
Tvari u stanju temperature na apsolutnoj ništici T=0 K imaju apsolutni red tj entropiju S=0 . Voda
u stanju leda ima manju tzv konfiguracijsku entropiju nego u tekućem ili parnom stanju. Primjer
onečišćenja ili nereda ili povećanja konfiguracijske entropije u atmosferi je emisija olovnih spojeva
iz benzinu kroz „auspuh“ automobila. To onečišćenje atmosfere mjeri se prema izrazu : S=R ln (V2/
V1) gdje je; ln=logaritamska funkcija, R= plinska konstanta 8,3 J/(K· mol) V1 =početni volumen
tvari, npr olova u benzinu, V2= završni volumen raspršene štetne tvari u atmosferi (smog).
Kad bismo nastojali selektirati i pospremiti razne otrovne kemikalije, npr. olovo iz benzina raspršenog
u atmosferu vodu ili tlo, to bi bio bezgranično obiman posao za što nemamo ni energije, ni vremena,
ni znanja. Priznajmo, kako spadamo u industrijsko društvo, gdje se prihvaća normalnom kobna praksa: „baci
škart, otpad smeće što dalje od sebe“ što stvara ogromne gubitke i štete. Kako doskočiti tom
zlu. Valja promišljati neku novu „ revoluciju“ smanjenja gubitka u proizvodnji , prekomjernoj
proizvodnji, nepotrebnom prijevozu , a o konzumerizmu da ne govorimo.

 Kada sam gledao ptičicezebe, sjenice, batokljune koje hranim ove zime s zrnjem suncokreta onda sam vidio njihovu disciplinu slično konceptu „JIT“ koji danas postoji u proizvodnji mnogih proizvoda. Ptičica uzme u trenu jedno

                              Ptice nam govore mnogo kada dođe zima i kada ih hranimo

zrno i dalje odleprša, druga već leti na hranilicu i tako redom.

„JIT“ Just-in-time ,“točno na vrijeme“ je revolucija u proizvodnji, koja nas čeka i kojoj valja stremiti.
Priča počinje iz Japana. Sustav samposlužne američke trgovine se sviđao direktoru Taiicho Ohnu
iz „Toyota“ Motor Company. Sviđala mu se raznolikost robe na stelaži s ponudom koliko mu treba
i kada mu treba. Prva misao mu je bila, kako mora konkurirati Amerikancima sa automobilima, ali
tako, da proizvodi mnogo raznovrsni automobila malih serija. Amerikanci su nas učili, proizvodnja
mora biti na Fordovoj-traci s velikim serijama proizvoda kako bi bila jeftina i brza. Dakle, Ohno
je okrenuo američki koncept i proizvodio mnogo vrsta automobila u malim serijama. Taj koncept
zahtijeva veliku disciplinu i red u pouzdanoj nabavi kvalitetnih dijelova , do brzog podešavanja
strojeva i točnog kontroliranog sustava dostave polu proizvoda, neposredno na traku proizvodnje.
Toyota je imalo 250 dobavljača u krugu 100 km dok je američki GM imao 3500 dobavljača. Nema,
škarta, prekida proizvodnje, natrpanog skladišta sirovina ili gotovih proizvoda. Odjeli pripreme rada
u našem smislu, pretvoreni su u koncepte proizvodne fizike -tvorničke fizike ,gdje se proračunavaju tokovi proizvodnje
na jedinicu komada, vremena i troška. Nakon dnevne proizvodnje na tzv „prozoru“ trake mora biti
samo onoliko „vijaka“ koliko treba za jedan auto.

 Dalje neću o automatizaciji i robotizaciji pomoću koje se isto stvara red. Nemojmo govoriti; mi smo druge rase , religije i običaja te ne možemo postići JIT. Držimo se ove uzrečice: red je prvi zakon u raju.

Proces svugdje i svagda

U ranijem postu pokušao sam izvaditi  najvažnije i najučestalije pojmove, riječi  kojima se   može prikazati stvaralaštvo ili inovacija.  U redoslijedu iza pojmova produkt i analiza stoji po važnosti  pojam proces. Primjerice, fotosinteza vrsta kemijske  reakcija je proces gdje iz ugljikova dioksida i vode nastaje šećer vitalan za  život na Zemlji. U ekosustavu   procesi kruženje materije i protok energije ujedinjuju   osnovne jedinice staništa i organizama. Ovdje  će biti više riječi o procesima vezane uz ljudsku proizvodnju dobara. 

Kada se pogleda po značaju što je zapravo proces (lat. processus) onda se u rječnicima nalazi objašnjenje: postupan, pravilan tijek, razvoj, postupna izmjena ,promjena, izvedba. Već u Vrančićevom rječniku iz  1595 godine  slična latinska riječ  procedere prevodi se na hrvatski naprid hoditi . Pojam proces koristi se u procesnoj tehnici ili procesnom inženjerstvu i računarstvu, pravu, ekonomiji (poslovni proces) za opis  radnji koje se obavljaju da se  dobije neki rezultat. U procesnoj tehnici se proučava i gradi oprema za  mnoge mehaničke i toplinske operacije npr   miješanje,  transport i sušenje materijala i sirovina.

Kada je ISO- Svjetska organizacija za izradu normi definirala rječnik za kvalitetu/kakvoću 1986 godine, onda je pojam proces po značaju „dignut“ na visoku razinu. Zašto?, U proizvodnji se ne može postići  valjana kvaliteta produkta , ljudskih dobara, ukoliko se pravilno ne opišu i slože svi procesi. Kvaliteta je skup svih svojstava i karakteristika (značajki) proizvoda  ili usluga, koje se odnose na njihovu mogućnost da zadovolje utvrđene ili izražene potrebe. Svojstva  proizvoda su sukladna ili nesukladna propisanim specifikacijama . Kvaliteta neke robe ili produkta sadrži dva pojma, koja se često brkaju. To su nesukladnost  i manjkavost,mana.  Valja razlikovati: nesukladnost (nonconformity, Fehler) definira se kao neispunjenje utvrđenih zahtijeva, dok je mana, nedostatak, defekt ,manjkavost (defect, Mangel)  ne ispunjavanje  osnovnih zahtjeva  predviđeno korištenjem. Primjerice,  auto neće “zapaliti” jest nesukladnost, dok je mana kada auto troši 12 L benzina na 100 km pređeno puta, umjesto 8 L kako je to propisano specifikacijom.

Od 1986 do danas ISO  je izdao mnoge norme o kvaliteti klasirana pod oznakom ISO 9000, ISO 14000 koje mnogi proizvođači ističu svojim korisnicima, kao važnu značajku u ponudi. U  normama se uvode pojmovi:  vlasnik procesa, nadzor procesa, mjerenje procesa, sposobnost procesa, pouzdani proces.

U manufakturnoj proizvodnji cipela, postolar je bio „vlasnik“ svih procesa u izradi cipela i odgovarao je kupcu za kvalitetu. Cipele kao  primjer spominjem u  čast oca i  tasta, jer su bili postolari.  Kada  se serijskim procesima  počele proizvoditi cipele, onda je u proizvodnji jednog para cipela sudjelovalo mnogo ljudi koji su odgovorni za kvalitetu cipela. U ranim počecima industrijske proizvodnje  nastale su poteškoće kakokontrolirati svaki proces proizvodnje i kako odrediti tko je „kriv“ kada kvaliteta nije sukladna specifikacijama. Organizirali su se kontrolori u odjele za kontrolu cjelokupne proizvodnje. Koga staviti na ta odgovorna mjesta kontrolora? Obično su sto bili iskusniji predradnici (kalfe), poslovođe, koji su bili revnosni i odani tvrtki. Traženje „krivca“ koji je pogriješio u proizvodnji nije nimalo lak zadatak. To se obično radi  analitičkom metodom  nazvanom„riblja kost“,  gdje se povezuju stanja uzroka i posljedica mnogih procesa u proizvodnji  . Profesor Kaoro Ishikawa je razvio tu  metodu „riblja kost“ u prošlom stoljeću 1953. u jednoj japanskoj  željezari. Zapadni industrijski svijet je priznao godine 1980. kako su japanci svjetski pobjednici, kada se radi o kvaliteti industrijskih proizvoda.Oni su funkciju kvalitete  razvili do savršenstva. Postupnik procesa koji se prikazuje u linku je "tajna" za mnoge mlade stvaraoce i poduzetnike. Naime "preskakuje se stepenice" i na kraju se prelomi noga zbog reklamacije koju kupac dostavi proizvođaću.

Pravi čovjek na pravom mjestu je fraza koja dugo   živi. Najveći kapital je čovjek, moderno bi se to reklo ljudski resursi u tvrtkama. Problem izbora izvrsnih ljudi u svim  životnim procesima i prilikama  opisan je već u Bibliji: Onda proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane,  koji mrze mito,  te ih postavi za glavare puku: tisučnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. (Izlazak 18,21-22)

 U mojoj  životnoj industrijskoj praksi stalno smo se  nešto  organizirali reorganizirali tražeći najbolje odnose  i relacije u poslovnim procesima. Mnogo uzaludnog vremena i novaca se potrošilo, jer se često puta tražilo tko će kome biti šef. U literaturi to se obično naziva Re-enginering.  Re-inženjering se opisuje engleskim pojmovima s početnim slovom R: preoblikovati (reconfigured), prerasporediti (reordered), preusmjeriti (reallocated) na drugog upravitelja, preseliti (relocated) na drugo mjesto, smanjiti (reduce) na drugu veličinu.

Svaki dobro „složen“ proces mora imati:1. dokumentiran svima jasan cilj, 2.specifične ulaze i izlaze informacije, materije i energije, 3.koristi  povoljne resurse ili vrela,  4. različite aktivnosti poredane fleksibilno i jednostavno u određenim nizu, 5.stvarati dodatnu vrijednost za korisnika ili kupca s maksimalnom eliminacijom gubitaka, 6.ciljeve kvalitete i iz njih izvedenih mjera  za procese poboljšanja,  koja poslovodstva  moraju redovito  prenostit  zaposlenima u organizaciji, tvrtki.

Srž  vođenja i nadziranja svih procesa su stalna njihova poboljšanja. Tu se opet vraćamo na Japance koji taj proces stalnog pobošavanja nazivaju kaizen. Kod stalno poboljšavnje procesa to uključuje mjerenje  nekih  značajki i svojstva sirovina poluproizvoda gotovih proizvoda, tržišta i potrošnje.

Kada se pak spomene mjerenje onda se uključuju nova pitanja: zašto  se treba mjeriti ?,gdje  mjeriti ?što  mjeriti ? kada i tko treba mjeriti ? kako umjeravati opremu? tko treba prosuditi (audit)?  tko treba postaviti poslovne ciljeve i norme ? tko treba promijeniti ciljeve i specifikacije.

Mjerenje nas upućuje opet prema statistici, gdje se određuje vrlo važno svojstva  procesa koja se naziva sposobnost procesa . Sposobnost procesa izrade vijka je jasan mnogima, budući vijak mora imati točno određene dimenzije koje mogu varirati u određenim granicama (toleranca). Ali kada se radi na desetke tisuća  da ne kažemo na milijune vijaka, onda se trošenjem alata i zbog različitih svojstava materijala javlja  varijacija procesa koju treba poznati kako bi se definirala sposobnost procesa izrade. Naime, neki vijci će možda prekoračiti tolerancu i kupac  će biti prevaren, jer on ne može mjeriti  svojstva svakog vijka, prilikom preuzimanja istih.

Kada smo vozili  volovima sijeno ili kukuruz iz polja bila su dva mosta na rijeci, uži i bliže domu i širi i dalje od doma. Prolaz kola natovarena sijenom ili kukuruzom kroz širi ili uži most jest poznavanje sposobnost procesa vožnje,  koja me podsjeća na moj života  na selu u mladosti.  Sposobnost procesa je  matematski gledano omjer nečega što imamo i onog što bi htjeli. Vidi slike. Sposobnost procesa je "alat" s kojim određujemo koliko ćemo imati škarta ili nesukladnih proizvoda.Suvremeni proizvođači primjerice vijaka proizvode 3 do 4 vijka koji nisu sukladni od milijun proizvedenih.To se postiže specijalnom metoda kontrole svih procesa u proizvodnji koja se naziva" 6 sigma".Kako planirati i vladati procesima po metodama "6 sigma" je  skicama prikazana u prilogu.

Radno mjesto i produkt su pupčano povezani

Onda orač reče: govori nam o Radu.Radite da biste išli ukorak sa zemljom i dušom zemljinom...… A svako znanje je uzaludno osim kad postoji rad, A svaki rad je prazan ako nema ljubavi; A kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate i s drugim i s Bogom „Prorok“ Halil Džubran, Libanonsko-sirijsko-američki pjesnik rođen 1883 godine.

 Parafraziram  Džubrana. Onda nezaposleni građanin, ili student ili srednjoškolac ili neki budući poduzetnik  reče meni: govori nam o radnom mjestu, o stvaranju produkta (proizvod  i/ili usluga),  ili kako inovirati. Može li  moje iskustvo  i moje svjedočenje, pomoći nekome, koji  želi  svoje sposobnosti i htjenja  pretvoriti u  neki produkt?  Slična pitanja postavljaju si vjerojatno  mnogi umirovljenici. Ili drugačije postavljeno pitanje. Postoje li neka načela (aksiomi, teoremi) i pravila koji vrijede u stvaralaštvu i poduzetništvu i koji se mogu bez dokazivanja uvijek koristi? Sigurno postoje, i to mnoga, ali svatko ima  neka  iskustva ,  koje je spoznao i kojih se pridržava ili se pridržavao  u svojem radu

Neposredni  pristup bilo kojem radu počiva na htjenju ili motivaciji, koji je lijepo oblikovan u španjolskoj poslovici: više uradi onaj koji hoće,  nego onaj koji može. Onaj tko teži k stvaralaštvu,  ili    nekom poslu, čiji  je krajnji  cilj produkt , taj mora prvo htjeti , a tek onda uključiti  neka znanja  i vještine.

Kako sam se bavio razvojem proizvoda „izvukao “ sam iz nekoliko priručnika o stvaranju produkta, kao uzorak, stotinjak  riječi, natuknica,  pojmova koje se najviše koriste u stvaralaštvu. .  Od tih stotinjak riječi prema  Paretovom pravilu „80/20“   postoji dvadeset učestali riječi (20%), koje   nose  80% informacija o dotičnom pojmu. Redom, navedeni pojmovi po učestalosti su: 1.proizvod,  2.analiza, 3.proces, 4.red, 5.plan, 6.ispitivanja,  7.koncept,  8.procjena,  9.stvaranje (generiranje), 10.materija, 11.informacija, 12.pokus,  13.odrediti, 14.funkcija, 15.istraživanje, 16.specifikacija, 17.potreba, 18.tržište, 19.pravo,  20. trošak.  Investicija kao natuknica se „plasirala“ tek na 83 mjesto, a patent  na 40 mjesto. Danas se previše koristi pojam investicija , kao darovatelj    novih radnih mjesta.

1.Proizvod. Produkt ljudskog rada može biti proizvod ili usluga. Danas ima  u svijetu prema  tvrdnji Thomson USA-tvrtke oko sto milijuna proizvoda . Ta brojka je ohrabrujuća za one  koji hoće nešto stvarati. Pokrenuti neki posao, danas se naziva  engleskom riječi „ start up“ što često koriste programeri i ljudi koji  žele stvarati poduzetništvo   na bazi IC- tehnologije.

Budući većina ljudi danas  živi u gradovima, skenirao sam  iz Quick Study Business podsjetnika „šalabahtera“ 102 posla, koja se mogu raditi iz doma. Podsjetnik se može koristiti kao izvor za ideje stvaranja novog posla. Za 50% poslova potrebno je dobro znanje u korištenju računala. Manje-više to su  pretežno usluge, no! samo na jednom mjestu spominje se microfarming što bi mi hrvatski rekli, radno mjesto ili posao na  dvorištu točnije na  napuštenom seoskom gospodarstvu.

Radno mjesto je prostor gdje se stvara produkt. Resursi ili izvori za pokretanje posla su  nezaposleni ljudi, nepokošena livada i već stvoreni   prazni prostori ili nastambe. Različite šupe, stari  štaglji, kokošinjci, garaže, obične sobe i kupaonice su bila  radna  mjesta, gdje su nastali i u buduće će nastajati  veliki produkti. Vidi sliku: Kokoši, fotografija od: Dr sc. Bare Vinković.

 Znam iz prakse, kako je bilo dovoljno da postoji samo  prostor , primjerice mjesto u kancelariji  za stol i stolac i eto  stvoreno je  fiktivno radno mjesto za nekog nepotrebnog činovnika.  Tako je rasla i raste birokratska struktura ljudi  u društvu. Dobro društvo ne priznaje stanje u gospodarstvu,  gdje se birokracija ne kontrolirano  širi, kao   korov na njivi. Često puta na fiktivnom radnom mjestu nije stvorena nova ili dodatna vrijednost  za  društvo .

Svatko nosi u glavi neku ideju iz koje može  izrasti  izum ili inovacija. Imati dobru ideju za posao, to je već  intelektualno vlasništvo.  Inovacija je tehnički, industrijski i komercijalni proces ili unapređenje, koje dovodi do komercijalne upotrebe ili difuzije novog  produkta ili procesa.  Iako su mnoge inovacije i poslovi nastali od izuma , ipak milijuni izuma badava leže u patentnim uredima, iz  kojih nije nastala inovacija. To može biti prilika za mnoge koje hoće inovirati. Mnogi izumi koji su bili zaštićeni patentom, sada se mogu badava koristiti, jer je prestala valjanost  patentne zaštite.  Valja istaći, mnoge inovacije su nastale i uspjele bez  izuma. Je  li u poslu  tipa „microfarming“? kokoš nesilica i proizvod jaje, koja ona redovito svaki dan ili svaki drugi dan donosi  vrijedna kao ideja poduzetništva? Da, i to naročito u slučaju, kad postoji  stari kokošinjac, peradarnik ili neka zapuštena šupa s malo okolnog prostora.  No,  želite       li se  stvoriti  malu farmu od 5000 kokoši, onda treba  „pogon“ površine 320 m²  što je  već  pravi poduzetnički zahvat.

Uzgoj svake domaće životinje može biti početak dobrog biznisa. Nabrojimo ih: krava, vol, bik, konj, svinja, nerast, magarac, patka, guska,  kokoš,  kopun, pura, ovca, koza, zečevi, golubovi... Uzgoj tih životinja je zbog stajskog gnoja preduvjet zdrave poljoprivrede i hrane . Moja baka  je bila pravi stručnjak  za  kopiti mlade pijevce iz kojih su izrasli  kvalitetni kopuni. Veterinar Dr. Vinković   me podučila, kako se  vađenje spolni organa kod mladih pijetlova zove kopunizacija.   

 2.Analiza. Na drugom mjestu po učestalost u uzorku  pojmova, nalazi se analiza. Logičko traženje veze uzroka i posljedica to je analiza. U mojoj struci postoje kvalitativna i kvantitativna kemijska analiza. Postoje mnoge vrste analiza ili raščlambe u matematici,  ekonomiji  psihoanalizi, pa i u svakodnevnim životnim prilikama. Postoji i znanstvena disciplina koja se zove vrijednosna analiza (value analysis) kojom se koriste konstruktori u tehničkom stvaralaštvu. Vrijednost-je svako pojedino stanje ili objekt ili subjekt, kojoj se teži umom ili radom.

Novo stvorena vrijednost je  načelo  s kojim se mjeri svaka  ljudska  aktivnost. Pisac Edvard de Bono   u knjizi  „Prilike“ (Opportunities) zgodno prikazuje  pojam stvaranja nove vrijednosti   kroz  formule u omjerima ,razlomcima:

Vrijednost= Korist/(Napor·Rizik)

Napor=(Trošak·Inercija)/(Resursi·Metode)

Rizik=(Novitet·Isplativost)/Iskustvo

Inercija=(Samodopadnost·Opozicija)/(Motivacija·Potreba)

 Skupna formula stvaranja  vrijednosti u inovacijskom procesu je razlomak:

Vrijednost=(Korist·Resursi·Metode·Motivacija·Potreba·Iskustvo)/( (Trošak·Samodopadnost·Opozicija·Novitet·Isplativost)

Ovu formulu valja čitati: Ako je produkt  faktora u brojniku velik, ili u nazivniku mali , onda je i velika mogućnost stvaranja novostvorene vrijednosti u nekom produktu .

Ovo je formula koncepata koji se mogu pretočiti arbitrarno iskustveno u brojke primjerice od 1 do 5 kako bi se razlomak izrazio brojčano. Formulu valja koristiti za raščlambu „od oka“ nekog budućeg poduhvata. Vrijednost razlomka mora biti veća od jedinice, kako  bi se dobio povod za novi posao.

Jednostavna analiza  novo stvorene vrijednosti koja nastaje  uzgojem kokoši  mogu poslužiti  ovi podaci: Za  proizvodnju  jednog kg  jajeta potrebno je 2,2 do 2,4 kg  žitarica. U masi jaja od 1 kg   ima 16 komada   težine 60 g. Godišnje kokoš nesilica daje 300 komada jaja. 

 Usput ako imate pijetla, onda se mogu jaja skuplje prodavati (to je nova dodana vrijednost) recimo po 2 kn/kom, a ne po 1,5 ili 1 kn .   Gruba analiza  vrijednosti proizvodnje 1 kg jaja (bez proizvodnje  mesa i gnoja) je slijedeća:  Korist  32 kn od  prodanih jaja, a trošak  žitarica 5 kn kao trošak nabave 2,4 kg žitarica. Jasno ne računam rad i postojeće resurse. Usput spomenuto, briga oko kokoši je jednaka ili manja od kućnih mezimaca.  Dodajem novu ideju! Zašto se ne prebaciti u uzgoj kopuna čije meso ima visoku cijenu.  Zašto ne imati viziju primjerice   izvoz kopuna u Europu!!? Vlada traži putove re-industrijalizacije,  a ja predlažem kopune iz vremena moje bake, jer imamo resurse, i nemamo novaca.

Kada se  želi  dublje ući u poduzetnički poduhvat, onda valja znati još  neke načela i osnovne ali važne pojmova iz financijskog  menadžmenta. Vidi prilog, gdje sam pokušao u kratko  prikazati problematiku  od kamatnog računa,  profita, troškova. Zašto vas "tupim" sa kokošima ? Zato, jer su stari kokošinjci  i šupe,   koje služe svrsi, fiksni trošak za kojeg bi trebali, gradeći ih, uzeti  kredit. .

Prema mojem iskustvu točka pokrića i ROI su dva  postupka ili izračuna koja  pokrivaju skoro 80%  znanja za  poduzetnike iz financijskog  menadžmenta.

.

Granice rasta 40+

Sadašnja  politička situacija se može  opisati s dva aktualna  prosvjeda u nas. Prvi prosvjed organiziraju  proizvođači   mlijeka koji ne mogu više isporučivati mlijeko po cijeni od 2,1-2,7  kune. O mlijeku sam pisao u veljači ove godine kada su stočari također prosvjedovali. Drugi prosvjed organizirali  su građani u Marčeljima i Viškovu , zbog nesnosnog smrada iz deponije  smeća  koji se dovozi pretežno iz  Rijeke. Smeće na Jakuševcu  je stalni  problem Zagreba. Priznajmo kako o smeću i otpadu ne  želimo previše čuti. iako je ta problematika stalno prisutna .

Dok ljudi vjeruju kako će se  kriza riješiti uz tehnološka znanja iz : robotike, nanotehnologije, ICT, biotehnologije, svemirske tehnologije, dobivanja energija iz obnovljivih izvora, dotle će nas zatrpati smeće!?

Uzroke prosvjeda i neka rješanja   pokušajmo sebi racijonalno predočiti,  gledajući četiri decenije unatrag .

Jedna istraživalačka skupina iz Massachusetts Institute of Tehnology poznat po skračenici MIT izradila je 1972.  nacrt   o dilemama preživljavanja  čovječanstva. Naslov tog nacrta ili izvještaja je: „The Limits to growth“    preveden u nas s naslovom „Granice rasta (Stvarnost –Zagreb 1974 )“.

Pomoću računala pokušalo se izračunati i predvidjeti  globalno ponašanja pučanstva u svijetu do 2100 godine. Prema tada poznatim podacima stvoren je  matematski model World 3 kojim se prikazao globalni dinamički sustav proizvodnje i potrošnje stanovništva Zemlje. Model je „napunjen“ s 99 funkcija koje su objedinjavale uzročno- posljedične veze između : porasta stanovništva,  kapitala, industrijske proizvodnje , proizvodnje hrane i onečišćenja okoliša.

U „Granici rasta“  predložene su  mjere za globalnu ravnotežu  prema podacima iz 1970 g.: ustaljeni  rast populacije, potrošnju sirovina smanjiti za 25%, onečišćenja okoliša smanjiti za 25%,  proizvodnju materijalnih dobara usmjeravati  u usluge (zdravstvo, obrazovanje), a kapital usmjeravati prema proizvodnji hrane. Ako bi se postigli ti ciljevi moguća je globalna ravnoteža uvjeta života na Zemlji.

   Što se je kod nas dogodilo od tada ? Rast stanovništva   se nije nažalost povećao u Hrvatskoj  nego čak sada godišnje postoji 0,2 % blagi pad.  To bi trebao biti  pozitivan trend prema mjerama   predloženih u „Granici rasta“ ali negativni  prema budućoj našoj opstojnosti.

Stanovništvo u RH se nije povećalo, ali se pretjerano urbaniziralo i sada dolazi do kumulativnog negativnog efekta:  prenatrpanost gradova smećem i potreba industrijske proizvodnje mlijeka na velikim farmama, koje su opterećene kreditom  zbog posuđenog kapitala.

Na akademskoj razini  se tada diskutiralo, koliko ima rezerve nafte i različitih rudača i koliko ih trebamo za proizvodnju ljudskih dobara . Postoje mnoge preporuke i scenariji u „Granici rasta“, ali  jedna je bila upečatljiva: možemo imati na Zemlji  i koristiti neograničene resurse primjerice  naftu, rudače i kapital  , ali smeće (onečišćenje okoliša) će nas  tada zatrpati. 

Mnoge vlade (npr iz Novog Zelanda) osnivale su specijalne  komisije za  proučavanje dokumenata iz „Granice raste“ koje su se  koristile za  odgovarajuće strategije. Ne može se reći, kako se kod nas tada „spavalo“. Tada smo mi u Samoboru sve smeće odvozili u jamu Trebež, koja je bila zapravo umjetno jezero, nastalo nakon gradnje ceste Zagreb- Ljubljana 1958 godine. U Hrvatskoj je osnovan 1971 . Sveučilišni računski centar SRCE. Moja tvrtka sudjeluje u izgradnji velebnog hotela Croatia“ u Cavtatu,  jer i tada je turizam bio poluga razvoja. U političkom  životu Sabor SRH donosi 36 amandmana na Ustav iz 1963 godine. Vlast i javnost je zaokupljena s  političkim i sudskim procesima protiv nacionalista i vojnim pohodom na prostoru Bugojna protiv 19 članova „Hrvatskog revolucionarnog  bratstva“.

Mnoge gradske vlasti nisu tada  mnogo razmišljale o smeću, nego su ga odvozili u što dublje vrtače, jame ili jezerca. Važno je bilo ne daleko od gradova. Sada valja popravljati te greške. Ove jeseni povodom obljetnice 770 godina Grada,  Gradonačelnik  Samobora je dijelio zaslužnim građanima Nagrade i Plakete gdje je  između ostalog pisalo:Nije dovoljno raditi-treba i znati raditi, isto kao što nije dovoljno znati raditi, treba i raditi. Zato je ohrabrujući   reklamni oglas u našoj ambulanti gdje piše: Preuzimam, perem i dostavljam natrag pamučne pelene.  Pelene  čine  udio od 3% u masi gradskog smeća.Pamuk je skupocjena sirovina i ne može trunuti na smeću. Pamtimo za proizvodnju pamuka za hlače potrebno je  333 g pesticida- otrov z a živi svijet voda.

Što učiniti? Banalno, svi (djeca i odrasli) moramo  prvo znati razliku  između smeća i otpada. Otpad  može biti zlato, a smeće će uvijek biti smrad. Prema definiciji: OTPAD  čine ostaci tvari i stvari nakon neke uporabe. On se nekom obradbom može  vratiti u neku ponovnu uporabu. SMEĆE je pomiješani otpad.  Smeće je ne povratno uništenje tvari i nerješiv ili teško riješiv problem.

Prije 30 godina posjetio sam mojeg prijatelja Milana u Torontu. Uvečer kada se vrati iz posla  pratio sam   ga,  budući  je svoje djecu  odveo na skijanje na jedan osvijetljeni brežuljak. Pitao me znam li što je taj  mali  brežuljak. Jasno da nisam znao. On je rekao to je deponij  smeća, preko kojeg je natrpana zemlja. Poznate su tehnologije, gdje  se iz deponijasmeća  dobiva metan, koji se može koristiti, a koji je drugi najveći uzrok globalnog zagrijavanje poslije ugljičnog dioksida. Kroz masu smeća se ne smije  procijeđivati kišnica jer onda se onečišćuju podzemne vode.

 U našim gradovima se osnivaju tzv CGO  Centri za gospodarenjem otpadom . Vrijedi li za  ljude, koji upravljaju s CGO, one maksime koje pišu na Plaketi  Samobora? Koju tehnologiju primijeniti? Mnogo je toga stavljeno pod upitnik. Možda je gospodarenje otpadom zahtjevniji zadatak od robotike, jer razvijene zemlje isto imaju  isti problem. Kalifornija je izdala zakon, gdje se do 2015 otpad mora obraditi tako, da samo 30%  ostaje kao smeće.
 Ne mogu  biti odgovorni samo ministri pišući HR-Zakone  poštujući EUDirektive   te upravitelji Komunalnih  tvrtki, za ogromne  hrpe nezbrinutog smeća oko gradova.

Valja voditi brigu o smeću od domaćinstva do mjesnih  odbora  naselja, te obrazovati ljude  pomoću sustava obrazovanja i informiranja kroz vrtiće, škole  i medije. Prvotni ciljevi obrazovanja i  gospodarenja otpadom su:izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada.

Direktive EU i naš Zakon pripisuje istu politiku gospodarenja otpadom : 1.prevencija, 2 ponovna upotreba, 3. recikliranje, 4.korištenje kao  energetski izvor, 5. odlaganje na deponij.

Napoj se davao životinjama, a ostalo smeće je istrunulo na gnoju. Stajski gnoj je veliko bogatstvo u proizvodnji hrane. Gnoj  je važan argument, zašto mora postojati domaća proizvodnja mlijeka. 

Inženjeri u razvojnim odjelima različitih tvrtki znaju ovu maksimu:   Svaki  proizvod valja promatrati od „kolijevke do groba“ kao izvor smanjenja otpada.   Izvor smanjenja odnosi se na bilo kakve promjene u dizajnu, proizvodnji, kupnji ili korištenja  materijala ili proizvoda, uključujući i pakiranje. Na taj način pravilno se smanjuje  količina ili toksičnost otpada prije nego što postane komunalni  otpad. 

Pogledajmo nasumce kako može smanjivati nastajanje otpada i smeća. Statistički podaci o  komunalnom otpadu bilo u razvijenim zemljama ili kod nas su slični. Skoro 80 %  komunalnog otpada su ostaci hrane, papir i plastika. Toj vrsti otpada posvetiti i 80% pažnje prema pravilu „80/20“ Prema tome, prvo valja  te količine otpada racionalno smanjiti. Decenijama USA reciklira ili kompostima  dnevno po stanovniku samo 0,66 kg od 1,96 kg komunalnog otpada.

   Kruh. (Potrebno za proizvodnju 1 kg: 1,4 kWh )  Kod hrane je kruh na prvom mjestu, kojeg se  višak baca u smeće. Onaj kruh koji se vrača u pekare, oko 30% se  loži njime. Je li rentabilno  stari kruh prepeći, zamrznuti ili sušiti, te trošiti energiju? Kruh koji je otpad u Beču dostatan je za hranu svim gradovima Austrije. Mi odbacujemo 14% kruha, a treba nam godišnje oko 80 kg po stanovniku. U mojoj roditeljskoj  kući kruh se pekao jedanput tjedno i stari i tvrdi pomalo pljesniv stavljao se u čaj ili mlijeko. Mama nas je učila veliki je grijeh bacati kruh . Agencija EPA u USA daje slijedeće smjernice za otpadnu hranu prema redoslijedu važnosti:  smanjiti potrošnju , dati gladnim ljudima,  dati  životinjama ( napoj ili splačine), industrijska upotreba, kompostiranje (ne prerađevine mlijeka i mesa), odlaganje na deponiju. Ne otpatke hrane bacati u kanalizaciju! Nije pretenciozna tvrditi kako  će  brzo postojati poduzetništvo tipa : Sakupljam napoj splačine.. javiti se...

Papir. (Potrebno za proizvodnju 1 kg: 9 kWh  i 1200 litara vode)  Mislilo se kako  će pojavom digitalnog pohranjivanje podataka i potrošnja i otpad papira pasti. Nažalost povećao se trend korištenja i otpada papira  uz razvoj ICT tehnologije. Preporuke. Ne tiskati  na PC svaku poruku, koristiti i drugu stanu papira, smanjiti veličinu arka npr tiskanje računa ili nekih  drugih poruka, salveta koristi nakon upotreba kao WC papir, račune primati kroz  e-mail.

    Plastika.Potrebno za proizvodnju 1 kg :21 kWh Jako prepoznatljiva u smeću. Kada vam  u trgovini nude plastičnu vrećicu recite; „Ne hvala ne koristim to“. Procjena je kako svaki građanin  Taiwana troši godišnje 900 vrećica, a oko 750 milijardi  komada je svjetska potrošnja. Amerikancima je potrebno 12 milijuna barela ( 1 barrel=159 dm³ ) nafte za proizvodnju vrećica. Pitam se?? Jesmo li suviše komotni (lijeni)  koristiti košare , cekeri i logožare za nositi robu. U kući smo imali  desetak vrsti košara,  koševa i brenti. Da se ne zaboravi nabrojit ću ih: ručkasta košara za nositi jelo. drempača, šopnata, šibnata i lucnasta košara, krušnica ,koš za krmu, pleteni koš te brenta, Sve se to koristilo u doba života naših djedova i  očeva, za koje olako kažemo kako nije bilo napredno. 

Učinkovito gospodarenje energijom

HEP tvrdi: grijanje mora za 37 % poskupiti !

Iza  podnaslova  sam stavio uskličnik, a ne upitnik,  koji  našu zbilju povezuje  ekonomski, politički i ekološki. Jasno, da se ne veselim poskupljenjima  grijanja s toplom vodom iz TE-TO elektrana, koju  koriste  mnogi  građani. Zašto (!) uskličnik.  Zato jer uz dosta  razonode, sporta i ispraznosti, koje prenose  mediji,  javnost  se   informira i o pravim životnim pitanjima. Kada situacija prelazi u konflikt onda se počinju  stvari  rješavati. Vlada samo savjetuje još ne piše zakone  : „ugradite brojila pa više nećete grijati parkove“ (?)  

Iza ove rečenica stavio sam  upitnik  jer  izlaz u učinkovito gospodarenje s toplinskom i električnom energijom  je u prvom redu  povećana toplinska zaštiti zgrada .

a u drugom redu promjena ponašanja  građana prema energiji, što znači kontrola energetske potrošnje tj ugradba brojila.  Proizvođači gradiva za toplinsku zaštitu obodnih konstrukcija zgrada,  naprežu sve svoje financijske mogućnosti, spuštaju cijene,  poklanjaju u akciji fasadnu žbuku, kako bi prodali toplinske izolatore i ostala gradiva. Ljudi nemaju novaca niti  za razonodu gledanja nogometa, niti za toplinska brojila tzv elektronični razdjelnici topline, ali niti za toplinsku zaštitu  zgrade ili stana.
 Njemački zakonodavac je 1977g godine rješavao isti zadatak,  kako smanjiti godišnju energetsku  potrošnju u zgradarstvu  od 300 kWh/m²  na 150 kWh/m² po četvornom metru stambene  površine. Cilj  je postignut nakon 5 godina, time da je toplinska zaštita imala najveći udio u tom smanjenju. Dakle glavna briga su i u nas  stare neizolirane zgrade.

"Samoterm" mortovi ili  sustav toplinskih fasada  "Samoborka" je  prva počela u SFRJ  razvijati već 1968 godine. Slika iz knjige "Štedljivije grijanje" Izdavač  magazin "Majstor"  

Valja promijeniti  ponašanje prema potrošnji energije. Kako ? Brod koji uplovio u luku s ugljenom ili naftom  za termoelektranu doveo je energiju koja se naziva primarna energija. Troškovi i nabava primarne energije su briga Vlade koji se podmiruju iz budžeta . Toplinska energija koju koristimo za naša potrebe je sekundarna ili finalna energija čije troškove plaća krajnji  potrošač. Ti troškovi ne mogu biti socijalne naravi i te troškove ne može podmiriti neki gradonačelnik svojim vetom na poskupljenje . Isto tako ne može  isti gradonačelnik  dozvoliti  badava vožnju tramvajem stanovnicima starije dobi  tj svojim biračima?.

Kako najbolje iskoristiti primarnu energiju   vidi se u statističkim podacima o energetskoj  intenzivnosti . Energetska intenzivnost je omjer između  energije izraženo normiranom naftom u tonama  tzv naftnim ekvivalentom  (t_oe)  koja se potroši za stvaranje koristi i zadovoljenje ljudskih potreba,  izraženo dohotkom  BDP-a u  US $ ili € . [ 1 t_oe= 11600 kWh ]

Energetska intenzivnost je u direktnoj vezi sa energetskom učinkovitosti  i za našu zemlju ona iznosi    0, 284 t_oe za svakih 1.000 €  BDP-a. U Hrvatskoj se 2009 g. potrošilo  ukupna energije 8,72 milijuna  t_oe  naftnog ekvivalenta , odnosno 2,2 t_oe  po stanovniku. U Hrvatskoj se troši 39% manje energije po stanovniku, ali je zato energetska intenzivnost  1,67 puta veća  nego u EU. Energetska intenzivnost Hrvatske usporediva je s energetskom intenzivnošću novih država članica EU (Slovenija:0,253,29 t_oe /1000 €, Poljska i Mađarska oko 0, 400 t_oe /1000 €).(više vidi http://library.fes.de/pdf-files/bueros/kroatien/08880.pdf)

Dakle, svaki građanin u svakom procesu (doma ili na radnom mjestu) mora  početi mijenjati svoje ponašanje  prema iskorištenju  u pretvorbi primarne energije u korisnu energiju. Na početku ove godine sam pisao u ovom blogu o toplinskoj zaštiti zgrada . Toplinski neizolirana obiteljska kuća korisne tlocrtne površine 143 m² na području Zagreba godišnje troši 182 kWh/m² toplinske energije, dok isti takav objekt izoliran prema odredbama Tehničkog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/08, 89/09) troši 50 kWh/m². To znači da se pravilnom izolacijom i gradnjom godišnje može uštedjeti 18.913 kWh ili 72 posto nekadašnje godišnje potrebne energije za grijanje  gore navedene zgrade.http://ekovalen.blogspot.com/2012/01/toplinska-zastita-zgrada-i-grijanje.html .U Tehničkom  propisu  su popisane najveće dopuštene vrijednosti koeficijenata prolaska topline, U [W/(m²·K)], građevnih dijelova zgrade koje treba ispuniti pri projektiranju novih i projektiranju rekonstrukcije postojećih zgrada i utvrđene su vrijednosti tehničkih svojstava nekih građevnih proizvoda s kojima se mogu provoditi dokazni proračuni propisani ovim Propisom.  
Smanjiti   energetsku potrebu zgrade ,što je zapravo vrlo važno svojstvo zgrade  znači smanjiti energetsku potrošnju. Za grubo mjerilo potreba goriva za sezonu grijanja po četvornom metru stambenog prostora mogu poslužiti slijedeći podaci: mrki ugljen 30- 40 kg /m²  , suho bukovo drvo 55 do 65 kg/m² , loživo  ulje 12-16 kg/m² ,  plin 17-22 kg/m² , električna struja  120 -150 kWh/m² . Energetska potreba zgrade obično iznosi po kubnom metru prostora  u grubo oko 35 W/m³. Vrlo rijetki kupci stanova pitaju za ovo svojstvo zgrada, ali skoro svi odmah pitaju koliko auto troši  benzina. Opet u grubo rečeno i auto i stan troše godišnje oko 10000 kWh energije. 

Učinkovito gospodarenje energijom primjerice kod obiteljske  kuće može se vidjeti u slijedećem:  Neizolirana kuća troši 34000 kWh   toplinske energije od loživog ulja ili 47 000 kWh primarne energije.  Ako se pak  grije  električnom strujom dobivena isto iz  mazuta onda  troši 100000 kWh primarne energije. No, ima li ista zgrada dostatnu  toplinsku zaštitu i ako se snabdijeva energijom iz   lokalne TE-TO (plinofikacija naselja)  plinske centrale, onda će trošiti  18 000 kWh primarne energije i to za grijanje 10000 kWh dok  će usput dobiti i 6000 kWh električne energije. Kod električnog grijanja zgrade atmosfera se onečišćuje s 187 kg sumpornog dioksida (SO₂) dok kod plinske TE-TO grijanja emisija  SO₂ iznosi samo 0,7 kg. To se naziva kogeneracija  u korištenju energije.

   Postoje mnoge EU direktive koje to propisuje. Tako je bilo propisano: do 31.03.2010. godine nacionalna državna tijela članica usvojiti će jedinstvenu metodu za izračun ukupne energetske učinkovitosti objekta, pri čemu se potrošnja odnosi na primarnu energiju.
-    Kod novih i postojećih objekata kod velike rekonstrukcije,  zahtjev je zemalja članica  uporaba visoko-učinkovitih alternativnih sistema kao npr:  
a)    decentralna   opskrba energijom iz obnovljivih izvora
b)    kogeneracija
c)    blokovsko grijanje i hlađenje
d)    dizalice topline 
e)    oprema za nadzor i kontrolu.

Prije dvadesetak godina  pisao sam u časopisu „Sam svoj majstor“ o  problemima  vlage u stanovima. Mnogo je bilo  upita  čitalaca redakciji o pojavi pljesnivih zidova.  Ti problemi su i danas prisutni. Kondenzna vlaga je pretežni uzročnik  ovlaživanja  zidova koji nisu dostatno izolirani. Te članke sam skenirao i mogu sepročitati.

Toplinska izolacija se može ugraditi s vanjske i unutarnje strane zida. Grijanje  će biti sve više diskontinuirano tj grijat će se povremeno i samo pojedine sobe. Ako se  želi brzo ugrijati  dnevna soba  onda  će se postići toplinska ugoda  (veća površinska temperatura stjenke i zraka) ugradbom toplinskih izolatora s unutarnje strane  zida. Kako spriječiti toplinske mostove i  kondenzaciju  vlage vidi crteže u priloženom linku.

Zbog smanjenja energetske  intenzivnosti i povećanja energetske učinkovitosti u cjelokupnom gospodarstvu, savjetovao bi Vladi da otežava svojim mjerama investicije u energetska trošila kao što su auto i klima uređaji, a potiče   proizvodnju i štednju energije ugradbom toplinskih fasada i sunčanih kolektora.

Prije desetak godina posjetio DOW tvrtku u Švicarskoj i začudio sam se kako su im kancelarije prazne. Na moj upit zašto su kancelarije prazne odgovorili su mi kako je zbog štednje energije jeftinije činovnike  premjesti u vlastite domove, a komunikacije među ljudima izvesti pomoću moderne   IT-tehnologije.  Kancelarije nije potrebno grijati i hladiti kada ljudi mogu raditi doma, gdje se također  moraju grijati i hladiti  prostorije. Usput postoji i  ušteda energije od smanjenja prijevoza. Samo  povremeno se činovnike [primjerice moguće  u nas iz JAVNOG SEKTORA] pozove ne važne sastanke.

Na kraju podsjetimo se na MEĐUNARODNI DAN ZAŠTITE OZONSKOG SLOJA – 16. RUJNA . Svi živimo pod „istim krovom“.

Suša i kaizen

Lani sam isto u ovo vrijeme pisao o   suši. 

Nadali smo se, kako  ova godina neće biti tako jako sušna. Očito je kako ćemo   morati mijenjati  naše ponašanje prema vodi  u svakodnevnom životu i gospodarstvu. Spremanje kišnice postaje imperativ.Vidi post gdje se navode primjeri spremanja kišnice. Vodu treba poslije kiša što duže zadržati u poljima.  Nijemci ponovo otkopavaju stara korita  potoka koji su krivudali po livadama i njivama. Od našeg potoka Podvršćak  „Vodoprivreda“ je iskopala bagerima duboko korito ili  jarak u kojem nema više retencije vode jer nakon  kiša  voda vrlo brzo oteče u Savu.

Nestašice vode prisiliti  će nas da mijenjamo  brzi i užurbani  život što je i srž ovog posta. Htjeli mi to ili ne, težit ćemo više prema  glagolu „biti“ nego prema glagol „imati“. To znači kako biti sposoban spoznati i naučiti nešto o održivosti, a ne samo  konzumeristički razmišljati  kako  pribaviti nešto.

 Carlo Honore napisao je knjigu Pohvala sporosti; Algoritam 2006 u kojoj se veliča nova filozofija  življenja, kojom se zagovara  smanjenje brzine  izvršavanja mnogih svakodnevnih aktivnosti, koje dovode  odrasle ljude pa čak i djecu pod stres. Stres je engleska riječ  što znači naprezanje.   Silnice ili sile svakodnevnog života opterećuju ljudsko tijelo  s    psihičkim  i fizičkim naprezanjima. To naprezanje nastaje u ljudskom tijelu,  jer se suviše trošimo u radu i koristimo veću snagu nego je potrebno. Sjetimo se formule iz fizike : Radnja/vrijeme= snaga.  Ista radnja u kraćem vremenu traži veću snagu. Prisiljavamo   skratiti  vrijeme otkucaja svog  srca i   kemijske procese u ćelijama tijela.

U Pohvali sporosti  zagovara se spori način života koji obuhvaća  pojmove:pažljivo, mirno, strpljivo ,bez  žurbe, misaono, spokojno, kvalitetno kontra  brzom načinu  života koji ima značajke; agresivno, užurbano, nestrpljivo, stresno, površno, kvantitativno. Valja  lučiti kako pojam spor ne znači biti lijen.

Prema tome filozofija sporosti odnosi se na sve dnevne aktivnosti čovjeka bilo doma ili na radnom mjestu.  Hoćete li jesti objed u Mc Donald restoranu  za 11 minuta ili će vaše blagovanje  trajati jedan ili dva sata na nekom  ugodnom mjestu.

Stvoreno je mnogo korisnih  metoda i postupaka  u proizvodnim procesima kako bi se  pospješio i olakšao rad, smanjili različiti gubici,  bilo da je čovjek kod jela  ili  kod stvaranja različitih  proizvoda. Proces je teoretski gledano osmišljena veza elemenata u nekom  sustavu Proces je slijed međusobno povezanih  postupaka,  koji  u svakoj fazi troše jedan ili više resursa  (zaposlenik,  vrijeme,  energija,  strojevi,  novac) za pretvaranje ulaza (podataka, materijala, dijelova) u izlaze (output). Ovi izlazi onda služe kao ulaz (input) za sljedeći fazu proizvodnje, dok  nije postignut poznati cilj ili krajnji rezultat.  Krajnji cilj  može biti smanjenje onečišćenje okoliša  i/ili  manja potrošnja vode.

U industrijskoj proizvodnji smanjenje potrošnje sirovina, onečišćenja ili emisija različitih tvari u okoliš  postiže se metodama koje se nazivaju čistija proizvodnja[i] . Osnovni koncept čistije proizvodnje definira se pravilom „4-R“  prema engleskim riječima što znači : Reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije, potrošnju energije i materijala; Reuse - ponovno upotrijebi primjerice  povratnu ambalažu;  Recicle -  vrati otpadni materijal, škart  kao sirovinu u ponovnu preradu,  tj.recikliraj;  Replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš i prirodu . Zgodno  je znati koliko vode trošimo za pojedini proizvod. Primjerice, za papir je potrebno 1200 l vode za  1 kg papira.

Jednostavna pravila „4-R“ morala bi „ući u nas“ kao rutina , kao svakodnevno razmišljanje ili filozofija  života.  

Japanci, čija razmišljanja mnogi u svijetu kopiraju kako u proizvodnji tako i svakodnevnim poslovima imaju pojam kaizen  koji se kao životna filozofija ugrađuje u svijest ljudi. Kaizen  je koncept kontinuiranog poboljšanja koji je uveo u praksu Masaaki Imai. Njegova knjiga  Kaizen: The Key to Japan’s Competitive Success (1986) postala je svjetska uspješnica. U japanskom rječniku kaizen znači  stalno poboljšanje stanja u privatnom i poslovnom životu. Na radnom mjestu kaizen označuje obvezu stalnog poboljšanja, nametnutu i upravi i radnicima. Postoje mnogi kaizen upitnici ili postupnici, za poboljšanja  koji  imanju radne nazive „5-S“, „3-M“, „7-W“.

 Najpoznatiji je kaizen-postupnik „5-S“ sastavljen od natuknica pet japanskih riječi koje počinju sa slovom S: 1. seiri (stvori red) • spriječi pogrešan tok (materijala, energije, informacija i događaja) • ukloni nepotrebni alat • ukloni nepotrebnu opremu • ukloni pokvarene dijelove • sredi papire i dokumente 2. seiton (svaki alat ili predmet na svom mjestu) • čuvaj ih i održavaj tako da su ti uvijek pri ruci. 3. seiso (čistoća) • drži radno mjesto čistim. Pojam seiso na izvornom japanskom jeziku znači - pod u pogonu mora biti tako čist da se iz njega možeš napiti vode. 4. seiketsu (osobna čistoća i red) • neka ti tvoja sređenost bude navika i vrlina. 5. shitsuke (stega, disciplina) • pridržavaj se propisa i procedure na radnom mjestu. Ili, stvori od svog posla proceduru ili normu. Ljudi su se procjenjivali kao gospodari već po tome kako su  imali pospremljeno dvorište. Stvoriti red značilo je ne kamenje i drvo imati na istom kupu u dvorištu..

Poznat je i postupnik kaizen,[ii] „3-M“ koji se možeš „u grubo“ prevesti  „ iz suhog drveta može se još iscijediti voda“.Postupnik „3-M“    poklanja naročitu pažnju:  gubicima tj otpadu, preopterećenjima i odstupanjima . Uspješna domaćica ili  upravitelj proizvodnje ili nekog drugo sektora u tvrtkama, mora kroz  ta četiri faktora analizirati: suradnike, tehniku, metode, mogućnosti, alate,  materijal, količinu proizvodnje, protok, prostor, mjesto, način mišljenja... kako bi se dobila najbolja kvaliteta proizvoda ili ukusno jelo.  Nije dovoljno primijeniti samo najbolju raspoloživu tehnologiju,  nego valja pametno  upravljački povezati   mnoge  procese . Vidi tablicu 

Parolu  uz koju smo rasli i vrijedila prije 50 godina glasila je:  elektrifikacija+  industrijalizacija = socijalizam, sada  valja zamijeniti novom: minimalizacija  gubitaka + maksimalizacija  učinkovitosti i djelotvornosti = eko-proizvod. To se odnosi na sve procese u održivom gospodarstvu,  gdje svim  čimbenicima mora biti jasno, kako  učinkovitost znači napraviti dobar proizvod, a djelotvornost - pravi proizvod ili uslugu.

Ove vrlo sušne godine  morat ćemo shvatit kako je najvažniji događaj godine žetva .  Iako smo imali  sjetvu  ali ne mora biti žetve,  u onoj količini koju smo planirali.

 Sjećanjem  na gospodarenja naših predaka, koji su isto imali svoja „kaizen pravila“.  Ona su  bila oštra kao „britve“.[iii] "Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepati ćeš od gladi"

Ovu  „britvu“ „nosim“ iz  roditeljskom doma,  gdje čovjek započinje svoj život i odakle se počinju stjecati, iskustva, vještine i znanja. Moj otac  rekao mi je , na tramniku  kada nisam temeljito pograbljao sjeno "Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepati ćeš od gladi".  S riječi krepat (kao životinja) želio mi je uputiti  svoj prijekor  za nepoštivanje Božjeg dara u obliku obične pokošene trave, koja je već bila sijeno tj hrana za naše blago. Kao dijete morao sam kupiti svako jutro u ljeti i jeseni ranije otpale jabuke i kruške. Bio je to baš posao za dječju dob. Naime jabuke  nisu smije  propasti, jer su se koristile kao svježa hrana za ljude i svinje i kao i sirovina za jabučnjak , jabukovaču. Baka je sušila jabuke na suncu, očistila ih je, ako su bile već nagnjile , te ih spremala za zimu . Baka je smanjenjila otpada kod jabuka po kaizen postupnicima 5-S 3-M . Jabuke, izrezane na tanke ljuske se mogu posušiti bez upotrebe električnog  sušila na ovom žarkom suncu, što je opet zoran primjer iz „4- R“ postupnika .

Mnoge  jabuke otpadaju ranije, ali u njima se nalazi  Božji dar voda i ugljikohidrati koji su stvoreni i mogu poslužiti kao hrana i kao  sirovina za novi proizvod. Bez stresa, polagano i bez , velikih znanja ,  može se i u ovim sušnim vremenima mnogo toga spasiti i smanjiti šteta od propasti onoga što je  već izraslo.  

 

Ovakve otpale jabuke moja baka  ih je očistila , ako su već bile  na-gnjile , sušila na suncu,  , te ih spremala kao suho voće za zimu.

---

[i] Čistiji proizvodnju sam proučavao kroz trening i za to sam 2002. godine dobio Certifikat od Državnog instituta za tehnologiju u  Oslu (National Institute of Technology)

[ii] http://www.creativesafetysupply.com/Kaizen.pdf

[iii] Na mojem  poslu na području "Istraživanje i razvoj proizvoda" doznao sam za pojam tzv-e  "Ockham-ove britve". Wilhelm Ockham franjevac i filozof živio  oko 1280 g. je rekao;:"Besmisleno je koristit više pretpostavki ako je moguće s manje pojasniti neki pojam" Ili drugačije kazano "Odstraniti sve što je suvišno" ili "ako je moguće nešto postići s manje uzaludno je trošiti više"

S konceptom Ockham-ovu britve mogu se jezgrovito izraziti prirodni zakoni,  zapovjedi , pravila.