ekovalen

nedjelja, 14. lipnja 2015.

Umom i snagom s biciklom do održivosti.

Održivost, sposobnost biološkog sustava da ostaje raznolik i produktivan tijekom vremena. Održivi razvoj, zadovoljenje današnjih ljudskih potreba, ali i osiguranje resursa za život budućih generacija.(World Commission 1987: 43-44). Postojni, (potrajni) razvoj proizvodnje s minimalno štetnim sporednim učincima na biosferu. Trebao bi omogućiti zadovoljenje potreba sadašnje generacije, ali ne na račun generacija koje dolaze.

Valja biti razborit! Razboritost potiče praktični razum da u svakoj prilici razlikuje naše pravo dobro i da izabire prikladna sredstva da ga ostvari. (Katekizam 1835) Spoznati ove definicije i živjeti u današnjoj svakodnevnici prema njima, moguće je provoditi na različite načine. Primjerice, povratimo bicikl u masovnu upotrebu, jer njime smanjujemo smog u gradovima, smanjujemo i svoj indeks tjelesne mase (BMI) i smanjujemo energetsku ovisnost. Ovo je eko priča o biciklu.

Po definiciji bicikl je vozilo na dva kotača, koje vozač pogoni vlastitom snagom. Ako se želi dodatno naglasiti primjena bicikla u svjetonazoru održivosti, onda se može istaći, kako se bicikl može umjesto iz magnezijskih, aluminijskih ili čeličnih konstrukcija napraviti od bambusovih štapova (Kinezi !) ili više slojnih drvenih laminiranih-ploča, što se radi uPortugalu. Energetski trošak proizvodnje magnezija je 356, aluminija 200 , čelika 38, dok je za laminirane ploče 13 MJ/kg. Zapravo prvi bicikl je od drva napravio i patentirao 1817. Karlo von Drais , kojeg sam vidio u predvorju tvrtke Drais koja proizvodi opremu za proizvodnju boja.

Prvi bicikl za našu obitelj sastavio je od prikupljenih različitih dijelova kum Jožek Bajičev (Vrbančić) 1948. godine. Taj bicikl se čuvao u dnevnoj sobi za pokazivanje gostima, kao prestižna „šminka“. Drugi razlog čuvanja bicikla u dnevnoj sobi je bila moguća krađa. Kao dijete, kada sam se učio „pod ramom“ voziti taj bicikl pao sam i slomio osovinu lančanice. Katastrofa! No, bicikl je bio veselje za nas. Bilo je primjera u selu kod nabave bicikla, kako se slavilo i pozvalo goste ili susjede na veselje imati bicikl.

Bicikl nije samo služio za prijevoz čovjeka, nego i za prijevoz hrane za svinje i blago. Guranje bicikla nije sramota niti danas, a onda je bila potreba, jer se njime prevozio različiti teret. Prije se hrana iz polja nosila na glavi ili ramenu. Postojao je jedan predmet za olakšanje nošenja tereta na glavi, koji se naziva „svitak“ u mojem selu Klokočevcu, dok se „prik“ Save u Šenkovcu naziva „posvitak“, koji je danas postao njihov suvenir. Ići biciklom na nogometni turnir u neko obližnje selo bila je to velika stvar za mene.

Biciklima 1958. išli smo u Bobovicu. Bio sam bos prvi s lijeva

Prijevoz putnika automobilima je drugi negativni utjecaj na okoliš, poslije proizvodnje hrane. Smog u velikim gradovima jest vidljiva i zamjetljiva pojava utjecaja automobila na okoliš. Kako smanjiti te negativne utjecaje na okoliš? Sasvim sigurno ne postoje neka nagla promjena ljudskog ponašanja u prijevozu , niti neke nove tehnologije (električni automobil??) za znatna ublažavanje tegoba smoga, ali pojačana primjena bicikl može biti prvi lijek.

Alergije kao prikrivene bolesti nastaju zato, jer ljudsko tijelo je dozirano ili izloženo otrovnim tvarima , toksinima koji se nalaze u zraku, vodi ili hrani. Smog grada stvara se od goriva koje izgaraju, kako za pogon automobila tako i za grijanje zgrada. Prosječni automobil za jedan sat vožnje kod 100 km/h stvori 50 m³ispušnih plinova, koji sadržavaju 79,6 % dušika N₂ , 9% ugljikovog dioksida CO₂ do 5% ugljikovog monoksida CO, 0,2% dušikovih oksida NO_{x i} 0,2% ostataka goriva benzina CH_x

Doza otrova iz ispušnih plinova naročito je velika, ako se nalazite u gradskom prometu ili stanujete kraj velikih prometnica, gdje prometuje oko 1000 automobila na sat. Koncentracija dušikovih oksida u Zagrebu (Gradska vijećnica) u veljači 2005. je bila u 24 sata od 17 do 117 μg/m³ Dopuštena granična vrijednost je 120 μg/m³. Prema EU direktivi 2009/40/EC primjenjuje se EKO- test u redovitim tehničkim pregledima automobila, gdje je propisana dopuštena maksimalnu koncentraciju CO od 0,5%. Automobil „Fabija“ star 3 godine imao je u ispušnim plinovima od 0,015 do 0,022% koncentraciju CO.

Često se govori, prljavi gradovi, prljava industrija, zagađene vode i dodaje se rečenica: „to vlast mora riješiti“. Ali kako? Najčešće se isključuje automobilski promet ili se naplaćuje ulaz automobila u središta grada primjerice u Norveškoj.

Mnoge tehnologije su jedna drugu preskakivale u našoj industrijskoj civilizaciji i time stvarale mnoge probleme života. Većina gradova je građena u prošlim vjekovima, kada su širine ulica bile građene za potrebe konjskih zaprega. Onda je došla „bujica“ automobila na ulice. Gradnja nadzemnih i podzemnih pruga u gradovima za tramvaje i vlakove bila su dobra rješenje, koja su u prošlom vijeku dominirala u mnogim milijunskim gradovima Europe i Amerike. Ipak navedena rješenja opet su danas nedostatna.

Ali nije lako „istjerati“ automobile iz gradova, koji se sve više tiskaju na cestama i nogostupima među pješacima. Što možemo mi učiniti da smanjimo gužvu automobila u našim gradovima Prije tri godine sam napisao Što učiniti da smanjimo tzv. smetlište zraka koje udišemo.

Tvrtka EKO INA ustvrđuje kako je 60% onečišćenja od automobila i predlaže Gradskoj upravi mjere za poboljšanje kvalitete zraka kroz slijedeće akcije i investicije. Reorganizirati protočnost prometa, izgradnja novih prometnica, pruga, smanjiti primjenu soli, ozeleniti prometnice, povećati plinofikaciju grada.

Vlast gradova mora kroz zakone prisiliti ljude i prometnu policiju da se bicikliste uključi u redoviti promet. Povećati pješačke zone, koje u Zagrebu nisu puno duže od par kilometara. U Zagrebu ima 419 osobni automobila ili oko 500 uvjetnih vozila na 1000 stanovnika, što je preveliki osobni i društveni teret. Mojim grubim procjenama bicikla ima oko 5 puta manje od automobila. Zagrebačkom Avenijom prometuje dnevno 88000 automobila. Je li dopuštenje gradnje četiri velikih garaža, umjesto rasterećenja centra grada od automobila, greška Gradske zagrebačke uprave? Što sad činiti? Vratimo umom i ljudskom snagom kroz pedale bicikla, čišći zrak grada. Bicikli su stvarno univerzalno sredstvo prijevoza u smislu da se koriste po skoro svim podlogama, a i gdje ne, moguće ih je prenijeti ili gurati.

Malo energetski podataka o prijevozu; Prijevoz željeznicom na dizel gorivo troši se energije 0,31 MJ/(t km), putničkim dizel automobilom 1,6 MJ/(t km) dok 10 biciklista koji su približno teški tonu troše 1,25 MJ/(t km) svoje eksergije iz mišića i sala. Dok automobil stvara bolest, bicikl ojačava tijelo. Na slici koju sam snimio na Zrinjevcu vidi se kako je biciklistička staza prazna a tri trake su pune automobila, gdje se u svakom vozi samo jedan putnik-vozač.

Nekretanje, prekomjerna i nekvalitetna hrana čini nas „predebelom“ nacijom, jer ima 21 % debelih muškaraca, te smo se time „popeli“ na sedamnaesto mjesto u svjetskoj rang list prekomjerne težine. Prvi na toj listi debeli, su Amerikanaca 32 % dok Japanaca ima svega 3,3% iznad zdrave težine. . Debljina se definira prema tzv. indeksu tjelesne mase BMI (body mass index >30 ) Svjetska zdravstvena organizacija, WHO, još je 2002. godine pretilost proglasila epidemijom razvijenog svijeta. Podaci Ministarstva zdravstva RH nisu nimalo zadovoljavajući. Naime, u Hrvatskoj čak 2 milijuna ljudi ima prekomjernu težinu. Evidentirano je 214 000 ljudi koji boluju od dijabetesa, a trećina stanovništva ima povišeni krvni tlak. Svaka druga smrt, kako u svijetu tako i u nas, upravo je posljedica cirkulacijskih bolesti srca i krvnih žila.

Evo malo teorije o mršavljenju! http://mb-soft.com/public3/weight.html#1

Ljudsko i životinjsko salo (lipidi) je zapravo eksergijski (energetski) rezervoar potreban za redoviti život, ali i neprilike života, kada dolazi do gladovanja ili bolesti. Glavni sastojak lipida su velike molekule od triglicerida kemijske formule C₅₅ H₉₈O_6.Prema masitriglicerida glavni sastojak je ugljik i to u 77,3 %, pa kod mršavljenja ne treba više gledati na masu kisika ili vodika. Ako treba „skidati“ oko 5 kg sala, što stalno namjeravamo, onda treba odstraniti oko 5 x 0,773 = 3,85 kg ugljika iz tijela. Kako? Disanjem ! Udišemo zrak s 0,039% ugljikovog dioksida CO₂ a izdišemo zrak u kojem je 4,4% CO_2. Koliko dugo treba gladovati ( piti samo vodu i vitamine ) da se skine 5 kg sala , ali samo disanjem.? Kad sjedimo, dišemo oko 12 puta u minuti, a svaki normalan dah je oko 0,5 litara zraka. To sve znači da u svakoj minuti normalnog disanja, možemo izdahnuti oko 0,25 litre ugljičnog dioksida. Računajući dalje, svake minute, izdišemo oko 0,5 grama ugljičnog dioksida (Daltonov zakon). To uključuje oko 0,13 grama stvarnih ugljikovih atoma u minuti. Ako se podjeli 3850 grama ugljika s 0,13 onda se dobije kako je potrebno 29615 minuta ili to iznosi 29615/1440 = 20 dana mršavljenja, samo ako sjedimo pijemo vodu i ne jedemo „ugljike“ iz kruha. No kada se vozi bicikl, onda je tijelu potrebna znatna energija koja se pretvara u rad a ta se naziva eksergija. Za jedan sat bicikliranja ljudsko tijelo mora imati „uskladišteno“ oko 0,697 kWh eksergije, dok za sjedenje treba samo 0,022 kWh . Ili drugačije rečeno; 31 puta bržije mršavimo, ako se vozimo biciklom, nasuprot sjedenju u automobilu. .
Usput spomenuto, godine 2014. skoro 100% smo smanjili u našoj državi nesreće na cestama, ali još uvijek postoji oko 70, dok ih Nizozemska ima samo 28 mrtvih na milijun stanovnika. U zadnjih 6 mjeseci bilo je 6 biciklista unesrećeno u RH.

četvrtak, 14. svibnja 2015.

Mlijeko kontra mobilne telefonije !?

Izazovni naslov i tekst Marka Biočine, koji tvrdi u "večernjaku" kako je veličanje poljoprivrede slijepa ulica.

Pitomi kraj iza Zagrebačke gore,klasičan je hrvatski krajolik. Snimka:Fotozadruga. Snimljeno prije 80 godina. Molim, ako je moguće, revnosnog čitaoca, mojeg bloga, neka mi javi u komentaru mjesto odakle je ovo snimljeno, kako bi se vidjela promjena krajolika!

Moj odgovor koji je obljavljen u "večernjaku" u srijedu 13. svibnja 2015. na tvrdnju kolumniste v.l. pročitajte dolje:

Na ovu tvrdnju odgovorio bih hrvatskom poslovicom: „Ako je na stolu malo kruha, drži svoj u ruci“.

Kada sam pročitao tekst, onda sam sjetio jedne šaljive zgode, kojom se opisivalo nekog lijenog seljaka ili poljodjelca ili vinogradara. Dođe u proljeće taj vinogradar u vinograd i kaže- trebalo bi ovaj vinograd okopati- i otiđe. Dođe drugi put i opet kaže- trebalo bi orezati lozu- i otiđe. Treći puta, kada se loza morala prskati protiv štetočina, ponovi se ista scena, što dovodi na kraju da u jeseni nema berbe .

Ova zgoda je slična dijelu teksta u kolumni: „Plodna zemlja, povoljna klima ,obilje vode, značajni su resurs Hrvatske , a resursi bi trebali biti iskorišteni“. Biočina dalje skreće u „drugu ulicu“ na kraju teksta i zaključuje: „Slikovita zabluda već desetljećima zamagljuje nam stratešku viziju potrebnu da bismo napredovali u onome, što jedino može osigurati dugoročni održivi rast hrvatske ekonomije -modernim tehnološkim industrijama i uslužnim djelatnostima visoke dodane vrijednosti, utemeljenim na poduzetnosti i visokoj razini obrazovanja hrvatskih građana“. Složit ćemo se kako rješenje ovog zaključka traži „visoku matematiku“ a čitavo društvo ne proizvodi dostatno „kruha našeg svagdanjeg“ slično lijenom poljodjelcu , koji bježi od „elementarne matematike“ potrebne za rad u vinogradu. Slažem se s onom tvrdnjom kolumniste , kako je suludo tvrditi da Slavonija može prehraniti pola Europe, a slična je tvrdnji naših susjeda kako Vojvodina mora biti bašta Europe.

Gospodin Biočina uspoređuje statističke podatke o minimalnom udjelu poljoprivrede od nekoliko posto u BDP u OECD razvijenim ekonomskim zemljama i u RH, pa zato i ne treba biti to glavna briga društva. Po mojem poimanju ta tvrdnja također vodi u slijepu ulicu tj. stvara opću zabludu. Poljoprivreda je osnovna ljudska djelatnost, koja je slična izvoru rijeke na čijem toku su osnovane ostale ljudske životne djelatnosti . Uzmimo samo litru mlijeka i traktor , pa neka se onda pobroje svi ljudi koji su vezani na poljoprivredu, primjerice mehaničari, koji popravljaju traktore ili koji servisiraju „mlijekomat“ na kojem kupujem domaće mlijeko, pa će postoci i značaj statistike oko poljoprivrede biti drugačiji.

Prije 35 godina kupio sam knjigu koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher „Small is beautiful“ - Malo je lijepo. Schumacher navodi kako u proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnost i profit kao u industriji , već prije svega valja težiti zdravoj hrani, očuvanju tla, ljepoti i skladnosti čovjeka s prirodom. Kaže, kako još nije uzgojena krava (važna i za gnoj stajnjak ) koja se može hraniti samo pet dana tjedno i onda „ištekati iz utičnice“. Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku poljoprivredu, također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost i zaštitu sela. Definicija organske poljoprivrede glasi - to je sustav proizvodnje, koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima, a ne na primjenu problematičnih materijala i postupaka s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša, promicanja pravičnih odnosa i dobru kvalitetu života za sve ljude. Nije lako ova opažanja oko poljoprivrede opisati statističkim podacima.

Kada ovo pišem sjećam se, kako su prošle ili pred prošle godine mljekari uzaludno protestirali pred Ministarstvom poljoprivrede. Mljekari su tražili poticaje za mlijeko do cijene 4,05 kuna za litru, dok cijena u Nizozemskoj iznosi 0,11 do 0,22 € po litri mlijeka. Naši mljekari su uzeli kredite od EU- banaka, koje ne mogu otplaćivati, jer mljekari iz EU dovoze k nama cisternama svoje jeftino mlijeko a društvo ih ne pomaže. To mlijeko potječe od specijalno genetski uzgojenih krava, s vimenima do poda, koje daju dnevno od 20 do 40 litara mlijeka. Visina državnih poticaja EU- mljekarima je veliko i dugo se već primjenjuje. Usput rečeno EU mljekari također prosvjeduju u svojim državama.

Valja napomenuti, kako je održivi razvoj, koji se često puta spominje kao poštapalica u političkim govorima i novinskim tekstovima, zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

Gospodin Biočina tvrdi kako god povećali dodane vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji nećemo time moći servisirati dug. No, preokrenimo gledanje u drugom smjeru , jesmo li se trebali zadužiti ili jesmo li mogli štedjeti primjerice na mobilnim telefonima? U nas je 2014. prodano 924 tisuća pametnih telefona u vrijednosti 2,38 milijardi kuna, što je rast od 27% u odnosu na 2013. godinu. S tog kraja gledanja, najveći broj ovrha otpada na vjerovnike tele-operatere, kojima je ključni dio rasta prihoda od mobilnog Interneta. Moja teza: Štedimo na troškovima za pametne telefone u korist povećanje cijena mlijeka i kruha, kako bi rasla zaposlenost i povećavao bi se BDP a gradijent zaduživanja bi se smanjivao.

Poljoprivreda široko objedinjuje aktivnosti mnogih članova društva od sirovine „domaće trave i tla“ i „domaćeg sunca“ do hrane na stolu , koji se ne može samo zbog malih postotaka u statistici „pospremiti pod tepih“ i reći: nemojmo tražiti spas od poljoprivrede. Priznajmo činjenicu, kada mljekar zaveže kravu za jasle, onda i sebe zaveže 365 dana u godini za te jasle , a to nije poštapalica.

eko bloger Josip Kumerički

nedjelja, 26. travnja 2015.

Održiva proizvodnja

Ako je na stolu malo kruha, drži svoj u ruci. hrv. poslovica.

U mjesecu travnju Dana Planete (22.4.2015) pišem o održivoj proizvodnji, koja se nadopunjuje na održivu potrošnju iz prošlog posta. Fotografiju koju prilažem, kao da ne pristaje uz ovu temu, jer bi trebalo možda pisati o robotima, koji su bili glavna atrakcija na sajmu tehnologije u Hanoveru. Na tom sajmu posjetiocima se servira novi svjetonazor, o četvrtoj industrijskoj revoluciji. Nakon izuma parnog stroja , pa Ford-ove pokretne trake proizvodnje automobila, te primjene elektronike i Interneta, došlo je vrijeme umreženja robota, strojeva i ljudi kao četvrte revolucije.

Valja spomenuti i drugi događaj, Hrvatska neće učestvovati zbog troškova od 1,2 milijuna € na svjetskoj izložbi Expo, koja se održava u Milanu s temom: „Prehrana planete, energija života“. Kada bismo učestvovali na Expo-u i kada bi se mene pitalo, onda bih ja predložio izložbeni-pano s ovom fotografijom s potpisom „100% održiva proizvodnja hrane“. Na dan Planete slušao sam predavanje od prof. M. Jošta o štetnosti GMO sjemena i gledao film o kontraverznoj tvrtki „Monsanto“ čiju misiju se doživljava kao napredak? Naime, ako se neće kupovati njihovo sjeme i pesticide ne će se moći prehraniti stanovništvo Planete !? Ali njihovo sjeme treba kupovati za svaku sjetvu.

Okapanje kukuruza je primjer održive proizvdonje

Održivu proizvodnju, gledam posebice kroz održivu proizvodnju hrane, koja danas najviše onečišćuje(zagađuju) okoliš.

Održiva proizvodnja je stvaranje proizvoda (dobara) i usluga postupcima i sustavima koji ne zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični su, sigurni za zdravlje radnika, zajednice i potrošača te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude.

Grubi opis EU ekološkog zakonodavstva, može se svesti na nekoliko načela: primjena najbolje poznatih tehnologija i opcija , limitiranje emisije štetnih tvari u okoliš, znanstveni dokazi , i princip opreznosti ili prevencije. Na temelju ovih načela nastale su mnoge smjernice, zakoni i međunarodne inacionalne norme za cjelokupnu proizvodnju.

Okopavanje kukuruza motikom je proces, koji spada u tradicionalnu agrarnu proizvodnju hrane, koja je bila preteča industrijske revolucije. Ako su industrijske revolucije stvarale nova radna mjesta za ljude iz sela i time povećavala stanovništvo u gradovima, onda sada dolazi do preokreta, gdje robotika tehnologija stvara nezaposlene ljude. Okopavanje kukuruza motikom i pojave robotike u industriji, jesu na prvi pogled dva nevezana događaja, koji se ipak mogu povezati u rješenju problema, kako zaposliti i prehraniti nezaposlene. Održiva poljoprivreda traži ljudske radne ruke. Okopavanje kukuruza, snimka je nastala 1923. i potječe iz foto-monografije Milana Dvoržaka samoborskog suca. To je bila uobičajena slika proizvodnje hrane za vrijeme života naših djedova i roditelja. Da se razumijemo, nije ovo krik za povrat ; „primimo se svi motike“ ali jeste smjernica za povećanje broja poljodjelaca po hektaru zemlje, i to one neobrađene. Domaćinstvo mojeg djede imalo je sedmero ljudi o obrađivalo je „motikom“ šest hektara oranica livada i šuma. Danas je u razvijenim zemljama na 12 ha zaposlen samo jedan radnik s obilnom tehnikom, koji ne ispunjava definiciju održive poljoprivrede. Kako optimirati u stvaranju ravnoteže između mnogih zahtjeva, oko održive proizvodnje hrane? Primjena motike ima i znanstveno i ekonomsko opravdanje.

Prošli tjedan je „večernjak“ prezentirao knjigu od poznatog američkog konzervativca Russell Kirk-a: "Politika razboritosti“. On je živio i djelovao u Detroitu. Nabrojio je devet uzroka propadanja tog grada. Taj grad bio je u XX. stoljeću simbol industrijske premoći SAD-a, koji je imao 2 milijuna stanovnika, a sada ljudi „bježe“ iz tog grada, koji nema više od milijun stanovnika. Još u nekim preostalim tvornicama automobila Uprava GM tjedno dopušta radnicima 6 $, kako bi si kupili kokain, marihuanu ili piće od destiliranog alkohola. Kirrk spominje, kako veći kriminal od Detroita, po statistici, postoji samo u glavnom gradu Washingtonu DC. Paradoksalno mnogo mladih ljudi žele napustiti našu domovinu, dok istovremeno Amerikanci žele pobjeći iz SAD-a , koja je mnogima san za život.

Proizvodnja hrane i drugih dobara ima neke bio-fizikalne zakonitosti, koje nije loše da ih se spozna. Ljudsko društvo ima dvije vrste metabolizma i stvara bio-ekonomski tlak kroz svoje bio-ekonomsko djelovanje[i].

Eksomatički metabolizam; tehnička pretvorba različitih energenata kod ulaska i korištenja u gospodarstvu izvan ljudskog tijela, ali pod nazorom i kontrolom čovjeka.

Endomatički metabolizam; fiziološka pretvorba različitih energenata (hrane) unutar ljudskog tijela.

Bio-ekonomika: primjena temeljnih principa energetike u proučavanju izvedivosti i podobnosti strukture metabolizma socio-ekonomskih sustava. Omogućuje integraciju novčanih tokova sa energetskim i materijalnim tokovima u društvu. Bio-ekonomika je veza između gospodarstva, ekologije i socijalno demografskih struktura društva.

Bio-ekonomski tlak: .(Bio-economic pressure) postojanje veza između promjena ekonomski značajki u gospodarstvu i strukturama metabolizma društva. Povećanje novčanih tokova u društvu ima za cilj povećavanje užitaka i zadovoljstva članova društva. Postoji bio-tlak (trenje, zamor) kada proizvodni sektori društva; poljoprivreda, energetika, rudarstvo i sekundarni sektori; građevinarstvo i proizvodnja moraju u što manje sati proizvesti što više energije, proizvoda i usluga , a nije uvijek moguće. Usput postoji i neravnoteža sa izvorima života, jer manje ljudi žive u ruralnom prostoru (selo), sa gustoćom toka rasipanja energije max. 0,05 W/m² , dok većina živi u urbanom prostoru (grad) s gustoćom toka rasipanja od 10 do 30 W/m² energije.. Odnos između broja zaposlenih i nezaposlenih ljudi stvara isto bio ekonomski tlak u društvu. Ako se promatra taj tlak kroz države onda OECD države imaju 50% , Kina 60% Italija 40% i Hrvatska 32% radno aktivni ljudi. Bio ekonomski tlak je kod Hrvatske tri puta veći od Kine, kada se promatra omjer sati nezaposlenih stanovnika prema radnim satima zaposlenih. Možda i zato kupujemo češnjak iz Kine?

Čovjek, kao pojedinac društva, treba dnevno hrane nutritivno- kaloričkih vrijednosti od 2400-3000 kcal/d što odgovara endomatičkoj energiji od 9-12,6 MJ/d njegovog metabolizma. Metabolizam ljudskog tijela, kao najsavršeniji stroj, koristi energiju s visokom učinkovitosti tako, da troši 60% za svoje unutarnje funkcije (srce, mozak) a 40% može koristiti za rad (okapanje kukuruza, igranje nogometa , hodanje i bicikliranje ). Ali, čovjek više živi od eksomatičkog metabolizam industrijskog društva, koje dnevno ima potrošnju po stanovnika 500 do 900 MJ/(d st.) energije. Omjer potrošnje energije eksomatičkog prema endomatičkom metabolizmu iznosi 50:1 do 75:1 za čovjeka, koji živi u industrijskom društvu. No, ljudi u prijašnjem agrarnom društvu imali su samo 5:1 ekso/endo omjer. Upravo taj veliki ekso/endo omjer jest preslika bio-ekonomskog tlaka današnjeg društva. Za vrijeme ekonomske velike krize u SAD-u 1929. godine poznati bio-ekonomista Zipf napravio je jednu usporedbu, gdje je izjednačio dokolicu nezaposlenih ljudi, kao „sirovinu“ jednaku ugljenu ili nafti. Naime, ljudske mišice (energija žive sile) mogu se koristiti za velike aktivnosti primjerice gradnju brana za hidro-elektrane, poznato kao New Deal u rješenju velike američke krize. Dok ekso/endo omjer 5:1 omogućuje održivu proizvodnju, dotle se omjer 50:1 ne uklapa u gore navedenu definiciju održivosti. Na slici se vidi kako ljudi bosih nogu okapaju kukuruz. Jedna domaća pjevačica se hvalila, kako ima oko 30 pari cipela, koje obuva prema boji haljina i valjda čarapa. Poznati bio-ekonomista Georgescu Roegen postavio je paradoks, kojim tvrdi, kako se sadašnji tehnički progres povećava do razine, kada će se svi izvori života ili sirovine pretvoriti u smeće. Zašto? Proizvode se frivolne (beskorisne) stvari i pretežno sve aktivnosti u tzv. razvijenom društvu su podešene za užitak i dokolicu. Dokaz !? Pogledajmo samo sadržaje TV te reklame i korištenja Interneta.

Život naših djedova i očeva u odnosu na današnji život znanstveno je i približno točno obradio u doktorskoj disertaciji J. R. Martin iz Barcelone [ii]. On predstavlja misaoni eksperiment, odnosno jednostavan model u kojem, grupu od sto ljudi svih životnih doba, smješta na jedan otok od 500 hektara, koji mogu proizvoditi i hraniti se načinom A kao vegetarijanci, ili B normalno uključujući životinjske proteine. Dalje, nema uvoza ni izvoza materije i energije iz zamišljenog otoka. Čovjek troši po danu 9 MJ iz „rezervoara“ svog endo-metabolizma da bi proizveo hranu. Godišnje treba za 365 x 9 = 3285 MJ endo energije. Žitarica (kukuruzno brašno) mu daju 14 MJ/kg endo energije, što dalje znači da čovjeku godišnje treba 3285/14 = 234,6 ili zaokruženo 250 kg žitarica za život .
Za godišnju prehranu po stanovniku grupe A - bez životinjskih proteina - dovoljno je 250 kg žitarica, dok za grupa B treba 1000 kg žitarica - i to za kruh 190 kg, a ostalo za proizvodnju 67,5 kg mesa. Njegova računica pokazuje, kako je godišnje potrebno 98.000 radnih sati na polju samo za hranu kod prehrane tipa A dok je za tip B potrebno 173.000 radnih sati od ukupno 876.000 sati. U slučaju prehrane tipa A ljudi starosti iznad 65 godina i djeca do 16 godina ne trebaju raditi, dok se kod prehrane tipa B moraju raditi i djeca i umirovljenici. Za kulturne aktivnosti i dokoličarstvo, ostaje godišnje kod tipa A 158.000 sati dok kod tipa B samo 83.000 sati. Prehrana tipa A treba 25 hektara obradive zemlje dok za tip B treba 100 hektara. Znači, potrebno je obraditi zemlje 1ha/st kao i doba mojeg djeda za održivu potrošnju i proizvodnju.

Zaključak svi se moraju uključiti u rad ( radila su čak i djeca), kao što je to bilo uobičajeno u agrarnom gospodarstvu. Nije bilo tada umirovljenika!? O ostaloj proizvodnji, koja bi trebala težiti k održivoj dosta sam pisao u ovom blogu, a mnogi pojmovi mogu se pronaći u pojmovniku. Održiva proizvodnja je zapravo i težnja k održivoj potrošnji! Održive proizvodnje ne može biti, ako EU građanin proizvodi hranu na industrijski način i godišnje "baca" 180 kg hrane!!??

[i] Mario Giampietro: The Biofuel Delusion, earth scan, London, 2009 str 27.

[ii] Jesus Ramos Martin: Complex systems and exosomatic energy metabolism of human societies, Universitat Autonoma de Barcelona 2005 str. 167

petak, 27. ožujka 2015.

Održiva potrošnja

Krenimo s par primjera kojim želim osvijetliti pojam održiva potrošnja, koja mora biti prvi korak u težnji savladavanja mnogih problema društva, ne samo u nas.

Primjer br. 1.Vijest od nekidan: U Parizu su gradske vlasti uvele gradsku vožnju automobilima na par nepar ( zadnji broj na registarskoj tablici) kako smo mi nekada to radili, kada je došlo do naftne krize 1973 godine. Uzrok restrikcije vožnje automobilima je previsoka razina smoga , koji je štetan za zdravlje.

Primjer br. 2. U TV emisiji OPRAH prikazali su jednu ženu i liječnika (psihijatar) koji joj je trebao objasniti, kako ona pati od ovisnosti konzumerizma. Naime u njezinom domu je bilo mnogo paketa kupljene robe, koje ona uopće nije otvorila. Očito joj nije trebala kupljena roba. Ta ovisnost se naziva šoping zbog šopinga. Psihijatar je rekao terapiju njezinom mužu, da joj sve kreditne kartice izreže škarama.

Primjer br. 3. Amerikanci su htjeli predložiti UN da se prašume oko rijeke Amazone, pretvore u svjetsko nacionalno blago i da se njima globalno gospodari. Brazilci su oštro odgovorili: Vi ste svoje šume posjekli, a sada badava trošite kisik, koji se proizvodi u našim šumama, pa vam stoga nećemo niti vratiti dug koji smo vam dužni.

Primjer br. 4. U austrijskoj pokrajini Voralberg vlasti su uvele skraćenu vožnju školske djece u školu, tako da autobus stane oko 2 km prije škole, kako bi djeca hodala. Imaju slogan: Hodajmo više, da imamo čišći okoliš.

Spomenik kumici koja je na glavi nosila hranu za građane Zagreba

Razvoj , proizvodnja i potrošnja, pojmovi koje često koristimo u svakodnevnoj privatnoj ili društvenoj komunikaciji. Stavimo li ispred ovih imenica još pridjev održiv(a) onda komunikacije među ljudima postaju nejasne i teško gospodarive.

Važeće UN-definicije navedenih pojmova vrijede globalno za sve ljude. Izgledaju dosta općenite, ali se ih može prilagodi svakodnevnim uvjetima života.

Održiva potrošnja je, prema definiciji UN-a :"Korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe koje donosi bolju kvalitetu života, a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada[i] i zagađivača tijekom životnog ciklusa proizvoda, tako da se ne ugrozi potrebe budućih generacija ".

Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični su , sigurni za zdravlje radnika, zajednice i potrošača, te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude“[ii]

Valja napomenuti kako je održivi razvoj koji se često puta spominje u političkim govorima, zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala. U svim EU zemljama postoje stranke, koje se bore za model života po konceptu održivog razvoja i obično se nazivaju „zelene stranke“. Kod nas se ujedinjuju političke zelene stranke ili akcije pod nazivom ORaH (Održivi razvoj Hrvatske) i pomalo dobivaju sve više povjerenja građana.

Zašto sam prvo naveo primjere o potrošnji koja uključuje energiju te robu široke potrošnje s posljedicama, koje se manifestiraju kroz razinu kisika , ugljikovog dioksida i smoga u zraku te različitog onečišćenja okoliša?

Zato što su aktivnosti potrošnje krajnja faza ljudske djelatnosti u odnosu na pojmove razvoja i proizvodnje i lako se može mijenjati. Kod planiranja bilo kojeg posla, prva razmišljanja kreću od cilja, kojeg se želi postići, te se misaono postupno kreće natrag prema startu odakle treba početi. Putovi bez cilja svugdje nas mogu odvesti.

Volim navoditi primjer kako je bolje uštedjeti jednu litru nafte, nego istu proizvesti, što je danas jasno ljudima u Parizu i Voralbergu. Kada se kaže razvoj obično se misli u ekonomskom pogledu na povećanje proizvodnje. Ali povećanje proizvodnje znači Amerikanki iz navedenog primjera, omogućit kupiti robu, koju ona neće niti pogledati, kada ju kupi. Zbog neiskorištene proizvedene robe, ostao je nepotrebno zatrovani okoliš . Netko će reći, a što je s radnim mjestima kada nećemo proizvoditi i trošiti. Pa, postoje koncept i napor ljudi da počinju osnivati radna mjesta vezana za zelene proizvode. To može biti velik broj novih radnih
mjesta.https://www.orah.hr/files/zelena_radna_mjesta.pdf
Potrošnja mora biti osmišljena s prvenstvenim gledanjem značaja i potreba nekog proizvoda bio to auto ili kuća ili hrana ili usluga prijevoza . Trebamo li imati baš veličinu i broj stanova ili automobila kao što imaju bogati narodi i nepotrebno se zadužiti? Moj pokojni prijatelj Tomica (stručnjak za projektiranje prometnica) objasnio mi je, kako su se naši auto putovi mogli jeftinije graditi s time, da budu uži, za dopuštene brzine auta od 100 km/h, a ne 130 km/h. Većina automobila ima optimalnu brzinu u potrošnji benzina oko 100 km/h, što uzrokuje smanjenje onečišćenje okoliša u odnosu na veće brzine.

Što i koliko mogu ljudi godišnje trošiti na Zemlji? Hrana koja je prva ljudska potreba, ovisi o bio masi koja je proizvedena u prirodi na bazi fotosinteze uz pomoć dozračene sunčeve energije. Biljke uzimaju svega 1% sunčeve energije za svoje potrebe i to tako, da 60% koriste za respiraciju (disanje) a 40% za stvaranje bio mase. Približno oko 21 kilodžula (kJ) energije je potrebno za proizvodnju 1 g bio mase. Eko sustav je prva i najvažnija ekonomija za naš život koju imenujemo kao prirodna ekonomija.

U tablici [iii] su navedeni podaci za godišnju proizvodnju bio mase iz čega proizlazi, da mi u Hrvatskoj imamo prirast naših eko sustava oko 10 t po stanovniku . Ispada na prvi pogled mnogo, ali to je određeno za cjelokupni živi bio svijet. Kada se pak uzme u obzir bio kapacitet ili proizvodnost svjetskih oceana, onda stanovnik Zemlje može godišnje teoretski crpsti oko 20 tona bio mase.

Zgodno je pogledati tablicu u Excelu s podacima, što i koliko godišnje trošimo na hranu preko pokazatelja koji se naziva ekološki otisak ili stopalo.

Za godišnju proizvodnju hrane je potrebno obradivog tla, pašnjaka i mora stanovniku Hrvatske (prema jednom američkom modelu obračuna) od 8380 m² što je veličina nogometnog igrališta površine 0,8 gha, Velike stavke su ulje, govedina, svinjetina i kruh što se može varirati u „košarici“ kada nam ne dostaje novaca. Ali Hrvat ukupno troši „majčicu Zemlju“ 3,34 gha iako mu je bio kapacitet 1,8 gha globalni hektara.

Pustimo hranu koju nam priroda dostatno daje, ako smo i donekle (a nismo) marljivi i gospodarni, No, što učiniti sa smanjenjem potrošnje nekih drugih usluga i proizvoda . Čitam u najnovijem izdanju magazina „OPEN info Trend“ kako je 2014. prodano 924 tisuća pametnih telefona u vrijednosti 2,38 milijardi kuna, što je rast od 27% u odnosu na 2013. godinu. S drugog kraja gledanja, najveći broj ovrha otpada od vjerovnika teleoperatere, kojima je ključni dio prihoda rast mobilnog Interneta. Jučer se vozim u tramvaju i gledam ljude, polovica i "bulji" u pametne mobitele.

Godinama skupljam informacije ( naputci, rješenja, smjernica) kako učinkovito gospodariti da se postigne održiva potrošnja od njive do stola i el. centrala do svjetiljke u sobi. Podaci su dio iskustva iz mojeg posla, koji se odnosio na toplinsku zaštitu zgrada. Držim kako korisne informacije moraju imati u sebi imenicu ,glagol ali i mjernu veličinu i jedinicu. Cilj se postiže tek mjerenjem mjernih veličina i usporedbama izmjerenih podataka kroz duže vrijeme. Održivu potrošnja nije moguće postići na „horuk“ načine djelovanja. Navedeni podaci su u tekstu Worda.

Ako se samo letimično pogledaju ti podaci, onda se vidi kako ima bezbroj aktivnosti, koje dovode do boljeg gospodarenja s okolišem i svakodnevnim utjecajem na zrak ,vodu, tlo prijevoz , stanovanje , potrošnju energije kroz održivu potrošnju različitih proizvoda.

Sliku spomenika kumice i pjesmu „Lepe ti je Zagorje zelene“

koju prilažem ovom postu su dio mojeg sjećanja, kada sam gledao kumice, kako iz obližnjih krajeve oko Zagreba na glavi nose u šibnatoj košari: „sira, putra, mesa i krumpira“ kako bi građani imali što jesti. To su vremena koja nisu tako daleka povijest, a treba ih ponovo uzeti u razmatranje.

[i] Svaki stanovnik EU je 2006 g. stvorio 524 kg kučnog smeća i 6 tona ostalog otpada.

[ii] Agenda 21 je sveobuhvatni plan djelovanja koje treba poduzeti globalno, nacionalno i lokalno od strane organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, Vlade, a glavne skupine u svakom području u kojem se ljudski utjecaj na okoliš.

Punu provedbu Agende 21, Program za daljnju provedbu Agende 21 i obveze do Rio načela, bili su jako potvrdili na Svjetskom samitu o održivom razvoju (WSSD) održan u Johannesburgu, Južna Afrika od 26 kolovoz - 4 rujan 2002.

Što je Marrakech proces? Marrakech Proces je globalni multi-dionički proces za potporu i provedbu održive potrošnje i proizvodnja (SCP). To je 10-godišnji program. Prijedlozi ( 10YFP) će biti pregledani od strane Komisije za održivi razvoj (CSD) tijekom 2010/11 godine. Proces odgovara na
poziv Svjetskog samita o održivom razvoju (WSSD) Johannesburg. http://www.unep.fr/scp/marrakech/pdf/MP%20Flyer%2019.02.10%20Final.pdf

[iii] R. Ricklefs : Ecology –The Economy of Nature ,Freeman and Company 2014 new York str.489

utorak, 24. veljače 2015.

Bankizam

Domovino ljubim te do bola ,riječi : Jakša Fiamengo, pjeva Radojka Šverko na ustoličenju Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović.

Gledam satelitsku TV i načujem „ovo nije sada kapitalizam to je bankizam. Ajde ekonomisti tumačite, što je sada taj bankizam? Bankizam bi mogao biti sličan, a nije, pojmu monetizaciji –unovčivanje, stavljane kovanog novca u promet. Očito je bankizam pojam, vezan uz priskrbljivanje novaca od „financijskih proizvoda“ kao što su kamate i za banke krediti bez rizika s valutnim klauzulama. Mnogi u nas sada uče bankovne poslove, prateći ovu“ gužvu“ sa švicarskim francima. Problem je u promjeni valutnog tečaja i kamatnih stopa. Navodim proračun iz "Forbes" magazina: ako se uzeo 2011. godine stambeni kredit od 100000 €, koji je iznosio tada 161000 Sfr. s rokom otplate od 30 godina s valutnom klauzulom, onda će preostala glavnica, pretvori li se franak po tečaju od 7,6 kuna za franak, iznositi više od milijun kuna. Tada se mjesečna rata penje sa 4700 na 5600 kuna. Naši ekonomisti ne slažu se oko gorućih sadašnjih problema vezani uz valute i kamate. Ekonomist Dr. M. Babić tvrdi: valutna klauzula uz stabilnu kunu je suvišna. Bivši ministar Škegro pak tvrdi: štetno „fiksiranje“(kamata) treba odmah ukinuti, po žurnom postupku, jer se vračamo time u socijalizam.

Banke propisuju svoje norme, gdje definiraju i svoja prava, između ostalog o bankovnim tajnama, . koje izgleda treba poštivati kao zakon o gravitaciji. Praksa bankovnih tajni izgleda ovako; ne plačaj porez u svojoj zemlji, nego spremi novac kod nas, gdje te štiti naša bankovna tajna. Pročitao sam knjigu od Thomasa Piketty-a „Kapital u dvadeset prvom stoljeću“ gdje navodi: „nije korektno bogatiti se na temelju slobodne trgovine i ekonomske integracije, a nekažnjeno crpsti profite na trošak susjeda. To nalikuje najobičnijoj krađi.“

Iako nisam ekonomist, ipak znam, kako smo svi upetljani u ekonomiju, jer taj pojam obuhvaća: gospodarenje, razumna uporaba novca, štedljivost, razumno upravljanje kućom, domaćinstvom. Zapravo, svatko je ekonom, kada nosi doma "špeceraj" iz trgovine. Usput spomenuto, ekonomija je društvena znanost i nije egzaktna znanost, koja ima čvrste prirodne zakone kao fizika. Nobelovac Paul Krugman-a. u knjizi "Odmah okončajmo krizu". daje savjete, koji vrijede, najviše za SAD. Naime, oni štampaju svoj novac $ dolar, koliko im ga treba, i s njim vračaju svoje dugove(!?). Američka centralna banka, Federalne rezerve FED, daje "šakom i kapom" novac svojim bankama za otkupljivanje svih hipotekarnih kredita s kojima je stvorena sadašnja kriza. Kako to FED radi: "E gospodo iz banke XY, pošaljite nam trezorski ili blagajnički zapis i oslobađamo vas duga. Federalne rezerve kupuju imovinu, uglavnom blagajničke zapise hipotekarnih kredita i državni vrijednosnih papira. Valja napomenuti, kako savezna vlada SAD-a stvara deficit veći od bilijun dolara. Krugman savjetuje: ne štedjeti, nego povećati potrošnju, kako bi se oživilo umrtvljeno gospodarstvo i kako bi se smanjila nezaposlenost. Krugman hvali državu Island u rješavanju krize, jer je devalvirala svoju valutu i riješila se "pritiska" stranih banaka. Možemo li što naučiti od njih?

U mislima se vračam u svoje djetinstvo, kada sam bio pastir i čuvao blago, koje je paslo na zajedničkom seoskom pašnjaku „gmajni“. Moj brat Rudek je već bio naučnik u tiskari , kojem sam ja nosio ručak, jer majka je smatrala da on mora nešto kuhano jesti. U tiskari uvijek ima otpadnih kartona, od kojih je on meni izrezao papiriće veličine igračkih karata. Na tim izrezanim karticama nacrtao sam olovkom -„tintoblajkom“ igraće karte s kojima smo se kartali na paši. Imao sam „proizvod“ jer sam proizvodio komplete karata i „prodavao“ ih ostalim pastirima za uslugu čuvanja mojih krava. Budući sam imao dosta tih lijepo izrezani papirića različitih boja, stvorio sam dodatni „bankovni proizvod“ crtanjem novca, koji smo koristili kod kartanja. Je li ovo igranje nas pastira slično nekim svjetskim centralnim bankama, koje štampaju novac s novčanim jedinicama $, €, ₤? Dakle imao sam ,samo ja, lijepo izrezane obojene papiriće i ponašao sam se kao federalna banka.

Marva koju narod naziva blago na paši i pastiri. foto: August Frajtić

Znam kako će mi ekonomisti odgovoriti: Amerika si to može priuštiti, jer imaju najveće gospodarstvo, koje godišnje proizvodi 16,4 bilijuna $ proizvoda i usluga. No, prošle godine su SAD-e izgubili prvo mjesto, jer su Kinezi postali "svjetski prvak", budući su za 200 milijardi $ proizveli više roba od njih.

Kod pojave krize u SAD 1933. koja je slična i današnjoj krizi. Irving Fisher napisao je, ako bi dužnici prodali svoje kuće za koje su uzeli hipotekarne kredite, onda oni ne bi mogli vratiti dug. Srž njegove tvrdnje sažima se : „što dužnici više plaćaju više duguju“.

Indirektno o bankizmu i novčarskim jedinicama, koji se nazivaju talenti, možemo čitati u Bibliji. „Jer svakomu tko ima dat će se još, pa će obilovati, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima“. (Matej (25, 29) To je kraj one prispodobe, gdje gospodar daje slugama talente; jednom pet drugom dva, a trećem jedan talent. Nakon godinu dana ova dvojica s pet i dva talenta donesu gospodaru zarađenih dodatnih pet i dva, dok je treći zakopao talent u zemlju i vrača mu jedan talent. Gospodar kažnjava ovog nekorisnog slugu, jer je talent mogao dati mjenjaču, kako bi gospodar zaradio kamatu. Kraj ove prispodobe završava: „Nekorisnog slugu bacite van, u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba. Neka Narodna banka RH da popis 200 bogatih obitelji (dobitnika menadžerski kredita) 90 godina da se vidi, tko je zakopao talente ili još gore, tko ih je odnio u banke koje imaju svoje tajne.

U hrvatskom jeziku pojam talent znači darovitost, nadarenost nekog čovjeka, glede stvaralaštva i izumiteljstva. Kako izaći iz krize? Najvažnije je poticati ljude s talentima vične stvaralaštvu, koji će proizvoditi ili stvarati izume stvorene za dobivanje patenata. Mora se istači, kako su Sjedinjene Države za patente i žigove (USPTO) izdale 300.678 patenata u 2014 godini, što je najviše u odnosu na bilo koju drugu godinu u povijesti patentnih prijava.

Kada pregledavam neku novu knjigu, onda obično prvo pogledam njezin sadržaj ili indeks, da vidim što me interesira, piše li autor nešto o okolišu i održivosti. U Krugmanovoj knjizi toga nema, iako spominje u jednoj rečenici, kako bi se novac iz Federalnih rezervi mogao trošiti za poboljšavanje ekoloških uvjeta, time poboljšavajući i gospodarski oporavak. Za mnoge ekonomiste je Zemlja neiscrpan izvor resursa i sve Ona daje badava. No to nije baš tako .

Nije samo moje stajalište nego mnogih, kako se novcem koji proizvodi novac ne može riješiti globalna ekonomska kriza. Nije potrebno čitati aktualne svjetske izvještaje[i] [ii] o stanju okoliša na Zemlji, kako bi se spoznale znakovite promjene u vodi, tlu, atmosferi u bio-raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Mnoge promjene u okolišu već vidimo i osjećamo. U proteklih 40 godina UN i svjetski državnici te različite strukovne organizacije pokušavaju kroz održavanje različitih konferencija, sumita (Rio de Janeiru ,Johannesburg, Agenda 21, Milenijska deklaracija Marrakesh proces), usmjeriti deklaracijama stanovništvo Zemlje prema Održivoj potrošnji i Održivoj proizvodnji i Održivom razvitku.

Održiva potrošnja je, prema definiciji UN-a :"Korištenje usluga i srodnih proizvoda za osnovne ljudske potrebe, koje donosi bolju kvalitetu života, a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada[iii] i zagađivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne ugrozi potrebe budućih generacija ".

Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede energiju i prirodne resurse, ekonomični su , sigurni za zdravlje radnika, zajednice, i potrošača, te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude“[iv]

Valja napomenuti kako je održivi razvitak koji se često puta spominje političkim govorima, zapravo inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

Kriza se mora rješavati tako da se paralelno promatraju tri nepoznanice: društvo ,okoliš i gospodarstvo, s dodatnim pojmovima iz socijalne ekologije

Bilješke:

[i] http://www.eea.europa.eu/soer,EEA, 2010. The European environment — state and outlook 2010: synthesis. European Environment Agency, Copenhagen.

[ii] GEO 4 United Nations Environment Programme in 2007

[iii] Svaki stanovnik EU je 2006 g. stvorio 524 kg kučnog smeća i 6 tona ostalog otpada.

[iv] Agenda 21 je sveobuhvatni plan djelovanja koje treba poduzeti globalno, nacionalno i lokalno od strane organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, Vlade, a glavne skupine u svakom području u kojem se ljudski utjecaj na okoliš.

Punu provedbu Agende 21, Program za daljnju provedbu Agende 21 i obveze do Rio načela, bili su potvrđeni na Svjetskom samitu o održivom razvoju (WSSD) održan u Johannesburgu, Južna Afrika od 26 kolovoz - 4 rujan 2002.