Održiva kanalizacija

Kako smo nekad gradili kanalizaciju

Priznajmo kako nas vodovod i kanalizacija podsjećaju na krvotok i urinarni trakt u našem tijelu. Sve je u redu dok ti sustavi funkcioniraju ispravno,  no kad se krvne žile, vodovodne ili kanalizacijske cijevi začepe onda je velika strka. Dođe li do krvarenja čovjek mora zatražiti liječničku pomoć, a procuri li vodovodna ili kanalizacijska cijev mora pozvati majstora. Postoji analogija anatomije različitih kućnih instalacija i anatomije ljudskog tijela. (slika kopirana iz DIY Enciklopedia, Stuttman Co. 1975 .NY)

U godinama sam kad zbog takvih bolesti i kvarova treba tražiti brzu pomoć liječnika ili vodoinstalatera. Godine 1967. počeo sam graditi kuću onako kako se to radilo u to vrijeme nestašice  novca,  materijala, znanja  i vještih majstora. Gradilo se korak-po-korak, a useljavalo se čim je kuća bila pod krovom s osnovnim funkcijama koje mora imati neka stambena zgrada kao što su električne, vodovodne i kanalizacijske instalacije. Zapravo, mogu reći da sam kuću završio nakon pedeset godina lani u jesen kad sam betonski pod u podrumu premazao akrilnim premazom.

Kanalizacijska mreža

Tada nismo tražili savjete arhitekata i profesionalnih graditelja koji pri projektiranju i građenju moraju riješiti brojne zadatke. Danas se gradnji pristupa potpuno drukčije, postoje arhitektonski projekti na temelju kojih se dobiva kredit i zgrada može biti gotova za šest mjeseci, a onda je otplaćuješ  cijeli život. EU norme propisuju kako je zgrada jedinstven proizvod koji mora ispunjavati sljedeće  zahtjeve: 1. mehanička otpornost i stabilnost, 2. sigurnost u slučaju požara, 3. higijena, zdravlje i okoliš, 4. sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, 5. zaštita od buke, 6. gospodarenje energijom i očuvanje topline, 7. održiva uporaba prirodnih izvora.
Među određenim EU zahtjevima koje graditelji moraju ispuniti su higijena, zdravlje i okoliš te  sigurnost i pristupačnost s kojima sam se suočio na dramatičan način - kad je supruga došla u podrum otkrila je kako se iz vodolovnog grla po podu razlijeva neka smrdljiva voda. Bez velike mudrosti  ubrzo smo postavili dijagnozu da se začepila kanalizacija. Pozvali smo majstora koji je odmah zaključio kako je do začepljenja došlo između spoja vertikalne i horizontale kanalizacijske cijevi. Da ne duljim priču za dva dana stigao je  bager koji je iskopao staru  betonsku kanalizacijsku  mrežu u vrtu i ugradili smo nove polimerne cijevi s revizijskim oknom - čega nije bilo u staroj kanalizaciji - za  moguće intervencije i čišćenje.

Iskapanje kanalizacijskih  cijevi, vidi se talog u cijevi.

 Druga pogreška kod stare kanalizacije bio je preveliki promjer cijevi u vrtu od 150 mm u koju je bila utisnuta gusnata cijev promjera 100 mm. U betonskom cjevovodu s relativno velikim padom od osam do devet posto godinama se sakupljao talog koji voda nije mogla otplaviti u septičku jamu. No kada sam pročitao definiciju kanalizacijskih mreža onda sam otkrio još jednu manjkavost. Kanalizacijska mreža sustav (i /ili podsustav) cijevnih vodova i građevinskih objekata posebne namjene kao  što su revizijska ili ulazna okna, okna za prekid pada, spremnici za oborinsku  vodu i crpke. Kao  posebne vrste kanalizacijskih mreža izvode se tlačne i vakumske kanalizacija.  Uzmimo kako je i nedostak okna za prekid pada i kanalizacijskom vodu također bila treća manjkavost.  

Tu sam kanalizaciju sagradio 1972. godine i izdržala je zapravo 45 godina. Kakve veze ima ova moja priča s održivošću. Mnogo toga, od 1975. godine bio sam vanjski suradnik  časopisa Sam svoj majstor koji je imao brojnu čitalačku publiku. Čitatelji su putem pisama tražili razne savjete - kako uraditi ovo, kako popraviti ono i kako  poboljšati uvjete stanovanja. Urednik me zamolio da pripremim jedan članak o kanalizaciji koji možete vidjeti u linku, ali je publiciran tek nakon deset godina 1983. kada sam  već bio pametniji graditelj. 

Na slici kopije članka  se točno vidi kako i gdje treba ugraditi revizijsko okno kroz koje se  može kontrolirati stanje u kanalizaciji i čistiti cjevovod. U literaturi o održavanju zgrada pronašao sam podatak o učestalosti[i] popravaka kod zgrada - tijekom 80 godina treba dvaput popravljati betonske kanalizacijske cijevi, a jedanput cijevi od glazirane keramike. Iskustvena norma za održanje kanalizacije u eksploataciji je u mojem slučaju bila OK.

Kod kanalizacijske instalacije može se promatrati i sedmi zahtjev - održiva uporaba prirodnih izvora kroz potrošnju primarne energije za proizvodnju kanalizacijskih cijevi. Podaci o potrošnji primarne energije za  proizvodnju cijevi duljine jednog metra i  promjera 600 mm izgledaju ovako: željezni lijev 1500, plastika - PVC 1000, kamenština 750,  armirana betonska 500 te obična betonska 300 kWh. Iz toga slijedi kako nisam pogriješio glede potrošnje energije što sam u vrt stavio betonske cijevi samo to nisam znao dobro izvesti.

Problematika otpadnih voda

Problematika izgradnje i održavanja kanalizacije vezana je uz potrošnju vode i to je danas u zaštiti okoliša gorući problem. Upravo je izašao sveučilišni udžbenik[ii] u kojemu se objašnjava  odvodnja procesnih, oborinskih i sanitarnih voda. Zbog neznanja i lošeg vođenja gospodarstva sva otpadna voda desetljećima završava u kanalima iz kojih utječe u rijeke i mora. Ako se instaliraju uređaji za pročišćavanje onda na kraju ostaje mulj koji treba ili spaliti i dobro spremiti, a ne ga koristiti za gnojenje. Primjena mulja kao gnojiva dala je negativno iskustvo, naprimjer na oklasku kukuruza nije bilo zrnja.

U mnogim radnim procesima primjenjuju se tvari opasne i štetne za ljude i okoliš pa valja pametno postupati s vodom u kojoj su otopljeni štetni sastojci. 

Više o  potrošnji vode ( vodeni otisak) može naći na stranici:  Vodeni otisak - slično kao ekološki otisak - je multidimenzionalni pokazatelj potrošnje vode, na određenim mjestima i u vremenu, ali i različitih načina njene uporabe (evaporacija, kišnica, površinske ili podzemne vode, onečišćenja...) Vodeni otisak pojedinca i zajednice definira se kao ukupni volumen pitke vode koja služi za proizvodnju dobara i usluga po pojedincu ili u zajednici. Vodeni otisak pokazuje ljudsko prisvajanje svjetskih ograničenih slatkovodnih resursa i daje osnovu za procjenu utjecaja proizvoda i usluga na slatkovodnim sustavima i formuliranje strategije za smanjenje tih utjecaja.

Godišnje na Zemlju padne iznose 110.000 km³ oborina od čega većina ispari ili se zadrži u biljkama dok 40.000 km³ otječe rijekama u jezera i mora. Europljanin  godišnje potroši prosječno za svoje proizvodne procese 453 m³ vode dok na vodovod  otpada po stanovniku 99 m³ što na kraju završi kao otpadna i kanalizacijska voda. Znanstvenici razlikuju takozvanu plavu vodu koje je količinski manje od padalina, a uskladištena  je u tlu ili isparuje, zatim zelenu vodu za poljoprivredu potrebnu za rast biljaka i sivu vodu koja je onečišćena potrošnjom u različitim procesima proizvodnje ljudskih dobara i usluga.

Svaki pojedinac i organizacija moraju kroz razumni postupak smanjivati svoj vodeni otisak u pogledu sive vode, što dalje znači i manje onečišćenje ili prljanje pitke vode.

 Za sve ove  postupke valja  primijeniti specifikacije koje postoje u svjetskim normama i direktivama   i postići društveni konsenzus oko primjene u lokalnim uvjetima.

---

[i] Instandhaltung und modernisierung des Wohnungsbestandes ,Hammonia Verlag,  Hamburg 1976 str.89

[ii] Felicita Briški: Zaštita okoliša, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb 2016.

Moralno gospodarstvo

 Stalnošću cilja postiže se nemoguće- Kineska poslovica

Moralno gospodarstvo ili ekonomija je sustav proizvodnje i potrošnje ljudskih dobara pri čemu su gospodarski čimbenici uravnoteženi prema etičkim  normama u ime socijalne pravde. Temelji se  na dobroti, pravednosti i pravdi. U malim društvenim zajednicama, gdje su se poštivala načela uzajamnosti  takva je ekonomija funkcionirala. Gospodarstvo je zapravo ekosustav. No, kad dolazi do muktašenja i kad se u  ekonomske odnose upliću  bezobzirni bankari, trgovci-stranci koje se ne može sankcionirati zbog različitih neetičkih transakcija roba i novca,  onda se moralna ekonomija održava sve teže. U  moralnoj ekonomiji običaji i društveni pritisak prisiljavaju gospodarstvene  čimbenike na poštivanje tradicijskih normi,  čak i nauštrb profita. Uostalom, pohlepa je kao zlo već  davno opisana u Salomonovim mudrim izrekama: Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih(Izr 10.3).

Pojam moralno gospodarstvo nije novijeg datuma, bio je poznat već u devetnaestom stoljeću za vrijeme seljačkih  pobuna u Engleskoj i Europi zbog nelojalne konkurencije u trgovanju hranom. 

Kod nas su poznati prigovori javnosti na nepravdu zbog bacanja  zdrava hrane  iz velikih  robnih kuća. Ukusna hrana se baca umjesto da se daje siromašnima. Ovo je povijesni trenutak glede bacanja hrane. Europski parlament  ove će zime glasati o tomu hoće li se otpad hrane  prepoloviti do 2030. godine. Naime,  55 milijuna Europljana spada u grupu siromašnih.

Najnovije  gospodarske mjere koje provodi predsjednik SAD-a Donald Trump spadaju također u neku ruku u moralnu ekonomiju,  jer  se globalizam želi preobraziti u neki novi ekonomski poredak. Iz komentara u medijima može se iščitati kako Amerika ne želi više biti svjetski policajac,  a gospodarstvenici se potiču da što  više proizvode - primjerice u automobilskoj industriji - na američkom tlu. 

 Mnogi znanstvenici zalažu se za moralno gospodarstvo koje bi trebalo uspostaviti neki novi ekonomski poredak koji bi uključio  ograničenosti Zemljinog ekosustava. Taj je zadatak postavljen pred sve nas. Nedostatak  energenata, sirovina, nečisti  zrak, voda i tlo su  problemi kako u ekonomsko-sociološkim i antropološkim istraživanjima tako i u svakodnevnom  životu  društvene zajednice i pojedinca.

Zasad smo na početku zadatka, jer se traže  pouzdani indikatori  za procjenu kvalitete od hrane do okoliša. Ponovo  čitam knjižicu „Ekologija“(V.Pozaić,Centar za bioetiku Zagreb 1991)  i pronalazim  dobar primjer za  pojam indikatora kvalitete okoliša na str 49. gdje Ranko Sladojević navodi „kako je koncentracija smoga najviša na visini od 60 cm od tla. Zato djecu ne treba voziti u kolicima ni voditi za ruku nego kada stisne smog, valja ih nositi  u naručju, jer se time višestruko smanjuje doza otrova“. Takav podatak vrijedi više negoli mnoge visokoumne rasprave ili općenite  ekološke definicije koje se čuju svakodnevno. Dvije mlade majke koje su vozile djecu u kolicima po prometnici punoj automobila jako su se začudile kada sam im rekao da je bolje nositi djecu na rukama negoli ih voziti u kolicima koja su bliža tlu.

U nekim je gradovima problem zraka onečišćenog smogom nerješiv, a pogotovo  tamo gdje su rafinerije nafte.  Zorni primjer koji je uzrokovao međudržavni problem je onečišćenje zraka u Slavonskom Brodu koje uzrokuje rafinerija koja se nalazi u Bosankom Brodu preko Save. Zbog istih razloga stanovnici Pekinga često nose na licu maske i mokre rupčiće.

Prenosim neke misli iz knjige Jörga Friedrichsa Budućnost nije ono što je nekad bila (The future is not what it used to be):

Kameno doba nije propalo zato  što je nestalo kamenja, ali industrijska  civilizacija koja počiva na nafti propast će jer ima sve manje nafte, a sve više nečistog zraka.

Čovjek nije pametniji od purana. Naime, gazda purana obilno hrani iz dana u dan pa on na induktivni način prema iskustvu zaključuje kako mu je dobro i da mu se ne može  dogoditi ništa loše. Ali,  američki će gazda za Dan zahvalnosti (Thanksgiving)  zaklati purana, jer to je običaj već stoljećima. Puran to nije mogao predvidjeti induktivnim načinom razmišljanja. Indukcijska metoda znanstvene spoznaje, zaključivanje od  pojedinačnih  slučajeva na općeniti izvod, od  pojedinačnih fakata na općenite.

I mi ljudi ponašamo se slično. Kada sam prije 40 godina prezentirao arhitektima i građevinarima potrebu toplinske zaštite na zgradama (dio mojeg radnog zadatka) jedan mi je sudionik na tom skupu rekao:  „U ovim prostorima se zimi uvijek ložilo i fasade su se radile od čvrstih građevnih materijala, a ne od ovih mekanih polistirenskih ploča koje mi djeluju kao paučina“.

JörgFriedrichs kopira jedan grafikon iz poznate knjige „Granice rasta“ 
gdje su se prije 45 godina preko jednog matematskog modela prikazivale ljudske perspektive. Model je popunjen s 99 funkcija koje su objedinjavale uzročno-posljedične veze između porasta stanovništva,  kapitala, industrijske proizvodnje, proizvodnje hrane i onečišćenja okoliša. Model je uz  pomoć računala izradila jedna grupa stručnjaka  iz tzv. Rimskog kluba i američkog MIT  instituta za stvaranje stabiliziranog  svjetskog modela života.

Iz matematskih modela proizlaze neka  preporučena ponašanja, ali ne samo predsjednika država nego i običnih ljudi, kako bi se postigao stabilizirani  život. Takva ekoponašanja spadaju u moralnu ekonomiju.

Svaki čovjek na našem planetu zaokupljen je  svojim problemima svakodnevnog  života i nekim budućim stremljenjima.  Na grafikonu je to prikazano kroz  dimenzije prostora i vremena. Ljudske aktivnosti - rad za svakodnevni kruh,  brige i zaokupljenost prikazane su kroz točke locirane na različitim dijelovima grafikona, ovisno o tomu koliko geografskog  prostora obuhvaćaju i koliko daleko se protežu u  vremenu.

Zgusnuti broj točaka postoji kod pravca vremena u jednom danu i kod prostora u obitelji, no ako se pogledaju na pravcu prostora grad, država i svijet točke su sve rjeđe. Također, točke su sve rjeđe u vremenu godine dana ili životnog vijeka.

Aktivnosti istraživača futurologa iz Rimskog kluba prikazane su točkicama na grafu gore desno, dok su aktivnosti  nas običnih smrtnika  u donjem lijevom kvadrantu. Kao bloger pokušavam predlagati ekoaktivnosti koje leže u tom donjem lijevom kvadrantu.

Na grafu je prikazano neko ljudsko etičko smanjenje sudjelovanja u stvaranju  ekoprocesa, što bi bilo dobro za stabilizaciju uvjeta  života. Zašto? Ne može  čovjek studirati neke velike znanosti, kada mora raditi za svakodnevni kruh. Ako pak netko predlaže neke  korisne postupke oko štednje energije, klimatskih promjena, zdrave hrane, itd. onda se pretvara u induktivnog purana i citira Krležu: nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo.

 Moralna ekonomija počiva na onom dubokom poštenom ljudskom ponašanju s nadom da je sve  što činim dobro za mene i moj planet.

Motika

Ljudi su odvajkada iščekivali Došašće i božićne blagdane s nadom o dolasku nekih boljih vremena, boljih odnosa među ljudima i narodima, jer se slavi rođenje malenog Boga ili Božića. Stručnjaci marketinga danas su to razdoblje nazvali skupnim imenom Advent, što na latinskom znači dolazak, a  gradske vlasti kite i rasvjetljuju gradove prvenstveno promovirajući prodaju vrućih kobasica i kuhanog  vina. Zagreb i  ove godine osvaja EU-priznanje: Best Christmas Market 2017.

Božićno je vrijeme vrijeme nadanja, kako bi seljaci iz OPG-ova i svi poljodjelci mogli sljedeće godine imati dobru  sjetvu i žetvu krušarica.  Istodobno, mediji iznose problematiku  o hrani,  jer se primijetilo kako  se na hranilištima i pojilištima (čitaj, u robnim kućama) prodaje hrana sumnjive  zdravstvene kvalitete. Darko  Znaor  tvrdi u Večernjaku kako je zbog jalovog tla preostalo svega 60 žetvi i ističe da poljoprivredi treba REZ, što je kratica za resurse, ekologizacija i znanje.

Jesmo li bogati ili siromašni kada je u pitanju proizvodnja i potrošnja  hrane? Pokušavam to objasniti sebi i drugima. Počnimo s dvije priče.

Prva priča
Moj pokojni brat radio je u Njemačkoj od 1962. do 1975. u jednoj mehaničkoj radionici specijaliziranoj za  servis Mercedesovih vozila. Kada je jednom liječniku servisirao auto on mu je rekao: Ajmo da vidiš gdje ja nabavljam hranu. Odveo ga je iz Frankfurta do jednog seoskog gazdinstva i rekao:  Ja plaćam ovom seljaku da mi uzgaja  domaće životinje, svinje i perad, jer ne  želim jesti hormone koji mi  se nude kroz meso u supermarketima.

Druga priča

Neki dan ispriča mi prijatelj s kojim sam radio niz godina u jednoj tvrtki ovu priču: Njegov sin mesar po zanimanju otišao je raditi u Njemačku, jer tu nije bio zadovoljan malom plaćom. Tamo radi u jednoj velikoj klaonici koja dnevno preradi 24.000 svinja. Sin mu kaže da se svaki dan radnicima na traci podijeli stotinjak otkaza, ali se isto i toliko prima na posao. Kada se uključi traka za obradu svinja onda mora na klupi za rezervu  uvijek biti dovoljno zamjenskih mesara kad netko mora skoknuti na zahod ili ako nekomu ponestane snage. Slično kao kod nogometa. Sin mu veli da ne zna koliko će dugo moći izdržati taj napor i želi se vratiti doma.

Okopavanje kukuruza - hrane za ljude i životinje

Fotografirao 1923. Milan Dvoržak

Treća priča

Evo mojih teza što bi trebalo napraviti da se zaposle ljudi i počne proizvoditi zdrava hrana.  Treba li motikom okopavati usjeve ili primjenjivati herbicide? To se pitanje postavljalo  tek prije  četrdeset ili trideset godina. Djedovi i očevi su bili protiv herbicida kojima se s njiva izbacuje motika,  no smatrali smo ih nedovoljno obaviještenim (ne smijem reći zaostalim). Ali, oni su bili oprezni, ravnali su se prema stečenom iskustvu pa nisu odmah primali te novotarije. I, bili su u pravu s obzirom na današnja nova saznanja o štetnosti herbicida.

Stara  hrvatska poslovica kaže - Nema kruha bez motike, i to je istina. Nakon što je dokazano kako je  kemijski spoj altrazin iz pesticida otrovan za žabe uočen je veliki problem održivosti - kako uravnotežiti procese između tradicionalnog poljodjelstva i industrijalizirane proizvodnje žitarica.

Valja objasniti razliku između obrađivanja zemlje - kako su to radili moj djed i otac - koja se  naziva organska ili biološka agrikultura i ove industrijske ili neorganske poljoprivrede (umjetna gnojiva, herbicidi) što se naveliko prakticira danas.

Prvo - naši su djedovi znali da je humusno tlo bogato mikroflorom i faunom temelj plodonosne proizvodnje i zdrave hrane. Znali su da dodavanje više stajskog  gnoja-stajnjaka znači bolji urod. Kemizacija poljoprivrede započela je kad je kemičar Justus von Liebig dokazao kako se biljka može izdašno hraniti iz mineralnih gnojiva gdje su hranidbene komponente spojevi dušika, fosfora, kalija. Tako se povećao prinos pšenice od 1100 na 4600 kg/ha,  a kukuruza od 1700 na 6400 kg/ha. Statistički podaci za te prinose žitarica odnose se na godine 1930. i 2002. za Hrvatsku. Ali višak  dušika završava u pitkoj vodi?! . Kako to regulirati?  Povečani prinos znači samo povečanje sadržaja vode u usijevima tvrde  protivnici  upotrebe minerlnih gnojiva!?

Drugo - mineralna gnojiva smanjuju udjel humusa u tlu te onečišćuju vodu.  Hrana proizvedena iz  tla bogatog humusom sadrži sve prirodne sastojke za zdravu prehranu.  Prije 35 godina kupio sam knjigu koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher Small is beautiful - Malo je lijepo. Schumacher navodi kako u proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnosti u  gospodarenju profit već prije svega valja težiti zdravoj hrani, očuvanju tla i skladnosti čovjeka s prirodom. On tvrdi kako još nije uzgojena krava (važna za gnoj-stajnjak ) koja se može tjedno hraniti samo pet dana. Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku poljoprivredu također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost i zaštitu sela.  Definicija organske poljoprivrede jest: Organska poljoprivreda je sustav proizvodnje koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima, a ne na primjenu materijala s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša te promicanja pravičnih  odnosa  i  dobre kvalitete života za sve ljude.

Organski proizvedena hrana je skuplja. Košara puna nasumce izabrane različite organske hrane, i pića koštala je 74,20 dolara dok je ista paralelno neorganski proizvedena hrana koštala 63,41 dolara.

Mikrobiolog Peter Rusch dokazao je kako bakterije i mikroflora u području biljkinog korijenskog sustava spadaju u istu grupu bakterija i mikroba koji obitavaju u ljudskim i životinjskim crijevima. Hrana proizvedena iz takvog sustava humusne hranidbe podesna je za zdravu ljudsku i životinjsku  ishranu. To tvrdi u knjizi Bioagrikultura u praksi  doktor Pavao Krišković s kojim sam pripremao proizvodnju prirodnog mineralnog gnojiva KPMG  s različitim  mikroelementima koji su također bitni za zdravu hranu.

Treće - paralelno s povećanjem mineralnih gnojiva povećavala se i primjena pesticida  u  poljoprivredi kojih nije bilo u doba naših staraca. Kad čitamo upute o primjeni pesticida tj. sredstava za zaštitu bilja svugdje postoji napomena koliko su njihove koncentracije štetne  za ljude i životinje,  posebice za ribe, pčele itd.  ALTRAZIN - koji sadrže neki pesticidi je otrovan za žabe već pri koncentraciji od 0,1 ppb, tvrdi američki znanstvenik Tyron Hayes
.

Četvrto - zbog primjene pesticida nije se moglo saditi i sijati druge plodine uz kukuruz. Uz  kukuruz se ranije na istoj njivi sijao grah, sirak, bob, čičak, leća, kihra i sadile su se bundeve. To je bilo moguće, jer je stabljika kukuruza čuvala tlo od prekomjernog sušenja u vrijeme ljetnih žega i bila je kolac za grah.

Peto - kada se okopalo batvo stabljike kukuruza, onda se sav korov ili drač prekrivao zemljom, što je bilo dobro, kako za stvaranje bioflore u tlu tako i za zadržavanje vode što je bitno u sušnom vremenu. Korov se obično sastojao od gaveza, slaka, lobode, osjaka i črevca, divljeg maka i pirike. Sav drač se mogao zakopati, ali ne i pirika koju je trebalo iščupati i maknuti s njive. Višak drača bio je hrana za svinje.

Šesto - s mineralnim  gnojivima i pesticidima  namamili smo na njive nepozvani korov kojega se sad ne možemo  riješiti gotovo nikakvim herbicidima. Najpoznatiji sadašnji korov je divlji sirak,  ambrozija koja se širi neviđenom brzinom po nekad pitomim poljima naših prostora.

Prema tomu, zaključak bi trebao glasiti ovako: Vratimo motike natrag na njive, jer bez motike nema zdravog kruha i zdravog tla. Jasno, to je  provokativna strategija povrata u bioagrikulturu, ali treba nam volja i  taktika. Mnogima koji žele tjedno raditi samo pet dana taj zaključak izgleda kao humor, ali podaci iz analiza o zatrovanosti tla i voda nisu smješni. Recimo, kako organizirati da srednjoškolci iz Zagreba odu u lipnju na slavonska polja okopavati kukuruz koji je hrana za ljude i stoku?  Mada takav koncept  izgleda kao SF prema trenutnoj stvarnosti, ja ovako shvaćam onu kraticu REZ - resursi, ekologizacija i znanje.

Svim ljudima dobre  volje  želim  sretan Božić i blagoslovljenu novu 2017 godinu. Blagoslov znači prenos snage,pomoću riječi,  zazivanje za moć  plodnost i blagostanje.

Trump i onečišćavanje okoliša

1.Zanemariti onečišćenja da ili ne?

Zavirimo li u povijest, nakon  ustoličavanja novih vladara, kraljeva ili careva uvijek je dolazilo do  znakovitih promjena koje su se ticale običnih ljudi,  velikih i malih naroda. Slično je i danas. Amerikanci su izabrali novog predsjednika Donalda Trumpa koji je odmah najavio velike promjene u američkoj politici koje se odnose na proizvodnju energije i zaštitu okoliša. U svojim javnim nastupima najavio je kako će ukinuti tzv. Obamin projekt proizvodnje čiste energije  tzv. Clean Power.  Američka ekološka agencija EPA izračunala je kako bi se ostvarenjem tog Obaminog projekta drastično smanjila zagađenja,  a među ostalim izbjegli bi se napadaji astme kod djece zbog smoga,  kojih ima oko 150.000 godišnje. Među desetak mogućih budućih Trumpovih politika je i nepriznavanje dogovora o klimatskim promjenama koji je potpisalo 195 članica Ujedinjenih naroda.

2.Čovjek je ipak kriv za mnoga onečišćenja

No,  što  reći o takvim namjerama. Zapravo, kad su u pitanju klimatske promjene kojima smo svjedoci, ima skeptika visokog znanstvenog ranga koji se ne slažu s tvrdnjom kako je svemu kriv  čovjek. Ali, s druge strane okoliš se onečišćuje na razne načine i za to je kriv čovjek što predsjednik Trump ne smije poricati.

Sprečavanje onečišćavanja okoliša je prvotni zadatak  svakog  čovjeka i svake organizacije.  Prema definiciji iz  norme  HRN EN ISO 14000:  sprečavanje onečišćavanja okoliša je primjena procesa, načina rada, tehnika, materijala, proizvoda, usluga ili energije tako da se izbjegne, smanji  ili drži pod nadzorom nastajanje emisija ili ispuštanje bilo koje vrste onečišćenja ili otpada zbog  smanjivanja negativnih utjecaja na okoliš.

Nabrojimo te utjecaje na okoliš i nemojmo stavljati glavu u pijesak kao noj kada dolazi opasnost.

a.Iscrpljivanje zaliha (abiotičkih) neživih sirovina npr. željeza, bakra... izražava se proporcionalno po kilogramu  iskopane rudače ekvivalentno kao antimon Sb.

b.Globalno zagrijavanje: promjena globalne temperature uslijed efekta tzv. staklenika uzrokovana emisijom stakleničkih plinova - izražava se proporcionalno prema kilogramu emisije stakleničkih plinova ekvivalentno ugljičnom (IV) oksidu (ugljični dioksid CO₂)

c.Oštećenje  ozonskog omotača: ozon O₃ nastaje prirodnim procesima, no određeni kemijski spojevi koji su rezultat ljudskog djelovanja uzrokuju pojačanu razgradnju ozona i stanjivanje ozonskog omotača. Najveći krivci za uništavanje ozona su klorofluorougljici (CFC) koji su se dugo vremena primjenjivali u sprejevima, hladnjacima i rashladnim uređajima te u  industriji. Nestajanje se mjeri kilogramom emisije određenih spojeva ekvivalentno CFC-11.

d.Toksičnost - opasnost po ljudsko zdravlje: emisija otrovnih tvari djeluje štetno na ljudsko zdravlje. Štetnost ili otrovnost mjeri se kilogramom emisije štetnih tvari ekvivalentno  1,4 diklorbenzena C₆ H₄Cl₂.

e.Ekotoksičnost - ispuštanje otrovnih tvari kao što su naprimjer pesticidi, aromatični ugljikovodici, klorirani bifenili...  u vodu,  tlo i zrak  štetno je za živa bića. Štetnost ili otrovnost mjeri se kilogramom emisije štetnih tvari u okoliš ekvivalentno   1,4 diklorbenzena C₆ H₄Cl₂.

f.Fotokemijska oksidacija: Procesi oksidacije  u smogu uzrokovani  sunčevim svjetlom  npr. stvaranje ozona i  dušičnih oksida,  specifični su za  zrak u gradovima s visokom gustoćom prometa. Otrovnost se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u zrak ekvivalentno  etilenu C₂H₄

g.Zakiseljavanje okoliša. To je poremećaj ravnoteže u okolišu koji uzrokuje povećana koncentracija kiselih elemenata i spojeva. Primjerice, kisele kiše u okolišu industrijskih gradova. Štetnost  se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u zrak ekvivalentno  sumpor IV oksid tj. sumpornom dioksidu SO₂.

h.Onečišćenje voda - eutrofikacija: Sve lošiju kvalitetu vode zbog obogaćivanja hranjivim tvarima - u prvom redu dušikom i fosforom - uzrokuje različita ljudska aktivnost. Štetnost  se mjeri kilogramom emisije štetnih tvari u vodu, ekvivalentno ionu fosforne kiseline PO₄.

3. Znanstvena studija  onečišćenja EIPRO

Prije desetak  godina izrađena je i dokumentirana znanstvena studija  EIPRO za Europsku uniju  gdje su gore navedeni utjecaji na okoliš kvantificirano promatrani u odnosu na  proizvodnju ljudskih dobara. Pobliže vidi post pisan  prije dvije godine u ovom blogu.

. Na prvom mjestu među onečiščaćima ili „trovačima“ je  proizvodnja i potrošnja hrane

Izrađen je  matematski model,  gdje se pomoću matričnog računa traže uzroci i posljedice onečišćenja okoliša od 478 sektora proizvodnje. Primijenjena su dva principa: prvi je odozdo prema gore, tzv. botton-up što predstavlja utjecaj proizvoda  na okoliš  i to kroz njegov cijeli životni ciklus tj. od kolijevke do groba, a drugi je odozgo prema dolje, tzv. top-down pomoću  INPUT-OUTPUT analiza svih međusobnih veza između proizvodnih sektora i potrošnje ljudskih dobara.  Kad se kaže da se proizvod mora analizirati od kolijevke do groba to znači da se promatraju svi utjecaji  proizvoda na okoliš od proizvodnje preko uporabe do njegovog odlaganja na deponij, smetlište ili odlagalište. U cijelom svom životnom ciklusu proizvod truje okoliš.

U studiji je navedenatablica  koja vrlo egzaktno pokazuje  čime to  čovjek najviše truje  prostor oko sebe. Indirektno  preračunato mjerna jedinica je  euro koji je potrošen za nabavu neke robe. Na prvom mjestu među onečiščaćima ili „trovačima“ je  proizvodnja hrane  s  0,166, zatim prijevoz, 0,141 i na trećem mjestu je stanovanje i potrošnja energenata s 0,131 eura. Podaci o onečišćenju sumirani za sve ljudske djelatnosti (privatna i javna potrošnja) izraženi su ekvivalentno kroz jediničnu vrijednost potrošnje od jednog eura. Paralelno su prikazani podaci i privatne potrošnje za RH (prema anketi statističkog ureda) koji mogu  biti indikatori  onečišćenja i našeg okoliša

4.Graditeljstvo je među prva  tri "trovača" okoliša.

Negdje sam pročitao da Trumpovo carstvo leži u sektoru graditeljstva. Kad se želi izgraditi kuća, graditelj onečišćuje okoliš bagerom već pri prvom kopanju nekogterena. Mora se znati koliko, a danas je moguće izračunati sva onečišćenja - primjenom pojedinog materijala, postupka ili neke tehnike u gradnji. Primjerice za proizvodnju jednog kubnog metra   betona, koji se ugrađuje u betonske cijevi potrebno je 745 kWh energije, a emisija će pritom biti 352 kg CO₂   i 136 g metana CH_4.

Kako  bi nam zemaljska kugla što duže trajala moramo računati sve naše aktivnosti i gledati kako se to odnosi na onečišćenje okoliša. Prema tomu, velike strukovne agencije u SAD-u  znat će izračunati kamo vode ekološke politike predsjednika Trumpa i kvantificirano objasniti kuda i kako valja krenuti. Dakle, glede onečišćenja u današnjem svijetu stvari se neće znakovito mijenjati, ono  će se nažalost povećavati, a na svima nama je da to povećanje bude minimalno!

Ekološka poljoprivreda i heljda

Pučko otvoreno učilište Samobor organizira  predavanja ovu jesen  za pučanstvo vezana uz  održivi razvoj, gdje  stručnjaci govore o energiji, otpadu, novom gospodarstvu i ekološkoj poljoprivredi.

Ekološka poljoprivreda je sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane.  Ona ujedinjuje najbolju praksu zaštite okoliša, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, standarde za dobrobit životinja i proizvodne metode prikladne potrošačima. Ekološki proizvodi imaju dodanu vrijednost. Ne sadrže rezidue kemijskih primjesa, teških kovina ni antibiotika te ne stvaraju nepoželjne nuspojave. Dobiveni su isključivo od sirovina iz ekološkog uzgoja i zadovoljavaju sve uvjete propisane zakonskom regulativom. Ekološko gospodarstvo organizirano je kao skladna cjelina u kojoj su međusobno povezani i uravnoteženi svi njegovi dijelovi -  biljke, životinje i ljudi te agrotehničke mjere.

HR-znak za označavanja proizvoda iz ekološkog uzgoja

U našoj  zemlji  vrijedi PRAVILNIK O EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI (NN 19/2016) koji počiva na EU uredbama te našim zakonima i propisima.

Značajke ekološke poljoprivrede su: organski gnoj ili kompost, zaštitna biološka sredstva kontrolirana od 2002. prema EU standardima i  zabranjena uporaba GMO-a.

Postoji i biodinamička poljoprivreda sa sljedećim značajkama: organski gnoj ili kompost, biljni čajevi za jačanje biljaka, kompostni (BD 502 – BD 507) i nekompostni pripravci, zabranjena uporaba GMO-a kontrolirana od 2002. i mjesečev sjetveni kalendar.

Uz to postoji i organska poljoprivreda definirana kao sustav proizvodnje koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima bez upotrebe sredstava s neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije i znanost u korist zajedničkog okoliša, promicanja pravičnih odnosa i  kvalitetnog života za sve ljude. Međunarodna organizacija IFOAM (EU Group) koja podupire organsku poljoprivredu također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost i zaštitu sela. http://www.ifoam-eu.org/sites/default/files/ifoameu_study_organic_farming_cap_2014_2020_final.pdf

Objavljena je i brošura: CAP 2014-2020 ORGANIC FARMING AND THE PROSPECTS FOR STIMULATING PUBLIC GOODS (April 2016) koja obrađuje europsku problematiku organske ili ekološke poljoprivrede. U njoj među ostalim piše:

Prepoznavanje organske poljoprivrede kao doprinosa javnim dobrima u okviru ZPP-a treba promatrati u kontekstu postojećih proizvodnih i tržišnih trendova organskog sektora u Europskoj uniji. U prvom slučaju organski uzgoj reagira na određenu potrošačku potražnju za visokokvalitetnom proizvodnje hrane s prodajom u maloprodaji u EU u vrijednosti od 24 milijardi eura u 2014. U istoj godini 10,3 milijuna hektara (ha) poljoprivrednog zemljišta su uspjeli organski, što odgovara 5,7% od ukupne koristi poljoprivrednih površina u EU. Međutim, nakon značajnog rasta stope tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, razvoj usporio na prosječnu organske stopu rasta poljoprivredne zemlje površine od 1,1% godišnje.  U nekim zemljama pionira organske poljoprivrede kao što su Austrija, Danska, Njemačka i Velika Britanija (UK), broj organskih farmi stagnira ili čak smanjuje. Međutim, suprotan rast je   trend u drugim državama članicama. Na primjer, u zemljama kao što su Belgija, Francuska, Italija, Portugal, Španjolska, Bugarska, Hrvatska i Slovačka, organske poljoprivredne  površine povećana više od 5%.u 2014. godini

Seosko gospodarstvo naših roditelja i djedova,koje smo prekrstili u OPG, sastojalo se od obrađivanje zemlje i gojenja blaga i živadi. Sada  se vračamo (vidi definiciju) na tu mudrost jer moraju postojati uravnoteženi odnosi između  biljaka  životinja i i ljudi,  ma kako godi nazvali te relacije. Postojala je uzrečica : livada je majka njive. Zašto?  Stajski gnoj od blaga (životinja) je ta poveznica, koji je neophodan i danas za ekološku  poljoprivredu.

Kako se prelazi na ekološku proizvodnju? Započinje kada proizvođač uključi svoje PG u sustav kontrole. Traje 1 – 3  godine. Zakoni i pravilnici „traže“ poštivanje pravila i zakona. Dakle traži se različite evidencije što teško pada našem  seljaku ili OPG poduzetniku, koji će reći sve se birokratizira jer  činovnici uzimaju novac od seljaka . Inače pravila su ona koja su poznata  većinom već našim djedovima: pravilan plodored, organska gnojiva (čitaj  stajski gnoj), dobar odabir sjemena i sadnica, uzgoj korisnih biljaka. Postoje i EU-poticaji  ili potpore o kojima je najviše govori u našim medijima.  Za ratarske usjeve dobiva  se 351,83 + 20%, EUR/ha, dok se za usjeve iz vrta,  voćnjaka i vinograda dobiva  od 746,64 + 20%, do 887,78 + 20% EUR/ha. Neki seljaci kažu nama ne trebaju nikakve potpore ili poticaji nego kritiziraju državu da pravilno odredi tržište u pogledu   negativnog utjecaja „zelene mafije“ na domaću  poljoprivredu.

Danas smo u poljodjelstvo ubacili i marketing pa ljudi traže neke biljke od kojih bi se moglo više zaraditi nego od primjerice  pšenice ili krumpira.  Reklo bi se danas je moda batat i heljda. O batatu sam pisao u trećem mjesecu ove godine.

Žetva heljde od članica Etno fletno. na njivi obitelji  Obranić iz Celina. Nakon  žetve snopovi heljde odvoze se na sušenje u kozlac. Mlatva heljde obavit će se kasnije kombajnom.

Udruga  „Etno fletno“ iz Samobora , koja se bavi održavanju starog načina života ovu godinu je  eksperimentalno posijala heljdu. Prikazat  će se različita jela od heljde koja su se nekada jela. Sjećam  se kada se išlo orati onda je baka spremila hajdene žgance  s  polivom ili preljevom od  masla  ili vrhnje  s dodatkom pečenih jaja. Ratar kao i volovi ili konji su morali dobro jesti  kada se išlo orati.
Problematika ekološke poljoprivrede saržajno je prikazana na ovoj adresi:

Heljda je vrlo stara krušarica porijeklom iz Azije. Uzgaja se zbog zrna koje je dobro probavljivo te služi i kao dijetalna hrana. Zbog sličnosti u kemijskom sastavu zrna kao i načina korištenja svrstavamo je u žitarice iako prema botaničkoj pripadnosti spada u porodicu Polygonaceae. Oljušteno zrno sadrži oko 80 % škroba, 10 - 15 % bjelančevina, 1 - 2 % sirovih vlakana, 2 - 3 % masti i 1 - 2% mineralnih tvari; željezo, fosfor i jod te povećan sadržaj B1 i B2 vitamina.Cijena brašna od heljde je 32 kn dok je pšenično brašno 12 kn.

Slama heljde se izjednačava po hranjivoj vrijednosti sa slamom jarih žitarica, ali se stoci ne smije davati u većim količinama jer sadrži alkaloid fagopyrin. Heljdu oprašuju pčele jer dugo cvate i ima cvijet na koji pčele lako sjedaju, ali samo u jutarnjim satima. Pri povoljnim uvjetima može se dobiti 80 - 100 kg meda sa 1 ha. Ako se uzme da se je heljda sijala iz  žetve ječma  (lipanj/srpanj) onda se to može nazvati ekološka poljoprivreda, jer se bolje iskorištavalo tlo i smanjivao se rast korova.

Ako se  heljda sije kao postrna kultura onda je prinos do 2 t/ha no  prinos može biti i do 10 t/ha ovisno  o vremenu sijanja i načinu gnojidbe. Od 100 kg zrna heljde može se dobiti 60 - 75 kg tamnog brašna. Zeleni listovi i cvijet heljde mogu se koristiti kao izvor rutina, glikozida koji se upotrebljava u medicini kao ljekovito sredstvo za bolesti kao što su hipertenzija (povišen tlak), reumatizam i dijabetes, dok čaj od heljde pomaže kod oporavka od zračenja i kemoterapije.

.

.

Majka održivosti

1.Majka Terezija.

Albanku Agnezu Gonxha Bojaxhiu (1910.-1997.) poznatu po imenu Majka Terezija Papa je 4. rujna proglasio sveticom Katoličke crkve. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir i poznata po milosrdnim djelima u Indiji gdje je u Kalkuti skupljala bolesne i odbačene ljude te ih njegovala u domovima Misionara ljubavi. Govorila je tečno albanski, engleski, bengalski, hindu pa i hrvatski jezik. Bila majka ljudi cijelog  čovječanstva raznih nacionalnosti, jezika, religija i rasa.

Povodom njezinog proglašenja sveticom, naš bivši ambasador u Indiji doktor Štambuk ispričao je u jednoj televizijskoj emisiji nešto  što  će mi poslužiti kao uvodnik u ovom postu. Naime, kad je bio s Majkom Terezijom na ranojutarnjoj misi koja je počela još za mraka u jednoj kapelici u Kalkuti, čim je izašlo sunce ona je odmah isključila rasvjetu. To za mnoge gledatelje možda i nije bila neka važna stvar kad je riječ o  ženi koja je po Kalkuti skupljala gubavce, no za mene je  to upečatljivo. Kad god dođem nekomu u goste i vidim da mu je upaljen televizor - kažem ajd' ga ugasi, jer ga nitko ne gleda. Ili, kad pitam nekoga zašto ti gori toliko nepotrebnih svjetiljaka.  Samo uski krug tehnički obrazovanih ljudi i mjeritelja zna za mjernu jedinicu svjetlosne učinkovitosti lumen po vatu (lm/W) ili za osvjetljenje luks = lm/m².  Moramo znati koliko i kako trošimo električnu struju za rasvjetu, što bi se reklo moramo mjeriti i gospodariti energijom već kod svake žarulje.  To je bitka za održivost korak-po-korak koju moramo voditi svi na našem planetu.

Udjeli   svjetskih energetskih kapaciteta

2.UN-17 ciljeva održivog razvoja

Ujedinjeni narodi usvojili su 2015. godine program sa 17ciljeva održivog razvoja do 2030. gdje se u sedmom cilju navodi: Svima osigurati pristup  pouzdanoj i održivoj  čistoj energiji po pristupačnim cijenama. Kada se pročita taj podsjetnik za djelovanje prema održivom razvoju onda najprije pomislimo jesu li to samo  nasušne želje ili  stvarni mogući ciljevi koji se mogu dostići. Pobliže   podatke o stanju održivosti u EU dobiju se ako se prolista brošura u  poveznici.  

Pogledajmo samo  djelomično što se  čini u svijetu da se zadovolje globalneenergetske potrebe. Godine 2008. puštena je u pogon najveća svjetska hidroelektrana Three Gorges  u Kini, snage 22.500 MW zbog  čega je preseljeno 1,3 milijuna ljudi, potopljeno tisuću sela i stotinjak gradova. Stvoreno je jezero dugačko  600  kilometara. Trošak gradnje bio je 27,5 bilijuna dolara. Danas se u Velikoj Britaniji gradi velika nuklearna elektrana od 3200 MW Hinkey Point C  koja će koštati 24,5 milijardi funti. (Samo za usporedbu - ukupna snaga svih elektrana u Hrvatskoj je 4500 MW.)

3.Moguće je smanjenje emisije ugljičnog dioksida sa 47 na 27 milijardi tona

Pod dojmom sam podataka iz  knjige[i] koju je napisao Robert Pollin, koji tvrdi kako je moguće postići da se smanji  godišnja emisija ugljičnog dioksida i stakleničkih  plinova u atmosferu sa 45 na 27 milijardi tona, što je važno za smirivanje klimatskih promjena na Zemlji. Isto tako trideset i sedam studija širom svijeta ukazuje na smanjivanje zdravstvenih troškova za 49 dolara po svakoj toni  smanjene emisije ugljičnog dioksida.

Klimatolozi iz IPCC-a,  Međuvladinog panela o promjeni klime, postavili su cilj kako se do 2035. mora smanjiti ukupna potrošnja goriva za 35 % u odnosu na 2012. godinu uz porast globalne ekonomije. Kako to postići?  Provesti investicije u projekte  čiste energije u visini od 1,5 do 2 %  od svjetskog GDP-a. Ako je  2013. godine globalni GDP bio  87 bilijuna američkih dolara onda ispada da za investiciju ostaje 1,3 do 1,7 bilijuna dolara. Čista energija obuhvaća pojam energetske učinkovitosti i elektrane koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora - vode, sunce i vjetra ili imaju nuklearne energetske kapacitete.

U knjizi se navode mnogi podaci  i proračuni o  proizvodnji, trošenju energije i emisiji ugljičnog dioksida po glavi stanovnika najvažnijih industrijskih država. Godine 2012.  svijet je trošio   529 Q-BTU primarne energije. BTU je britanska jedinica topline koja je jednaka 1 kJ kilodžulu. Q-BTU[ii] je jedna bilijarda ili 10¹⁵ BTU ili 10¹⁵ kJ, a to je energija koju prosječno troši  deset milijuna  američkih domaćinstva. Globalna potrošnja primarne energije je godišnje 74,2 milijuna BTU (74,2 milijardi J), a emisija ugljičnog dioksida je 4,6 tona po stanovniku. Stanovnik Hrvatske  živi u  globalnom prosjeku  prema  emisiji ugljičnog dioksida i potrošnji energije. Zbog ilustracije stanja u svijetu stanovnik Indije, gdje je živjela Majka Terezija stvara emisiju od 1,5 dok Amerikanac 16,7 tona ugljičnog dioksida.

U svijetu je 80 % goriva od ugljena nafte i plina pa proračuni pokazuju kako treba graditi nuklearne elektrane i pristupiti valjanoj i učinkovitoj energetskoj potrošnji. Naime, autor knjige računom dokazuje kako investicije u vjetrom  i suncem tjerane elektrane nisu dostatne da zadovolje buduće potrebe stanovništva. Prednost se daje malim hidroelektranama u odnosu na velike zahvate u okolišu kao što je spomenuta kineska hidroelektrana. Troškovi proizvodnje električne struje kreću se od 5 do 22 centa po kWh dok su troškovi za solarne elektrane od 11 do 36 centi po kWh.

 4.Usporedba investicija u energetsku učinkovitost

Izlaz iz energetske i ekološke krize su investicija u poslove vezane za povećanje energetske učinkovitosti recimo kao  što je toplinska zaštita zgrada, racionaliziranje prometa itd. Razmatranjem energetskih politika kroz jedinicu energije Q-BTU za uštedu 1 Q-BTU treba  30 milijardi dolara kroz energetski učinkovite investicije,  dok za investicije u nove izvore energije gradeći elektrane treba za 1 Q-BTU 200 milijardi. Energetska učinkovitost u nekoj zemlji je usko vezana za sveukupno gospodarenje energijom koja se  izražava jedinicom energetska intenzivnost. Energetska intenzivnost je omjer između energije izražene normiranom naftom u tonama  tzv. naftnim ekvivalentom  (t_oe)  koja se potroši za stvaranje koristi i zadovoljenje ljudskih potreba,  izraženo dohotkom  BDP-a u  eurima . [ 1 t_oe= 11.600 kWh ]. Ova jedinica je zapravo omjer između kilograma nafte (oil equivalent) koja se potroši da se stvori BDP od 1000 eura. Prema statističkim podacima Europske unije  hrvatski građani su 2014.  trošili 189 kg, Njemačka 114 kg , Slovenija 184 kg dok je EU-prosjek 121 kg nafte za stvaranje 1000 eura. Godine 2012. trošili smo 284 kg nafte za 1000 eura pa idemo nabolje.

U travnju sam pisao o toplinskoj zaštiti zgrada gdje se razmatrala ušteda potrošnje energije  ugradbom toplinske zaštite na kući Pinculić. Investicija je iznosila 75.000 kuna, a godišnja ušteda je 38.348 kWh. Usporedbom ove  investicije u HR  preračunato za postizavanje energetske učinkovitosti-uštede od 1Q-BTU  trebalo bi investirati  4,7 milijardi dolara  što je  daleko manje od 30 milijardi dolara koliko bi takva investicija  iznosilo u SAD-u.

Prema tomu svaka ljudska aktivnost zahtijeva energiju od popijenečaše pitke vode do toaletnog papira. Da, sve treba promatrati kroz prizmu održivosti pa i  toaletni papir. Rusi žele pokraj Bajkalskog jezera sagraditi tvornicu papira pa su ekoaktivisti poslali Putinu dvjesto paketa toaletnog papira uz apel da sačuva najveće i najbogatije jezero čistom vodom. Amerikanac godišnje potroši 23 role toaletnog papira, a građanin Hrvatske deset. Svakog dana u svijetu se posiječe 270.000 stabala za proizvodnju papira  od čega 10 % čini toaletni papir, navodi se u članku koji je objavio nevladini institut Worldwatch u Washingtonu.

Cijela  ova priča vezana je na smanjenje porasta ugljičnog dioksida u atmosferi do 2030. godine,  što je moguće postići kako u svoj knjizi tvrdi Pollin. U tom kontekstu valja promatrati razne čimbenike - drveće ima veliku pozitivnu ulogu kod klimatskih promjena, a uz to je mnogo uzročno-posljedičnih veza kao primjerice gašenje svjetla ili trošenje toaletnog papira.

---

[i] Robert Polin, GREENING THE GLOBAL ECONOMY, A Boston review Book, The MIT Press, London 2015.

[ii] Q=decimalni broj 10¹⁵ bilijarda (hr)= Qvadrillion(en)

Kako postupati s plastikom?

Povijest i proizvodnja
Povjesničari naše razdoblje ljudske povijesti nazivaju polimernim dobom slično kamenom, brončanom ili  željeznom. Harwey Fireston još je  davne 1917. godine rekao na jednom banketu  američkog udruženja proizvođača guma da je guma najvažnija svjetska roba. Ljudi su to popratili smijehom, misleći  da je njegova tvrdnja  prenategnuta. Već tada je guma kao materijal ušla u mnoga područja ljudske djelatnosti - proizvodile su se automobilske gume, dječje dude, kirurške rukavice, gumene cijevi i čepovi,  nepromočive tkanine, gumene kaljače, gumice za brisanje.  Engleski naziv za gumu je rubber što potječe od riječi rub out - izbrisati (trag olovke). Znakovito, u naš su kraj polimeri stigli 1948. godine. Sjećam se najlon čarapa s natom koje je nosila naša učiteljica Mancika. Taj nat je bio toliko važan detalj ondašnje ženske mode da su ga neke žene ucrtavale crnom olovkom po svilenim  čarapama.
U naše obiteljsko gospodarstvo guma je ušla 1967. i to kad smo okovane drvene kotače  na drvenim kolima zamijenili starim odbačenim gumenim automobilskim kotačima što je već u ono doba bilo.

Tada je sastavni dio gume bio prirodni kaučuk - biopolimer ili prirodni polimer - koji je  postao strateška sirovina za industrijski razvoj. U prirodne polimere biljnog i životinjskog porijekla spada i celuloza, svila, vuna, škrob, saharidi, različite prirodne smole. Uz te prirodne polimere postoje i drugi  sintetički polimerni materijali kao što su: polietilen (PE), polipropilen (PP), polibuten, polistiren, polivinilklorid (PVC), polietilentereftalat (PET), poliakrilati  i mnogi drugi polimeri koji su svrstani u grupe: plastomeri,  duromeri, elastomeri i vlakna. Dok na Zemlji ima prirodnih polimera oko 10²⁰ tona,  dotle se   umjetnih - PE, PVC, PP i PET -  godišnje proizvodi oko 5·10⁷  tona. Godine 1950. u svijetu je proizvedeno je 1,5· 10⁶ polimera, a 2012. 280·10⁶ tona. Danas se proizvodi više od 50 temeljnih vrsta polimernih materijala, a glavninu (gotovo 80 %) čini njih pet: različiti tipovi polietilena (32 %), polipropilen (20 %), polivinil-klorid (16,5 %), polistiren i polietilentereftalat. Godine 2004. u svijetu je proizvedeno 224 milijuna tona polimera, od toga 29 % u istočnoj Aziji, 26 % u Sjevernoj Americi, 24 % u zemljama EU-a, 9 % u istočnoj Europi, a po 6% u Japanu, Africi i na Bliskom istoku. U našoj zemlji se godišnje (2014.) proizvodi  oko 10 kg plastike po stanovniku.

25 molekula koje su promjenile svijet

U tehničkom muzeju Nikola Tesla  u Zagrebu upravo se održava izložba: 25 molekula koje su promijenile svijet.To su molekule koje imaju znanstvenu povijest, a utjecale su na razvoj društva kakvo danas poznajemo. Nabrojimo ih nasumce: voda, glukoza, celuloza, ugljikov dioksid, urea, etanol, sumporna kiselina, stearinska kiselina, amonijak, silicijev dioksid, nitroglicerin, aspirin, DDT, dopamin, heroin, morfij, penicilin, progesteron, talidomid, B12, deoksiribonukleinska kiselina (DNK), kinin, fulereni i polietilen.Izložba je interesantna i za one koji nisu kemičari.

Polietilen

Polietilen pripada skupini sintetičkih  polimera velikih molekula koji je vrlo stabilan  i otporan na sve kemijske reakcije i vremenske uvjete. Izraz plastika najprije se upotrebljavao za polietilen, a danas je sinonim za gotovo sve polimere. Otkriven je 1898. i danas je najjeftiniji (cijena 1 €/kg), najčešće se proizvodi, a nalazi se  gotovo svugdje  - u odjeći, automobilima, kućanskim potrepštinama. Plastika  ima životni vijek od nekoliko stoljeća i zato je prijetnja za okoliš.
Kada plastični predmet iskoristimo pitamo se što činiti s njim. Najlakše ga je baciti u smeće, zato plastika ima velik udjel u komunalnom otpadu(oko 23 %). Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja,  što sve zajedno utječe na  opadanje kvalitete ljudskog  života. Plastične boce pa čak i odbačeni plastični upaljači za cigarete ispunjeni benzinom plivaju po oceanima, talože se na obalama i truju biološki svijet. Zbrinjavanje rabljene plastike jedan je od prioriteta u zaštiti okoliša pa je i recikliranje važan segment industrije polimernih materijala. Plastika se dobiva iz nafte i zato sve proizvedeno od nje valja promatrati kao skladište nafte koja je vitalna za  život ljudi. Neke vrste sortiranog i razmjerno čistoga plastičnog otpada mogu se ponovno upotrijebiti i izravno preraditi u gotove proizvode ili se toplinskom obradom i razgradnjom regeneriraju u polazne sirovine monomere. Etilen CH₂ = CH₂  je monomer iz kojega se dobiva polietilen (-CH₂-CH₂-)n. Čitaoci koji žele više znati o plastici i gumi mogu pročitati predavanja za studente koja je napisao prof. dr. Matko Erceg

Isto tako valja pogledati i dvije pregledne tablice iz Tehničke enciklopedije. Prva je o podjeli i svojstvima polimera , a u drugoj su navedeni glavni postupci obradepolimera.  

Znak za recikliranje koji se nalazi na etiketama mnogih proizvoda. Dizajn G. Anderson 1970

Iz  knjige  M.F:Ashby: Materials and environment,Elsevier,  2009 prekopirao sam oznake za polimere koje  valja znati kada se pristupa oporabi.

Oporaba ili recikliranje otpada je svaki postupak ponovne obrade zbog njegova iskorištenja u materijalne i energetske svrhe (NN 178/04), a obuhvaća postupke kojima se zatvara tok materijala i proizvoda zbog gospodarskih i ekoloških ciljeva.

Postupci oporabe 
plastičnog otpada su: 1. materijalna oporaba, 2. mehanička oporaba, 3. kemijska oporaba, 4.otopinska oporaba, 5.energijska oporaba.

Mehanička oporaba - najpoznatiji oblik oporabe polimera je taljenje. Plastični otpad prevodi se toplinom u taljevinu te se od takvog reciklata oblikuju novi proizvodi. Tako se može ponovno iskoristiti oko 80 % plastomera homogene strukture. Za dobivanje kvalitetnog reciklata vrlo je važno otpad pravilno sortirati i oprati. Novi proizvodi koji se dobivaju od reciklata su:  folije za građevinarstvo, mulch-folije, termoskupljajuće i strech-folije. Reciklat PVC se obično koristi za proizvodnju cijevi.

Kemijska oporaba dijeli se u dvije kategorije: 1. depolimerizacija (hidroliza, glikoliza, alkoholiza, acidoliza, aminoliza) 2. termoliza koja se opet dijeli na rasplinjavanje,  pirolizu i hidriranje.

Energijskom oporabom iz plastičnog otpada - koji se više ne može uporabiti - dobiva  se energija. Kalorijska vrijednost plastičnog otpada  je ~ 35 MJ/kg. No, valja paziti da se  otpad od polivinilklorida (PVC) ne pali u spalionicama, jer kroz dimne plinove nastaje emisija klorovodične kiseline (HCl) poznate pod imenom solna kiselina čime se stvara velika šteta za okoliš. Zato je energijska oporaba najjeftiniji, ali društveno najmanje prihvatljiv postupak oporabe plastičnog otpada. Energijska oporaba plastičnog otpada se provodi u spalionicama komunalnog otpada (zajedno s ostalim otpadom) u svrhu dobivanja topline i električne energije. Automobilske gume se često spaljuju u cementnim pećima kao dodatno gorivo. Spalionice  su bolno ekološko pitanje i o tomu bi se moralo javno raspravljati. Kako to rade Nijemci? Na linku se vidi načine oporabe.

Analize polimera s drugim materijalima.
U javnosti se sve više diskutira o ekološkim problemima vezanim primjerice uz plastične vrećice, zatim o tomu kojoj ambalaži dati prednost - staklenoj, plastičnoj ili čak aluminijskoj. Ekološko-ekonomski pristup rješavanju tih problema mora uzeti u razmatranje nekoliko čimbenika: potrošnju energije, vode, emisiju CO₂  i ostalih štetnih tvari u okoliš. Kad je u pitanju potrošnja ljudskih dobara mora se razlikovati pohlepa i rastrošnost kako pojedinca tako i cijelog ljudskog društva.

Papirnate i tekstilne vrećice nemaju prednost pred plastičnima, ali to ne znači da se svaka plastična vrećica nakon jedne upotrebe odmah baca. Za proizvodnju plastičnih vrećica potroši se 38 L/kg vode, a za papirnate 1200 L/kg, odnosno 30 puta više, dok se energije troši oko dva puta više za plastične vrećice.

 Austrijanci troše godišnje oko 400 vrećica s pretpostavkom kako je slična potrošnja i kod nas onda godišnje 0,8 kg plastike trošimo po stanovniku za  proizvodnju plastičnih vrećica.   

Pri proizvodnji jednolitrene PET boce potroši se 5,3 MJ/L energije; za bocu od polimera HDPE  3,8, za staklenu 6,7,  za aluminijsku 9,5, a za čeličnu 3,3  MJ/L.

Gustoća polimera je 7,8  puta manja od čelika i 2,5 puta manja od stakla pa to daje veliku prednost  polimerima pri proizvodnji ambalaže. Upriloženoj tablici navedeni su podaci o proizvodnji i recikliranju materijala: polietilena (PE), polietilentereftalata (PET), stakla i čelika iz kojih se mogu razbrati glavni podaci o utjecaju na okoliš. U toj tablici navedeni su podaci prema masi materijala pa je polietilen lošije plasiran od  čelika i stakla po potrošnji energije i vode. Konstruktori mnogih  proizvoda moraju detaljno izraditi eko-proračune kako bi se što više zaštitio okoliš. Uspoređujući mehanička, toplinska, električna i ekološka svojstva plastike konstruktori gdje god mogu zamjenjuju plastikom metalne dijelove kod automobila i kućanskih strojeva. Ali i potrošači moraju slijediti važna upozorenja oko korištenja i  sortiranja polimera kako bi se smanjila potrošnja gdje god je to moguće. Zbog toga idite u dućan s cekerom ili platnenom torbom kako bi se smanjila potrošnja plastičnih vrećica.

__________________________