O mojim precima

Posvećeno Jožini, Franceku i Barama-mojim precima.

Kada se susretnem s nekim prijateljima koji rade u tvrtki,  odakle sam otišao u mirovinu, osjećam se nelagodno.  Zašto?  Meni je Vlada omogućila da dobivam redovito mirovinu, dok njima nije omogućila redovitost plaća. Kao da je socijalna pravda  nestala,  pravo bilanciranje društvenim dohotkom  je nestalo prema nekim čudnim ekonomskim doktrinama.

Naši djedovi su u neimaštini  dijelili hranu (krumpir,  kukuruz, repa) s domaćim životinjama. Oni su bili čvrsto vezani s prirodom  i ponašali su se prema latinskoj mudrosti : što priroda uči ne može nitko poništiti. Djedovi su  pomno bilancirali potrošnju prinosa sa livada i oranica.   Na  nedavno održanoj  izložbi zdrave hrane jedna starica pripremila je kolač od oklasaka. Oklasci  i mekinje  su bile prema potrebama hrana i za životinje i za ljude!

Budimo iskreni svi tražimo uzroke  i pojašnjenja zašto činovnici dobivaju redovito plaću a radnici ne. Koji bi to mogli biti uzroci? Po nezaposlenosti radno sposobnih ljudi smo na trećem mjestu u EU. Badava  zauzvrat volimo spominjati  kako smo u nogometu po FIFA klasifikaciji na 4 mjestu. Slušam na TV doktoricu Jasnu Radas (stekla dva doktorata u Americi)  kako nemamo “apsorpcijski kapacitet“ da se temeljito uhvatimo  s inovacijama i patentima. Po inovacijskim indikatorima smo na 25 mjestu od 35  europskih država. Svjetski  forumu Davos-u, na svojoj web stranici, daje opsežne svjetske rang liste konkurentnosti gospodarstva od 142 države. Upada mi u oči, od  mnoštvo ekonomski i socijalnih indikatora,  kako smo na 139 mjestu u poljoprivrednoj politici. U nekim indikatorima i nismo tako loši. Nezaposlenost, inflacija, agrarna politika i konzumerizam imaju mnogo  poveznica s našim gospodarstvom. Ekonomisti nas uče   Phillipsovu krivulju i Okunov zakon iz čega se vide odnosi između nezaposlenosti,  inflacije i BDP-a. Te krivulje i zakoni ne vrijedi u nas jer imamo 27% sive ekonomije.

Očekujemo  „mesiju“ koji bi „stao na loptu“ te pravilno usmjerio gospodarstvo, informatičkim rječnikom rečeno, koji  bi društvo postavio na neke default  postavke, nakon čega bi ono  pravilno funkcioniralo i nazvali bi ga dobrim društvom. Ali koje su to default  postavke?  Nekim misaonim pokusom ili analizom  treba  životne prilike  vratiti vremenski unatrag kako bi se vidjeli današnji procesi u društvu i obiteljima . Do kojeg vremenskog razdoblja? Može se početi i od druge stranice Biblije gdje stoji: Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti. (Post 3-18,19)

Bolje, pogledajmo unatrag samo  dvije ili tri generacije ljudi u našem društvu . Uzmimo  život mojih djedova-poljodjelaca kao model za  default  postavke današnjeg društva. Zašto? Prvo: sve silnice društva usmjeriti da se popnemo u višu „svjetsku ligu“ iz 139  mjesta loše politike u agraru, što će biti početak  mnogim poslovima. Drugo: Oni su živjeli  po biblijskim mudrostima i jeli su kruh u znoju svog lica. Mirovine su im bila djeca , koju su učili  četvrtu Božju zapovijed: poštuj oca i majku da dugo  živiš i dobro ti bude na zemlji . Neki će mi  protusloviti : danas je  drugo vrijeme,  druge prilike, druge mogućnosti  i nije moguće  „gradi kotac ko otac“.. Velik ekonomist J.K. Galbrait napisao je 1996.knjigu. „Dobro društvo“  gdje tvrdi: „U dobrom društvu postoji samo jedno dominantno pravilo, mora se odlučivati o društvenoj i ekonomskoj suštini u svakom pojedinom slučaju. Ovo nije doba doktrina; ovo je doba praktičnog rasuđivanja“. Danas valja  prihvati i neke   protokole (Kyoto)  ekološke ekonomije, koje upućuju također na promjenu načina gospodarenja i uspoređivanja situacija prema ranijim ekonomskim  školama.

Djeda po ocu, Jožinu, tako ga je zvala baka Bara,  nisam poznavao, jer je umro godinu prije nego što sam se rodio. Po  njemu su mi dali ime Josip. No, sjećam se po majci djeda Franceka.  Bio sam malo dijete kada mi je dao suhi sir koji, nije mogao jesti, rekavši mi, kako ja imam već jake zube za jesti tvrdi  sir. U to vrijeme starci nisu imali više svoje zube i nosili su u džepu male nožiće  pipiće, koji su im služili pri jelu za sjeckanje slanine, suhog sira i tvrdog  kruha. Obe bake zvale su se Bare koje su ukupno rodile 17 djece. Moja majka bila je najmlađa  jedanaestero  dijete, koju    baka nije voljela, barem tako je tvrdila moja majka.   Djed Francek rodio se 1864. Tada je održana Prva  dalmatinsko-hrvatsko –slavonska  izložba s 3776 izlagača u četiri odjela: stočarstvo, prirodni i gospodarstveni  proizvodi, obrtni predmeti te   umjetnine i starine. Jožina je rođen 1871. godine kad  je počela  i odmah propala Rakovička buna. Eugen  Kvaternik tada već osniva Privremenu narodnu  hrvatsku vladu.  Proglas  te Vlade  kao cilj ustanka  navodi oslobođenje  naroda ispod  švapsko-mađarskog  gospodstva.

Moji djedovi i bake rođeni su vrijeme kad se iz agrarne i manufakturne proizvodnje rađa industrijska proizvodnja u tadašnjoj Europi. Godine 1870. u Rijeci je prijavljen prvi parobrod,  a 1873. godine otvorena je i željeznička pruga Zagreb-Rijeka. U to vrijeme se za težačku nadnicu moglo kupiti 6,5 kg kukuruza čija je cijena bila 5,8 krajcera. U Rudama je 1855. godine postojao rudokop te talionica željeza i bakra s parnim strojem od 17,6 kW. Bio je tu i prvi kemijski laboratorij gdje su se primjenjivali postupci za raspoznavanje bakrene i željezne rudače. Meni je to  važno jer  meni je radno mjesto bilo  u kemijskom laboratoriju. Podaci koji potječu iz  statističkog atlasa 1875.- 1915. za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju govore nam kako se tada živjelo. Živjelo je prosječno  8,5 ljudi  po domaćinstvu,  dok danas po kućanstvu živi  samo 2,6 ljudi. U mojem rodnom selu 1857. godine bilo je 137, dok ih je  1960. bilo 446 ljudi. Tada se  znakovito ojačalo demografsko stablo Hrvatske. Danas imamo demografski pad stanovništva s 2,1 promila  godišnje.  Kada se rodio moj djed Jožina na Zemlji je živjelo 1,38 milijardi ljudi. Tada se u svijetu trošilo 1,12 tona ekvivalentne nafte po stanovniku. Godine 2005. bilo nas  je 6,48 milijardi, a trošili smo  energije koja odgovara ekvivalentu od 5,04 tona nafte[i] po stanovniku, što znači oko pet puta više ljudi  ali i ogromne potrošnje energije  po stanovniku .

U katastarskoj općini Samoborski Klokočevac u pet sela (Otok, Lug, Bobovica Sv Helena, Klokočevac) živjelo je 1913. godine[ii] 919 stanovnika na  1548 katastarskih jutara=890,7 ha , što iznosi  0,966 ha obradive zemlje  po stanovniku. Na navedenoj katastarskoj opčini  živjelo je 103 ljudi po četvornom kilometru Tada je bila gustoća stanovništva u Hrvatskoj  63 stanovnika po četvornom kilometru. Danas Hrvatska ima 78 stanovnika po četvornom kilometru i 212 stanovnika  po  četvornom kilometru obradivog  zemljišta, što čini 0,47 ha po stanovniku.[iii] Ovi podaci o gustoći stanovništva po obradivom zemljištu  prikladni su danas za usporednu analizu, jer imamo  više od milijun  hektara ne uzoranih njiva. Na području današnje  RH godine 1939. ( tada su moji djedovi bili već starci) bilo je oko 3200000 ha, dok je 2003. bilo samo 1077000 ha oranica, vrtova i voćnjaka. Bojim se analizirati današnje stanje.

Grubo gledano gustoća stanovništva je približno podjednaka unutar sto godina, pa se mogu uspoređivati i mnoge gospodarstvene  aktivnosti glede održivog gospodarstva što je danas  poštapalica u političkim govorima.  Naši su djedovi imali održivu poljoprivredu. Nismo se namnožili, kao stanovnici drugih zemalja u svijetu i u Europi. Živimo na svojoj „hrvatskoj grudi“ u skoro podjednakoj gustoći stanovništva  gotovo cijelo stoljeće, pa zato valja prihvatiti neka djedovska mišljenja i djelovanja koja mogu biti primjenljiva  danas. Oni su težili k mnogim vještinama  i znanju i nisu se uzdali u Vlast  kao što se danas  uzdaju neki nezaposleni ljudi tražeći: dajte mi posao za kojeg sam se školovao. Amerikanci tvrde; škola ti pomaže da se snađeš u izmjenljivosti prilika svakodnevnog života.

Deda  Jožina bavio se iz nužde i trgovanjem blaga. Povrijedio je desnu ruku pa kao invalid nije mogao raditi ni sjekirom ni kosom. Svinuta šaka služila mu je tek toliko, da je mogao grabiti krmu i lišće. Kako je već imao petoro djece počeo je trgovati blagom. Hodajući po različitim sajmovima, kupovao je mršave krave i volove,   dohranjivao ih i na tomu zarađivao. Mama mi je pričala,  dok je ona sa strinom Barom nosila na glavi hranu za svinje i krave iz njive, koju zovemo Blatnica,  volovi su se u štali  počivali kako bi se što više pomogli na kilaži  tj. udebljali.

Deda  Francek imao je malu  užariju uz to što je bio poljodjelac. Bio je i seoski veterinar , jer  je znao  kastrirati  mlade svinje  telad i ždrjebad. Mora da je bio i cijenjen u selu i općini , jer  su ga suci koristili kao sudskog vještaka u  mnogim građanskim parnicama.  Čitam u povjesnici  župe Sv. Anastazije, kako je on bio u odboru  za nabavu zvona. Naime 1917. zbog ratnih  potreba država je uzela crkvena zvona , nova su nabavljena tek 1927 godine. U  štampanom knjižici (iskaz prinosa i prinosnika) pronalazim zapisane svoje djedove kao darovatelje za nabavu zvona. Bio je to ondašnji samodoprinos. Oni  su dali; Jožina 100 Din. a Francek 314 Din. Francek je napravio  u svojoj užariji užad za zvona  bez novčane nadoknade. Nadnica za težake u to vrijeme je bila 8 Din. U župnom zvonarskom statutu  je napisano kako se darovateljima, kao što su moji  djedovi,  trebaju kod pokapa,  zvoniti sva četiri zvona.

Djed Jožina i baka Bara živjeli su u mladosti u takozvanoj kućnoj zadruzi[iv].  Bilo je petero braće i svi su živjeli zajedno, radili u istom dvorištu i na skupnim njivama,  blagu  i istim oruđem.   Ta  kućna zadruga   brojila je za stolom  dvadeset sedmero ljudi. Francekova obitelj imala je za stolom  dvadeset dvoje ljudi. Većina današnjih svjetskih  tvrtki broje toliko zaposlenika. Kod blagovanja muževi su sjedili za stolom, a žene bi ponekad držeći malu djecu stajale kraj njih.  I tako su se hranili. Jelo se iz jedne ili dvije zdjele žlicama. Vilica nije bilo pa se i salata jela žlicom. Tada su samo gosponi jeli salatu vilicama govorila je moja baka. Za rasvjetu ili posvit  prostora služile su lojanice i luči. Hrana odjeća i obuća proizvodila se u obitelji.

Ove paralele s mojim djedovima navodim, kako bi se shvatilo, da se živjelo vrlo teško, ali su oni imale čvrsta načela u gospodarstvu, koja kao da smo ih izgubili. Gospodarstvo u bilo kojem  ekonomskom sustavu temelji se na: zemlji,radu i kapitalu što nije  posve bitno nama, koji pretežno  živimo u gradovima, a bilo je bitno   naših djedovima. Mnoge mikro i makro ekonomske značajke svakog društva mogu se izučavati na modelu seoskog gospodarstva. Na mlađe se prenosio nauk: Tko neće da radi ,neka i ne jede“ ili  „Ako ne pokupiš ono što ti je Bog dao krepat  ćeš od gladi“ , Posadi barem jedan krumpir dobit ćeš tri . Djeda Jožina je rekao:“ bolje premitati svoj pepeo nego drugome zlato“ Nije li to i danas okosnica,   kada se govori o „start up“ bilo kojeg  posla  u obitelji i društvu.

---

[i] Dodds  K.Walter,: HUMANITY FOOTPRINT,  Columbia University Press  2008 New York  ,str  215

[ii] Političko i sudbeno razdjeljenje i repetitorij prebivališa Kraljevine Hrvatske i Slavonije, sastavio: Kr. Zemaljski  statistički  ured u  Zagrebu 1913 g.  str 48

[iii] Europa ima gustoću stanovništvaa 100 st/km² . U gradovima  živi 75% ljudi Europe.

[iv]  Današnja terminologija:Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest ekonomska jedinica

kućanstva koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom bez obzira na njenu

namjenu, odnosno bez obzira na to jesu li proizvodi za tržište ili samo za

vlastitu potrošnju. Pojam je preuzet iz Strategije razvitka hrvatske

poljoprivrede koja je donesena 1995., i usklađen je sa statističkim pojmom

poljoprivrednih kućanstava EU-a. Pojam "obiteljsko poljoprivredno

gospodarstvo" uveden je u statistički sustav poljoprivrednih statistika u 1998.

Dotad su se koristili pojmovi "individualno gospodarstvo" i "individualni

proizvođač".

Kesten i grob

Svakodnevno idem kroz pretežno kestenovu šumu koja će biti posjećena za nastavak izgradnje groblja  Otruševac.  Širenje groblja se provodi prema planovima koji su prihvaćeni  zakonskim procedurama i propisima. Stablo kestena je pravo bogatstvo  jer daje:  hranu, „čuvar!“ je 200 l podzemnih voda i udio je u  bio-raznolikosti prirode. Na kraju svog života  kesten može biti i ogrjev.  Kesten  izumire u svijetu i u nas. Kako produžiti život toj  šumi? To izgleda kao nemoguća misija,  jer i groblja su potrebna. Drvo, pa i grob su  svetinje  koje valja cijeniti. Čemu dati  prednost, kada se zbog groblja  betonizira  šumsko tlo? Time narušavamo ravnotežu u svojoj životnoj biosferi. Tema je životna,  gospodarstvena  i ekološka. 

Vezano uz biosferu UN-a održavaju već  40 godina različite konferencije  . Koliko čovjek  „jede“ svoju majčicu Zemlju  određena je veličina koja se zove ekološki  otisak. Ova  veličina usko je vezana s pojmom održivosti ili održivog razvoja,  što sve čini temelje  treće generacije ljudskih prava na čisti okoliš, pravo na prirodne resurse . Ako čovjek koristi samo kapacitet biosfere,  koja se regenerira onda je to održivi razvoj. Mjerna jedinica  za ekološki otisak  je   globalni hektar po stanovniku  koji se piše s znakom [gha/st] -       kojim se označava površina i proizvodnost zemljišta i vodnih eko sustava, bilo gdje na Zemlji , potrebnih za proizvodnju  životnih resursa. Ujedno na toj površini se asimilira i otpad od proizvodnje dobara za ljudsku populaciju s određenim  materijalnim životnim standardom. Ekološki otisak stanovnika Hrvatske je 3,34 gha, što je dosta manje nego kod stanovnika EU(4,5 gha) ili USA (8,7 gha), ali ipak prelazi dopušteni kapacitet biosfere RH koja  iznosi 1,8 gha[i] . Stanovnik RH, ima samo  1,8 gha a „jede“ kruh“ iz površine (tla, vode i zraka) od 3,34 gha. Širenjem groblja povećava se ekološki otisak, a smanjuje se biološki kapacitet.

Prema načelu društvene odgovornosti svatko na svom radnom mjestu potrošnje i proizvodnje je  odgovoran da upozna osnovne principe i operacije s kojima se vode aktivnosti i poslovi oko prostora u kojem se živi. Pojam operacija  poznat je iz mnogih djelatnosti: iz matematike; četiri matematske operacije, medicine; operacija srca, tehnike; postupak, radnja u proizvodnom postupku, uprave; metode donošenje odluka oko PPUG i GUP-a. Zdravim razumom vode se  poslovi bilo gdje i bilo kada,  time da je potrebno  provesti mnogo operacija. Je su li operacije upravljanje prostorom zastarjele?

Zdrav razum određuje mnoge naše aktivnosti.  Ali zdrav razum nije uvijek  „zdrav“ jer uz mnogo pokušaja čini se i mnogo grešaka. Gospodari urbanog prostora; građani , političari i urbanisti   moraju tražiti pa i matematskim operacijama realne vrijednosti  mnogih sučeljenih nepoznanica. Primjerice, teži se da imamo čistu zelenu livadu, ali istovremeno i betoniranu halu za nova radna mjesta.

Urbanisti i političari i građani u javnim diskusijama tražili su stanja i uvijete  kod izrade  Prostornog plan i Generalnog urbanističkog plan Samobora o: racionalnom korištenju u prostoru  gdje, stanovanje, energetski zahtjevi, prometnice te osiguravanje zapošljavanja ne bi bile u suprotnosti s  okolišem i njegovim održivim razvojem.  Vrlo mnogo varijabli  urbanisti  stavljaju u model gdje se pomoću  mnogo jednadžbi  dinamički stimuliraju različita životna stanja u prostoru . Primjeri su vidljivi na ovoj adresi. http://www.systemswiki.org/index.php?title=Urban_Dynamics http://insightmaker.com/insight/661. 

Pobliže o GUP-i   PPUP Grada Samobora može se vidjeti na ovoj internetskoj adresi:

http://www.samobor.hr/web/datoteke/prostorni-plan-uredenja-grada-samobora/tekst/PPUG_Samobora_TEXT.pdf

Čitanjem ovih javni dokumenta vidi se kako predviđeni 40000 stanovnika živi na 25073 ha (250,73 km² )površine  tla Grada Samobora od čega se  predviđa 3046 ha ( 12% ) za  građevinsko područje. Ostale  površine su ovako zastupljene:poljoprivreda 2727ha, šume  18744, vodne  površine 42 i ostale površine 201 ha. Za groblja je predviđeno 25 ha. Za odlagalište smeća na Trebežu (prostor kraj sela Vrbovec)  predviđeno je 56,94 ha. Prema tome više je površina predviđeno za građevinsko područje  (betonizacija) nego za poljoprivredu.

 Kada se sustavno gleda život u jednom gradu onda se mora predvidjeti kako  je svaki građanin veliko „trošilo“. Direktno ili indirektno stanovnik grada u industrijaliziranoj zemlji  treba 208 t vode, 660 kg hrane, 3,1 kg fosilnih goriva, opterećuje kanalizaciju s  1,6 t otpadnih voda, i „proizvodi „ 200 kg zračnih onečišćavajući tvari.

Neke  ljudske potrebe današnjeg industrijaliziranog stanovnika  mogu se izraziti i preko površina  tla koje se moraju izbetonirat za njegove potrebe: neto stambeno zemljište 55 [m²/st] , za industriju i obrt 25 [m²/st],   škole i kultura 10 [m²/st]  ,  prometnice 25 [m²/st] ,  rekreacije parkovi i groblja 28 [m²/st].    i samo groblje 6 [m²/st].   . Ove urbanističke norme citiram kao donje vrijednosti iz njemačkog časopisa DBZ (5/87 str 991). Prema tome za 40000 stanovnika potrebno je 240000 m²  tj 24 ha tla za groblja.  U  PPU je predviđeno 25,96 ha. Što odgovara nekoj urbanističkoj normi  Ali zato za infrastrukturne objekte: struja, voda smeće potrebno je  površina od 2 do 4,2 [m²/st]  štp iznosi oko 16 ha a samo za Trebež je predviđeno 56,94 ha. 

Groblje u Mosburgu,

 Kada se govori o groblju kritičari  će reći pa svega 0,1% površina grada samobora trošimo na groblja i nemojmo cjepidlačiti.  Ipak  na kraju izvire pitanje:   možemo li malo revidirati PUP i izgradnjom  otvorenih  arkadijski zidova na grobljima, smanjiti površine šuma za potreba groblja. Ideja potječe iz slike  koju mi je poslao prijatelj Jurica Horvat. Sliku prikazuje dio groblja  grada Moosburga (Bavarska) koji ima 17000 stanovnika.

Počeo sam ovaj tekst pisati na Dan zaštite okoliša 6.6.2013. Pratim vijesti na portalima, gdje se spominje „Zeleni forum“ ,mreža 45 organizacija za zaštitu okoliša, koja traži od Sabora, da zbog nedostataka odbaci Zakon o zaštite prirode i vrati ga na doradu. Prijedlog zakona pogoduje investitorima „kaže“ Zeleni forum. Nedjelja je, dan prije ulaska RH u EU, dan kada si  potvrđujemo   kako smo  životno povezani s stanovnicima  država EU i kako nam „lijepa naša „ nije dostatna za život i zato ju moramo vrlo racionalno „ trošiti“  pa makar počeli  brojiti stabla kestena i čuvati ih.

---

[i] Dražen Simleša; Ekološki otisak ,TIM Press ,Zagreb 2010, str 175

Strategijom protiv ekonomskog rasta !?

Po starosti spadam  u  generaciju,  koja je u pučkoškolskoj početnici  čitala štivo o „Prvoj petoljetki“. U početnici je  pisalo, a mi pučkoškolci  smo to sricali slovo po slovo, kako ćemo poslije „Prve petoljetke“ imati  mnoge pruge, ceste, tvornice i škole. Jedna curica je rekla, kako bi voljela zaspati i onda se nakon pet godine probuditi da to sve vidi. No svi ostali odgovore u isti glas:- ne! mi ne bismo voljeli  spavati nego  sudjelovati u Prvoj petoljetki“.

 Radio sam u industriji 43 godine, usput bio sam oko 10 godina „pučki tribun“ tj.  odbornik u malo seoskom MO. Pratio sam povremeno;  petoljetke, vizije , strategije,  smjernice, planove koji su bili pisani u   „visokim politbiroima“ . Pitao sam se, kako mogu kao građanin, pomoći da se ostvare navedeni  ciljevi . Čemu te strategije ? ako nije uključen svatko kome je ona namijenjena.

Učio sam kako se u provedbi  različitih  planova i strategija  mora imati  sustavni pristup koji se izvodi u  „tri koraka“:

Prvi  korak: opis stanja u društvu, gradu i obitelji, a definiran je pitanjima: ,gdje smo? i što imamo. ?

Drugi korak: traži se odgovor na pitanje: što želimo i koji  nam je cilj?

Treći korak: uključuje  detaljni opis faza provedbe strategije: kako i s kim,  kuda i kada doći do cilja?

Taj treći korak se najčešće ne izvede dobro ili se uopće ne napravi.

Većina ozbiljni tvrtki dostigne samo 63%. vrijednosti  ili ciljeva navedenih u strategijama tvrdi  se u knjizi (Harvard Business Review str 211 (2011-02-08). by Michael E. Porter) „What Is Strategy?" Svjedoci smo što su strategije općenitije to su rezultati postignutih ciljeva manji.

Najčešći razlozi da se strategije ne mogu  dobro izvesti  su: neadekvatni  i nedovoljni resursi,  loša komunikacija, nedovoljno definirane akcije za provedbu.

Danas stalno slušamo  na udarnim vijestima o razini postignutog  BDP-a gdje se navodi, kako se nije obistinio  planirano  povećanje  BDP za  2 ili 5 % nego je u padu u odnosu na  prošlu godinu za 0,5 ili 1,5% Usput novinar navede usporedbe kako će Kina imati povećanje BDP za 8 ili 9% a EU toliko i toliko. Malo se streseš  kada to  čuješ , jer negativna  vijest se mora širiti to je posao novinara. Nasuprot, pozitivna vijest je stalni   rast  BDP-a,  bez veze što  uzrokuje onečišćuje okoliša  i stvaranje smeća, s kojim ne znamo kuda ćemo?

Građani, kao i ja slušajući  vijesti obično se pitamo, kako učestvovati  da se planirani BDP ipak ostvari.

U  eko- literaturu  postoji  knjiga koja ima naslov: KRAJ RASTA (the End of Growth, Richard Heinberg) Više vidi: endofgrowth.com. Knjiga bi trebala biti  po naslovu nastavak   proročanskom dokumentu koji je publiciranprije 40 godina a zove „Granice rasta“

Zašto je došao kraj rasta ekonomije.  Je li to samo privremeno  ili   permanentno stanje? To je i to će biti  stalno stanje. Postoje  tri primarna  čimbenika koja stoje čvrsto na putu ekonomskom rastu.

• Iscrpljenost važnih minerala i mineralnih goriva. Zemlja je ograničena kugla, a ne beskonačna ravna  ploča s neiscrpnim izvorima za život.
• Negativni utjecaj na okoliš od prekomjernog  korištenje goriva i minerala, čime se stvaraju ogromni troškovi sanacija, koje nije moguće nadomjestiti. Čovječanstvo potroši za 300 sekundi  mineralnih goriva koliko je nekad trebalo 300 godina.
• Globalni financijski poremećaji zbog neznanja,  pogrešaka i „proždrljivosti bogatih“, ali i prevelikih socijalnih zahtjeva industrijskog društva.

 Kako živjeti ako nema rasta?  Ako  dođe do financijskog  kraha neće nastradati bankari nego obični ljudi.

Duboko optimistički vjerujem kako se taj zadatak  može riješiti.

Richard Heinberg navodi  podjelu razvoja ljudske vrste  u pet  vremenskih etapa. Prva etapa je kontrolirano korištenje vatre, druga-  stvaranje jezika za komunikaciju , treća - stvaranje poljoprivrede , četvrta – industrijalizacije, dok je peta etapa razvoja sada prisutna, gdje ljudi moraju naučiti živjeti na samo-dostatan način. Dakle ,sve čimbenike staviti pod lupu, te se riješiti predrasuda o stalnom porastu  životnog standarda.

Za početak,  ne čekati rješenje od Vlasti, niti  tražiti  samostalni put. Udruživanje društva  u male grupe ljudi  prema interesu,  stvarati će se mnoga korisna rješenja. www.transitionnetwork.org .

Mora se stvoriti tzv. tranzicijski  kooperativni duh među ljudima različitih uzrasta i sposobnosti  u  selima a naročito u gradovima. Neka se to nazove tranzijski gradovi ili sela. Zamislimo čelijsko ili kapilarno djelovanje Mjesnih odbora kroz edukaciju smanjenja konzumerizma i korištenje energije.   http://en.wikipedia.org/wiki/Transition_Towns.

Već se uvodi poljoprivreda u gradove USA.

Brojčano se (vidi tablicu)  mogu shvatiti  problemi odnosa u ljudskim   djelatnosti prema trošku i utjecaju na okolišu. U izradi navedene tablice ,slična periodnom sustav elemenata u kemiji, sudjelovalo je mnogo instituta u EU.  Ako se znaju kvantificirani odnosi onečišćenja i privređivanja , onda postoje ljudi koji mogu svoje vještine  iskustva i znanja prenijeti na druge ljude kako bi se zajedno riješili navedenih problemi . Primjerice netko zna o vrtu, netko o toplinskoj  zaštiti  zgrada, netko o programiranju baza podataka koje mogu koristiti u  lakom snabdijevanju i prijevozu ljudi, hrane i ostalih roba. Ništa se ne baca i ništa se suviše ne troši. Proizvodnja hlača troši mnogo energije s kojom se onečišćuje okoliš. Možda neke hlače,čak pokrpane, mogu biti poklonjene. To je tranzicija među ljudima.Tvrtke mogu stvarati svoje "think tank-ove" gdje će  uskladištiti i koristiti sve ponuđene ideje.
 Bolje je  uštedjeti   kWh energije i  litru vode, nego proizvesti  kWh energije i  iscrpsti  litru vode iz  podzemnog  izvora. To je pozitivan proces a nije naveden ,sumiran u BDP-u.

Ja sam pokušao subjektivnom analizom  procijeniti kako su  „složeni „ považnosti ciljevi strategije Grada Samobora 2013 -2020. Ako se uzmu hrana, prijevoz i zgrada kao najvažniji  skupovi današnjeg gospodarstva, onda ciljevi strategije nisu složeni najbolje.  Naime svega oko 5% ciljeva je određeno prema problematici hrane a trebalo bi biti oko 33% kao što je navedenu u tablici. Isto se odnosi i na prijevoz.

Uz ovaj post prilažem fotografiju drveća koje su  napale štetočine  bršljan i imela .

Nekad su ljudi koristili imelu za ljepilo i lijek ,dok su bršljan koristili kao pleter za plotove okućnica i vrtova.

Bršljan se  lako vidi u  šumama Stražnik , Stojdrage   i  Cerine  kraj Smerovišća.

                                                Šume  napadnute štetnim bršljanom

Bršljan iscrpi drvo do te mjere, da se koren od drveta posuši i drvo se sruši. Bogatstvo šume očituje se kroz stabla  iznad i  korenja ispod zemlje. Bogatsvo  šume je pitka voda koja je "uskladištena" uz korijen drveća. Stabljika  bršljana je ogrijevno drvo! Pitanje koje ću danas postaviti na tribini Gradonačelniku:  je li eliminacija bršljana kao napasnika  šuma treba biti  jedan od ciljeva u Strategiji Grada? Nezaposlenih mladih ljudi imamo u Gradu koji se mogu uključiti u taj zadatak.  

 Naši djedovi koji nisu znali što je strategija ili  BDP, imali su uzrečice : valja trošiti koliko nam je Bog dao, ili  krpež i trpež drži  ovaj svijet. Takve uzrečice anuliraju postojanje  ekonomskog rasta i želja porasta životnog standarda kakvog smo do sada imali.

Brend Sv.Josip

Bonum est diffusioum sui - Ono što je dobro želi se raspršiti

U globalizaciji  valja sve „brendirati“ (branding):  produkte, dresove nogometne reprezentacije, baštinu, pa čak narod i državu. Brend  znači: sorta, marka, vrsta, tvornički žig i to takav, koji u što širem prostoru i vremenu stvara kod ljudi prepoznatljiv identitet i osnažuje povjerenje u njega. Brendovi mogu biti i nebeski sveci. Mnoge države (Irska) i gradovi (Split, Dubrovnik) imaju svoje  nebeske zaštitnike,  koje štuju,  koristeći ih kao brendove. Slavlja nebeskih zaštitnika se prenose iz koljena  na koljeno, čime se širi prosperitet i kulturu  naroda i prostora.

Prostor ili „sveto tlo“, gdje živi jedan narod, može se usporediti s biocenozom životnih zajednica raznovrsnih biljnih i životinjskih organizama na određenom staništu. Narod mora na sve načine voljeti i štititi svoja „staništa“, pa makar koristili i nebeske zaštitnike. Mnoge silnice djeluju da se staništa rasprše i unište.

Radio sam anketu s poznanicima koristeći dva  pitanja::  Znate li tko je nebeski zaštitnik Iraca? Mnogi   odmah odgovore:“ Sv. Patrik! Na isto pitanje, a tko je nebeski zaštitnik  Hrvatskog naroda ,  mnogi  nisu znali  odgovor,  iako je to već više od 300 godina Sv Josip. Naime, 1687 godine Hrvatski Sabor je izabrao Sv. Josipa  za nebeskog zaštitnika  Hrvatskog Kraljevstva tj hrvatskog naroda. Mislim kako  svjetska  prodaja crnog  irskog piva „Guines“,  povezuju Irce sa  Sv. Patrikom.  To je dobar marketinški potez Irske, u prodaji „Guines“-a,  po  svijetu. Zašto se ne zna u nas –ne u Irskoj- za Sv. Josipa našeg nebeskog zaštitnika?  Provjerite ovu godinu slijedeće događaje  i donesite zaključak:   Sv. Patrik se slavi širom svijeta 17 ožujka, što će biti vijest  na HTV- Dnevniku. Crkva  u Hrvata slavi Sv. Josipa  19.ožujka i to neće biti na TV Dnevniku?! Barem takova je bila dosadašnja praksa HTV-a.

Moram priznati kako i ja nisam znao (nisu nas to učili u školi?!) nebeskog zaštitnika Hrvatskog naroda, dok nisam pregledao molitvenik  moje pokojne majke Jelke. U  njezinom molitveniku je bila sličica (kipec) 

molitve Sv. Josipu, kojeg je dijelio uzoriti kardinal Franjo Kuharić 1987 godine, povodom 300-godišnjice izbora Sv Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda. Zašto je Sabor preporučio  Sv Josipa  za zaštitnika našeg naroda i pod kojim tadašnjim prilikama ? Usput, postoji li neka analogija ondašnjih s današnjim prilikama i događajima?

Vitraj Sv Josipa u crkvi Sv.Anastazije u Samoboru

Kakovo je to bilo življenje Hrvatskog naroda u povijesnici  XVII stojeća? To je vrijeme ispunjeno isprepletenim  ratovima  između careva ili kraljeva s močnim velikaškim porodica. Jasno, valja dodati  i  tadašnje vjerske ratove ,s najžešći ratom protiv Turaka. Turska  je bila tada velesila, koja je osvojila  većinu današnjeg našeg životnog  prostora. Brojne porodice izbjegle su iz  Slavonije , Dalmacije Bosne i Hercegovine, Like, prostora između Kupe i Une i smjestile se od Karlovca   oko Varaždina i Čakovca. Stanovništvo  je bilo opterećeno stalnim novačenjem i vojnim porezima.  Uz te nedaće, vlada veliko siromaštvo, bolesti i strah od kuga iz  turskih prostora. Hrvatski Sabor utječe se  1687.zagovorom Sv Josipu,  jer prijeti izginuće našeg naroda.

Tada je bio  Hrvatsko-slavonsko –dalmatinski ban Nikola grof Erdedi (1665-1693). Turski Sultan je bio Muhamed IV (1648-1687) iz kuće Osmanaove) .U  Francuskoj vlada „kralj sunca“Ljudevit XIV (1643-1715) u Austrougarskoj  je vladao kralja Leopold I (1657-1705). Zagrebački nadbiskup je bio Martin Borković(1667-1687)To je doba znanstvenih velikana: Spinoze, Newtona, Lebnitza . Kod nas se u Varažinu i Zagrebu  osnivaju isusovačke gimnazije (poznati kolegiji,Juraja Habdelić-a1636) a u Lepoglavi redovnici Pavlini djele svojim studentima već i doktorate.

 Najveće porodice Zrinski i Frankopani, koji su tada bili  feudalni vladari u Hrvatskoj, čuvali su svoje pravice, protiv apsolutne vlade Austrougarskog dvora,  pomoću  zlatne bule Andrije II (1205 -1235) koja im je osiguravala veliku autonomiju.

Njemačka soldateska je ispunila kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, kako bi tobože pomagala u ratu s Turcima, a zapravo su pljačakali  haračili i pustošili  zemlju. Mržnja na Njemce je bila skoro veća nego protiv Turaka. Naročiti sukob između plemstva i kralja dogodio se nakon rata s Turcima  1663-64. kada su krščanske čete pobjedile Turke kod Szent Gotharda u zapadnoj Ugarskoj i kada je sklopljen  sramni mir u Vasvaru po kojem Turci pridržavaju u posjed svu zemlju kojom su vladali prije Zrinski i Frankopani.  Na saboru u Požunu (Bratislava)  1687. Habsburgovci su  isposlovali zbog vojnih pobjeda, pravo nasljedstva po muškoj lozi u Hrvatskoj .To je dalje značilo,  kako se kralja neće birati u Hrvatskoj,  čime se Plemstvu dokida otpor vladaru, po Andrijinoj zlatnoj buli  iz XIII stoljeća.

Zrinski i Frankopani traže  pomoć po Europskim dvorovima, pa čak ju traže i od Turaka, što dovodi do zavjere hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Hasburgovaca. Epilog te urote je žalostan i poguban za Hrvatski narod. Petar Zrinski otišao je u Beč da se opravda, zajedno sa šurjakom mladim Franom Krstom Frankopanom. Obojica su optužena za urotu i mačem smaknuta  30 travnja 1671 godine. Međimurje koje je bilo vlasništvo Zrinski  pripalo je odmah kraljevskoj komori u Beću. Kralj Leopold I  prodaje Međumurje markizu de Prye koji je bio uveden  u posjed 1698. što je vidljivo u zemljišnjim knjigama zagrebačkog Kaptola.. Vinko Žganec koji je sakupljao   hrvatske pučke popijevke iz Međumurja napisao  je 1924.  kako su jezik i pjesme  sačuvale Hrvate u Međumurju  od svi mogućih ratova preotimanja, preprodavanja i  izmjena granica, koja su stalno bila prisutna od onda  pa čak do danas. Poznata je pjesma, koja se usmeno prenoslila u Međumurju  : „Turki robe zeleno dubravo/porobili snehe i divojke/Po tem toga te mlade junake“.

Turci doživljavaju poraz kod Beća 1683  godine i povlače se polako iz srednje Europe. U  toj bitci pogiba i velikan  i tragičar našeg naroda Juraj Križenić koji se vraća iz Moskve natrag u Hrvatsku. Iako su Turci protjerani iz ugarsko hrvaskih krajeva do Skoplja,  ipak ponovo 1690. zauzimaju u Slavoniji  prostor od Virovitice  do Osijeka. Tek pobjedom Eugena Savojskog, Turci nakon sklopljenog mira 1699 .u Sremskim Karlovcima, vračaju   zemlju između Kupe i Une.  Od doba Sulejmana Veličanstvog  1521. do 1700, Turci su „držali u sendviću“ Hrvate sjevernije od Mure i Drave južnije od Kupe i Save.(vidi kopije iz knjiga; T.Macan: Povijest Hrvatskog naroda, ŠK. 1971 i S.Ježič: Život i rad F.K. Frankopana MH 1924.)

 Dubravačka Republika se tim mirom    oslobađa  trgovačkog i vojnog „pritiska“ Mlečana, dajući za uzvrat  izlaz Turcima na more kod Neuma i Sutorine  u Boki Kotorskoj.  Začudo, ta hrvatska granica ostaje  i danas, ali samo kod Neuma?!

Godine 1671 u Samoboru udovica Ana Jelisava Auersperg daje 6000 renski forinta za gradnju najveće u Zagreačkoj nadbiskupiji,  župne crkve Sv. Anastazije koja je građevinski završena 1675 godine.  Godine 1890 Samoborska Štedionica poklanja župnoj crkvi prozorski vitraj s likom Sv Josipa. U toj  crkvi kršen je  Josip moj djed i ja.  Davno je  utemeljena  bratovšina Sv Josipa u samoborskoj župi , koja je imala svoja pravila. Tako pod pravilom  br dva piše: Da bratovčinskeh  dečicu i družbu, na kuliko takvu  imaju ,Gospon Bog po putih njihovoga življenja tak vodi, da vsigdar po kerščanski, katoličanski živeti mogu .

Od onda, pa do današnjeg doba, Hrvatski narod se borio na tuđim teritorijima za svoje plemiće, te uz Hausburge,  Napoleona i  Hitlera: protiv Mađara, Šveđana, Bavaraca, Prusa, Talijana, Poljaka,  Rusa, Turaka i Engleza, Amerikanaca i Srba. Samo u Domovinskim ratom borio se naš narod za svoje „sveto tlo“ koji  traje od 1990.  do danas kako vojno, tako i pravno-ekonomski .

Pogledajmo malo povijesnu analogiju. Danas su „kapilarno“ prisutni  na našem tlu svi  gore navedeni narodi u različitim formama vlasti preko svojih velikih globalizacijskih tvrtki i banaka. Veliki trošak, na drugom mjestu iza hrane, otpada za građane Zagreba  korištenje usluga   IT-tehnologije; mobitela ,telefona, Interneta. Koristimo li mudrost bake Ane, mojeg prijatelja  Ljudevita,  koja je poučno rekla svojoj djeci: „nemojte kupovati ono što vam ne treba ,jer ćete na kraju morati prodavati ono što vam treba“?.

Trebamo li se opet  ponovo zavjetovati Sv Josipu, koji je zaštitnik Hrvata  i Katoličke crkva, da  nas  čuva od „izginuča“, pa kako god bilo naše ime i znamenje upisano u  poveljama EU ili Ujedinjenih naroda. U našoj državi štovanje, moderništički  nazvano brendiranje Sv Josip jest duhovna vrednota, kojom  pomažemo i potićemo  čuvanje materijalnih vrijednosti  koja se tako lako raspršuju i nestaju.

  

Red ili nered

Vidjeti svijet u zrnu pijeska i nebo u divljem cvatu; zadržati beskonačnost na dlanu ruke i vječnost u jednom satu . William Blake (1757-1827)

Ovaj stih smo nekad spominjali u laboratoriju, kada smo određivali granulometrijski sastav pijeska
važan za sastav betona i žbuka. Beton se u svijetu proizvodi u količini od 15,5 x 109 t/a i spada u
produkt kojeg najviše proizvode ljudske ruke. Znali smo, kako u veličini i razdiobi zrna običnog
pijeska, valja tražiti red koji je bitan za sastav, čvrstoću i cijenu betona.

U stvaralaštvu (stvaranje produkta a time radnog mjesta) prema mojoj analizi učestalosti pojmova
u inovaciji, pojam red dolazi na visoko četvrto mjesto. Mnogi od Vlasti (ubacujem se u domaću
politiku!) govore mi preko medija, investicija je uzrok i potreba stvaranja radnog mjesta. Odgovaram,
prije uzimanja kredita za re-industrijalizaciju Hrvatske, red je najprije koristiti u poduzetništvu
napuštene zgrade , pogone, štale, kokošinjce. U svakom poslu postoje obrtni i fiksni troškovi. Zgrade,
pa bile on i stare , spadaju u fiksni trošak za čije podmirenje ne treba uzimati kredite. Mnogo toga
prije valja staviti u red tj uraditi nego uzeti kredite za investicije.

No vratimo se na terminološko objašnjenje pojma red . Red je uređeno neko stanje bez nereda. U
mnogim izvedenicama u svakodnevnoj komunikaciji i praksi, red se pojavljuje primjerice u ovim
riječima: sklad, slijed, vrsta, klasa, poredak, urednost, redoslijed, čistoća, harmonija, stega (disciplina)
kronološki red, javni red, vozni red, dnevni red. Moramo priznati kako je divan ovaj sređeni svijet
oko nas. Za dobro i uredno stanje bilo čega i bilo gdje kada je: „sve je u redu“ govorimo
Ok, ili Okay, O.K što se smatra jednom od najpopularnijom i najučestalijoj engleskom
riječju na svijetu. Što znači OK? Postoji više tumačenja i mogu se pročitati u Wikipediji.

Biti uredan, ući se već u dječjim vrtićima. Naša unuka kada je došla u Zagreb iz njemačkog dječjeg
vrtića odmah je počela slagati u red cipelice njezinih novih prijateljica. Tetama u vrtiću je to bilo
malo čudno. Na selu se reklo: „po uređenom dvorištu vide se pravi gazda“. Kada neki investitor želi
kupiti neki pogon ili tvrtku, prvo ide pogledati kakav je red u radionicama i kako su uredno obučeni
radnici. Ako su u predvorju poslovne zgrade neke tvrtke, akvariji ili vodoskoci, a ispred zgrade skupi
automobili, to još uvijek ne znači da postoji uredan i pozitivan poslovni izvještaj.

Prema jednoj anketi jednog američkog strukovnog časopisa otkriće Periodnog sustav elemenata
se smatra najvećim dostignuće ljudskog uma . Dimitrij Mendeljev je je poredao poznate kemijske
elemente 1869. prema rastućim atomskim masama i sličnim svojstvima u tablicu od 18 stupaca i 7
redaka. Time je dobio temelj, na osnovu koje su se mogli otkrivati dalje, još nepoznati elementi i
njihova svojstva. Iako je bilo u antičkom dobu već poznato desetak, a francuski kemičar Lavoiser ih
je 1789. poznao 33 elemenata, ipak Mendeljevo otkriće je bilo presudno za daljnji razvoj ne samo
kemijskih znanosti, nego cjelokupne industrijske proizvodnje ljudskih dobara. Mendeljev je vidio red
unutar skupa od 66 kemijskih elementa koje su kemičari već tada poznavali.

Utemeljitelj genetike, svećenik prirodoslovac Johan- Gregor Mendel, Slovak je 1856 započeo
pokuse s graškom koji su trajali 7 godine. Oplođivanjem peludnim zrncima sjemene zametke između
visoki i niski stabljika, izučavao je sedam karakteristika ili obilježja; boju, oblik, veličinu graška,
mahune cvjetove, listove, kako bi ustanovio postoji li neki red u tom križanju i stvaranju hibrida.
On je pokusima ustanovio, kako svojstva ovise o dvije čestice u grahu koje se danas nazivaju geni.
Dugotrajnim pokusima Mendel je ustanovio omjer 3:1 tzv dominantnih gena prema recesivnim
genima.
U isto vrijeme K. Marx i F. Engels, pišući „Komunistički manifest“, pokušavali su stvoriti revolucijom
neku vrstu pravičnog reda među ljudima u socijalnom i proizvodnom pogledu. No, stvaranje reda
među ljudima po metodi „nema više klasni podjela “ stvorilo je mnogo mrtvih ljudi u zadnjih 100
godina.
Vidjeti red u pojmovima , pojavama i stvarima koji nas okružuje je vrlina, koja se ući u svakom
zanatu i struci. Zapravo, mnoge stvari u prostoru i mislima u glavi, moramo svakodnevno sređivati, kada ih želimo svrstati istaviti u neki red. Pravimo tablicu odnosa, matricu, gdje upisujemo u retke jednu vrstu pojmova ili brojaka, dok u stupce nanosimo funkcionalno povezane druge pojmove ili brojke. Programerima je važno prvo projektirati pravilne tablice odnosa, primjerice: dobavljač-sirovina- proizvod-prodaja-
kupac- cijena, kako bi ih mogli povezati u jedinstvenu referalnu bazu podataka. Nakon pojave
računala s bazama podataka povećao se red na visoku razinu u svim dijelovima društva, ne samo u
proizvodnji.
Norme ili standardi ,koje su praktični odraz ljudskog stvaralaštva, imaju po nekom redu, svojstva
materijala i predmeta unesene u tekst i tablice. Prve norme ili standardi bile su izmišljene da stvore
red u vojnoj proizvodnu metaka i pušaka. Metci su morali biti jednakih dimenzija kao i promjeri
puščanih cijevi. Red je kako mladi istraživač valja prvo proučiti norme, koje se odnose na proizvod i
proizvodnju, koju želi osvojiti ili poboljšati.
Kao mladi inženjer imao sam koncept stvaranja reda na mojeg radnom stolu, gdje sam
sve ideje ,dokumente svrstavao ili odlagao u mape, registre na kojima sam napisao
naslove: „materija“ „informacija“ i „energija“. To su tri „supstance“ koje su prisutne od fizičkih
zakonitosti do svakodnevnog kruha.
U proizvodnji industrijski roba prihvaćane su ISO 9001 norme koje su doprinijelo smanjenju škarta
otpada i smeća. No to nije dovoljno, valja integralno prihvatiti norme, ne samo u proizvodnji, koje
obrađuju sve gubitke uključujući i energiju i informacije. Budući je proizvodnja hrane od „njive
do stola“ najveći onečišćivač okoliša, mora se stvarati red u proizvodnji, paralelno obrađujući
sve relevantne i podudarne norme: Informacija:HRN ISO 27001:2006, Energija ISO 50001:2011,
Materija kvaliteta HRN ISO 9001;2004, Okoliš, HRN ISO 14001:2004, Hrana (kruh) HRN ISO
22000:2005 . Daljnji veći onečišćavajući okoliša su djelatnosti vezane uz promet i zgrade pa ih isto
treba povezivati podudarnim norama, kako bi se smanjilo onečišćenje i nered.

Nered je stanje i proces u okolišu i društvu protivno željenom redu. Stanje nereda se može mjeriti
veličinom entropija (znak S) u materijalnim , energetskim i informacijskim tokovima ili sustavima.
Tvari u stanju temperature na apsolutnoj ništici T=0 K imaju apsolutni red tj entropiju S=0 . Voda
u stanju leda ima manju tzv konfiguracijsku entropiju nego u tekućem ili parnom stanju. Primjer
onečišćenja ili nereda ili povećanja konfiguracijske entropije u atmosferi je emisija olovnih spojeva
iz benzinu kroz „auspuh“ automobila. To onečišćenje atmosfere mjeri se prema izrazu : S=R ln (V2/
V1) gdje je; ln=logaritamska funkcija, R= plinska konstanta 8,3 J/(K· mol) V1 =početni volumen
tvari, npr olova u benzinu, V2= završni volumen raspršene štetne tvari u atmosferi (smog).
Kad bismo nastojali selektirati i pospremiti razne otrovne kemikalije, npr. olovo iz benzina raspršenog
u atmosferu vodu ili tlo, to bi bio bezgranično obiman posao za što nemamo ni energije, ni vremena,
ni znanja. Priznajmo, kako spadamo u industrijsko društvo, gdje se prihvaća normalnom kobna praksa: „baci
škart, otpad smeće što dalje od sebe“ što stvara ogromne gubitke i štete. Kako doskočiti tom
zlu. Valja promišljati neku novu „ revoluciju“ smanjenja gubitka u proizvodnji , prekomjernoj
proizvodnji, nepotrebnom prijevozu , a o konzumerizmu da ne govorimo.

 Kada sam gledao ptičicezebe, sjenice, batokljune koje hranim ove zime s zrnjem suncokreta onda sam vidio njihovu disciplinu slično konceptu „JIT“ koji danas postoji u proizvodnji mnogih proizvoda. Ptičica uzme u trenu jedno

                              Ptice nam govore mnogo kada dođe zima i kada ih hranimo

zrno i dalje odleprša, druga već leti na hranilicu i tako redom.

„JIT“ Just-in-time ,“točno na vrijeme“ je revolucija u proizvodnji, koja nas čeka i kojoj valja stremiti.
Priča počinje iz Japana. Sustav samposlužne američke trgovine se sviđao direktoru Taiicho Ohnu
iz „Toyota“ Motor Company. Sviđala mu se raznolikost robe na stelaži s ponudom koliko mu treba
i kada mu treba. Prva misao mu je bila, kako mora konkurirati Amerikancima sa automobilima, ali
tako, da proizvodi mnogo raznovrsni automobila malih serija. Amerikanci su nas učili, proizvodnja
mora biti na Fordovoj-traci s velikim serijama proizvoda kako bi bila jeftina i brza. Dakle, Ohno
je okrenuo američki koncept i proizvodio mnogo vrsta automobila u malim serijama. Taj koncept
zahtijeva veliku disciplinu i red u pouzdanoj nabavi kvalitetnih dijelova , do brzog podešavanja
strojeva i točnog kontroliranog sustava dostave polu proizvoda, neposredno na traku proizvodnje.
Toyota je imalo 250 dobavljača u krugu 100 km dok je američki GM imao 3500 dobavljača. Nema,
škarta, prekida proizvodnje, natrpanog skladišta sirovina ili gotovih proizvoda. Odjeli pripreme rada
u našem smislu, pretvoreni su u koncepte proizvodne fizike -tvorničke fizike ,gdje se proračunavaju tokovi proizvodnje
na jedinicu komada, vremena i troška. Nakon dnevne proizvodnje na tzv „prozoru“ trake mora biti
samo onoliko „vijaka“ koliko treba za jedan auto.

 Dalje neću o automatizaciji i robotizaciji pomoću koje se isto stvara red. Nemojmo govoriti; mi smo druge rase , religije i običaja te ne možemo postići JIT. Držimo se ove uzrečice: red je prvi zakon u raju.

Proces svugdje i svagda

U ranijem postu pokušao sam izvaditi  najvažnije i najučestalije pojmove, riječi  kojima se   može prikazati stvaralaštvo ili inovacija.  U redoslijedu iza pojmova produkt i analiza stoji po važnosti  pojam proces. Primjerice, fotosinteza vrsta kemijske  reakcija je proces gdje iz ugljikova dioksida i vode nastaje šećer vitalan za  život na Zemlji. U ekosustavu   procesi kruženje materije i protok energije ujedinjuju   osnovne jedinice staništa i organizama. Ovdje  će biti više riječi o procesima vezane uz ljudsku proizvodnju dobara. 

Kada se pogleda po značaju što je zapravo proces (lat. processus) onda se u rječnicima nalazi objašnjenje: postupan, pravilan tijek, razvoj, postupna izmjena ,promjena, izvedba. Već u Vrančićevom rječniku iz  1595 godine  slična latinska riječ  procedere prevodi se na hrvatski naprid hoditi . Pojam proces koristi se u procesnoj tehnici ili procesnom inženjerstvu i računarstvu, pravu, ekonomiji (poslovni proces) za opis  radnji koje se obavljaju da se  dobije neki rezultat. U procesnoj tehnici se proučava i gradi oprema za  mnoge mehaničke i toplinske operacije npr   miješanje,  transport i sušenje materijala i sirovina.

Kada je ISO- Svjetska organizacija za izradu normi definirala rječnik za kvalitetu/kakvoću 1986 godine, onda je pojam proces po značaju „dignut“ na visoku razinu. Zašto?, U proizvodnji se ne može postići  valjana kvaliteta produkta , ljudskih dobara, ukoliko se pravilno ne opišu i slože svi procesi. Kvaliteta je skup svih svojstava i karakteristika (značajki) proizvoda  ili usluga, koje se odnose na njihovu mogućnost da zadovolje utvrđene ili izražene potrebe. Svojstva  proizvoda su sukladna ili nesukladna propisanim specifikacijama . Kvaliteta neke robe ili produkta sadrži dva pojma, koja se često brkaju. To su nesukladnost  i manjkavost,mana.  Valja razlikovati: nesukladnost (nonconformity, Fehler) definira se kao neispunjenje utvrđenih zahtijeva, dok je mana, nedostatak, defekt ,manjkavost (defect, Mangel)  ne ispunjavanje  osnovnih zahtjeva  predviđeno korištenjem. Primjerice,  auto neće “zapaliti” jest nesukladnost, dok je mana kada auto troši 12 L benzina na 100 km pređeno puta, umjesto 8 L kako je to propisano specifikacijom.

Od 1986 do danas ISO  je izdao mnoge norme o kvaliteti klasirana pod oznakom ISO 9000, ISO 14000 koje mnogi proizvođači ističu svojim korisnicima, kao važnu značajku u ponudi. U  normama se uvode pojmovi:  vlasnik procesa, nadzor procesa, mjerenje procesa, sposobnost procesa, pouzdani proces.

U manufakturnoj proizvodnji cipela, postolar je bio „vlasnik“ svih procesa u izradi cipela i odgovarao je kupcu za kvalitetu. Cipele kao  primjer spominjem u  čast oca i  tasta, jer su bili postolari.  Kada  se serijskim procesima  počele proizvoditi cipele, onda je u proizvodnji jednog para cipela sudjelovalo mnogo ljudi koji su odgovorni za kvalitetu cipela. U ranim počecima industrijske proizvodnje  nastale su poteškoće kakokontrolirati svaki proces proizvodnje i kako odrediti tko je „kriv“ kada kvaliteta nije sukladna specifikacijama. Organizirali su se kontrolori u odjele za kontrolu cjelokupne proizvodnje. Koga staviti na ta odgovorna mjesta kontrolora? Obično su sto bili iskusniji predradnici (kalfe), poslovođe, koji su bili revnosni i odani tvrtki. Traženje „krivca“ koji je pogriješio u proizvodnji nije nimalo lak zadatak. To se obično radi  analitičkom metodom  nazvanom„riblja kost“,  gdje se povezuju stanja uzroka i posljedica mnogih procesa u proizvodnji  . Profesor Kaoro Ishikawa je razvio tu  metodu „riblja kost“ u prošlom stoljeću 1953. u jednoj japanskoj  željezari. Zapadni industrijski svijet je priznao godine 1980. kako su japanci svjetski pobjednici, kada se radi o kvaliteti industrijskih proizvoda.Oni su funkciju kvalitete  razvili do savršenstva. Postupnik procesa koji se prikazuje u linku je "tajna" za mnoge mlade stvaraoce i poduzetnike. Naime "preskakuje se stepenice" i na kraju se prelomi noga zbog reklamacije koju kupac dostavi proizvođaću.

Pravi čovjek na pravom mjestu je fraza koja dugo   živi. Najveći kapital je čovjek, moderno bi se to reklo ljudski resursi u tvrtkama. Problem izbora izvrsnih ljudi u svim  životnim procesima i prilikama  opisan je već u Bibliji: Onda proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane,  koji mrze mito,  te ih postavi za glavare puku: tisučnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. (Izlazak 18,21-22)

 U mojoj  životnoj industrijskoj praksi stalno smo se  nešto  organizirali reorganizirali tražeći najbolje odnose  i relacije u poslovnim procesima. Mnogo uzaludnog vremena i novaca se potrošilo, jer se često puta tražilo tko će kome biti šef. U literaturi to se obično naziva Re-enginering.  Re-inženjering se opisuje engleskim pojmovima s početnim slovom R: preoblikovati (reconfigured), prerasporediti (reordered), preusmjeriti (reallocated) na drugog upravitelja, preseliti (relocated) na drugo mjesto, smanjiti (reduce) na drugu veličinu.

Svaki dobro „složen“ proces mora imati:1. dokumentiran svima jasan cilj, 2.specifične ulaze i izlaze informacije, materije i energije, 3.koristi  povoljne resurse ili vrela,  4. različite aktivnosti poredane fleksibilno i jednostavno u određenim nizu, 5.stvarati dodatnu vrijednost za korisnika ili kupca s maksimalnom eliminacijom gubitaka, 6.ciljeve kvalitete i iz njih izvedenih mjera  za procese poboljšanja,  koja poslovodstva  moraju redovito  prenostit  zaposlenima u organizaciji, tvrtki.

Srž  vođenja i nadziranja svih procesa su stalna njihova poboljšanja. Tu se opet vraćamo na Japance koji taj proces stalnog pobošavanja nazivaju kaizen. Kod stalno poboljšavnje procesa to uključuje mjerenje  nekih  značajki i svojstva sirovina poluproizvoda gotovih proizvoda, tržišta i potrošnje.

Kada se pak spomene mjerenje onda se uključuju nova pitanja: zašto  se treba mjeriti ?,gdje  mjeriti ?što  mjeriti ? kada i tko treba mjeriti ? kako umjeravati opremu? tko treba prosuditi (audit)?  tko treba postaviti poslovne ciljeve i norme ? tko treba promijeniti ciljeve i specifikacije.

Mjerenje nas upućuje opet prema statistici, gdje se određuje vrlo važno svojstva  procesa koja se naziva sposobnost procesa . Sposobnost procesa izrade vijka je jasan mnogima, budući vijak mora imati točno određene dimenzije koje mogu varirati u određenim granicama (toleranca). Ali kada se radi na desetke tisuća  da ne kažemo na milijune vijaka, onda se trošenjem alata i zbog različitih svojstava materijala javlja  varijacija procesa koju treba poznati kako bi se definirala sposobnost procesa izrade. Naime, neki vijci će možda prekoračiti tolerancu i kupac  će biti prevaren, jer on ne može mjeriti  svojstva svakog vijka, prilikom preuzimanja istih.

Kada smo vozili  volovima sijeno ili kukuruz iz polja bila su dva mosta na rijeci, uži i bliže domu i širi i dalje od doma. Prolaz kola natovarena sijenom ili kukuruzom kroz širi ili uži most jest poznavanje sposobnost procesa vožnje,  koja me podsjeća na moj života  na selu u mladosti.  Sposobnost procesa je  matematski gledano omjer nečega što imamo i onog što bi htjeli. Vidi slike. Sposobnost procesa je "alat" s kojim određujemo koliko ćemo imati škarta ili nesukladnih proizvoda.Suvremeni proizvođači primjerice vijaka proizvode 3 do 4 vijka koji nisu sukladni od milijun proizvedenih.To se postiže specijalnom metoda kontrole svih procesa u proizvodnji koja se naziva" 6 sigma".Kako planirati i vladati procesima po metodama "6 sigma" je  skicama prikazana u prilogu.

Radno mjesto i produkt su pupčano povezani

Onda orač reče: govori nam o Radu.Radite da biste išli ukorak sa zemljom i dušom zemljinom...… A svako znanje je uzaludno osim kad postoji rad, A svaki rad je prazan ako nema ljubavi; A kad s ljubavlju radite, sa sobom se spajate i s drugim i s Bogom „Prorok“ Halil Džubran, Libanonsko-sirijsko-američki pjesnik rođen 1883 godine.

 Parafraziram  Džubrana. Onda nezaposleni građanin, ili student ili srednjoškolac ili neki budući poduzetnik  reče meni: govori nam o radnom mjestu, o stvaranju produkta (proizvod  i/ili usluga),  ili kako inovirati. Može li  moje iskustvo  i moje svjedočenje, pomoći nekome, koji  želi  svoje sposobnosti i htjenja  pretvoriti u  neki produkt?  Slična pitanja postavljaju si vjerojatno  mnogi umirovljenici. Ili drugačije postavljeno pitanje. Postoje li neka načela (aksiomi, teoremi) i pravila koji vrijede u stvaralaštvu i poduzetništvu i koji se mogu bez dokazivanja uvijek koristi? Sigurno postoje, i to mnoga, ali svatko ima  neka  iskustva ,  koje je spoznao i kojih se pridržava ili se pridržavao  u svojem radu

Neposredni  pristup bilo kojem radu počiva na htjenju ili motivaciji, koji je lijepo oblikovan u španjolskoj poslovici: više uradi onaj koji hoće,  nego onaj koji može. Onaj tko teži k stvaralaštvu,  ili    nekom poslu, čiji  je krajnji  cilj produkt , taj mora prvo htjeti , a tek onda uključiti  neka znanja  i vještine.

Kako sam se bavio razvojem proizvoda „izvukao “ sam iz nekoliko priručnika o stvaranju produkta, kao uzorak, stotinjak  riječi, natuknica,  pojmova koje se najviše koriste u stvaralaštvu. .  Od tih stotinjak riječi prema  Paretovom pravilu „80/20“   postoji dvadeset učestali riječi (20%), koje   nose  80% informacija o dotičnom pojmu. Redom, navedeni pojmovi po učestalosti su: 1.proizvod,  2.analiza, 3.proces, 4.red, 5.plan, 6.ispitivanja,  7.koncept,  8.procjena,  9.stvaranje (generiranje), 10.materija, 11.informacija, 12.pokus,  13.odrediti, 14.funkcija, 15.istraživanje, 16.specifikacija, 17.potreba, 18.tržište, 19.pravo,  20. trošak.  Investicija kao natuknica se „plasirala“ tek na 83 mjesto, a patent  na 40 mjesto. Danas se previše koristi pojam investicija , kao darovatelj    novih radnih mjesta.

1.Proizvod. Produkt ljudskog rada može biti proizvod ili usluga. Danas ima  u svijetu prema  tvrdnji Thomson USA-tvrtke oko sto milijuna proizvoda . Ta brojka je ohrabrujuća za one  koji hoće nešto stvarati. Pokrenuti neki posao, danas se naziva  engleskom riječi „ start up“ što često koriste programeri i ljudi koji  žele stvarati poduzetništvo   na bazi IC- tehnologije.

Budući većina ljudi danas  živi u gradovima, skenirao sam  iz Quick Study Business podsjetnika „šalabahtera“ 102 posla, koja se mogu raditi iz doma. Podsjetnik se može koristiti kao izvor za ideje stvaranja novog posla. Za 50% poslova potrebno je dobro znanje u korištenju računala. Manje-više to su  pretežno usluge, no! samo na jednom mjestu spominje se microfarming što bi mi hrvatski rekli, radno mjesto ili posao na  dvorištu točnije na  napuštenom seoskom gospodarstvu.

Radno mjesto je prostor gdje se stvara produkt. Resursi ili izvori za pokretanje posla su  nezaposleni ljudi, nepokošena livada i već stvoreni   prazni prostori ili nastambe. Različite šupe, stari  štaglji, kokošinjci, garaže, obične sobe i kupaonice su bila  radna  mjesta, gdje su nastali i u buduće će nastajati  veliki produkti. Vidi sliku: Kokoši, fotografija od: Dr sc. Bare Vinković.

 Znam iz prakse, kako je bilo dovoljno da postoji samo  prostor , primjerice mjesto u kancelariji  za stol i stolac i eto  stvoreno je  fiktivno radno mjesto za nekog nepotrebnog činovnika.  Tako je rasla i raste birokratska struktura ljudi  u društvu. Dobro društvo ne priznaje stanje u gospodarstvu,  gdje se birokracija ne kontrolirano  širi, kao   korov na njivi. Često puta na fiktivnom radnom mjestu nije stvorena nova ili dodatna vrijednost  za  društvo .

Svatko nosi u glavi neku ideju iz koje može  izrasti  izum ili inovacija. Imati dobru ideju za posao, to je već  intelektualno vlasništvo.  Inovacija je tehnički, industrijski i komercijalni proces ili unapređenje, koje dovodi do komercijalne upotrebe ili difuzije novog  produkta ili procesa.  Iako su mnoge inovacije i poslovi nastali od izuma , ipak milijuni izuma badava leže u patentnim uredima, iz  kojih nije nastala inovacija. To može biti prilika za mnoge koje hoće inovirati. Mnogi izumi koji su bili zaštićeni patentom, sada se mogu badava koristiti, jer je prestala valjanost  patentne zaštite.  Valja istaći, mnoge inovacije su nastale i uspjele bez  izuma. Je  li u poslu  tipa „microfarming“? kokoš nesilica i proizvod jaje, koja ona redovito svaki dan ili svaki drugi dan donosi  vrijedna kao ideja poduzetništva? Da, i to naročito u slučaju, kad postoji  stari kokošinjac, peradarnik ili neka zapuštena šupa s malo okolnog prostora.  No,  želite       li se  stvoriti  malu farmu od 5000 kokoši, onda treba  „pogon“ površine 320 m²  što je  već  pravi poduzetnički zahvat.

Uzgoj svake domaće životinje može biti početak dobrog biznisa. Nabrojimo ih: krava, vol, bik, konj, svinja, nerast, magarac, patka, guska,  kokoš,  kopun, pura, ovca, koza, zečevi, golubovi... Uzgoj tih životinja je zbog stajskog gnoja preduvjet zdrave poljoprivrede i hrane . Moja baka  je bila pravi stručnjak  za  kopiti mlade pijevce iz kojih su izrasli  kvalitetni kopuni. Veterinar Dr. Vinković   me podučila, kako se  vađenje spolni organa kod mladih pijetlova zove kopunizacija.   

 2.Analiza. Na drugom mjestu po učestalost u uzorku  pojmova, nalazi se analiza. Logičko traženje veze uzroka i posljedica to je analiza. U mojoj struci postoje kvalitativna i kvantitativna kemijska analiza. Postoje mnoge vrste analiza ili raščlambe u matematici,  ekonomiji  psihoanalizi, pa i u svakodnevnim životnim prilikama. Postoji i znanstvena disciplina koja se zove vrijednosna analiza (value analysis) kojom se koriste konstruktori u tehničkom stvaralaštvu. Vrijednost-je svako pojedino stanje ili objekt ili subjekt, kojoj se teži umom ili radom.

Novo stvorena vrijednost je  načelo  s kojim se mjeri svaka  ljudska  aktivnost. Pisac Edvard de Bono   u knjizi  „Prilike“ (Opportunities) zgodno prikazuje  pojam stvaranja nove vrijednosti   kroz  formule u omjerima ,razlomcima:

Vrijednost= Korist/(Napor·Rizik)

Napor=(Trošak·Inercija)/(Resursi·Metode)

Rizik=(Novitet·Isplativost)/Iskustvo

Inercija=(Samodopadnost·Opozicija)/(Motivacija·Potreba)

 Skupna formula stvaranja  vrijednosti u inovacijskom procesu je razlomak:

Vrijednost=(Korist·Resursi·Metode·Motivacija·Potreba·Iskustvo)/( (Trošak·Samodopadnost·Opozicija·Novitet·Isplativost)

Ovu formulu valja čitati: Ako je produkt  faktora u brojniku velik, ili u nazivniku mali , onda je i velika mogućnost stvaranja novostvorene vrijednosti u nekom produktu .

Ovo je formula koncepata koji se mogu pretočiti arbitrarno iskustveno u brojke primjerice od 1 do 5 kako bi se razlomak izrazio brojčano. Formulu valja koristiti za raščlambu „od oka“ nekog budućeg poduhvata. Vrijednost razlomka mora biti veća od jedinice, kako  bi se dobio povod za novi posao.

Jednostavna analiza  novo stvorene vrijednosti koja nastaje  uzgojem kokoši  mogu poslužiti  ovi podaci: Za  proizvodnju  jednog kg  jajeta potrebno je 2,2 do 2,4 kg  žitarica. U masi jaja od 1 kg   ima 16 komada   težine 60 g. Godišnje kokoš nesilica daje 300 komada jaja. 

 Usput ako imate pijetla, onda se mogu jaja skuplje prodavati (to je nova dodana vrijednost) recimo po 2 kn/kom, a ne po 1,5 ili 1 kn .   Gruba analiza  vrijednosti proizvodnje 1 kg jaja (bez proizvodnje  mesa i gnoja) je slijedeća:  Korist  32 kn od  prodanih jaja, a trošak  žitarica 5 kn kao trošak nabave 2,4 kg žitarica. Jasno ne računam rad i postojeće resurse. Usput spomenuto, briga oko kokoši je jednaka ili manja od kućnih mezimaca.  Dodajem novu ideju! Zašto se ne prebaciti u uzgoj kopuna čije meso ima visoku cijenu.  Zašto ne imati viziju primjerice   izvoz kopuna u Europu!!? Vlada traži putove re-industrijalizacije,  a ja predlažem kopune iz vremena moje bake, jer imamo resurse, i nemamo novaca.

Kada se  želi  dublje ući u poduzetnički poduhvat, onda valja znati još  neke načela i osnovne ali važne pojmova iz financijskog  menadžmenta. Vidi prilog, gdje sam pokušao u kratko  prikazati problematiku  od kamatnog računa,  profita, troškova. Zašto vas "tupim" sa kokošima ? Zato, jer su stari kokošinjci  i šupe,   koje služe svrsi, fiksni trošak za kojeg bi trebali, gradeći ih, uzeti  kredit. .

Prema mojem iskustvu točka pokrića i ROI su dva  postupka ili izračuna koja  pokrivaju skoro 80%  znanja za  poduzetnike iz financijskog  menadžmenta.

.