Odbacivanje tekstila

Uvod

U svijetu svake godine 92 milijuna tona tekstilnog otpada završi na odlagalištima, što je više od 85 % godišnje proizvedenog tekstila. Potrošači žele biti u toku s najnovijim modnim trendovima. Europa ima veliki problem s tekstilnim otpadom - Faktograf.hr Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja, kako navodi Papa Franjo u svojoj enciklici Skrb za zajednički dom. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika, svog načina života. Pamuk zahtijeva puno vode, a da bi narastao dovoljno za stvaranje jedne bijele majice potrebno je više od 2645 L vode. Za stvaranje hlača traperica potrebno do 5700 L vode. Industrija odjeće čini 10 % globalnih emisija ugljičnog dioksida i 20 % globalnog otpada vode, prema izvješću Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu. Proizvodnja tekstila i pranje istog onečišćuju vodene sustave. Nadalje, za preradu pamuka potrebna je velika količina otrovnih kemikalija i drugih zagađivača, koji mogu otrovati i radnike u proizvodnji. Pamuk također nije jedini krivac. Materijali poput rajona i viskoze, koji su uobičajeni u proizvodnji jeftine brze mode, često se izrađuju od celuloznih vlakana dobivenih od stabala. Ne samo da je prerada drvne mase u tekstil vrlo otrovan postupak već je i vrlo neučinkovita – uništava oko 60 % stabala tijekom kemijske razgradnje 

                       Nisu bile potrebne perilice i sušilice.  Ožmakivanje plahte tj  iscjeđivanje vode.                                                                                Foto: Milan   Dvoržak 1923 godine. .

Povijesna priča br. 1 – Pamuk pojeo Aralsko jezero (više na (unizg.hr))

Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća počinje intenzivnije isušivanje Aralskog jezera, no početak problema seže u 40. godine 20. stoljeća. Tih je godina na području Kazahstana i Uzbekistana pokrenuta proizvodnja pamuka, biljke koja traži jako puno vode. Ručno iskopani kanali za navodnjavanje premještali su vodu s rijeka Amu-Darje i Sir-Darje koje su tekle u Aralsko jezero. Aralsko jezero je 60. godina prošlog stoljeća imalo površinu od 68.000 km² i bilo je 4. najveće jezero na svijetu. Ali 2004. godine površina jezera iznosila je 17.000 km², a danas je još i manja. Izgradnjom mreže za navodnjavanje stvoreni su milijuni hektara poljoprivredne zemlje u ovoj sušnoj regiji. To je dovelo do ogromnog manjka slatke vode u rijekama. Danas vjetar nosi prašinu pomiješanu sa solima sa suhog tla što otežava život stanovništva i životinja. Zabrinjavajuća je činjenica da je Aralsko jezero presušilo strateški i promišljeno djelovanjem znanstvenika, a ne greškom ili nemarom.

Sadašnja priča br. 2 – Razmišljanja o modi

Evo story  žene konzumeristice. Nakon malo preispitivanja i analize m-bankinga shvatila sam da je na punjenje ormara tekstilom utjecala i pandemija. Dok sam nekada u shopping išla isključivo fizički u trgovine, danas uglavnom kupujem online. Online kupovina puno je jednostavnija, lakša i oduzima daleko manje vremena. Kad sam promišljala o svojim kupovinama, shvatila sam da bih često kupila nešto "usput" dok bih gledala televiziju i skrolala po mobitelu. Nesvjesna kupnja, jednako kao i nesvjesno jedenje – zeznuta je stvar. Minus na računu dođe gotovo jednako brzo kao plus na vagi. 

Buduća priča br. 3 – Neće skupo recikliranje riješiti tekstilni otpad

Budući da su naši preci morali znalački balansirati između proizvodnje hrane i odjeće ili kruha i ruha, nije naodmet upamtiti ove podatke o prinosima: prinos konoplje je 906, konvencijskog pamuka 498, dok je prinos vune 69 kg/ha. Konoplju ne koristimo, a vunu bacamo nakon što pojedemo janjetinu zajedno s turistima. Konoplju i lan valja vratiti za odijevanje stanovništva.Naše prabake su ostavljale svoje ruho praunukama. . Osnivač i izvršni direktor Sourcemapa, Leonardo Bonanni, kaže: "Modni lanci opskrbe su među najsloženijima na svijetu, jer se mogu mijenjati sa svakom godinom, svakim stilom. Modna industrija još uvijek preživljava na proizvodima koji postoje stotinama godina, uključujući pamuk, vunu, svilu i druge uobičajene materijale, i možda će morati pričekati dok umjetna vlakna ne poprime veće prihvaćanje."

Kako si pomoći da se ne baca toliko tekstila? Recikliranje tekstila složen je i skup proces, pa najčešće tekstil završi na deponijima ispod zemlje ili na bilo kojem drugom odlagalištu. Moda za iznajmljivanje i ponovnu upotrebu, tzv. second hand shop, moraju biti u trendu. Stvaranje "kružne ekonomije" koja omogućuje kupcima da vrate artikle u second hand prodavaonice učinkovit je model dobrog gospodarenja tekstilom 

Jedna od najpoznatijih   tekstilnih tvrtki Levi Strauss iznosi svoje ekološke mjere:

- 100 % obnovljiva električna energija do 2025.

- 40 % smanjenje emisija stakleničkih plinova u cijelom opskrbnom lancu do 2025.

- 50 % smanjenje upotrebe vode u proizvodnji.

Ti su ciljevi u skladu s ograničenjem porasta temperature na 1,5 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama.

 Zaključak. Na kraju valja nešto reći o toku ugljika u prirodi 

Ugljik kruži oko nas. Nalazi se kako u nafti i ugljenu tako i u drveću, plastici, pamuku, vuni i pokošenoj ili ne pokošenoj travi koja nije pretvorena u mlijeko. Dostupnost otpadnog tekstila plastike u deponijima bit će vjerojatno budući izvor energije. U nekim se državama peći cementara lože otpadnim materijalima primjerice automobilske gume i  plastika. Sortiranje i odlaganja otpada i smeća je bila glavna poruka kandidata za gradonačelnika Splita za   predstojeće  lokalne izbore 26  lipnja.

Solarna energija u domaćinstvu

 1. Uvod. Zemlja nam s 30-ak znakova ukazuje na promjenu klime što može skoro svatko primijetiti, primjerice: dolazi do povišenja temperature, otapanja leda, presušivanja planinskih brzaca, blažih zima, proljeća stižu ranije, jeseni dolaze kasnije, neke biljke cvjetaju zimi, povećava se broj šumskih požara, dulja su sušna razdoblja, nestaju vodozemci itd. Nije novost kako se moramo okrenuti prema energiji iz obnovljivih izvora, primjerice energiji vjetra, solarnoj energiji (toplinska i foto naponska) i geotermalnoj energiji, energiji iz okoliša, energiji plime, oseke, mora, hidroenergiji, energiji biomase te bioplinu dobivenom od otpada i iz uređaja za obradu otpadnih voda. Kako to postići? Prvo trebamo shvatiti da jedan kWh električne energije dobivene iz Sunca smanjuje emisiju stakleničkih plinova izraženo kroz CO₂ eq za 1 kg. Drugo, trebamo prihvatiti strategiju trošenja novca (kapitala) gdje će se davati prednost nabavi opreme za dobivanje solarne energije u odnosu na nabavu velikog broja energetskih trošila, u prvom redu automobila. Gruba analiza sadašnje godišnje energetske potrebe jednog domaćinstva u RH iznosi za prijevoz i održavanja vozila oko 2000 €, dok se isto toliko izdvaja za stanovanje i energente. Ako se pak za hranu i piće izdvoji još 3200 €, onda se vidi gdje će se u „riznici“ domaćinstva morati preorijentacijom i štednjom namaknuti sredstva za solarnu energiju. Naš zakon o energiji iz obnovljivih izvora od 23. 12. 2021. nalazi se na ovom linku: 

EU propisuje najnoviju direktivu: solarni krovovi trebali bi postati zakonski obvezni za novogradnje poslovnih zgrada od 2024., dok će od 2029. godine direktiva vrijediti i za stambene zgrade. U mojim starim dokumentima pronalazim kako je 1986 godine Dr Natko Urli  iz instituta "Ruđer Bošković" vodio  projekt kojim je izrađena; Studija o tehničkim  mogućnostima i ekonomičnosti  preorijentacije  potrošača s tekućih goriva na  sunčevu  energiju  u SR Hrvatskoj.  Realni  iskoristivi  prosječni  godišnji potencijal sunčeve energije iznosi 570 TWh. To čini  8 puta više  energije nego što je bila ondašnja  potreba.

Uređaj za pripravu tople vode:1.Sunčev kolektor,2. trošilo tople vode, 5. Odzračni ventil, 6.Termometar na  povratnom vodu,7. Termometar na razvodnom vodu, 8. Manometar, 9. Otpusni ventil, 10. Posuda za odljev, 11. Sigurnosni ventil,12 Membranska  posuda, 16. Spremnik tople vode

2. Solarna energija za pripremu tople vode. Tehnologija nije nova. U Americi su se 1891. g. tamno obojene posude izložene suncu koristile za zagrijavanje vode. Sada su patentirani solarni kolektori koji se priključuju na postojeću vodovodnu instalaciju. Ilustracije radi, jedinična toplinska potrošnja priprave tople vode iznosi po osobi i danu od 1,2 do 2,4 kWh. Od Sunčeva zračenja u našem se podnevlju može nadomjestiti godišnje oko 975 kWh/m²/a. Za pripravu tople vode četveročlano domaćinstvo troši godišnje 1475 kWh/a. Te grube podatke valja imati na pameti kada se želi instalirati solarno pripremanje tople vode (vidi skicu opreme). Savjetujem da se to čini korak po korak, da se najprije uloži u solarne kolektore za pripravu tople vode, pa tek onda u nabavu ostalih elementa i montažu. Solarnu pripremu tople vode koristim od 1992. godine i to termosifonskom cirkulacijom vode i vrlo malo koristim pumpu. Čovjek se najviše znoji ljeti, pa je i kupanje učestalije, a tada ima dovoljno jeftine tople vode. Praktično, od blagdana Uskrsa pa do Svih Svetih sunce mi priprema toplu vodu. Imam 6 m² kolektora i spremnik vode od 300 L. Današnji troškovi  kreću se od 3500 do 5000 €. Globalno gledano, instalacijom priprave tople vode pomoću sunca uštedjet će se do 2050. godine 6,08 giga tona emisije CO₂ eq.

3. Solarne elektrane proizvode električnu energiju pretvorbom energije Sunčeva zračenja na osnovu fotonaponskog učinka. Foton se pretvara u elektron. Tako dobivena energija naziva se solarna fotonaponska (FN) energija. U ovom postu (vidi skicu) želim opisati neke osnovne principe o samoopskrbi električnom energijom iz postrojenja solarnih elektrana od foto naponskih modula i pretvarača spojenih na postojeće elektroinstalacije. 

Snaga fotonaponskog modula uvijek je izražena u vršnoj snazi izraženo vatima Wp (Watt peak) ili kilovatima kWp. Kao grubi vodič, možete izračunati dobivanje električne struje s 1000 Wp snage na 10 četvornih metara površine modula. Foto naponski sustav s vršnom snagom od 6 kWp može se tada, na primjer, sastojati od 20 modula od 300 vata svaki.

 Manji foto naponski sustav

Drugi važan parametar je učinkovitost. Ona pokazuje koliko se Sunčeva zračenja može pretvoriti u energiju. Solarne ćelije su sada tako visoke kvalitete da su učinkovite i po lošem vremenu. To znači da fotonaponski sustav može proizvoditi električnu energiju čak i kada pada kiša. Ipak, razdoblje od proljeća do jeseni redovita je visoka sezona proizvodnje energije. Većina solarnih ćelija izrađena je od silicija (Si), elementa čija vodljivost ovisi o temperaturi. Osim toga, silicij se smatra neiscrpnim, jer se dobiva iz kvarcnog pijeska. Prema podacima s interneta REN21, Njemačka proizvodi najviše solarne energije po glavi stanovnika. Po kapacitetu, Njemačka je u globalnoj usporedbi na 3. mjestu. Japan je na drugom, dok je Kina najveći proizvođač. SAD i južna Europa također se sve više oslanjaju na fotonapon. U Bavarskoj je 2019. godine proizvedeno ukupno 919 kWh solarne energije po stanovniku. Male kućne solarne centrale do 1 kWp proizvele su 122 kWh po stanovniku. Početkom 2006. 1 kWp je još uvijek koštao oko 5000 eura, no danas se može računati samo na oko 1300 eura po kWp za kompletan sustav, uključujući i montažu. U RH košta instaliran 1 kWp od 1450 do 1973 €. Troškovi investicije u solarne elektrane padaju. Dobivena energija od 1 MWh koštala je 2010. godine 360 $, dok je 2017. koštala samo 100 $. Za orijentaciju budućim investitorima malih solarnih elektrana dobro dolazi ovaj grubi podatak: na krovu od 60 m² može se instalirati elektrana od 8 kWp koja će godišnje proizvesti 8000 kWh.  

Današnji ponuđači tvrde kako se ne isplati ugrađivati akumulatore za spremanje viška struje nego se ona odmah treba prodati kroz električnu mrežu distributeru, primjerice kod nas HEP-u. Instalacija foto naponskog sustava od 3,69 kWp košta oko 54000 kn a donosi godišnju uštedu od oko 3300 kn.

Postupnik investicije:

1. Potrebni podaci za izradu projekta: Ime i prezime osobe na koju stoji priključak struje.

2. Izrada projekta.

3. Predaja istog HEP-u sa zahtjevom. Komunikaciju s HEP-om obavlja izvođač radova.

4. Gradnja elektrane, nakon koje se HEP-u predaje zahtjev o promjeni brojila te se dobivaju certifikati za instaliranu opremu.

5. HEP po primitku dokumenata stavlja dvosmjerno brojilo te izdaje ugovor o trajnom korištenju čime je cijeli postupak završen.

Solarne elektrane u svijetu na krovovima do 2050. mogu smanjiti 24,6 giga tona emisije CO₂ eq.

Smjernice o stakleničkim plinovima

 Klimatske promjene. Na potrebe održivog života prisiljavaju nas klimatske promjene, koje sam često spominjao u ovom blogu. Uzrok ne rješavanja tog problema je prepiranje znanstvenika i političara oko toga je li čovjek kriv za tu pojavu ili nije. No, na posljednjimkongresima IPCC-a  potvrđeno je i prihvaćeno kako je način života društva (tj. čovjeka) u ovom antropocentričnom vremenu „kriv“ za klimatske promjene.

Metodologija određivanja emisija GHG

Dakle, nakon dijagnoze valja pristupiti terapiji. Odakle početi? Budući da su gradovi s velikom energetskom potrebom od 10 do 30 W/m² najveći uzročnici te bolesti, jer proizvode 75 % stakleničkih plinova, valja mijenjati način gradskog života. Kako? „Anatomija“ i „fiziologija“ gradova lijepo su vidljive na slici ovog posta i mogu biti grubi pokazatelj smjera prema terapiji. A terapija počinje mjerenjem i računanjima inventara zaliha stakleničkih plinova u atmosferi. Prvo se određuje energija koja se koristi po kvadratnom metru prostora (npr. GJ/m²/godišnje) ili ugrađena energija u nekom produktu, primjerice beton 1,3 MJ/kg, te se preračunava emisija stakleničkih plinova GHG s faktorom od 0,2 do 0,4 kg CO₂eq/kWh. Staklenički plinovi (GHG) su skupina atmosferskih plinova koji su u stanju zarobiti toplinu u Zemljinoj atmosferi. Ovi plinovi, navedeni u Kyoto protokolu, glavni su uzročnici efekta staklenika. Povećanje količine tih plinova u atmosferi pojačava efekt staklenika koji stvara globalno zagrijavanje i kao krajnji rezultat toga su klimatske promjene. Popis stakleničkih plinova koji je naveden u Protokolu iz Kyota čine ugljikov dioksid (CO₂), metan (CH₄), dušikov oksid (N₂O), sumpor heksafluorid (SF₆), dušikov trifluorid (NF₃), perfluorougljici (PFC) i fluorougljikovodici (HFC). Od njih, CO₂ je primarni staklenički plin koji se emitira ljudskim djelovanjem i aktivnostima. Svi emitirani staklenički plinovi preračunavaju se na ekvivalentni CO₂, s time da se dodaje oznaka eq (CO₂eq). Tako se podaci od emisija, primjerice metana (CH₄) i dušikova oksida (N₂O), preračunavaju na ugljični dioksid i označavaju se ovako: CO₂eq. Istini za volju, valja reći kako je i vodena para isto staklenički plin, ali se hotimice zanemaruje u proračunima, jer je ona nužna potreba života na Zemlji.

Inventar stakleničkih plinova procijenjena je mjera svih emisija stakleničkih plinova i uklanjanja iz danih izvora unutar definirane geografske granice tijekom određenog vremenskog razdoblja. Mjerenje emisija stakleničkih plinova pomaže nam identificirati sektore, izvore i aktivnosti odgovorne za te emisije. Čineći to, možemo razvitiisplative strategije i akcije za smanjenje i prilagodbu takvih emisija te možemo mjeriti napredak prema željenim ciljevima. Najčešće nije moguće izmjeriti emisije, stoga se koriste procjene. Važno je da se takve procjene izrađuju korištenjem pouzdanih i opće prihvaćenih metoda i smjernica. Postoji više metoda:

A. metoda je primjena BSI britanske norme PAS 2070 . PAS 2070:2013+A1:2014, Specifikacija za mjerenje emisija stakleničkih plinova u gradu. ked.pdf

B. metoda koju je primijenio komitet predstavnika oko 70 velikih gradova i koji je stvorio ažurirani Globalni protokol Inventara stakleničkih plinova (kratica GPC) kojim se gradovima i lokalnim vladama nudi robusne, transparentne i globalno prihvaćene okvire za dosljedno identificiranje, izračunavanje i izvješćivanje gradske emisije stakleničkih plinova. 

C. Koriste se podaci o emisijama i načinima proračuna od međuvladinog panela o promjeni klime IPCC https://www.ipcc-nggip.iges.or.jp/public/2006gl/ gdje su navedeni podaci o emisijama stakleničkih plinova za zgrade, izvore energije, proizvodnje različitih proizvoda, otpada, poljoprivredu i šumarstvo.

Objašnjenje metode A

Zbog ilustrativnosti uzimam metodu A za London za objašnjenje „terapije“ prilagodbe i smanjenja CO_2. Navedene metode i podaci mogu se proračunati i omjeravati s drugim gradovima. Podaci se crpe iz tri djelokruga (scope 1, 2, 3 na slici) gdje se jedni podaci odnose na gradske granice, a djelokrug 2 i 3 odnosi se na šire geografsko područje (državu, kontinent). U projektima proračuna ubrojeni su zgrade, proizvodnja i logistika hrane, šume, prometna sredstva, električna mreža, otpad i kanalizacija, industrijska postrojena i ostalo.

Aktivnosti ljudskog djelovanja množe se faktorima iz kojih se onda dobiju podaci za emisije ugljičnog dioksida i drugih staklenički plinova. Jednadžba za procjenu emisija stakleničkih plinova glasi: ljudske aktivnosti pomnožene faktorom emisije daju količinu u tonama CO₂. Faktori emisije vidljivi su u Tablici 10 Application of PAS 2070 – London. Čitam, korištenje plina od 50127 GWh izgaranjem prirodnog plina daje emisiju od 9,28 Mt CO₂eq ili potrošnja od 13468 GWh električne struje daje emisiju od 6,54 Mt CO₂eq. Primjer izračuna faktora: Izgaranje prirodnog plina u Londonu stvara emisiju od 0,185 kg CO₂eq po kWh potrošene energije. Faktor je 0,185 kg CO₂eq /kWh.

London ima emisiju GHG plinova (vidi tablicu) od 114,10 Mt CO₂ eq. Površina Londona je 1573 km² u kojem živi 8 061 500 stanovnika. Specifična ili jedinična godišnja emisija stakleničkih plinova po stanovniku je 14,15 t CO₂ eq ili po četvornom metru 72 kg/m². GDP je 751,8 milijardi US $ (2010.). Srednja godišnja temperatura zraka je 9,41 ^°C.

Čemu bi trebala služiti ova tablica . Prvo, za omjeravanja stanja emisija stakleničkih plinova između pojedinih velikih gradova. Podaci su sakupljeni prilično točnim postupkom koji se može kopirati za neke druge gradove, jer su u normi PAS 2070 navedeni postupci računanja. Međutim, korištene postojeće računovodstvene metodologije stakleničkih plinova po gradovima promjenjive su točnosti s greškama, ali su usporedive.

Drugo, primjerice u Splitu se održavaju izvanredni izbori. Ovi podaci mogu  novim gradonačelnicima u kampanji koristiti za dobivanje izbora, jer mogu dosta egzaktno odrediti ciljeve smanjenja i prilagodbe emisije stakleničkih plinova, a time i utjecaj na klimatske promjene. Birači vole egzaktne ciljeve postignuća svojih političara.

 

 

 

 

 

 

Dizalica topline i rat

Kamen  što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni“ Psalam 118.22

Živimo u apokaliptičnom dobu pandemije, rata, poskupljenja i na kraju klimatskih promjena. Sve to upućuje nas na promjene svjetonazora i načina života. Nešto se mora činiti, a održivost kao koncept izražen kroz smanjenje stakleničkih plinova (čitaj CO₂) jest „terapija“ za sve navedene strahove i nedoumice. To smanjenje zapravo je akcija mjerljive emisije CO₂ od proizvodnje energije prema odnosu od 0,055 do 0,088 kg CO₂/MJ. Svaki stanovnik može smanjiti određenu količinu emisije ugljičnog dioksida ne čekajući samo Vlast da to učini. Mnoge mjere su poznate odavna: primjena solarne energije od 1891, diode za led rasvjetu 1874, grijanje  gradske  vječnice (Zürich) s dizalom topline  od 1938. 

Oprema za bušenje tla oko 100 metara dubine. za dizalicu topline  koja se koristiti za  grijanje i hlađenje zgrada. - 

Kruh koji je pao na pod se poljubio a ne bacio. tako su nas učili  doma kad smo bili djeca! 

Na Internetu  se nudi dvadesetak mjera koje pojedinci i kućanstva mogu poduzeti, a kojima se do 25 posto može smanjiti buduća emisija stakleničkih plinova. Nabrojimo ih globalno prema veličini Gt (gigatona =10⁹) i udjelima u % od 2020. do 2050. godine: prehrana ima udjel od 12,4 %; otpad (smeće) 1,3 %; putovanja 2,8 %; proizvodnja i korištenje energije 8,6 %. Ako se rangiraju pojedinačne akcije smanjenja emisija CO₂, one izgledaju ovako:

1.                  Smanjenje otpada hrane 103 Gt

Odete u samoposlugu, kupite tri vrećice hrane, a zatim jednu odmah bacite u smeće. Statistički gledano, upravo to se danas događa s našom hranom.

Gubitak hrane odnosi se na bilo koju hranu koja je odbačena, spaljena ili na drugi način odložena duž lanca opskrbe hranom od žetve/klanja/ulova do stola. Isključuje se hrana za produktivnu upotrebu, kao što je hrana za životinje, odnosno sjeme.

Odbacivanje hrane odnosi se na hranu koja se odbacuje na razini trgovaca i ugostitelja, kada je rok trajnosti bliži ili prekoračen. Svježi proizvodi koji odstupaju od onoga što se smatra optimalnim (npr. veličina, oblik ili boja) i koji se uklanjaju tijekom sortiranja. Neiskorištena ili zaostala hrana koja se izbacuje iz kućanstava ili restorana. Otprilike 1/3 hrane proizvedene u svijetu za ljudsku prehranu gubi se ili odbaci. Sam otpad od hrane stvara oko 8 % – 10 % globalnih emisija stakleničkih plinova.. Godišnje se u EU nakupi oko 88 milijuna tona otpadne hrane. To je jednako:174  kg po osobi, odnosno 143 milijarde eura ili 170 Mt  CO₂. (megatona=10⁶)

 

2.            Pretežno biljna prehrana (vegetarijanstvo) 102,2 Gt

Iz doktorske disertacije  Jesusa Ramosa Martina (Barcelona) izvlačim podatke o prehrani za dvije grupe ljudi: grupa A – bez životinjskih proteina i grupa B – hrana koja uključuje proteine (meso). Za godišnju prehranu po stanovniku grupe A dovoljno je 250 kg žitarica, dok za grupu B treba 1000 kg žitarica, i to za kruh 190 kg, a ostalo za proizvodnju 67,5 kg mesa.

3.                     Solarna električna energija 64,9 Gt

Poslovna zgrada Bullitt centar u Seattleu (USA) primjer je kako se s 14 suvremenih noviteta građenja smanjuje emisija CO₂ zbog samodostatne proizvodnje energije. Troškovi izgradnje poslovne šesterokatnice (4.800 m²) iznosili su 18,5 milijuna dolara ili 355 dolara po četvornom metru. Uključujući zemljište i ostale troškove, trošak je bio 32,5 milijuna dolara. Zgrada ima krov pokriven solarnim panelima koji godišnje daju 252 560 kWh, a troši 147 260 kWh energije.

4.                    Dizalica topline (toplinska  pumpa) 9,1 Gt

Ispod izložbenog prostora ima 26 cijevnih bunara dubokih 120 m za rad dizalice topline ili toplinsku pumpu. Princip rada je termodinamički sličan rashladnim procesima u hladnjaku ili klimatskim aparatima. U bunarima se nalaze cijev, napunjene mješavinom vode i glikola. Smjesa se pumpa kroz cijevi, apsorbirajući toplinu iz podzemlje, koja na ovoj dubini ima temperaturu od 29 ^°C. Dizalica topline podiže temperaturu smjese na 50 ^°C.  Ubičajeno

dizalica topline daje od 2,5 do 4,9  puta više topline (koeficijent CoP) nego što se potrošilo električne energije ovisno o uvjetima  okoline.  Rentabilnost dizalica topline ovisna je i o raspoloživosti i cijeni energenata. Toplina se rasprostire prostorom podnim, zidnim ili stropnim grijanjem gdje je temperature  protoka vode od 26 do 38 ⁰C. Specifična godišnja potrebna toplinska energija za grijanje zgrade iznosi 59,8 kWh/m²/a što je oko četiri  puta manje od ostalih poslovnih zgrada.

U našim uvjetima za instalaciju dizalice topline potrebno je prvo investirati oko 50 € po dužnom metru bušotine. No, dizalica topline može raditi i tako da uzima toplinu ne iz zemlje nego iz okolnog zraka. Toplinske pumpe koštaju oko 45 000 kn. Snabdijevanje zgrade toplom vodom te grijanje prostora moguće je izvesti s mnogo kombinacija (obična struja i struja iz solarnih panela ili plinom), te o načinu apsorbiranja topline iz okoline; zrak, voda ili tlo. Gruba kalkulacija za prosječnu obiteljsku kuću pokazuje da godišnji pogonski troškovi kod kontinentalne klime iznose oko 4000 kn. U zgradi Bullit  postoji računalo ili  mozak koji  "pomaže" zgradi u reagiranju i interakciji s okolinom. Kontrole uključuju grijanje/hlađenje, pasivnu/mehaničku ventilaciju, dnevno i umjetno svjetlo.

Mene se dojmilo kod te poslovne zgrade spremanje kišnice, tako da ona troši samo 37,8 litara vode po 1 m² korisne površine, dok ostale poslovne zgrade u Americi troše 20 puta više. Spremanje kišnice imperativ je kod sušnih perioda te klimatskih promjena

          Toplinska izolacija 18,5 Gt

Često sam pisao o toj mjeriodrživosti, vidi link: 

Kod navedene su kuće energetske uštede i smanjenje utjecaja na okoliš ogromni, jer se godišnja potrošnja energije od 45 313 (kWh/a) snizila na 6965 (kWh/a), a emisija CO₂ će se smanjiti s 22 t na 3,3 t. Investicija od 75 000 kn (udio Fonda 30 %) otplaćuje se (amortizira) za 6,77 godina.

                Led rasvjeta 15,7 Gt.

 Njemački znanstvenik Ferdinand Braun objavio je 1874. g. otkriće diode, dok su tri japanska fizičara 2014. g. dobila Nobelovu nagradu za izum LED svjetiljke. Proces se naziva elektroluminiscencija i vidljiva je kod božićne rasvjete ulica i kuća. Led rasvjeta troši 90 % manje energije nego obična žarulja sa žarnom niti uz isti efekt osvjetljenja. S tradicionalnim žaruljama sa žarnom niti više Watta znači više svjetlosti. No, kod LED žarulja o jačini svjetlosti govori jedinica lumen svjetlosnog toka. Osvjetljenje se dobije u luksima podijelimo li lumene po četvornom metru Lx = lm/m². LED žarulje su puno štedljivije od klasičnih. Usporedbe radi – žarulja sa žarnom niti od 40 W daje 300-500 Lumena, dok za isto toliko Lumena s LED svjetiljkom trebamo samo 3-5 W.

Dalje samo nabrajam mjere  od Project Drawdowna; Preorijentacija na javni prijevoz 15,4 Gt, Sunčevo pripremanje tople vode 13,7 Gt, Visoko učinkovita ostakljenja 11,3 Gt, Recikliranje 11,3 Gt, Zajedničko korištenje automobila 11,1 Gt, Elektro automobil 9,8 Gt, Visoka energetska učinkovitost, primjerice dizalo topline (toplinske pumpe) 9,1 Gt,  Pametni termometri 7,3 Gt,Reduciranje korištenja plastike 5,4 Gt, Hibridni automobili 4,7 Gt,  Posao od kuće 4,4 Gt,  Kompostiranje 2,9 Gt, Električni bicikl 1,6 Gt, Nisko protočne slavine (aeracija) 1,5 Gt, Recikliranje papira 1,4 Gt.

Podijele li se ove količine emisija CO₂ u gigatonama s 7,53 milijarde stanovnika Zemlje dobiju se mogućnosti smanjenja emisije po stanovniku. Primjerice, do 2050. godine svatko može smanjiti emisiju do 13,5 t CO₂ samo ako smanji količinu hrane koju će do te godine odbaciti.  Dalje  na Internet u postoji mnogo  linkova o Savjetima za učinkovito kroištenje energije u domačinstvu. https://www.enu.hr/gradani/info-edu/savjeti/

Zaključimo,  energije ili topline ima  bezgranično mnogo kako u tlu tako i u vodi i zraku i možemo ju iskoristiti s minimalnom potrošnjom  plina, ugljena ili nafte. Stremimo k energetskoj proizvodnji a ne energetskoj   potrošnji! Korisnije je uštedjeti 1 kg plina nego  proizvesti 1 kg plina.

Tekst sam završio na dan 22. ožujka, Svjetski dan voda

 

Kako izbjeći klimatsku katastrofu

 1. Industrijska revolucija. Sve ove „nevolje“ započele su početkom 19. stoljeća kroz industrijsku revoluciju s izumima parnog stroja, vlaka, željezničke pruge, parobroda i telegrafa. Prva pruga na hrvatskom prostoru sagrađena je u Međimurju 1860. godine. Mora se istaći kako je komunikacija pomoću telegrafa bila vrlo važna karika u toj industrijskoj revoluciji. Uz više pokušaja telegrafski je kabel položen između Engleske i Amerike u duljini od 4360 km početkom kolovoza. Kraljica Viktorija je 16. kolovoza 1858. poslala prvu telegrafsku poruku pomoću Morseove abecede Morseov kod – Wikipedija (wikipedia.org) preko Atlantika predsjedniku Buchananu. Danas vidimo kako je prijenos informacija (telefon, internet) jednako važan kao i prijenos roba (materije) i električne struje (energije). Je li isto uzrok klimatskim promjenama i brzina prijenosa i količina informacija? Da! Jer su mnoga stabala srušena za proizvodnju papira.

 Otac Interneta je telegraf  koji je bio veliki  izum

Klimatske promjene očite su kroz povećanje temperature zraka od 0 ^°C 1850. godine do +1,5 ^°C 2018. g. što je uzročno povezano s krivuljom povećanja količine ugljika tj. CO₂. Zakon o čistom zraku, koji je donesen 1970. g. u Americi, regulirao je zagađenje zraka, ali nije govorio o povećanju temperature zraka.

2. Bill Gates. Svijetom kruži mnogo informacija o problemima s klimom. Navodim neke detalje iz svježe tiskane knjige Billa Gatesa[i] (rođendanski dar mog prijatelja followera Ivice Kartela). Uz pomoć eksperata iz područja fizike, kemije, biologije, inženjerstva, političkih znanosti i financija, on se fokusira na ono što moramo učiniti kako bismo spriječili katastrofu na Zemlji.

U uvodu spominje dvije brojke – „nula“ i „51 milijarda“ – koje ćemo morati imati na pameti kako bismo riješili problem s klimom. Čovječanstvo godišnje „uskladišti“ 51 milijardu tona stakleničkih plinova u atmosferu. Staklenički plinovi su pretežno ugljični dioksid, kojeg on naziva skraćeno ugljik. Rješenje je stvoriti ugljičnu neutralnost. „Ugljična neutralnost” ili „nulti ugljik” postiže se kada države i organizacije za svoje proizvode ili usluge točno izmjere i ujednače svoje emisije stakleničkih plinova s dekarbonizacijom te uvedu strategije za upravljanje, smanjenje i ublažavanje njihovih utjecaja. Čovječanstvo zapravo treba težiti prema „0“ emisiji ugljika.

Na kraju knjige on daje vrlo dobru projekciju ljudske aktivnosti do 2050. g., koju uspoređuje sa širenjem računala. Microsoft, čiji je on vlasnik, prije 30 godina zacrtao je kako svako radno mjesto i svako domaćinstvo mora imati računalo. Isto tako, ugljik se mora smanjivati do 2050. g. ako se svi prihvatimo tog posla.

3. Jeftina nafta. Očito je kako ćemo se morati još dugo baviti energijom dobivenom iz fosilnih goriva u kojoj „plivamo“ a da i nismo svjesni toga. Slični smo ribama koje nisu svjesne vode u kojoj žive. Lijepo se to vidi u karikaturi gdje jedna riba pita drugu: „Dovraga, što je to voda?“ Zašto „plivamo“ u energiji, a da toga nismo svjesni? Zato jer je nafta jeftinija od bezalkoholnih pića. Tako soda-voda (Costco) košta 0,75 $/L, dok nafta koša 0,26 $/L, jasno, za američke ekonomske prilike. Kada se uspoređuje emisija ugljičnog dioksida nakon izgaranja nafte, onda Europa i Kina imaju približno iste vrijednosti po stanovniku, između 8 i 9 tona, dok Amerika ima 17 tona.

4.Zelena premija. Kako se pomaknuti iz goleme „prljave“ energetske ekonomije u čistu ekonomiju? Morat ćemo se pitati i koliko košta taj pomak? Bill je stvorio novi pojam „zelena premija“ (Green Premiums) kojom se preračunavaju dodatni troškovi, posebno za goriva, a posebno za svaki materijal, primjerice proizvodnju cementa, čelika itd. Primjer za zelenu premiju: mlazno gorivo košta 0,594 $/L, dok bio-mlazno gorivo košta 1,413 $/L, što je povećanje od +140 %. No, postoji zelena premija od -14 %, tj. pojeftinjenje, primjerice ako se plinsko grijanje kuće zamijeni grijanjem toplinskom pumpom.

Da bi se smanjila jedna tona ugljika u atmosferi (dekarbonizacija) potrebno je 100 $ po toni. Tako dolazimo do ogromnog troška od 5,1 bilijun $ ako godišnju emisiju od 51 milijarde tona ugljika želimo smanjiti na nulu.

Ova strategija vrijedi za Ameriku, ali ne i za Indiju i Meksiko. Zelena premija je samo jedan od alata za daljnju diskusiju o ovom problemu. Kada slušamo diskusije o zelenim i čistim izvorima energije onda se mora navesti koliko te aktivnosti koštaju tj. kolika je zelena premija.

5. Udio električne struje je  27 %, Za temeljitiju diskusiju potrebni su još neki podaci o stakleničkim plinovima u postojećoj industrijskoj civilizaciji. Prvo se moraju pogledati različiti udjeli emisije stakleničkih plinova; proizvodnja različitih roba je 31 %, električne struje 27 %, poljoprivreda i životinje 19 %, promet 16 %, grijanje i hlađenje zgrada 7 %. Drugo, moramo imati na pameti grube podatke snage elektrana za proizvodnju električne struje: cijeli svijet 5000 GW, (gigavat) USA 1000 GW, srednje velik grad 1 GW, mali grad 1 MW (megavat), kuća 1 kW (kilovat). Treće, valja znati koliko određene snage električne struje u vatima (W) je moguće dobiti na površini zemlje od jednog četvornog metra; fosilna goriva 500 do 1000, nuklearno gorivo 500 do 1000, solarna elektrana 5-20, hidroelektrana 5-50, vjetroelektrane 1-2 i elektrane na biomasu (drvo) < 1 W/m². Svi ti podaci su orijentiri kretanja globalnih akcija i prioriteta za smanjenje stakleničkih plinova.

Pitanje je li nuklearna elektrana s minimalnom emisijom CO₂ opasna za život prisutno je u našoj svijesti. Austrijanci nisu pustili u pogon već gotovu nuklearnu elektranu, a Francuzi 70 % svoje električne energije dobivaju iz nuklearnih elektrana?! Analize pokazuju da je kod proizvodnje električne struje od 1 TWh (teravat sata) umiranje zbog termoelektrana je 24,6, dok od nuklearne elektrane umire samo 0,07 ljudi. Navedeni su podaci gruba rentgenska snimka energetskog stanja sadašnje civilizacije kojoj treba terapija. Možda trebamo sa Slovencima graditi drugi blok elektrane u Krškom? Ali to je preteška odluka!

6.Na  što otpada udio CO₂ od 31%?Proizvodnjom različitih roba emitira se 31 % od 51 milijarde tona godišnje stakleničkih plinova, gdje su cement, željezo i plastika glavni krivci. Amerika godišnje proizvede 96 milijuna tona cementa koji se pretvara u beton. No, podaci o Kini su nevjerojatni, oni su od 2001. do 2016. godine proizveli 25,8 milijardi tona betona, što je daleko više nego što je Amerike proizvela od 1901. do 2000. godine, a to je samo 4,3 milijarde tona betona. Na svakog građanina Amerike otpada oko 280 kg cementa, kao i čelika. Uz cement i čelik dolazi još i plastika koja se proizvodi od jeftine nafte. Proizvodnja i trošenje ovih materijala uzrok su stvaranja stakleničkih plinova i dobro je vidjeti njihove cijene i zelenu premiju. Cement košta 120 $, čelik 750 $, etilen (plastika) 1000 $ po toni. Emisija ugljika tj. CO₂ iznosi po toni za cement 1 tonu, za čelik 1,8 tona i za plastiku 1,3 tone. Rangiranje zelene premije kao troškovni dodatak za te glavne materijale izgleda ovako: cement od +75 do 140 %, čelik od +16 do 29 %, a plastika od +9 do 15 %. To su postoci koji nas upućuju koliko kapitala dodatno moramo stvoriti za put prema zelenoj ekonomiji.

Koju strategiju primijeniti da se smanji emisija? Očito se ne može dirati u proizvodne recepture tih materijala, jer su sastavljene od jeftinih sirovina rudače, koksa i kalcita, lapora i nafte. Također se ne može dobiti neko smanjenje emisije na snižavanju tehnološke temperature u pećima koje su definirane termokemijskim zakonima. Ostaje djelotvorna inovacija elektrifikacije te učinkovit izbor mnogih procesa kako bi se krenulo prema nuli. Jedan od inovativnih procesa je upotreba „hvatača“ ugljika za apsorbiranje preostale emisije CO₂ koji se ugrađuje u modernim elektranama na fosilna goriva. U svakoj tehnologiji proizvodnje, pa i načina života, postojimnoštvo gubitaka kako energije tako i materije, pa i informacije kojima će se morati baviti buduće generacije zbog ekološki čiste ekonomije. 

7.Električni automobili. Sada je velika pomama za električnim automobilima s Li baterijama u odnosu na osobne automobile, mopede, romobile, benzince. Veliki teretni kamioni ipak će ostati na benzinu. Zašto? Veliki teretnjaci ne mogu biti pogonjeni baterijama, jer je 35 puta manji kapacitet uskladištene energije u odnosu na benzin po jedinici mase. Zamislite teretnjak nosivosti 40 tona koji mora prevesti robu na udaljenost od 1000 km. To je moguće s jednim punjenjem dizel goriva, ali nije moguće imati električni teretnjak, jer su potrebna masa baterija i uskladištena električna struje nepremostivi ograničavajući faktor.

Analiza preorijentacije na električne osobne automobila izgleda ovako: automobili snage od 196 kW od Chevroleta tip benzinac Malibu košta 22095 $ i elektro automobil Bolt Ev košta 36620 $, manje snage od 157 kW, s kapacitetom baterija dostatnim za vožnju do 400 km. Benzinac je jeftiniji sa svim obračunanim troškovima po vlasnika za 6,25 centi $ po kilometru prijeđenog puta. Smatra se kako će 2030. g. kada pojeftine baterije zelena premija biti nula. No i dalje valja imati na pameti da ako će se električnom strujom puniti električni automobili iz mreže termoelektrana, onda ova računica ne vrijedi.

8.Poljoprivreda. Postoji ogroman jaz pojava i događanja u poljoprivredi. Amonijak koji je umjetno sintetiziran za umjetno gnojivo po metodi Haber-Bosch dao je puno koristi, ali je uzeo stvarajući mnoge probleme sa štetnom emisijom dušikovog oksida NO₂. Isto tako, velika količina žitarica koristi se za hranjenje stoke, kako bi se jelo što više mesa, a to opet stvara puno metana koji je opasan staklenički plin. Znači, inovacije i optimizacije proizvodnje hrane te promjena načina ljudske prehrane dovest će do povoljnog rješenja u emisijama staklenički plinova. Prilažem svoje razmišljanje o organskoj poljoprivredi našihpredaka, od prije 6 godina, kad nije bilo zagađenja/onečišćenja atmosfere .

Na rast biljaka ili uzgajanje životinja ostaje 19 % od 51 milijarde tona emisija. Danas je moderno da političari sade drveće po gradskim parkovima, ali imperativ je održavanje i povećanje biomase šuma. Valja znati grubo pravilo kako posađeno drvo može tek za 40 godina rasta apsorbirati 4 tone ugljičnog dioksida. Što se tu može učiniti? Radi se o staroj bojazni kako čovjek ne može prehraniti na ovoj planeti sebe niti životinje koje su mu potrebne. U knjizi se spominje istražitelj Norman Borlang koji je inovirao pšenicu s velikim zrnima i drugim dobrim svojstvima, kako bi se povećao prinos ove važne krušarice. Isto je stvoren novi soj riže koji podnosi sušu i ne propada ako je dugo vrijeme pod vodom.

Tekst sam završio 22.02.2022   čudan nadnevak!?  koji  će se možda pamtiti, jer će doći do smanjenja  potrošnje energije u Europi-pogodite zašto?

---

[i] Bill Gates, How to avoid a climate disaster, Penguin, New York, 2021.

 

Stožer i COVID -19

Što je stožer? Skupina strukovnih i stručnih ljudi kojoj je Vlast dala ovlaštenje da vodi brigu, nadzire događanja i izdaje naredbe oko pandemije. Stožer etimološki gledano je stup, motka na gumnu za koji se vežu konji kod vršidbe žita.

Prezentacija  starih metoda vršidbe

 Postoji i stožina motka nasred stoga sijena ili kukurozovine. U vojsci i u zdravstvu valja poštivati i slušati stožere. Znakovita je priča o Stožeru kojem je američki predsjednik Roosevelt dao nalog da se izradi prva atomska bomba. Od 1942. do 1946. Manhattan Projekte bio je pod vodstvom general-bojnika Leslieja Grovesa iz Inženjerskog korpusa američke vojske. Bio je to tajni projekt na kojem su radili najbolji fizičari (Robert Openhajmer, Fermi) s mnogo pokusa i računanja. Projekt Manhattan započeo je skromno 1939., ali je narastao i zapošljavao više od 130.000 ljudi i koštao gotovo 2 milijarde američkih dolara (što odgovara oko 23 milijarde dolara u 2019.) 

Kada je general Groves upitao fizičare kako zamišljaju izradu bombe, oni su mu pretpostavili dva koncepta, dva pokušaja. On im je rekao, krenite odmah s oba koncepta. Na početku bilo kakvog pokusa javlja se pitanje DA ili NE, tj. uspjeh ili neuspjeh. Kada su Amerikanci izradili atomsku bombu onda je Rusima bilo riješeno već 50 % nedoumica ili nepoznanica. Osnovno je pitanje bilo je li uopće moguće izraditi atomsku bombu. Ista dilema je i sada  hoće li  čovječanstvo napraviti cijepivo s kojim  će se „ubiti“ Covid -19?. Znanstvenici su vjerovali kako pojavom virusa COVID-19 već imaju 50 % rješiv zadatak, budući da je tehnologija proizvodnje cjepiva već dobro uhodana s cjepivima protiv drugih virusa.

Situaciju s virusom COVID-19.  Svježipodaci upravo dok ovo pišem govore u svijetu ima 369,115,468 oboljeli a umrlo je 5,662,987 ljudi. Znači, kako 1,55%  oboljeli  umire od Covida-19. U svijetu je potrošeno oko 10 milijardi doza cijepiva. Hrvatska je procijepljena s 54,3 %, dok je svjetski prosjek 52,2 %. Svaki cijepljeni građanin o tome može dobiti potvrdu, što je dobro za putovanja.  Hrvatska je 19. siječnja 2022. na svjetskoj rang listi od 168 zemalja bila na devetom mjestu s 3260 umrlih na milijun stanovnika.

Antivakseri. Na TV ekranima gledamo kolone ljudi u cijelom svijetu koje čekaju da se cijepe ili da se testiraju. Ali isto tako gledamo prosvjednike, koji se protive strogim mjerama zaštite koje propisuju državni ili mjesni stožeri civilne zaštite. Prosvjednici se pozivaju na slobodu savjesti. Mnoštvo ljudi ne vjeruju stožeru, kako kod nas tako i u drugim državama. Postoje ljudi, nazvani antivakseri, koji ne vjeruju u uspjeh cijepljenja, iako u bolnicama umire od 70 do 80 % ljudi koji nisu bili cijepljeni. Antivakseri navode više razloga nepristupanju cijepljenju, primjerice: preboljenjem COVID-19 virusa dobivaš puno bolji imunitet nego od cjepiva, prirodna antitijela su bolja, cijepljeni isto prenose virus, strah od nuspojava cjepiva na ljudsko tijelo.

Parlamentarna opozicijska stranka MOST ne vjeruje Vladinom Stožeru civilne zaštite nego organizira referendum s dva pitanja: promjena članka 17. Ustava s dodatkom riječi pandemija i predlaže Zakon o izmjeni zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti gdje se briše riječ stožer. Cilj ovih izmjena je ukinuti "stožerokraciju".Danas svaki dan umire "autobus ljudi" i cijelo se društvo, a ne samo  stožer, mora izjasniti o pandemiji. Naša vlast se  opire referendumu na kojeg  želim izaći, ali ne znam kako  ću glasovati. EU- mjere zaštite  „popuštaju“ te  izgleda kako  će taj virus endemski stalno  živjeti s ljudima, kao i obična gripa. 

Korelacija i uzročnost  Izradio sam pomoću Excel funkcija bio- statističke analize korelacije povezanosti između procjepljenosti u % i broja mrtvih na milijun stanovnika  na slučajnom uzorku od 34 države u svijetu. Koeficijent  korelacije je bio  r = - 0,1017 što je nedovljno za donošenje zaključka o uzročno posljedičnoj povezanosti. Inaće taj  koeficijent bi trebao iznosti oko od + -0,8 do +- 1 za potvrdu  povezanosti. Kada se  promatra situacija procijepljenosti i umrli u Europi onda  je r=-0,089 što također nije dovoljno za  donošenje odluke o povezanosti cijepljenja i smrti. Kada se računa korelacija  bio i socijalni sustava onda se javlja mnogo nepoznanica koje nije moguće „utrpati“ u račune i donositi valjane  odluke.  No, valja ipak vjerovati stožeru i liječnicima koji imaju   podatke kako  ljudi umiru od 75 do 80% koji nisu cijepljeni  i imaju teže kliničke slike oboljenja.To treba vjerovati jer to  nije teorija zavjere.

Kuga. Ova pandemija ima mnoge značajke pandemije ranijih kuga. Primjerice, 430 godina prije Kristova rođenja Atiku je opustošila strašna kuga. U Dubrovniku od 14. stoljeća postoje karantene za migrante koji su željeli ući u grad. Pojava epidemije kuge opisana je u staroj enciklopediji Oekonomische Encyklopädie von J. G. Krünitz koja se može čitati online. Franz von Schrauda govori o kugi u Sirmienu, 1795. i 1796. godine, te povijesti kuge u istočnoj Galiciji. Tada je isto postojao neki stožer: pest policija (pest=kuga) koja je izdavala naredbe vojsci koja je čuvala granice između država i mjesta zaraženih područja, zatim liječnicima, mrtvozornicima i svećenicima koji su se brinuli o bolesnicima i umrlima u selu i gradu. Izvještaji su se slali vlastima iz zaraženih mjesta u obliku tablica, što danas, slično tome, imamo na press-konferencijama stožera. Prema tome, današnji epidemiolozi imaju velika iskustva na osnovi izučavanja pandemija kroz stoljeća i mnogih današnjih znanstvenih istraživanja.

Jednostavne zaštitne mjere su nužne. Ljudski je težiti i živjeti u sreći i blagostanju i bojati se smrti. Kada danas gledamo prosvjede kod nas u EU protiv naredbi koje izriču Stožeri civilne zaštite za sprječavanje širenje virusa COVID-19, onda se moramo pitati jesu li Stožeri dorasli svojoj zadaći ili su u pravu prosvjednici tražeći svoje pravice. Pokušavam proniknuti zašto se ne vjeruje stožerima? Postoji više razloga: mjere zaštite u zadnje dvije godine su mijenjane prema mjestima i broju zaraženih ljudi i zahtjevima gospodarskih, školskih i kulturnih djelatnika i sportskih saveza. Bilo je izjava visokih dužnosnika koji su tvrdili "pobijedili smo COVID-19", a usput se nisu pridržavali mjera koje su sami pripisivali.

Stožeri skoro svih država propisali su jednostavne zaštitne mjere: nosite maske, držite razmak od 2 m, perite i dezinficirajte ruke te se što manje družite. No razlog nepovjerenja prema stožerima puno je dublji. Ljudska zajednica stoji pred zadatkom uništenja nepoznatog virusa koji ranije nije postojao. Svaka zemlja je propisivala svoje mjere koje su bile vrlo drastične, npr. lockdown, određena zatvaranja vitalnih aktivnosti (posao, škola, trgovina, sport) do liberalne, čekajući da se stvori tzv. "imunitet krda". Veliku su buru kod prosvjednika izazvali zahtjevi Stožera da se izdaju digitalne potvrde o cijepljenju, lako provjerljive pomoću mobitela. Odgovor prosvjednika je bio: "Hoće nas podijeliti i razdvojiti te nam ukinuti slobodu".

Sloboda mišljenja i savjesti. Valja priznati da je sloboda mišljenja i savjesti upisana u mnogim ustavima i poveljama o ljudskim pravima. Čovjek želi sam oblikovati svoj život na temelju uvida u samu stvar. Ne želi se pokloniti tutorstvu autoriteta?! Odmah se pojavljuje pitanje: Što je sloboda? No, ljudski je rod vjekovima pronalazio krjeposti – vrline[i] kojima si je pomagao u teškim životnim prilikama. Što je krjepost? Krjepost je postojana i čvrsta spremnost činiti dobro. Postoje stožerne krijeposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost.

Razboritost upućuje razum da u svim prilikama (pa tako i kod pandemije) razabere naše istinsko dobro. Razboritost nas upućuje na načela savjesti. Postoje tri opća načela: 1) nikada nije dopušteno činiti zlo da se postigne dobro; 2) tzv. zlatno pravilo: "Sve što želite da ljudi vama čine, činiti i vi njima."; 3) Ljubav se uvijek izražava poštovanjem bližnjega i njegove savjesti, makar to ne znači da prihvaća kao dobro ono što je objektivno zlo. Misli na druge, cijepi se, jedna je od naredbi našeg HR stožera.

Kada se govori o slobodi savjesti, onda se mora spomenuti činjenica kako u životu neka savjest vara tj. savjest može bit dvojbena.[ii] Dalje, postoje granice slobode savjesti, postoji odgoj savjesti putem poučljivosti od autoriteta. Pitanje je koga izabrati za autoritet. Je li to Stožer čije izvještaje slušamo svakog dana? Tko treba upravljati Stožerima? Može li šef policije ili neki general armije biti predsjednik Stožera? Može!

Sadašnje cjepivo, koje su ljudi boje primijeniti na sebi, zapravo je korišteno na uzorku od 10 milijardi doza te pokazuje pozitivne rezultate smanjenim brojem oboljelih i blažim kliničkim slikama bolesnika. Zaključak – idite se cijepiti i mislite na svoje najmilije i nas 80+ susjede!

[i] Katekizam Katoličke Crkve – Kompendij, Hrvatska biskupska konferencija, Verbum, Split, 2006., pitanje 377.

[ii] Alojzije Šustar, Sloboda savjesti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1982., str. 30.

 

Održivost i dekarbonizacija

 Božić  1948.

Unatoč pandemiji ljudi se raduju dolasku Božića. Danas aktualna tema održivosti uoči Božića vraća me u neka prošla vremena. Danas, kad su mnoge kuće i dvorišta rasvijetljena sitnim kineskim lampicama (diodama), sjećam se 1948. godine i početka elektrifikacije u rodnom selu. Znalo se tada da postoje „jake“ i „slabe“ žarulje. Iako je otac naredio mojem bratu Rudeku da kupi „slabu“ žarulju, jer ćemo tako struju plaćati manje, on je kupio „najjaču“, od 100 W. Tada se struja plaćala prema broju žarulja u domaćinstvu. Na Badnjak nam je u posjet došao stric Adam, pa je već s vrata povikao: „Kod vas je najjače svjetlo u selu, kao u Betlehemu.“ Danas bismo trebali isključiti „standby“ opciju na računalima i TV prijemnicima kada ih ne koristimo. To malo crveno svjetlo, npr. za neku konfiguraciju računala, godišnje potroši oko 80 kWh primarne energije. Valja započeti štedjeti energiju baš od tih najmanjih trošila. Moji preci  znali su   postiti i odricati se!

Deseta obljetnica ekovalena

U blogu koji je narastao kao veliko drvo pišem tekstove o problematici održivosti. Danas ću ga kao božićno drvce „nakititi“ mnogim novim konceptima i pojmovima. Kovačem pojma održivost smatra se Hans Carl von Carlowitz koji je još 1732. godine napisao: Ne možeš više šume posjeći od njezina prirasta. Ilustracijom problematike života[i] na zemlji prikazujem pojam fotosinteze i respiracije, što je vitalno za stvaranje kisika (O₂) i smanjivanje ugljičnog dioksida (CO₂) iz atmosfere.

                                                          

Godišnje Sunce „dozrači“ energiju koja od vode i CO₂ stvara prinos biomase kod  šuma od 1,12 do 1,18 m³/ha

Pojam održivosti spominje se kao načelo u UN izvještaju iz 1987. g. (Brundtland) koje govori kako kod održivog razvoja valja misliti na generacije koje će nas naslijediti. Održivost znači zadovoljavanje vlastitih potreba bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.

Održivost kao pojam pridružuje se dalje pojmu održivo gospodarstvo ili održiv energetski sustav. U kontekstu klimatskih promjena, održivost obično znači promjenu naših energetskih, prometnih i drugih sustava kako ne bi doprinijeli zagrijavanju planeta.

No, kroz vrijeme, drvo održivost razgranalo se na mnoge sastavnice i grane.

Tri načela održivosti. Održivost se najčešće definira kao zadovoljavanje potreba sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje. Ova sastavnica ima tri glavna stupa: ekonomski, ekološki i društveni. Ova tri stupa neformalno se nazivaju ljudi, planet i profit. Za postizanje održivog razvoja ključno je uskladiti: gospodarski rast, socijalnu uključenost i zaštitu okoliša. Sve je to važno za dobrobit pojedinaca i društava.

Četiri načela održivosti. Pojam održivosti široko se koristi za označavanje programa, inicijativa i akcija usmjerenih na očuvanje određenog resursa. Pojam četiri stupa održivosti odnosi se na četiri različita područja: ljudsko, društveno, gospodarsko i okolišno.

Pet načela održivosti. Sadrži: Poboljšanje sposobnosti uvjeta života, stvoriti prilike za ekonomski prosperitet, poticati odgovornost prema okolišu, prihvatiti izvrsnost dizajna proizvoda i usluga, pokazati vizionarsko vodstvo i svrsishodno upravljanje.

Neprofitne organizacije neka razmotre njihov učinak u okviru pet ključnih pokretača održivosti: društveni učinak, fokusirana poslovna strategija, ekonomska održivost, prilagodljivost i kapacitet sustava za isporuke proizvoda i usluga.

Šest načela održivosti. Uključuje: Cirkularnu ekonomiju (poboljšati učinkovitost resursa kroz bolje gospodarenje otpadom), uštedu energije, održiv izbor materijala, ekološku deklaraciju proizvoda, stalno istraživanje i inovacije, društvenu odgovornost.

Šest načela održivog razvoja. Poštivanje i briga za sve oblike života, poboljšati kvalitetu ljudskog života, čuvanje vitalnosti i biološke raznolikosti Zemlje, minimiziranje iscrpljivanja prirodnih resursa, promjena osobnog stava i prakse prema okolini, omogućiti zajednicama da se brinu o vlastitom okolišu.

Devet načela održivosti. Upravljanje prema ciljevima, zajednička odgovornost, prevencija, upravljanje energijom i resursima, konzervacija, upravljanje otpadom, rehabilitacija i rekultivacija, znanstvene i tehnološke inovacije.

Deset načela održivog razvoja. Očuvanje ekosustava, održivi razvoj društva, očuvanje biološke raznolikosti, kontrola stanovništva, očuvanje ljudskih resursa, povećanje sudjelovanja stanovnika, očuvanje kulturne baštine, uključenje dopuštenog kapaciteta Zemlje.

Gore navedeno povezano je s klimatskim promjenama i zato je društvena zajednica pod vodstvom UN izdala popis sa 170 ciljeva za borbu protiv klimatskih promjena.

Održivost u Bibliji. U Bibliji ne postoji imenica održivost, ali postoje glagoli: održale se, održali, održao.

Citiram dva biblijska izvoda: „Jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga održao dovijeka i zato je postavio tebe za kralja da činiš pravo i pravicu.“ (2. Ljet 9, 8, odnosi se na kralja Salamona)

„Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće.“ (Izr 29, 4)

Dekarbonizacija

Pojam dekarbonizacija doslovno znači smanjenje ugljika. Upravo se misli na pretvorbu u ekonomskom sustavu  koji održivo smanjuje i kompenzira emisije ugljičnog dioksida (CO₂) glavnog uzročnika promjene klime.  Dugoročni cilj je stvoriti globalno gospodarstvo bez CO₂. No, to je duga  priča i valja joj   postupno pristupiti s razumijevanjem mnogih  elemenata  održivosti.

Ovog su se mjesec dogodili pozitivni trendovi glede čiste energije i klimatskih prilagodbi. Predsjednik Vlade Andrej Plenković svečano je 13. prosinca u probni rad pustio Vjetroelektranu Senj, koju je ulaganjem oko 200 milijuna eura u okolici Senja i Brinja izgradila kineska tvrtka Norinco, što je ujedno i najveće kinesko ulaganje u čistu energiju u Hrvatskoj. Vjetropark se prostire na oko 60 četvornih kilometara, snaga mu iznosi 156 megavata (MW), a ima 39 vjetroagregata pojedinačne snage četiri megavata. Godišnja proizvodnja električne struje bit će na razini od oko 0,5 teravatsati (TWh).

Istovremeno smo na TV vidjeli gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaškovića kako sadi drvo u nekom zagrebačkom parku. Pošumljavanje je sada u modi, jer mnogi političari tako šalju poruku o spašavanju planeta. No, pošumljavanje je ozbiljan zadatak, jer kako tvrdi „Drawdown“ plan, moguće je do 2050. godine sekvestirati tj. spustiti pomoću obnovljenih šuma iz atmosfere od 5 do 8 gigatona ugljičnog dioksida glavnog dijela stakleničkog plina.

Na kraju energetska učinkovitost je riječ koja  se ćesto koristi i koju valja imati na pameti

Kada se uzmu u obračun površine zemlje  našeg podnevlja onda  Sunce dozraćuje energije koju  čovjek može iskoristiti pomoću i vjetro i sunčanih elektrana  godišnje od  7,2 do 8,3 kWh po četvornom metru. 

---

[i] D. Botkin, E. Keller: Environmental science, John, Wiley & Sons Inc, Hoboken, New York ,2010. str. 93