Konvivalizam

Poštenje je življenje,  hrvatska poslovica

Konvivalizam-pojam kojeg ne možete pronaći u Klaićevom Rječniku stranih riječi, niti u Leksikonu socijalne ekologije od Ivana Cifrića. Zašto? Zato, jer su  konvivalizam kao pojam ili  koncept nedavno     „skovali“ 64 svjetska sociologa, vođeni  francuskim sociologom Alain Caille. Konvivalizam  je nastao spajanjem dviju  riječi  con-vivere što znači živjeti  zajedno. Oni su napisali svoj manifest Manifest  convivialiste s nakanom kako spasiti  čovječanstvo. Da bi neka ideja  zaživjela  mora uči dobrohotno u savjest i svijest ljudi, inače  će kao i mnogi „izmi“ primjerice anarhizam , komunizam niknuti i propasti s  ratovima i  ljudskim žrtvama.

O konvivalizmu doznao sam iz katoličke  obiteljskoj revije  „Kana“ od veljače ove godine. Po meni  pojam konvivalizam sličan je i pojmu koegzistencije ili miroljubive koegzistencije o potrebi  suživota različitih naroda između neprijateljskih blokova. Postoji razlika između pojmova konvivalizam i koegzistencije. Koegzistencija zastupa mišljenje: nemojmo ratovati,  dok konvivalizam kaže; moramo se sukobljavati ili  sučeljavati, ali ne  i pobiti. Konvivalizam je danas neka  vrsta protuteža  između neoliberalizma i marksizma. Neo znači nešto novo.

Podsjetimo se,     neoliberalizam  je politička filozofija,  koja zagovara otvorena tržišta, slobodnu trgovinu,  privatizaciju,  jačanje uloge privatnog sektora. Marksizam je pak  socijalna ekonomska i politička filozofija, prema kojoj  proizvodni čimbenici mijenjaju čovjeka u  socijalnom i  ekonomskom smislu.  Glavni princip marksizma  sadržan je u tezi kako  sredstva za proizvodnju kao i ekonomska baza,  utječe ili određuje politički život pojedinca i društva. Marksizam koristi  analogiju,  prema kojoj  je  kapitalizam  zamijenio  feudalizam,  isto tako će  socijalizam,  a poslije komunizam  uz pomoć diktature (otimačina i ubojstva?)  radnika (proletarijata) zamijeniti kapitalizam i stvoriti besklasno društvo.

 Mi, sa sijedom  kosom,  proživjeli smo   promjenu  našeg društva od kapitalizma do socijalizma,  pa smo doživjeli  i obrnuto     povratni prijelaz kao proces  tranzicije  iz  socijalizma  u neoliberalizam.  Bili smo  svjedoci stvaranja socijalizma,  gdje su marksisti  primjerice   Kiepach-u (vlastelin  kraj našeg sela)  „uzeli“  sve  nekretnine  zemlju  i dvorac,  ali su  im  dozvolili  da zadrže pokretne vlasništvo,  tako da je rokoko namještaj iz njihovog dvorca  bio smješten u seoske štaglje,  gdje su kokice "kakale" po skupim stolicama. Kada se nešto nepravedno uzme aktom državne vlasti,  onda to nije pljačka niti  krađa nego eksproprijacija(?!). 

Naš put u Europu,  kojeg nismo baš objeručke prihvatili,  jest  zapravo putovanje  u neoliberalizam.   EU političari  ističu , mi smo industrijski  razvijeno i  napredno društvo  te  zagovaramo privatno vlasništvo,  demokraciju,  slobodu kolanja kapitala,  roba i ljudi,  pa ako  želite biti u našem savezu   potpišite (ili ostavite)  ugovore o pravnim  EU-stečevinama . Kada su naši političari  potpisali te ugovore,  govorilo se obostrano: S Europom Hrvatska je bogatija, a s Hrvatskom je i Europa bogatija. Ipak,  ne smijemo biti euroskeptici,  jer smo  povijesno , kulturno , materijalno , energetski i informacijski  preduboko povezani u Europa kontinentu . Eu nije produkt ona je proces i mnogo puta ćemo konstatirati kako  i neoliberalisti  „kradu“  ali sofisticirano zbog  čega ćemo se sukobljavati.

Sada bogate korporacije  EU mogu slobodno ulaziti svojim „rukama“ u svako bogatstvo naše države  ili  pjesnički rečeno slobodno  „dirati“    njedra lijepe naše. Mogu li oni krasti to je pitanje, koje sebi i drugima  postavljam? Vidim, kako EU bankari  dobro u nas zarađuju, a njihovi direktori si uzimaju velike plaće   i bonuse od 2 do 6 milijuna kuna.

Ali tu sada postoji jedna kvaka. Primjerice neću  ukrasti ništa mojem susjedu , ali što je s prilikama   kada se može ukrasti  novac  putem  visokih kamata iz  kredita  nekog građanina    ili novac iz banke, koje pripadaju čitavom  društvu.   To se zamjećuje  kod   profinjenih legalnih  ili nelegalnih  krađa novaca iz riznica bilo  države ili tvrtki . Lopov ima ispriku koja glasi : kada je nešto svačije onda je zapravo ničije , pa se neće vidjeti da sam nešto  uzeo, a  savjest mi je čista. Ova đavolska logika proteže se dalje na okoliš,  pa se ne pita tko je vlasnik rijeka,  čistog zraka, podzemnih pitkih  voda, mora,  šuma koje daju kisik. Brazilci  kažu Amerikancima: mi vama nismo ništa dužni, jer ste vi posjekli svoje šume, a naša Amazona daje vam kisik  za kojeg ništa ne plaćate. Marksisti i neoliberalisti  ne pitaju za  vlasništvo nad okolišem,  jer ga doživljavaju kako je  on svačiji, dok  konvivalisti priznaju okoliš kao vrlo važno vrelo života kojeg treba  cijeniti i čuvati.

U manifestu se navode dijagnoze bolesti   suvremenog  industrijskog društva,  od Amerike, Europe do Azije,  koje su prepoznatljive  kroz  moralne, političke ,gospodarstvene i ekološke  krize.  Te krize se  moraju  rješavati i zato ja „potpisujem“  manifest i postajem konvivalist! Gdje god je to moguće ,valja lokalizirati izvore snabdijevanja  stanovništva , kako bi  se lako vidjelo  što uzimamo iz okoliša a što mu vraćamo., To je jedno od   načela koja su navedena u manifestu i mogu se shvatiti kao terapija. 

Od kuda i kako početi rješavati  ove kriza?  Konvivalisti  tvrde,  u rješavanja ovih   kriza , valja najprije  savladati  prepreku,  koja se naziva moralna kriza. Izgleda da je ta  vrsta krize „neprohodna džungla“ za rješavanje, iako su načela  ponašanja i ophođenja  među ljudima jednostavna. Načelo kojeg priznaju  i žive po njemu  svi moralni  ljudi svi vjera i ateisti jest: „Ne čini drugome ono, što ne želiš da on tebi čini!

U  našoj  roditeljskoj  kući , na zidu je bila slika čija poruka je meni kao djetetu bila jasna. Iako te nitko ne vidi, ne smiješ ukrasti  voće iz voćnjaka našeg susjeda. Božje oko  sve vidi i Božje uho sve čuje. Krađa je grijeh. Marksisti i neoliberalisti  zaklinju se kako su moralni. No, oni  su  krađu tako relativizirali da ih se ponekad ne može zvati lopovima. Oni podešavaju svoj moral prema prilikama.

Sociolog Dan Ariel je napisao  knjigu: „Predvidljivo iracionalni“  gdje iznosi svoja socijalna  istraživanja  o poštenju ljudi. On tvrdi, kako u svojim ponašanjima  nismo racionalni,  nego smo iracionalni i to predvidivo iracionalni.  Nakon velike afere s  krađom novca iz mirovinskih fondova  ogromne američke tvrtke „ Enron“ on se pita: Jesu li pošteni  i  visoko školovani  Enron-direktori džepari,  koji  bi ukrali novac iz taške nekoj starici  u tramvaju?  Odgovor je logičan,  pa nisu.  Ali oni su ukrali silne  novce baš tim staricama, krivotvoreći  poslovne izvještaje,  čime  su  uzeli novac iz mirovinskih  fondova  za svoja poslovanja i nisu ga vratili.

Dan Ariel je po struci  bihevioristički  ekonomist,  koji je istraživao s mnogo pokusa ponašanje  ljudi  u prilikama kada čovjek postaje lopov. On je u jednom pokusu ostavio   neopazice  više limenki  Coca Cole u zajedničke  hladnjake u prostorijama za zajedničko korištenje   u studentskim domovima američkih sveučilišta.  Nakon 72 sata limenki nije bilo u hladnjaku. Nakon toga  pokusa uradio je drugi pokus, gdje je u iste hladnjake stavio na tanjurić neki sitni novac. Studenti  novac nisu  ukrali. Ljudi se različito ponašaju prema predmetima  i  prema  novcu kojim se izražava vrijednost tih predmeta. U našoj  tvrtki smo  imali dvojake izraze za krađu. Tako se znalo reći,  kako su neki rukovodioci  otuđivali  nešto,  ili  smo govorili  kako radnici previše kradu  toaletni papir.

Trebamo li izučavati  bihevioralnu ekonomiju kako bi se spriječili sitne i krupne krađe? Bihevioralnu ekonomiju možemo definirati kao kombinaciju ekonomije i drugih društvenih znanosti,  kojima se  opisuje ponašanje čovjeka ili nekog upravitelja  kod donošenja odluka . O važnosti bihevioralne ekonomije govori činjenica da su psiholog Daniel Kahneman i ekonomist Vernon Lomax – Smith 2002. godine dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju.

Ako se u nekoj  ćeliji  društva locira moralna kriza , kao  kriza iz koje proizlaze  ostale krize, onda  se ju  može pasivizirati  snažnim djelovanjem (zviždaći, prijavljivanje Uskoku) moralnih ljudi.  Tada se  preostale krize mogu „lakše“  terapeutski  i tehnički rješavati u ljudskoj zajednici. U manifestu se preporučaju  neki postupci rješavanja,  time da se uzimaju u obzir i humanost, socijalnost,  individualnost i kreativnost čovjeka . Moraju se  definirati istinske  ljudske potrebe i istači kako  globalizirani čovjek  ima žudnju, koja je veća od njegove potrebe.  Ako  u domaćinstvu   nema dovoljno novaca za mlijeko i kruh,  mora li se onda kupiti djetetu pametni telefon ? Treba li nam skupi auto bilo u Županiji ili u Ministarstvu? To je iracionalno ponašanje.

Eto i gospodarstvene  krize! Legitimno  naši političari , ako su racionalni i pošteni,  moraju  povećati  cijenu kruha i mlijeka , kako bi ih izjednačili  ili povećali u odnosu na  telekomunikacijske troškove u domaćinstvu .  Sada Vlast ne priznaje povećanje cijena mlijeka,  krava  je sve manje, te se   ulaskom u EU uvoz  mlijeka se povećao za 270% ???! Budući da je čovjek u svom ponašanju  često iracionalan, onda se ne mogu niti   liberalni  zakoni ponude i potražnje uvijek poštivati. Prosječna  EU cijena mlijeka je 8 kn/L, dok kod nas košta 6 kn/L. Ali zato mlijeko u Londonu košta 10 kn/L, a  u New Yorku 18 kn/L, dok su telefonski razgovori daleko jeftiniji od njih prema nama, nego obratno.

Povadio sam troškove  održavanja automobila za Ministarstva , Županije i Gradove (podaci iz Večernjaka) i vidim  kako je  godišnji prosječni  trošak  korištenja  automobila  36211 kn/kom. Isto tako pogledao sam režije svih Ministarstava  Vlade, Sabora,Instituta i Agencija. Oni troše 660 milijuna kn. Dužnosnici s potrebnim ostalim osobljem godišnje  troše energije za  osam sati rada   za grijanje ili klimatizaciju  svojih radnih prostora preko 200 kWh/m² . Toliko se  prosječno troši energije za 24 sata u stanovima. Je su li dužnosnici i zastupnici te ostali zaposlenici iracionalni u  trošenju, te  kradu li oni time  narod? Kako gospodariti i smanjivati  troškove? Japanci kažu iz suhog drveta još uvijek se da iscijediti voda. Kinezi kažu kada vidiš da nema izlaza znaj ima ih barem  još sto.

Evo jedne druge analize rađene prije 25 godina koja može poslužiti kao obrazac . Kad bi dvoje ljudi - jedan iz Londona i drugi iz 400 milja udaljenog Glasgowa - željelo organizirati sastanak moraju sjesti u automobil, avion, vlak ili imati viewphone .  Za sastanak u trajanju od 3 sata potrošit će  40 kWh energije s viewphonom, 450 kWh vlakom, 1600 kWh  autom i najviše 2500 kW avionom.[i]  Zato je inovacija kompjutorskih programa poput Skype-a koji nudi uz razgovor uživo uz prijenos slike i telefonske usluge putem računala veliki  zgoditak u učinkovitom trošenju energije za prijenos informacija.  Ovdje se radi o ekvivalenciji između troškova (novac, energija) za putovanje poslovnih ljudi zbog razmjene informacija ili komunikacije  putem razgovora.  Danas je poznata   fraza: Move information not people  - pokreći informaciju, a ne ljude - lako ostvariva, baš zahvaljujući Internetu. Preko njega pružaju se mogućnosti - od skupljanja informacija klikom miša, do slanja E-mailova i vođenja uživo konferencija putem Skypea, Chata i sličnih programa.

---

[i] M Tribus. E. McIrvine: Energy and Information, Scientific American -1971 str 179-188

Energetski certifikati zgrada

Znate li eko- vrijednost vašeg stana ili kuće?

Certifikacija? Jer li to neki  novi namet, štibra,  harač ili porez?  To se pitaju danas  mnogi ljudi. Sjedim u kafiću s poznanikom koji radi u Elektri i diskutiramo o energiji. Velim ja njemu: „Vi iz Elektra premalo educirati svoje korisnike,  kako učinkovito  koristiti električnu  struju. Tvrd je naš narod na primanje  savjeta i poduka, odgovara meni zaposlenik Elektre , koji radi na poslovima  isključivanja el. priključka, kada potrošač  ne plati struju. Pa mi njima savjetujemo: „grijanje  pomoću električnih  peći je neracionalno , zašto vam trebaju dvije ledenice ili zašto vam gori toliko žarulja,  kada ih ne koristite“.  Čujemo odgovor : „Vi meni ne bute naređivali  kak bumu mi struju trošili ,  to je moja kuća, imam valjda slobodu, tu sam ja gazda“.

Zgrade , kuće i stanovi koji se   prodaju moraju imati energetski  certifikat , ili svjedodžbu kojom se potvrđuje,   koliko  je godišnje  energije potrebno za život ljudi u toj zgradi preračunato na četvorni metar stambene površine.  Certificiranje se provodi  po zakonskim  procedurama, koje je uvela  EU direktivama i normama o energetskoj  učinkovitosti,  s nakanom, da  se  jasno odredi  energetski trošak  življenja u nekom stanu ili zgradi. 

Određivanje, ili računanje  vrijednosti  energetske učinkovitosti  zgrade je  složeni  posao  graditelja (građevinara+ arhitekata) i  termodinamičara. Osnove tog računanja su zakonitosti iz   građevinske fizika  i mnoge   relacije s drugim  znanstvenim disciplinama. Teme vezane uz energiju i toplinsku zaštitu zgrade, obradio sam više puta u ovom blogu. Imati krov nad glavom tj stanovanje znači  koristiti veliko trošilo energije . Sve   započinje  već kod gradnje zgrade.   Opeke „nose“ ugrađenu primarnu energiju  od  2,2 do 3,5 MJ/kg, a  žbuke 455 kWh/m³ potrebne   za   proizvodnju. Primarna energija je ona energija primjerice  u loživom  ulju, plinu  koja još nije pretvorena u korisnu finalnu energiju kao što je toplina ili električna energija. Ako se zbroje sve energije za proizvodnju  gradiva, te energije za  obavljanje građevinskih  radova,  dobije se podatak  kako  je  u  obiteljsku kuću „ugrađeno“  ̴  200000 kWh  primarne energije, što iznosi  1800 kWh/m²  po četvornom metru stambene korisne površine. No to je tek početak.  Stanovanje u  obiteljskoj kući  primjerice volumena od 443 m³, površine obodne konstrukcije 353 m² , stambene površine 114 m²  , koja je za naše prilike već dobro toplinski izolirana [ koeficijent- U _{zid +prozori}) = 1,02 W/(K m² )] zahtjeva godišnje  korisne energije  ̴   40000 kWh ili  ̴  52000 kWh primarne energije. Tu je uračunato i korištenje električne struje i grijanje prostora i priprava tople vode. Prosječna  potrošnje energije u Hrvatskoj izgleda ovako: grijanje 56%, potrošnja tople vode 17%,  rasvjeta i  el. uređaji 14%,  te 13% kuhanje.    Primarna energija od 52000 kWh, sadržana je   u 4,5 tona sirove tzv ekvivalentne nafte.   koju treba Europa i Hrvatska  uvesti ili proizvesti za svako domaćinstvo. Usput spomenuto, potrošnja energije u EU je  bila 1583 milijuna tona ekvivalentne nafte u  2011 godini.  Zbog  toga zakonodavac mora „prisiliti“ vlasnika stana ili kuće, da bude učinkovit  u korištenju energije.  Određivanje energetske  učinkovitosti je srce  EU  legislativa.  EU-Direktiva 2006/32/EC je stupila na snagu 17. svibnja 2006. godine o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama. Direktiva je usmjerena na poboljšanje učinkovitosti neposredne potrošnje energije, a kao takva se smatra instrumentom poboljšanja sveukupne sigurnosti opskrbe energijom, smanjenja ovisnosti o uvozu energenata, smanjenja emisija CO₂ iz energetskog sektora.
 Ova „prisila“ oko energetskih certifikata za stambene zgrade   se  odnosi samo na one vlasnike zgrada, koji iste prodaju ili iznajmljuje , kako bi kupci znali točna energetska ili eko  svojstva  zgrade. Kada se  kupuje auto, onda već  školska djeca znaju pitati, koliko taj auto troši benzina na 100 km.  Priznajmo, kada se kupovao stan ili  kuća,   nije se često puta pitalo  koliko se troši energije  za stanovanje u nekoj zgradi. Grubo računato auto i stan troše godišnje približno istu količinu energije.

Energetski certifikat mora imati svaka nova zgrada, te postojeća zgrada  veče od; 50 m² koja se prodaje, iznajmljuje ili daje na leasing,  osim zgrada koje su prema ovome Pravilniku izuzete od obveze izdavanja energetskog certifikata. Energetski certifikat klasira zgrade prema energetskoj ljestvici od  A+ do G gdje je  G  najlošija klasa s godišnjom  potrošnjom energije više od ;250 kWh/(m² a) ali samo za grijanje.

Energetski razred grafički se prikazuje na energetskom certifikatu stambene zgrade strelicom s podatkom o specifičnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje za referentne klimatske podatke izraženoj u kWh/(m²a) na sljedeći način:

                                                                                    Izgled prve stranice certifikata

Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskim svojstvimazgrade i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, te u odnosu na referentne vrijednosti. Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog režima korištenja zgrade i ne moraju nužno izražavati realnu potrošnju u zgradi ili njezinoj samostalnoj uporabnoj jedinici jer ona uključuje i ponašanje korisnika. Treća stranica energetskog certifikata za postojeće zgrade sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. Certifikaciju ili strukovni  pregled zgrade, valja shvatiti slično s liječničkim pregledima na koje treba ići povremeno. Više o problemima certifikacije zgrada možete se  informirati na web stranici: http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=14530.

 Na  adresi: info@encer.hr ,  možete pribaviti računalni program za izradu projekta racionalne uporabe energije i toplinske zaštite zgrade, kao mogućnost izrade energetskih certifikata zgrade.

 Energetski i ekološki održivo graditeljstvo teži k smanjenju  gubitaka topline iz zgrade s poboljšanjem toplinske zaštite obodnih konstrukcija (zid strop,pod), korištenjem Sunčeve energije za pripravu tople vode i struje i ostalih  obnovljivih  izvora energije u zgradama (biomasa,  vjetar ) . Također se teži i povećanju energetske učinkovitosti termoenergetskih sustava. Cilj sveobuhvatne uštede energije, a time i zaštite okoliša je stvoriti preduvjete  za sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojećih zgrada te povećati obaveznu  toplinsku zaštitu zgrada. Prosječne stare kuće godišnje troše više od 300  kWh/m2 energije za grijanje, standardno izolirane kuće ispod 100, suvremene  nisko-energetske kuće oko 40, a pasivne 15 kWh/m2 i manje. Energijom koja se  danas potroši u prosječnoj kući u Hrvatskoj, možemo zagrijati 3 – 4 nisko- energetske  kuće ili 8-10 pasivnih kuća. Mnogi „sam svoj majstori“  toplinski izoliraju stanove s unutarnje  strane zida, gdje nisu potrebne skele. Zapamtite! Ako takovoj sanaciji pristupite na toplinski izolator  valja položiti staviti foliju kao parnu branu prije završne obloge.

Svijet ne „ stoji“ samo na ovom tipu  certifikacije. Postoje još napredniji  tipovi certifikata za ekološko graditeljstvo . Ako utipkate na Internet tražilicama ove pojmove: BREEAM, LEED, NHER, DGNB, dobit ćete mnoge podatke, gdje se vidi kuda i kamo svijet ide, glede  eko- certifikacije, koja objedinjuje uz učinkovitu potrošnju energije, i gospodarenje sa smećem,  vodom i prostorom. Rusi su mnoge zgrade za  zimsku olimpijadu u Sočiju 2014   certificirali ovim  „naprednim certifikatima“.

No vratimo se na početak razgovora sa zaposlenikom iz Elektre, kojemu sam zaboravio reći (sjetio sam se doma) kako može savjetovati korisnike, koji se moraju grijati na električnu struju. Oni  se mogu „preorijentirati“ na  specijalno grijanje električnom strujom, ali primjenom dizalica topline, gdje će dobiti 3-5 puta više topline iz 1 kWh električne struje nego iz termo-akumulacionih peći.
Još nešto, savjet za sve: termometar nije skupi predmet, kojim se može mjeriti temperatura u prostoru kojeg mnogi pregrijavaju, i troše nepotrebno energiju. Ako se pak spremate montirati dimnjak na fasadu, kad se renovira ili nabavlja novo centralno grijanje, onda znajte da ćete imati 5% veću  potrošnju goriva. Dimovodni kanali moraju biti unutar zgrade.  

Spasitelji ili vizionari

Najbolje vrijeme za sadnju drveća bilo je prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme je sada.- Kineska filozofija

Trudimo se u  traženju spasitelja ili kak bismo to rekli  danas vizionara , koji će nas uputiti prema boljem sutra.  „Večernji list“ je na početku ove godine predstavio 33 ideje,   za spas Hrvatske. Čak  što više nudi ih Vladi na razmatranje. Ideje  sam  „prosijao kroz moje sito i rešeto“  tražeći poveznicu s troškovima života i onečišćenje okoliša.  Tako je nastala tablica  iz  popisa ideja (Y- os) i nekih  stupaca i redaka tablice s podacima o onečišćenju okoliša i potrošnji (X-os).  

 Većina večernjakovih  ideja odnosi se na organizacijsko prestrukturiranje   rada  političara i sudaca od lokalne do republičke razine, glede  troškova i visine plača, pa čak  koji tip automobila može voziti određeni dužnosnik.  No, valja istaći i tri meni dobre ideje u  kojima se veliča rad i poduzetništvo.  U ideji br. 3 novinari ističu kako  se ne smije izgubiti  vjeru u poduzetništvo, dok   se  u ideji br .15 spominje kako treba stimulirati male poduzetnike,  dok se u ideji 16.  navodi,  kako treba osloboditi 10 godina  poreza poduzetnike, koje se bave rijetkim zanatima. Nema u idejama  imenica , koje meni izgledaju važne kao:  hrana, kruh,  mlijeko prijevoz , ili  glagola saditi, kopati, orati, musti.  Okoliš se  spominje onako usputno. U idejama se govori o smanjenju broja županija  i općina misleći valjda, na smanjenje činovnika, čiji troškovi znatno opterećuju gospodarstvo. Naš problem jest smanjenje broja birokrata, ali kako? Borbeni  birokrati ne puštaju svoje leno.  Kraljevine Hrvatska i Slavonija je imala  1913. isto  dvadeset županija. Političko i sudsko uređenje  naše  države proteže se i organizira po njezinom prostoru, gdje se danas može vladati u doba ICT tehnologije i relacijski baza podataka  s  istim  brojem županija  i općina, ali  s manjim brojem činovnika (birokrata).

Iz  životne prakse znam kako je lako imati  ideje u glavi, ali ih je teško  pretvoriti u korisna djela. U nas je najlakše   organizirati,  pa reorganizirati tobože radimo nešto , a  ne razumijevanje  među ljudima  različitih struka i dalje ostaju.  Kada smo htjeli   iz neke ideje inovirati  proizvod i predstaviti  tj. prodati ga  kupcu onda se osjetilo nesuglasje  i konflikti  između  ljudi različitih struka.  Karikatura  tog nesuglasja izgleda ovako:

Inženjer je čovjek koji zna jako puno o vrlo malo (stvari), i koji zna sve više i više o sve manje stvari, dok na koncu sve zna o ničemu.  Prodavač je čovjek koji vrlo malo zna o jako puno stvari, i koji zna sve manje i manje,  o sve  više i više stvari, dok  praktički ne zna ništa o ničemu.  Kupac u početku ne zna sve o svemu,  ali na koncu,  ne zna  ništa više ni o čemu,   kao posljedicu ophođenja  s  inženjerima i prodavačima.  Danas  se može reći, kako inženjer personificira djelatnike razvojinih odjela, sve znanstvenike  na sveučilištu,  institutima  i akademijama, dok  prodavač personificira  članove uprava i nadzornih odbora sve političare,  novinare  , a kupci svih njihovih  „proizvoda“  su zapravo  narod.  Narod traži obične spasitelje, koji se bave prizemnim stvarima,  koje znamo kao proizvode, koji su  temelj radnih mjesta. Danas u svijetu ima sto milijuna proizvoda.http://ekovalen.blogspot.com/2012/12/radno-mjesto-i-proizvod-su-pupcano.html  Dakle spustimo ideje za spas na obične stvari  svakodnevnog  života gdje ćemo „veličati“ proizvod. Problematika proizvodnje hrane-povijesno gledano- uvijek ima pravo prvenstva u odnosu na usluge pa makar to bile usluge zdravstva i obrazovanja. Evo dva čudna  proizvoda koja nas neće izbaviti iz dužništva , ali mogu dati nekome pravac djelovanja ili mogu imati neko naravoučenije.

1.Kupim ja u nekoj trgovini jedan lijepi remen. Prava koža s lijepom kopčom. Stavim ga na hlače stegnem ga i odmah se  polomi onaj jezičak na kopči koji ulazi u rupice remena. Otiđem ja mojem prijatelju bravaru, koji ima svakakvog materijala i on meni napravi taj jezičak od  nerđajuče  čvrste čelične žice. Stegnem  ja opet remen i sada pukne prečkica (dužica) onaj   dio kopče na kojem je jezičak. Otiđem je na naše sajmište,  gdje se svašta nudi, svašta osim krava i konja  i nađem ja prodavača remena. Ispričam ja njemu moje probleme i on mi kaže, da sam kupio remen koji ima kineske kopče koje Kinezi   lijevaju od plastike (!?) i kovine. Kupim ja  od njega kopču, dođem doma i stavim kopču na remen i obučem hlače i malo jače stegnem  remen. Došlo je neko vrijeme stezanja remena, o kojem nema ni spomena u  one 33 ideje. Pogodite što mi se dogodilo? Pukla  je opet ona prečkica.  Slijedeću subotu ću  trgovcu kineskih  remena  reklamirati kopču. Sugerirat ću mu da otvori  rijetki zanat  izrade  čvrsti kopči i da ih ne naručuje u Šangaju.  Naravoučenije,  ne kupovati bofl robu na dug, koja nam ne treba, nego ju proizvoditi kvalitetnu doma.  Možda će tu djelatnost Vlada  osloboditi od poreza kao rijetki zanat.

2.Dok sam bio srednjoškolac onda sam imo kompleks našeg zahoda, nužnika (šekret) kraj štale i đubrišta. Naime, moji prijatelji koji su  živjeli u Zagrebu imali su normalni WC- toalet,  koji je spojen na kanalizaciju.

Uređaj ( izvan pogona) za  pročišćvanje otpadnih voda grada Samobora kojeg treba rekonstruirati 

 Kada  sam ja došao u posjet mojem prijatelju, onda mi je taj WC izgledao kao čudo od tehnike. Jasno, da sam ja htio pozvati k sebi doma moje prijatelje .  Moj kompleks sam tako riješio, da sam ih pozvao u našu klet, gdje uopće nije bilo  zahoda,  no kraj vinograda imamo  šumu. Danas više ne bih trebao imati  kompleks  „šekreta“ koji se  „učeno“ naziva kompostni zahod. Prije par mjeseci u popularnom časopisu „Geo“ čitam u članku  „Zahodska revolucija“ kako postoji oko 180 organizacija u  50 zemalja koji žele ukinuti kanalizacijsku  mrežu kakovu danas poznamo. Te organizacijske mreže znanstvenika, smatraju kako je toalet na vodu , koji je nama  simbol civilizacije , zapravo izumiteljska pogreška.  O otpadnim vodama sam  pisao 1976.   članak „ kamo s otpadnim vodama“? objavljenom u preteči  magazinu „ Majstor“ „Sam svoj majstor“. Tko je  nacrtao izgled WC?  Talijan Leonardo de Vinci, što se  vidi na njegovoj skici iz 1494. No, patent za izum WC  je ipak  dobio Englez 1775. Cumming.  Novi razvoj zahoda potječe iz nerazvijenih zemalja, gdje oko 2,6 milijardi ljudi nema pristup zahodu  tipa WC. Zaklada Bill Gates je dala novac prema natječaju,  velikom broju sveučilišta, da ponovo izmisle novi tip zahoda. Novi  zahod ne bi smio trošiti vodu i mora biti vrlo jeftin oko 3 centa po glavi stanovnika na dan. Gdje je „spasonosna ideja“?  Ideja je proizvodnja montažnih kompostnih  zahoda u „kitu“ veličine 30 litara koji se poštom šalje kupcu. Izrada i dostava se vidi   ovoj adresi: http://humanurehandbook.com/humanure_toilet.html.  Zašto se vraćamo na kompostni zahod. Valja urin i fekalije vratiti kao gnojivo pomiješano s lišćem i travom (humanure) natrag u zemlju, a ne u kanalizacionu  mrežu. Naročito je važan urin koji ima mnogo fosfora koji je neophodan kao gnojivo, a sve više se iscrpljuju svjetska nalazišta fosfora.  Gnojenje fekalijama i urinom  pomoću kompostiranje s travom  lišćem, hranjive tvari sadržane u njima se vračaju natrag u humusno tlo zemlje. Sve fekalije su na selu završavale kao gnojivo na njivi. Glavna poruka (naravoučenije)  za 21. stoljeće bila bi: pristupite svakom materijalu kao svetinji , pa bilo da se radi o travi, papiru, betonu , kamenu ili zlatu pa čak i ljudskim fekalijama . Ljudske fekalije  i urin  imaju visoke postotke dušika, fosfora, kalija, ugljik i kalcija . Fekalije su štetne za  pitke vode, ali su korisne kao gnojivo . Suhe zahode (uobičajeni  su bili na selu) ponovo ih preporuča  L.Brown kako je to navedeno u njegovoj knjizi  „Plan B. 4.0“ Čovjek za svog života proizvede prosječno oko 6 t fekalija!! Pitajmo se koliko se samo onečisti okoliš, kada se treba toliko proizvesti umjetnog gnojiva?  Čovjek  urbanim načinom  života potroši za WC i tuširanje polovicu pitke vode. Pitka voda u EU košta oko 28 kn/m³ a kod nas i socijalno ugroženi moraju plačati 18,92 kn/m³ . Sve to treba staviti u razmatranje,  kada se preporuča gradnja kompostnih  WC-a,  time da u RH  više od 75 %  ljudi  žive u obiteljskim kućama, gdje ih je lako primijeniti.

Tvornička fizika

Vrijeme je za božićnepriče, koje pričamo djeci ,ali i za priče koje se prikazuju na TV- . Obično te priče uz mnogo peripetija  završe sretnim skupljanjem članova obitelji uz „kristpan“(božično drvce). Neki dan sam na domaćem TV vidio jednu takvu priču, gdje je u Dnevniku prikazan bager, koji je počeo kopati kraj aerodroma u Zagrebu, jer je konačno krenula jedna investicija- koja bi  trebala otvoriti nova radna mjesta. Na TV-ekranu pojavio se direktor „Vijadukta“ i radosno rekao, kako oni vole kopati, betonirati i asfaltirati. Drugu priču sam gledao na satelitskoj TV na prvom programu (ARD 1) njemačke televizije. Phttp://mediathek.daserste.de/sendungen_a-z/10318946_filmmittwoch-im-ersten/18723276_was-machen-frauen-morgens-um-halb-vier-Priča je vezana uz jednu  malu  zaduženu obiteljsku pekaru, u kojoj stari pekar  zajedno s kćerkom Franzi peče peciva, kojeg ona ranim jutrom oko pola četiri  razvozi  biciklom po gradu. Pekar završi u bolnici s infarktom i nastane panika. Što će Franzi sada sama uraditi? Da stvar bude gora, Franzi je samohrana majka jedne curice. Ona za pomoć telefonom zove  svoje stare školske prijatelje, raspršene po  čitavom svijetu. Jedan prijatelj joj se javlja iz Emirata i organizira joj prezentaciju njezinih peciva i  kolača u velikom hotelskom lancu. Jedva skupi  novac za avionsku kartu uzimajući novac,   čak  iz „kasice prasice“ svoje  kćerkice i odleti s uzorcima svojih proizvoda  u Emirate. Uz mnogo, smiješni peripetija, ona potpiše ugovor na veliku količinu kolača,  koji će se transportirati avionom iz Njemačke prema Emiratima.  Franzi upada u nerješive probleme proizvodnje, jer nema ljude za takovu proizvodnju. Dosjeti se i pozove na kavu svoje nezaposlene susjede, te neke svoje mušterije, ženu s malim djetetom, jednog traktoristu seljaka, koji krivo uvijek parkira svoj traktor kraj njene pekare , jednog starca oronule odjeće, te ih zamoli da joj pomognu u proizvodnji peciva  i kolača. Svi oduševljeno pristanu. Jasno, isporuka kolača dolazi u pitanje, jer  u proizvodnji s priučenim ljudima, dolazi do mnogo komplikacija i kolači nisu u roku spremni za isporuku. Drama nastupa, kada privatnim avionom dolete bogati šeici obučeni tradicionalno u bijele halje da pitaju što je s kolačima. Oni  simboliziraju kraljeve Gašpara, Melhiora i   Baltaza koji su se došli pokloniti malom Isusu –Božiću. Da bi se dobilo na vremenu, šeike izvode na gradske ulice, gdje se već slavi Božić. Oni su oduševljeni, je vide božićno slavlje, mnogo veselih ljudi  uz okićene „kristpane“. Na kraju sretan završetak ove globalizacijske božićne priče, jer  kolači su  pečeni i dolazi kamion i odvoze ih na aerodrom.

Ove dvije  uvodne božićne priče su  meni zgodne za ovu temu   tvornička fizika. Ova fizika se kao znanstvena disciplina, nije još jako udomaćila u  proizvodnim i obrazovnim  strukama niti u nas niti u svijetu.  

Tvornička fizika, jednostavno rečeno, određuje matematsko fizičke  zakonitosti ili relacije između temeljnih proizvodnih veličina: vrijeme  obrta ili ciklusa proizvodnje, zalihe sirovina i gotovih proizvoda, količina proizvodnje, kapaciteti (oprema, ljudi) varijabilnost kod operacija,  servis korisnika.

Tvornička fizika (W.Hope ,M Spaerman:Factory Physics,  McGraww-Hill)  je  osnova proizvodnog menadžmenta ili dio industrijskog inženjeringa, koju je udruženje IIE Joint Publisher  nagradilo nagradom „knjiga 1998 godine“.

U toj knjizi od 700 stranica postoji jedna relacija ili formula koja se zove Little zakon (imenovan po John D.C. Litlle) i glasi: WIP=TH x CT . Prevedeno to bi glasilo:  posao = norma x vrijeme. Mjernim jedinicama  izraženo može se pisati:  kg = kg/h x h. Mogu se uključiti i druge jedinice u taj zakon, kao što su  litra, m³ ,komad, radnik, dan, tjedan  mjesec i godina. Posao je isto kao  količina proizvodnje, dok je norma, radna norma, slična pojmu  normativ koji  se  često koristi u troškovnicima. Na božičnim sajmovima vidi se prodaja  različitih poljoprivrednih proizvoda. Nije loše  vidjeti normativ uzdizanja novog vinograda-stvaranje novih radnih mjesta. Ilustracija radi,   Fordu je trebalo 1908 godine  12,5 sati za proizvodnju  jednog automobila poznatog  T-modela, dok je 1920 potrošio samo 1,5 sat za isti model, na svojoj poznatoj proizvodnoj traci. On je morao mnogo   kombinirati i balansirati ovim zakonom, kod postavljanja opreme, radnika i procesa da poveća  produktivnost za osam puta.

Litlle zakon je jednostavan (množenje dvaju brojeva) koji je i glavna okosnica božićne priče  u kojoj Franzi (David)  mora ugovorom šeicima ( Golijat) u određenom  vremenu proizvesti  povećanu količinu kolača. Franzi zna posao, ona je izučena pekarica, ali nema dovoljno radnika. Ako ne uspije sve će propasti. Traži radnike, koje nalazi u nezaposlenima s ceste. U domaćoj božićnoj priči „glumci“  su bageri, koji mogu kopati  mnogo m³ zemlje, koju je  francuski investitor dobio badava ali  nigdje nema u priči nezaposlenih. Francuski investitor koristi navedeni zakon, računajući svoj dohodak: broj avio putnika/ godinu koji će preletjeti ili doletjeti u Zagreb,  množeći taj broj sa  određenim iznosom u   $/putniku i dobije dohodak, ili prinos, urod na našoj njivi.

Tvornička fizika  izgleda svima jasna, jer radnik  mora znati što i kako treba raditi, od kakvog materijala, kakvim sredstvima, za koje vrijeme, koju količinu i kakvu kvalitetu mora postići, te odakle će materijale i predmete rada dobiti i kome i kuda će ih nakon završenog rada poslati. U tvornicama se to organizira u odjelima zvanim najčešće tehnička ili operativna priprema rada ili razvojni ili konstrukcijski ili tehnološki odjel.

U  stvarnoj proizvodnji nije baš  lagano provoditi   i postići ovu jasnoću. Naime,   u „Littlle zakonu“ se vrlo rijetko  uvrštavaju  točne (deterministički)  brojke, nego  obično  kvantitativne (probalističke) vrijednosti,, koje podliježu matematičkom pojmu vjerojatnost. Vjerojatnost opisuje slučajnost pojavljivanja uočenih događaja, koji stvarno postoje u procesima proizvodnje. Dakle, norma nije  brojčani iznos 2 kg/h  nego, 2  kg/h, s P= 0,75. Čitaj, norma „leži“ s 75% vjerojatnosti u granicama od 1,5 do 2,5  kg/h i to se stalno vremenom mijenja tj oscilira, oko neke vrijednosti. Slikovito,  učinci stvarne proizvodnje  u nekom procesu   su bacanje nebalansirane igračke kocke, koja nema točne dimenzije, niti je  ujednačene mase, pa se zato i ne može  postići teoretska 1/6 vjerojatnost,  da će pasti primjerice brojka  četiri. Brojka četiri će pasti, ali jednom u vjerojatnosti od 1/5 , a drugi puta 1/7  vjerojatno.

Moram usput spomenuti, postoji oko 20 ljudi, koji su gledano vjekovima, rođeni na tlu današnje Hrvatske, i koji su ostavili u svjetskim razmjerima prepoznatljiv trag svog djelovanja. Jedan među njima je  Vili Feler  ili poznat u svijetu kao William Feller koji je  rođen u apotekarskoj obitelji u Donjoj Stubici 1906. Studirao u Zagrebu, doktorirao u Njemačkoj radio i umro u Americi 1970. Napisao je svjetski poznati udžbenik u dvije knjige An intoduction to probability theory and its applications“„Uvod u teoriju vjerojatnosti i njezina primjena“ koja je prevedena na više jezika, ali ne i na hrvatski.  Zahvaljujući  primjenom statistike  i teorije vjerojatnosti u školama i na radnom mjestu Japanci su  uspjeli stvoriti svoje svjetske kvalitetne proizvode ( proizvod→radno mjesto)

 Sustavi proizvodnje  su  ciljno orijentirani umreženi procesi između kojih postoje protoci materije, energije i informacije. Jasni cilj  neke  proizvodnje jest stvaranje novca. U tim tokovima sudjeluju  ljudi različitih  radnih i strukovnih sposobnosti. Tvornička fizika definira i odnose među ljudima i jedna glasi: Odgovornost bez proporcionalne ovlasti je demoralizirajuće i kontra produktivno. No u poslovnom životu  doživio sam mnogo događaja, gdje su rukovodioci imali ovlasti, ali nisu nosili i odgovornost.

U proizvodnji i distribuciji ljudskih dobara povezuju se fizičke i ekonomske zakonitosti. Jednostavni ekonomski zakon, koji se poštiva, je: profit=dohodak –troškovi. Investitora interesira  profitabilnost neke proizvodnje, ili zarada  ili kako  najbolje oploditi svoj kapital.   Njega interesiraju svi   profitabilni odnosi koji  povezuju profit  i ulaganje,  što se očituje u omjeru s nazivom  prinos na ulaganje (ROI)= neto dobit/ ukupna imovina.  Tvrtka Du Pont Company već 1919 godine daje jedan vrlo jednostavan postupnik izračunavanja  ROI-a kojim se ocjenjuje  ekonomska učinkovitost neke proizvodnje.

Prema mojem iskustvu, povezivanje fizike i ekonomije u nekoj proizvodnoj hali je velika briga svakoga dionika od radnika do upravitelja.  Jedan djed  je hvalio svoju unuku, pred svojim prijateljima: Ona je tako pametna da u školi „bez-pameti“ zna recitirati pjesmicu. Pobrkao je dva pojma, bez  pameti i napamet. Često smo u diskusijama koristili ove uzrečice napamet i bez-pameti. Zamislite ovakav događaj. Od ponedjeljka do petka, dođu radnici na šihtu,   uključe strojeve i proizvode bez  problema  jedan tip uhodanog proizvoda   Napravili su mnogo  tog proizvoda i  prekomjerno ih kao zalihu natrpali  u skladište. Prekomjerna proizvodnja  je jedan od primjera stvaranja gubitaka. Zašto? Uz  visoke kamate posuđen je novac za nabavu sirovine,  a  gotov proizvod dugo leži kao mrtav kapital na skladištu, dok anuiteti dolaze na otplatu. Za takvog upravitelja proizvodnje  može se reći kako je  radio napamet bez-pameti .

Naime,  između upravitelja proizvodnje i ostalih rukovodilaca ; financije , nabave i prodaje mora biti usuglašenost u odvijanju svih procesa.  Idealno ekonomski bi bilo,  kada bi zalihe  u skladištu sirovina i  zalihe u skladište gotovih proizvoda  bile na „nuli“ (ništica) u moment početka proizvodnje. Ta se zakonitost naziva točno na vrijeme (JIT)  gdje su  gubici kako ekonomski tako i tehnički  minimalni.

 Uvijek se pojavljuje problem: koliko i kada naručiti sirovine i koliko će se prodati proizvoda, kako bi zalihe na skladištima  bile uravnotežena. Postoje formula (EOQ) za optimalnu količinu narudžbe (Q) nekog artikla ili sirovine koja „govori“ , kako treba naručiti onu količinu koja minimalizira ukupne troškove zaliha tijekom proizvodnog ciklusa. Ona glasi: Q=[(2 x O x S)/C]^1/2 gdje je: O= troškovi nabave, S=zaliha tijekom proizvodnog ciklusa, C= trošak držanja po jedinici artikla ili kg sirovina . Rješavanje te jednadžbe izgleda nerješiv problem u praksi, kada imate nekoliko tisuća artikala i proizvoda. No ipak, danas tu pomažu  računala u izračunavanju tehnički i ekonomskih optimalnosti u proizvodnim tokovima. Nekada smo  te ili slične relacije računali  ručno „šepavo“,  pa smo stvarali mnogo gubitaka. Nadam se, za ovaj Božić, kako ćemo pronaći u našem narodu pravih  radnika tipa pekarice Franzi koja  je znala svoj posao, ispeći kruh, što je i dio molitve Oče naš. …kruh  naš svagdanji daj nam danas…Radna mjesta se ne otvaraju kao vrata (frazu koju slušamo često) nego se stvaraju.

Mnoge  zakonitosti tvorničke fizike, vrijede za vrijednu  domaćicu, koja kod održavanja domaćinstva i kuhanja upravo ih koristi.  Budite vrijedna domaćica i  uradite misaoni pokus pripremanja nedjeljnog objeda za petero ljudi. Koliko je potrebno imati  „sirovina u skladištima“: smočnica  ledenica hladnjak i koji su normativi? Kakav je kapacitet  štednjaka zajedno  s pećnicom  za proizvodnju  juhe,  krumpir priloga, mesa, salate, kolača i sve servirati na stol u vremenu od 2 do tri sata? Koju normu i sposobnost ima kuharica? Jasno u to vrijeme  će  suprug rješavati  s prijateljima, u obližnjem kafiću, velike svjetske probleme. Kada će doći na objed prigovorit će, kako je juha prehladna i preslana. Prije  40 godina sam vidio u Njemačkoj,  kako su  djecu učili kuhati u školi, gdje im je iznad štednjaka bilo električno brojilo. Đaci su morali uz  gotovo jelo pokazati i koliko  kWh  energije su potrošili. Pravilno bi bilo, kada već nije pomagao domaćici da  suprug izračuna prema Little zakonu i  formuli EOQ  koliki su troškovi   električne struje za hlađenje i grijanje  kod pripreme jela i na kraju vidjeti bilancu, koliki je organski otpad nedjeljnog ručka i sastojaka za jelo, koja su istrunula jer su prekomjerno dugo bila u smočnici.  

Krugovi održivosti

Neki dan gledam na HTV kako  poduzeće  „Čistoća“  odvozi ogromne hrpe glomaznog otpada  na neko skladište kraj Zagreba. Vidio sam velike količine lomljenoga namještaja, različitih spužvi, plastičnih artikala, starih kućanski aparata. Što se radi s tim otpadom ? Velika je vjerojatnost, kako to  pitanje postavljaju  mnogi. Nazvao sam  „Čistoću“ kako bi dobio informaciju, gdje se  odlaže glomazni otpad. Službenik s  tel .centrale „Čistoće“ nije me znao  uputi do odlagališta glomaznog otpada. Valjda se negdje selektira,  pa onda reciklira ili ponovo koristi,  prema onom pravilu  4R  kojeg sam već spomenuo u jednom ranijem postu ovog bloga. Ukratko 4R pravilo iz područja čistije proizvodnje  oblikovano je  prema  četiri engleske riječi; - Reduce -  smanji otpad i nepoželjne emisije; Reuse - ponovno upotrijebi materijal npr  povratnu ambalažu;  Recicle-  recikliraj, vrati materijal kao sirovinu u ponovnu preradu;  Replace  - zamijeni agresivne tvari, energiju i štetne procese  podobnim za okoliš.

 Zamišljam, kako netko organizira nezaposlene ljude  za  selekciju tog krupnog otpada ,pa se preko portala  www.njuškalo.hr    ljudi mogu vrlo brzo informirati o poželjnim stvarima na tom skladištu. Varam li se ja, da smo tako dobro organizirani? Različiti stari namještaj, spužve iz madraca mogu se  ponovo koristiti  u različite svrhe. U prošli pet godina građani Zagreba su godišnje  odbacili od 20000 do 60000 t/a  glomaznog otpada. U materijale koji se sakuplja u glomaznom otpadu ugrađena je već proizvodna energija koja kod drvenih panela i iverica  iznosi 17 MJ/kg,  Za proizvodnju  takovih iverica potrebno je za  jedan kilogram oko 1000 litara vode. Dok je za proizvodnju  kilograma poliuretanskih   pjena  potrebno   čak 115 MJ  energije i  500 litara vode.  Oba ova materijala mogu se koristiti za toplinsku izolaciju krovišta . O koristima  čuvanju  šume kod ponovne  primjene  iverica da se i ne govori. Ali bilo kako bilo, glomazni  otpad je samo jedan od problemagradova i urbanog načina  života. Problem nije samo  naš, nego je on tipičan za  urbane prostore a naročito za megapolis gradove.  Da se razumijemo,  Zagreb je megapolis-grad za  veličinu Hrvatsku  .  

Svjetska  UN-zajednica  organizirala je  u  studenom  ove godine svjetski vrh stručnjaka i političara u Varšavi  posvećeno klimatskim promjenama.  Oni nisu  stvorili  neki dogovor, oko globalnih  ekoloških problema. Hrvoje Jurić  novinar „Večernjaka“ pišući o ovom skupu,  predlaže da se stara parola ekološkog djelovanja „Misli globalno djeluj lokalno“ pretvori u „Misli lokalno djeluj lokalno“. Koncepti  ekologija ,održivost, održivi  razvoj su danas postali poštapalice  kao i ljudsko pravo, sloboda, pravda, koje lijepo zvuče, ali ih se ne može lako  pretvoriti u neku korist i poželjnu  akciju. Održivost se u političkom i poslovnoj komunikaciji  koristi , kako se kaže na engleskom jeziku  kao buzz-word kojom su ispunjene reklame.

Svjetska asocijacija gradova- metropola metropolis (World Association of the Major  Metropolises) zajedno s UN programom Global Compact Cities  stvorila je postupnik kako pristupiti održivom razvoju gradova. Taj program nazvan je „krugovi održivosti“( circles of sustainability) .

http://en.wikipedia.org/wiki/Circles_of_Sustainability  Krugovi održivosti su metode za procjenjivanje  i upravljanje usmjereni prema održivom životu nekog grada. Sjećam se, kako smo čitali 80-tih godina prošlog vijeka o sličnim pojavama tzv.  krugovima kvalitete  (quality cirkles) koje su se osnivale u tvornicama u Japanu, kako bi se povećala kvalitete  njihovih proizvoda. Cijeli svijet je tada priznao Japanu, da ima najkvalitetnije  proizvode. Iz iskustava tih krugova kvalitete razvile su se svjetske norme pod nazivom ISO 9000 koje su primjenjive za upravljanje  kvalitetom  u  tvrtkama ili organizacijama.

Nastavak  normi o kvaliteti proizvoda su ostale koherentne norme  uključujući  ISO 14001,  ISO 14031 prevedene na hrvatski EN HRN ISO 14001:2009 koje obuhvaćaju problematiku upravljanja (procjena i kontrola) bilo  pozitivnog  bilo negativnog utjecaja na okoliš. Svaka organizacije u svom djelovanju ima i neki aspekt okoliša. Aspekt okoliša se mora uključiti „u igru“ kao element djelatnosti  proizvoda ili usluge neke organizacije, koji može s okolišem uzajamno djelovati.

Metodologija krugova kvalitete i nastavak u ISO normi protežu se na krugove održivosti kojima se procjenjuje utjecaj ljudi koji  žive u gradovima na okoliš. Pojam održivosti kao neki  potencijal,  valja shvaćati  kroz  skup ljudskog djelovanja , za dugoročno održavanje blagostanja. Održivost neke društvene zajednice,  sastoji se  od pod skupova ekološkog, ekonomskog, političkog i kulturnog djelovanja.

Metodologiju krugova održivosti  proveo  je  grad Melbourne i dobio je ovakvu grafičku sliku ,lako prepoznatljivu svakom stanovniku.  Kako su ocijene za aktivnosti poredana crveno- loše, a zeleno- izvrsno dobiva se odmah i područje, gdje valja fokusirat djelovanje ( raditi ) i trošiti novac za poboljšanja. Metodologija se u prvom koraku sastoji o popunjavanju postupnika koji  ima 38 stranica.

http://citiesprogramme.com/wp-content/uploads/2013/04/Urban-Profile-Process-Tool-V3.3-web.pdf

Postupnik sadrži prema značenju u praksi  mnogo pitanja i potpitanja, na koje valja odgovoriti i ocijeniti  od 1 (loš,kritično) do 9 (izvrstan)  .  Pitanja su raspoređena prema područjima: ekonomija;proizvodnja, razmjena i prijenos, regulacija i računovodstvo, potrošnja i primjena, rad i socijalna skrb, infrastruktura, distribucija bogatstva, ekologija; materijali i energija, voda i zrak,  flora i fauna, staništa i naselja, prijevoz, hrana, emisija i otpad, politika; organizacija i upravljanje, pravo i pravda, komunikacija i kritike,pregovaranje i zastupanje, sigurnost, dijalog i pomirenje, etika i odgovornost, kultura; identitet i angažman, kreativnost,vjerovanje i ideje , spol, učenje, zdravlje i dobrobit.

 Važno je spomenuti, kako se  rješavanja pitanja  održivosti može organizirati tako, da akcije krenu odozdo od stanovnika mjesnih odbora ili  zajednica, a ne odozgo  od  trome Vlasti.  Rješenja kriznih situacija u bilo kojem području, najviše efekta donose, ako se krene odozdo. Aktualno je danas u  nas: demokracija poticana od naroda za narod. Nije pretenciozno tvrditi, svaka politčka stranka morala bi se obraćati  biračima po  istom obrascu krugova održivosti jer "arhaik"  pojmovi "lijevo" i "desno" spadaju u XVIII stoljeće. 

Za kraj moram spomenuti jedno iskustvo iz roditeljskog doma. U štaglju smo imali jedan trupac od brijesta,  drvo koje je danas skoro nestalo iz naših  šuma. Taj trupac je bio  u jednom kutu štaglja, pa se premještao godinama u neki drugi prostor štaglja.  Otac ga nije dao ispiliti za ogrjev, govoreći  kako je to najžilavije drvo  i najbolje za glavinu, špice i platnicu drvenog okovanog  kotača za naša kola. No, kada smo montirali gumene kotače  od starog automobila na seoska kola, onda smo mu rekli, sada nam više ne treba taj trupac pa ćemo ga ispiliti. Ne,  nečete !?  odgovorio je, možda će taj  brijestov trupac nekom drugom trebati. Postavimo si  pitanje: koliko predmeta i stvari imamo,   koje nam više ne trebaju, u koje je ugrađena materija i energija, a nekome su jako potrebna. To se dalje može nadopuniti s pitanjem, koliko znanja (informacija) nosimo i koje se mogu danas na korist  vrlo lako prenijeti drugima? . Tako valja gledati krugove održivosti  kojima se olakšava  suživot ljudi ne samo u gradu. 

Vukovar

Na zidovima sobe moje bake  bilo je puno  nabožnih sličica. No, bila je jedna slika, koja je bila u  koloru i koja je  meni kao djetetu bila vrlo draga,  jer su na njoj bili  lijepo obučeni kraljevi    s različitim ordenjem. Slika je napravljena u početku prvog svjetskog rata 1914.  kojem je  100. obljetnica slijedeće 2014 godine. Baka je bila nepismena i  znala me pitati,  kada  sam čitao novine: „kaj piše v novinama da bude morti  rata? “ Bila su mi to onda  čudna pitanja, ali  kada sam sada  na Internetu pronašao  web adresu :http://de.wikipedia.org/wiki/Liste_der_Kriege_und_Schlachten_im_19._Jahrhundert

učestalosti  svih  ratova  i bitaka u XIX stoljeću,  zaključio sam, da je baka bila zabrinuta s razlogom.

 Nedjelja je  17 studeni,  danas uz svijeće, a sutra   u povorci u Vukovaru  pitajmo se - zašto su potrebne tolike žrtve? Neke moje misli  napisao sam ovdje. Letimično  sam prelistao povijesne  kronologije, kako bi  spoznao s kime i pod čijom zastavom su se zapravo naši preci borili u prošlih par stoljeća.

Prije  20 godina  posjetio sam poslovno tvrtku „Wacker-Chemie“ koja se nalazi u gradu Burghausen-u  BAVARSKA . Kada smo na trgu u kafiću  pili kavu, spazim na zidu, obližnje kuće neku spomeničku  ploču,  gdje je pisalo, kako je u ratu s  AUSTRIJOM  u tom gradu neki bavarski kapetan pobio 54  Hrvata (Kroaten). Domaćin  mi je objasnio, kako su kraljevi Austrije i Bavarska mnogo ratovali na granici  rijeke Isar.  AUSTRIJA je uvelike novačila za svoje ratove i bitke vojnike iz  Hrvatske.

TURCI zauzimaju 1575. Ostrožac i Zrin.  Turci provaljuju oko 50 puta u Hrvatsku.   Rudof II i Murat III potpisuju  8 godišnji mir,  kojeg se Turci ne drže. Pobjeda kod Siska 1593. je prekretnica 100 godišnjeg ratovanja s Turcima,  turskog  istrebljivanja i proganjana Hrvata i ostalih  kršćana. Pritom u toj bitci mnogi su se utopili, a među njima i Hasan-paša Predojević.  Sve do danas, kao znak zahvale za pobjedu u bitci kod Siska, malo zvono Zagrebačke katedrale oglašava se svakoga dana u 14 sati. Tom pobjedom stvorena  je uvjetna ravnoteža  na granici s OSMANLIJSKIM CARSTVOM nakon velikog poraza 1493. hrvatskog plemstva na Krbavskom polju.

Rabatta kraljevski namjesnik 1601. razoruža senjske uskoke i pogubi im vođe. Preostali uskoci  i građani Senja ubijaju Rabattu. Buna  žitelja  otoka Lastova 1602. protiv Dubrovačke Republike. Ustanici traže MLETAČKU VLAST. Dubrovnik pobjeđuje.

U trideset godišnjem ratu  između katolika i protestanata 1618-48. http://hr.wikipedia.org/wiki/Tridesetogodi%C5%A1nji_rat hrvatski velikaši i plemići sudjeluju s oko 30000 vojnika i   lake konjice. Tada se hrvatski vojnici prepoznaju od druge vojske, po nošnji marama oko vrata-  kravata. Riječ "kravata" se spominje po prvi put u francuskoj enciklopediji u 17  stoljeću.  Kravatu oko vrata su  imali  kao znak raspoznavanja hrvatski vojnici na dvoru Luja XIV u Parizu. Hrvatski odredi bore se u ČEŠKOJ I  MAĐARSKOJ  ( Ugarskoj) pod vodstvom bana Jurja Zrinjskog. Hrvatske postrojbe od 1200 konjanika  sudjeluju u bitci kod Wimpfena i zauzimaju Heiderberg. Juraj Zrinjski   je otrovan,  pa hrvatske odrede preuzima  general Isolani. Hrvatski odredi ulaze 1631. prvi u Magdeburg. Hrvatski vojnici ratuju  1636. u Francuskoj pod vodstvom generala Ljudevita Isolanija i prodiru u FRANCUSKOJ  gotovo do Pariza. Bore se protiv ŠVEĐANA 1632. u bitci kod Lutzena.  Kralj Gustav Adolf naziva Hrvate „đavolskim plemenom“. Prijatelj koji je živio u Švedskoj pričao mi je, kako nas Šveđani ne  „vole“ jer smo im ubili kralja Gustava i bacili u rijeku pod most.

Zrinski i Frankopani traže  pomoć po Europskim dvorovima, pa čak ju traže i od Turaka, što dovodi do zavjere hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Habsburgovaca. Epilog te urote je žalostan i poguban za Hrvatski narod. Petar Zrinski otišao je u Beč da se opravda, zajedno sa šurjakom mladim Franom Krstom Frankopanom. Obojica su optužena za urotu i mačem 30 travnja 1671. smaknuta.  Međimurje,  koje je bilo vlasništvo Zrinski,  pripalo je odmah kraljevskoj komori u Beču. Hrvatski sabor 1687. zavjetuje Hrvatski narod  za  nebesku zaštitu našeg naroda  Sv . Josipu. Više o tome pročitajte. http://ekovalen.blogspot.com/2013/03/brend-svjosip.html

Na zahtjev Karla III  hrvatski ban vrši novačenje 1712. za rat u BELGIJI.

U pohodu Napoleona na RUSIJU 1811. borile  su se i četiri  Hrvatske pukovnije. Povlačenjem iz Rusije, dvije trećine Hrvata u francuskoj vojsci izgubilo je život. Napoleon  je rekao dajte mi 100000 vojnika kao što su Hrvati osvojit  ću cijeli svijet.

Na Ugarskom saboru u  Požunu (Bratislava) 1832. mađarski su zastupnici pokušali nametnuti  Hrvatima svoje  mađarski jezik i zakone. To je dovodilo do sukoba koji je 1848. kulminirao   ratom. Sabor donosi 1847. odluku da se umjesto službenog Latinskog jezika uvede Hrvatski jezik.

Ban Jelačić s 40000 vojnika 1848. prelazi Dravu i priključuje Hrvatskoj preoteto Međimurje. Ban Jelačić i general Windischgratz su ušli u Budimpeštu 1849. na ćelu svojih vojski.  .

Iz novije povijesti  poznata je obrana životnog  prostora na Jadranskom moru u pomorskoj  bitki 1866. kod Visa. AUSTRIJSKA flota sastavljena pretežno od hrvatskih mornara pobijedila je  brojčanu jaču TALIJANSKU flotu.

Hrvati iz Gabele u HERCEGOVINI su podigli buna protiv Turaka  1875. i stvoreno je oko 100000 bjegunaca. Završen je RUSKO –TURSKI rat 1878. te je prema Berlinskom kongresu izvršena  okupacija  BOSNE I HERCEGOVINE OD AUSTRO- UGARSKE CAREVINE . Hrvatski političari su se nadali  kako će  te pokrajine biti priključene Hrvatskoj. Na izborima 1882. u Splitu narodnjaci pobjeđuju autonomaše (talijanaše) a 1883. Talijanski jezik nije više službeni jezik u Dalmatinskom saboru.  Ugarska vlada potajno postavlja grbove s mađarskim natpisima na porezne carinske i slične urede po Hrvatskoj. Matko Laginja održao je u Istarskom saboru 1883. prvi put govor na Hrvatskom jeziku.

Počeo je 1914. prvi svjetski rat, gdje se Hrvati , u vojsci AUSTRO- UGARSKE CAREVINE bore u  SRBIJI, u Galiciji protiv RUSIJE, a na moru protiv FRANCUSKE I ENGLESKE koje su zatvorile pomorske pravce prema Trstu, Puli i  Rijeci.

Ministar Nikola Pašić  priznao 1916. je pravo ITALIJI na okupaciju Jadranske obale s time, da SRBIJA dobiva izlaz na more. U znak protesta Supilo napustio Jugoslavenski odbor. Velika bitka na Soči –Kobarid  1917. gdje je ITALIJA poražena. U bitki su se istakli Hrvati ,Slovenci i Srbi iz AUSTROUGARSKE vojske. TALIJANSKA vojska je 1918.  okupirala  Zadar  čija je biskupija još i danas pripojena Rimu. Engleska i Francuska nakon rata poklanjaju Italiji  Istru i kvarnerske otoke.

Ako grubo pobrojimo ratove, gdje su Hrvati  kao vojnici i mornari ginuli i pod čijom zastavom zadnja tri stoljeća,  onda se vidi, kako su naši preci pretežno ginuli  pod tuđom zastavom zajedno ili  protiv  skoro svih država  današnje Europe i  velesila:  Rusije , Francuske , Njemačke,  Engleske,  Italije i Turske  i to ne jednom nego više puta.  NDH je 1941. čak najavila rat SAD-u.

Samo u Domovinskom ratu, treći rat  u XX stoljeću, koji  traje s posljedicma od 1990. do danas, kako vojno, tako i pravno-ekonomski,  borili smo se sami  za svoj dom, za svoje „sveto tlo“. Rat je  bio obrambeni i pošten   čija PRAVDA  je  dobivena  tek na međunarodnom  sudu ICTY u Haagu 2012. u pravorijeku   sudaca   s rezultatom  2:1 u našu korist.

Theodor Meron, predsjednik Žalbenog vijeća Haškog suda u slučaju Gotovina – Markač, potpisao je "odbijenicu" na zahtjev 12 vojnih i pravnih stručnjaka iz SAD-a, Kanade i Velike Britanije, koji su tražili da Vijeće oslobodi generale, upozoravajući da će, prihvate li se obrazloženja grozne  prvostupanjske presude, de facto postati nemoguće ratovati  jer sve može biti zločin.

 Čovjek  kao i biljke  i životinje ima  svoja staništa,  obitavališta,  ekolozi bi rekli  ima  „kuću“ („eko“ potječe  od grčke riječi oikos i znači kuća) organiziran  u zajednice kao  obitelj,  i  kao narod. Kućom  možemo nazivati  dom ili  selo ili  grad ili  država. Gdje i kako i zašto su  ljudi naselili  svoje životne prostore   izučava se na različite načine. Dr. Ivan Jurić u knjizi „Podrijetlo Hrvata“  genetički dokazuje autohtonost Hrvata na ovom našem starosjedilačkom prostoru. Informacije o prošlosti naroda mogu se proniknuti  iz povijesti,  povijesti jezika,  arheologije i evolucijske genetike. Dok povijesna istraživanja sežu  u prošlost malo više od tisuću godina,  arheologija  par desetaka tisuća godina, onda evolucijska genetike seže i preko  milijuna godina. Reklo bi se, svi smo braća prema evolucijskoj genetici. Budući  smo  čitavim svijetom  „povezani“   Internetom i konzumerizmom usput  nas „hvata“ urbanizam, kozmopolitizam,  te  EU i čitav svijet smatramo svojom domovinom napuštajući olako svoju rodnu kuću, selo i baštinu.

Moramo  se duboko u  svijesti  sjećati, poginulih  branioca  pravog doma, imajući na pameti sve poginule  stradalnike,  prvo u Vukovaru, a onda u ostalim  mjestima  Domovinskog rata. Neka ova sjećanja skupe u pameti i  dobroj nakani sve Hrvate i sve građane  RH, koji priznaju  Hrvatsku svojom kućom.  Zato posluhnite ove  rodoljubne  pjesme , jer govore nama i svima u svijetu najjasniju  istinu  nedavne  patnje i ponosa.

Moja domovina: http://www.youtube.com/watch?v=dZmLgeGOrI4

Ne dirajte mi ravnicu: http://www.youtube.com/watch?v=PK8QZothDjg

To je tvoja zemlja: http://www.youtube.com/watch?v=swS8cBM_O8w

Vjenčanje etno i eko baština

Daj vam Bog od neba rose, od zemlje hrane, od ljudi  poštovanja i od Boga pomilovanja.

Spada li  održavanje  nematerijalne baštine svadbenih običaja  ne samo u etno  nego i u eko problematiku, koju  pokriva ovaj blog.? Mislim , da spada. U selima  Samoborskog kraja: Otok, Bobovica  Vrbovec,  Hrastina, Klokočevac,  Podvrh,  Grdanjci  Lug ,  Gradna,  Bregana , Mala i Velika  Jazbina  i Vrhovčak  djeluje udruga „Etno-fletno“  s ciljem održavanja starih običaju da se ne zaborave .

U selu  Samoborski Otok    5.listopada  „Etno-fletno“ udruga je  uprizorila  svadbu kakovu su imali naši preci prije 100 godina. U starom seoskom dvorištu vrijednih oko 50 članova ove udruge na čelu s predsjednicom Marijom Lindić, potpomognuti  udrugom uzgajivača konja „Hrvatski posavac“, okupili su više stotina znatiželjnika, koji su se zajedno s prikazivačima pomno proživljavali svaki trenutak ove „ženidbe“. TV "Jabuka" i Radio "Samobor"http://www.radiosamobor.hr/novosti.php/2013/10/06/Fletna-etno-svadba.html  su vjerno prenijeli  u svojim emisijama taj događaj. Članovi udruga pokušali su „kopirati“ svoje djedove u  ambijentu, odjeći,govoru, pjesmi , plesu , muzici,  jelima i igrokazima. Time se pokušava navoditi  mlade ljude, da se vrate samo malo u prošlost svojih djedova i da pokušaju shvati njihov život i njihova prava bogatstva.  Sadašnje generacije vrlo brzo zaborave svadbene običaje svog kraja i prihvaćaju moderne trendove,  kakovi se  nude  ponekad preko TV-a i  američkih filmova. Svatovi pred crkvom bacaju  rižu na mladence  i  mladoženja u igrokazu na svadbenoj večeri  traži podvezicu na nozi  mladenke . Svečana  odjeća  i nakiti su kopirani  iz modnih žurnala. Što znači imati  narodnu  nošnja  u nekoj  bakinoj ladici,  kada ju  mladi  ne žele nositi na vjenčanju. Ako se  temeljitije  pogledaju  današnja  zbivanja  u  razvijenom svijetu, onda se vidi, kako baš taj  svijet, cijeni svoju povijest i svoje  običaje.  

Bez nakane da  obrazložim  prave uzroke nehaja i zaborava svadbenih običaju,  ipak   valja isticati, kako  danas vjenčanje i sakramenti ženidbe nisu više svetinja kakova je bila u doba naših djedova. Olako se prihvaća  „otrovna“ teza za mlade ljude :“ brak je mrak“.

Ovakva teza stvara  konflikt , jer nekom mladića brak je samo  jedan od detalja u  životu,  dok je za njegovu izabranicu  brak smisao života. Za naše pretke   vjenčanje je bio uzvišeni događaj, i životna potreba,   jer su  mladi tada  mogli i morali  primiti motiku ako su  htjeli  imati kruha na stolu. Naši preci  su vjerovali u Božji naum glede muškarca i žene. „Bog koji je ljubav i koji je čovjeka stvorio iz ljubavi pozvao ga je na ljubav“(KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE  Kompedij 337).

Zgodno je pogledati kako ljubav i brak  opisuju  neki književnici.  Krleža kao nezakonito dijete,  te čovjek koji nije imao svoje dijete ,ovako opisuje ta dva pojma: „ Ljubav propisana crkvom katoličkom nesumnjivo da je kontrarevolucionarna“. (Krleža o religiji,  Oslobođenje Sarajevo 1989 ) Ili, „Više od devedeset posto bračnih odnosa osnovano je  na  antipatiji na uzajamnoj netrpeljivosti na mržnji… (Panorama pogleda pojava i pojmova  1 str. 394 ; Oslobođenje Sarajevo 1982) Tin Ujević neženja  pak kaže:  „Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji. Strašno je  od ljubavi,  što sebe  poistovjećuje s oblicima akcije, mjesto da bude rasplinuta kozmička apstraktna“ (Opojnost uma.A.Cesarec, Zagreb 1982 str 35)

No životno iskustvo spušta nas na zemlju i uči nas  sljedećem:   Brak i stvaranje obitelji  osnovne  ćelije društva je bogatstvo. Što je po definiciji zapravo bogatstvo ?  Materijalna i nematerijalna stvar,  koja čini bolje osobi, obitelji ili skupini ljudi. Vrijednosti  akumulirane   u  zemljištu,  zgradama   i novcu  i nematerijalne  prirode, običaji  i različita  prava. Po ekonomskim pravilima  bogatstvo je skup  svih imovina  ekonomskih  jedinica (miraz ili dota ) koje stvaraju trenutne prihode ili imaju potencijal za generiranje budućih prihoda. To uključuje i prirodne resurse i ljudski kapital.

 Sklapanjem  braka stvara se  bogatstvo. Kako?  Prvo, pomoću  braka, kojim se unosi red u društvo, drugo dolaze ljudi najlakše do svog  blagostanja. U  braku je energetski   učinkovitije i djelotvornije   (budimo u eko temi ovog bloga!)   kuhati jedan lonac jela  za dvoje ljudi  nego kuhati dva lonca jela za dva samca.  Taj „ teorem“ se  može dalje nadograditi;  bolje je  graditi  i grijati samo jednu sobu za spavanje,  nego dvije,  bolje je gledati  skupno  TV program nego sam.  Ove tvrdnje izgledaju  nekome banalno,  ali pogledajmo malo  i brojke.  Za gradnju stana troši se energije od 1000 do 1600 kWh/m²  stambene  površine . Jedna analiza pokazuje  kako prosječni zagrebački stan od 60 m² treba 14.000 kWh energije za grijanje i 2900 kWh za pripravu tople vode, ali to nije sve što se trošenja energije tiće. Razvijene zemlje, primjerice Njemačka, ima po stanovniku 32 m² stambenog prostora,  prosjek za Hrvatsku je 27 m²,  Zagreb  ima 23 m², dok je  u našoj roditeljskoj kući bilo 10 m² stambene površine po članu domaćinstva ili kućanstva. Hrvatska ima 1500 000 kućanstva. HR-statistika 

 od 2011 . pokazuje slijedeće stanje  : U samačkim kućanstvima živi 373.120 osoba (24,6 posto), a u dvočlanim kućanstvima njih 388.803 (25,6 posto). U tročlanim kućanstvima živi 18,8 posto osoba, u četveročlanim 17,3 posto, a 8 posto je peteročlanih te 3,5 posto šesteročlanih i 2,2 posto kućanstava sa sedam ili više članova.   U izvanbračnoj zajednici su 97.772 osobe, 1.918.974 u bračnoj, a 1.615.575 osoba nije ni u jednoj od tih vrsta zajednica. Prosječan broj djece pada tijekom godina, pa je tako u popisu iz 1961. on iznosio 2,2 djece, a 2011. godine 1,4 djece ,što je trend puta prema siromaštvu  a ne prema bogatstvu.

Ponekad se pogrešno  tumače  statistički podaci  o razvodima braka.Tako  čitam :Svaki peti brak u Hrvatskoj se raspada.  U Zagrebačkoj županiji, od 1468 brakova sklopljenih prošle godine, razvrgnuto je 272.  Taj podatak   je  pogrešan, jer se procjenjuje  isti  statistički uzorak sklopljenih brakova  i razvrgnutih brakova.  Vremenski ranije sklopljeni brakovi  se isto  razvrgavaju, a to je drugi  statistički  uzorak  u odnosu na onaj neposredno sklopljenih brakova u jednoj godini.   U  Hrvatskoj  ima 4% muškaraca i 5% žena koji su razvedeni.

Skloni smo se uspoređivati s tzv razvijenim zemljama,  kada je u pitanju brak. Prijatelj koji je živio u  Švedskoj   naveo mi je  podatak kako je  biti žena u  Švedskoj  neka vrsta „zanimanja“ koja koristi blagodati njihovog načina života. Naime, Šveđanki se isplati  biti  samohrana majka, primjerice  s troje djece, jer ima bolja socijalna prava s lijepim prihodima  u odnosu na  udate majke  i neudate  žene. Rastava braka izgleda nije ekonomski  traumatična kod njih  kao kod nas.

Vratimo se na našu  svadbu. Kada su naše bake i djedovi kao mladenci odlazili  u crkvu na primanje sakramenta  ženidbe onda su roditelji mladenaca blagoslovili  svoju djecu s ovim riječima: „Što išćete od nas draga djeco. Prosimo  mira i Božega blagoslova. Daj vam Bog od neba rose, od zemlje hrane, od ljudi  poštovanja i od Boga pomilovanja“.  Pročitajte!  još jednom ovu zadnju rečenicu.

                                                Glumci: Zaručna Mateja i mladoženja Ivan

Ps, Na ovoj svadbi  igrao sam se malo pisca scenaria i " redatelja"a bio sam plesač starog  samoborskog plesa "Šemička". Svadba je bila u dvorištu gdje se rodila  moja baka Obranić rođena Grgina.tj Gorišek.