Geo-7 i kolinje

 

1. Program Ujedinjenih naroda za okoliš nakon šest godina izdaje Globalni ekološki pregled „Geo-7“, pod naslovom Budućnost koju biramo. To je znanstveni proizvod 287 multidisciplinarnih znanstvenika, 800 recenzenata iz 82 zemlje, najopsežnija je procjena globalnog okoliša ikad provedena i napisana na 1248 stranica. Pristup je usmjeren na rješenja prema transformaciji održivosti https://www.unep.org/resources/global-environment-outlook-7.

2. UNEP 2024 navodi da vađenje i prerada materijalnih resursa čine više od 55 % emisija stakleničkih plinova s 40 posto zdravstvenih posljedica zbog sitnih čestica u atmosferi. Svjetska meteorološka organizacija WMO 2023. daje sljedeći podatak: Na temelju podataka do listopada 2023., gotovo je sigurno da će 2023. biti najtoplija godina u 174-godišnjem promatračkom zapisu. WMO ističe da je između 1970. i 2021. godine bilo gotovo 12 000 vremenskih nepogoda. Kako vratiti, k nama, ono što je normalno – snijeg za Božić? Potrebno je mnogo znanja, volje i aktivnosti svakog od nas.

Kolinje u Klokočevcu Samoborskom 1963. S desna na lijevo: otac Petar, teta Janča, teta Slava, mesar teček Stjepan Penić-Plašćević. Bilo je to vrijeme snijega oko  Božića.

3. Upitao sam umjetnu inteligenciju AI kako bi sumirala rezultate i savjete koji proizlaze iz Geo-7.

AI ističe, što je bilo zapravo predmet mnogih postova u blogu ekovalen u posljednjih 15 godina:

3.1. Smanjiti potrošnju energije u kučanstvu (hodanje, bicikl, koristiti javni prijevoz, toplinska. Izolacija u zgradi).

3.2. Smanjiti korištenje jednokratne plastike (koristiti cekere, košare).

3.3. Pravilno odvajati i smanjiti otpad (papir, plastika, metali).

3.4. Kupovati kvalitetniju robu (smanjiti konzumerističke navike kupovanja na „brzaka“).

3.5. Smanjiti bacanje hrane.

3.6. Birati zdraviju i održivu prehranu.

3.7. Štedjeti pitku vodu.

3.8. Sudjelovati u lokalnim ekološkim akcijama (čišćenje okoliša i sadnja drveća).

3.9. Podržavati proizvode, tvrtke i politiku koji djeluju održivo prema okolišu.

4. Znanja autohtonih naroda, starosjedioca

U počeku izvještaja korištena su i znanja autohtonih naroda, starosjedioca i lokalna znanja. Akademski obrazovani znanstvenici često preskaču znanja starosjedioca, što nije slučaj u ovom izvješću. Procjenjuje se da autohtoni narodi govore više od 4 000 različitih jezika, odražavajući raznolike kulture, svjetonazore, načine spoznaje i okruženja u kojima žive. Kroz kulture, autohtoni narodi često dijele duboke društvene, kulturne i duhovne veze s građanima svojih 90 država. Upravljaju i/ili imaju prava vlasništva nad barem četvrtinom površine svjetskog kopna. Poznati su: Inuiti (arktička područja), Maje, Asteci (Južna Amerika), Quechua (Ande), Aboridžini (Australija), Maori (Novi Zeland), Bušmani (Pustinja Kalahari), Evenki i Neneci (Autothoni narodi Sibira). Navedeni narodi imaju duhovnu i praktičnu vezu s prirodom. Imaju tradicionalno znanje o ljekovitim i jestivim biljkama, tlu, vodi i klimi.

Primjerice, narodi Quecha formirali su park bioraznolikosti tzv. Potato Park da zaštite 900 vrsta krumpira koji danas jede cijeli svijet. Starosjedioci juga Afrike otkrivaju oko 70 vrsti jestivih biljaka koje su bile hrana za preživljavanje.

Naši djedovi i očevi u Hrvatskoj prije 100 godina posjedovali su znanja za život koja je industrijski, globalistički i konzumeristički model života skoro u cijelosti izbrisao. Navodim primjer iz moje mladosti kad smo uoči Božića imali kolinje – svinjokolju.

5. Kolinje su rješenje prema transformaciji održivosti obiteljskog gospodarstva

Doba adventa i čekanja Božića vjekovima, kao i u mojoj mladosti, bilo je označeno u mojem selu svinjokoljom odnosno kolinjem. Za Božić je svaka kuća, bogata ili siromašna, na stolu morala imati svinjsku pečenku. Značajka tog vremena bile su hladnoća i zima sa snijegom, što je bilo povoljno za čuvanje mesa. Svakodnevno se ujutro iz mnogih dvorišta čulo „cviljenje“ svinja. Nekoliko dana ranije pripremale su se kolinje, koje je bilo radostan dan za sve ukućane, iako je to bio i naporan dan, naročito za domaćice i žene. Trebalo je nabrusiti noževe, očistiti začine (papriku, papar, luk, češnjak, majoran), pripremiti kotao za kuhanje vode i krvavica, suha drva, posuditi „trugu“ za „fažmanje“, veliko korito, „načve“, tragle za nošenje svinja („pajceka“, svinja do 120 kg) i „pitance“ do 300 kg. Obično se angažirao mesar (ili netko tko je bio vičan tom poslu) koji je u vrijeme moje mladosti nožem zaklao svinju, a jedna bi žena pritom držala zdjelu u kojoj je sakupljala krv, usput je miješajući rukom da se krv ne zgruda. Krv je bila osnovna sirovina za krvavice. Kasnije su se svinje klale „humanije“ tj. praktičnije, jer se koristio pištolj za ubijanje svinja. U trugu se stave dva lanca, čime se u momentu „fažmanja“ tj. skidanja četinja, olakšalo rotiranje svinje. Istovremeno se polijevalo njegovo tijelo vrućom vodom. Obično se u kipuću vodu stavi 10 % hladne vode kako bi se olakšalo skidanje četinje (dlake) noževima i žlicama. Četinje su se koristile za četke, a papci za ljepilo. Govorilo se da na kolinjama iskorištenje mora biti 100 %, jer nema otpada.

Mesar obično razčinja svinju bilo okomito, kad se ona objesi na tragle koje se usprave, bilo vodoravno. Svaki dio mesa ima svoje ime. Vrlo pažljivo treba vaditi drop sa crijevima (paziti na žuč).

Jetra se daju domaćici koja pripremi prvi jutarnji obrok sa žgancima. Jetra se peku bilo na luku bilo na češnjaku.

Vješte ruke žena počinju čistiti crijeva koja se nalaze u velikom koritu (načve) kako bi se  poslije napunile smjesom ili masom za krvavice. U masu se stavlja kuhana ječmena kaša pomiješana s krvi. Poslije se te kravice kuhaju pa se suše na dimu. Običaj je bio tada da se familiji i susjedima šalju u košari malo špeka, krvavice i meso, što je bilo vraćeno s njihovih kolinja. Tada nije bilo ledenica, pa se uvijek imalo svježeg mesa i kobasica u zimsko vrijeme.

Svaki dio svinje ima svoj naziv; noge su „okrače“, i „šunke“,  zatim „hrptišče“, „rebra“, „lopatice“, „stepovina“, „špek“, „salo“, „zajec“, „trbušina“, i „pečica“. Srce, pluća, slezena, bubreg i jetra nazivaju se „podrobina“. Meso se hladi prije nego se stavlja u rasol. Soljenje mesa i priprava za sušenje na dimu kao i pečenje mesa i zalijevanje mašću su individualna znanja domaćice ili domaćina. Taljenje ili „cvrlenje“ špeka i stvaranje „ocvaraka“ je vrlo osjetljiv posao koji je u našoj kući uvijek radio brat Rudek. Važno je bilo umjereno održavati vatru kako ocvarki ne bi pregorjeli i kako se ne bi, ne dao Bog, zapalila tekuća mast.

Industrijski model života s globalizacijom u zadnjih 60 godina iskorijenio je mudrosti naših staraca, budući da se uvela proizvodna Fordova traka i kod industrijskih mesnica, gdje svaki mesar ima svoj zadatak kod raščinjavanja svinjskog mesa, što se nazivalo povećanje efikasnosti u odnosu na tradicionalne kolinje.

Ali u pregledu GEO-7 spominje se kružna ekonomija u Ciljevima održivog razvoja (SDG). To JE globalni akcijski plan koji koristi integrirani pristup za transformaciju okoliša, gospodarstva i društva, s ciljem postizanja održivog razvoja u cijelom svijetu

No, svinja, pitanac koji se vidi na slici, pravi je primjer kako se ogleda kružna ekonomija. Taj pitanac je ležao u svinjcu koji je imao drveni pod. Njemu se hrana kuhala: krumpir, mrkva i repa. Jeo je buče, drač i djetelinu. Njegov izmet završavao je na gnoju koji se vozio na oranice. Livade su bile „majke“ oranice. Livade su davale krmu i drač za stoku i svinje. Na njivi je rasla hrana: buče i kukuruz za pitanca. Pitanac je u kopanji morao imati višak hrane, kako bi što više jeo i spavao i proizvodio mast i meso. Mast je bila skuplja od mesa, jer se koristila skoro za sva jela i salate. Debljina špeka je na hrptu pitanca bila i do 10 cm.

Onda su jedno vrijeme nutricionisti znanstvenici tvrdili da je mast štetna i da treba jesti više ulja. Danas je mast ponovno vraćena u prehranu. Mast se ne kvari, lako čuva, naprotiv, ulje se čuva s biocidima koji su štetni za tijelo. Mast je bila kao rezerva za štednju novca i govorilo se – tko ima masti, siguran je u ekonomskim nestašicama. Meso se danas čuva u ledenicama što iziskuje potrošnju struje do 600 kWh godišnje, što nije u duhu navedeno u tekstovima pregleda Gro-7. U našoj roditeljskoj kući u masti je bilo zaliveno pečeno meso i ocvarki, a drugi se dio sušio u dimu na tavanu.

Prije 60 godina nije bilo smeća u dvorištu i nismo bili „ mesožderi“ -  godišnje se jelo meso 20 kg  po stanovniku. Stanovnici razvijenih zemalja jedu i do 80 kg mesa godišnje. Meso se   u našem roditeljskom domu jelo jedanput do dvaput tjedno.

                                                    Sretan Božić 

Izronila repatica

betlehemska nad naš grad,

naša poja, šume škoje,

domovine morski stan. BETLEHEMSKA Drago Štambuk 

JK

Klimatske promjene - COP 30 Brazil

Bolje je uštedjeti 1 L benzina nego ga proizvesti! Štednjom 1 kWh električne struje smanji se emisija 0,6 kg CO₂ eq. U radiše svega biše u štediše jošte više.

1. Što je to COP?

COP je akronim za „Conference of the Parties“ ili Konferencija stranaka. COP konferencije se održavaju svake godine kako bi se raspravljalo i kako bi se pronalazila rješenja za klimatske promjene.

Plakat konferencije  koji simbolizira stanovnike Amazonske prašume

COP-ovi su važni jer okupljaju delegate iz gotovo svih zemalja svijeta kako bi pregovarali o globalnim ciljevima za borbu protiv klimatskih promjena, kako bi predstavili planove svojih zemalja za doprinos tim ciljevima i izvijestili o svom napretku. O klimatskim promjena pisao sam 2019. g. https://ekovalen.blogspot.com/2019/12/klimatske-promjene.html gdje navodim kako je seljak u Švicarskoj 1811. g. primijetio veliko kamenje koje je u dolinu izgurao ledenjak koji se počeo topiti. Tada još nije bilo današnjeg prometa vozila.

Sudionici konferencije COP o klimi sastaju se svake godine u drugoj zemlji kako bi se pokazala važnost suradnje među narodima svijeta. COP 30 ove se godine održao u Belému u Brazilu od 10. do 21. studenog. COP 30 se naziva "prirodni COP" jer se održao u blizini amazonske prašume i usredotočio se na provedbu klimatskih rješenja i na sprečavanje krčenja šuma. Krčenjem se iskapaju i korijeni drveta, dok se sječom šuma korijeni ostavljaju za daljni rast stabala.

Ova konferencija slijedi nakon COP 29, održane tijekom studenog 2024. u Bakuu koji je okupio predstavnike 200 zemalja kako bi koordinirali globalne klimatske akcije. Tada su se delegacije u Bakuu složile i mobilizirale 300 milijardi američkih dolara godišnje za financiranje klimatskih promjena do 2035. g. Ta je vrijednost znatno ispod 1 bilijuna američkih dolara koju stručnjaci smatraju minimumom potrebnim za zaštitu ranjivih zajednica i postizanje globalnih ciljeva ublažavanja i prilagodbi promjeni klime. Godina 2025. obilježava 10. godišnjicu Pariškog sporazuma. Zahvaljujući međunarodnoj suradnji, predviđeno globalno zatopljenje palo je s gotovo 5 °C prije usvajanja Pariškog sporazuma na ispod 3 °C, kako je navedeno u najnovijim nacionalnim klimatskim planovima. U Zakonu o klimi, Europa je postavila ambiciozan cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. i potpuno dekarboniziranog gospodarstva do 2050. g.

2. Što se dogovorilo na COP 30 u Belému?

2.1 U Brazilu je stvorena akciona agenda koja je suma zaključaka i preporuka. https://cop30.br/en/action-agenda

2.2 Završni zaključci.

Javno mnijenje očekuje kako će se na nekoj konferencije dogovoriti ukinuće fosilnih energenata: nafte, ugljena i plina, kao glavnih uzroka emisije ugljičnog dioksida koji su uzrok klimatskim promjenama. Jasno predmnijevajući kako će sunce, vjetar i voda zamijeniti spomenute energente.

Ishodi ili dogovori COP 30:

1.     Trostruko povećanje financiranja do 2035. g. za prilagodbu klimatskim promjenama,

2.     Tranzicija prema pravednoj zelenoj ekonomiji,

3.     Izrada dobrovoljnog postupnika „roadmap“ u tranziciju fosilnih goriva u energente koji ne štete klimi, kao i zaustavljanje deforestacije tj. krčenja šuma,

4.     Usvojeno je 59 globalnih indikatora za praćenje napretka u prilagodbi klime,

5.     Nagrađivanje zemalja koje čuvaju tropske šume.

6.     Dogovoren je dijalog o trgovini npr. carine i pristojbe oko „zelenih“ proizvoda. Dijalog sa svjetskom organizacijom o trgovini WTO. Pristojbe za emisiju CO₂ – ugljični kredit.

Konačnim tekstom pokrenuta je „Belémska misija za 1,5 °C“, a predsjedništva COP 30 zadužena su za izradu izvješća o omogućavanju ambicija i provedbu nacionalnih planova o prilagodbi klimatskim promjenama. Međutim, ne postoji jasna poveznica između „misije za 1,5 °C“ s procesom kako to postići. Odlukom je također pokrenut „Globalni akcelerator provedbe“ namijenjen ubrzanju provedbe kako bi se 1,5 °C održalo dosegnutim i podršci zemljama u provedbi njihovih nacionalnih planova. Ova dva procesa, ako će biti dobro osmišljena i provediva, mogla bi ponuditi korake prema planu za prijelaz s fosilnih goriva.

Iako su u Belému bile vidljive duboke podjele, vidjeli smo i snažnu ambiciju zemalja da nastave surađivati ​​na prijelazu s fosilnih goriva – ovaj će rad ići i dalje do COP 31 koji će se održati u Antaliji (Turska). 

Bilanca „klikanja“ bloga Ekovalen

 

Kada sam otišao u mirovinu „prisiljavao“ sam se bilo što raditi kako bih uključio „vijuge mozga“. Liječnici starijim osobama stalno sugeriraju da nešto rade, ne samo fizički nego i intelektualno. Taj intelektualni rad može biti svašta: od čitanja knjiga ili novina do rješavanja križaljki ili sudokua. Naravno, pritom ostaje i dovoljno vremena za brigu oko unučadi. Tako sam se odlučio za pisanje tekstova ili postova na Gooogleovom Bloggeru. Shvatio sam s vremenom da postajem novinar, čak sam se pretenciozno „umislio“ kako postajem „književnik“ i nakladnik koji putem Interneta dijeli svoja iskustva s ljudima širom svijeta. Mnogi ljudi pišu dnevnike, pa sam i ja svaki mjesec pokušao na dvije ili tri (novinarske) kartice teksta napisati svoja iskustva o održivosti. Taj sam pojam odmah preveo na desetak važnih svjetskih jezika kako bi kod pretraživanja na Internetu bio što uočljiviji.

Svojih desetak postova izdvojio sam 2018. godine u knjigu pod nazivom „Svjedočanstvo o održivosti“, čiji se prijevod na engleski jezik može nabaviti preko Amazona. Udruga "Društvo inženjera i tehničara Samobor" sufinanciralo je troškove izdavanja knjige, na čemu  im zahvaljujem.

Dok i k nama nisu došle industrijalizacija, konzumerizam i globalizacija, stvarno smo na našem domaćinstvu živjeli održivo, onoliko koliko se „motikom“ moglo stvoriti „kruha svagdanjeg“.

Svom sam blogu dao naziv „ekovalen“ koji spaja pojmove ekologija i valencija (valencija spajanje entiteta, pojam važan  u kemiji). Od 2011. do 2025. g. napisao sam 190 postova koji su bili klikani ili pregledani 101 878 puta. Dok 30 700 pregleda otpada na Hrvatsku, čak dvostruko više pregleda (69 409) otpada na ostatak svijeta, zahvaljujući Googleovom prevoditelju koji tekstove iz mojeg materinskog jezika (hrvatski) prevodi na oko 250 svjetskih jezika.

 

Prednost pisanja u Bloggeru jest mogućnost korištenja statističkih podatka. Jedan od njih govori o broju pregleda bloga Ekovalen po zemljama (vidi Tablicu 1.).

Važna je i statistika iz koji se može vidjeti ili čitati koji su postovi bili „najčitaniji“ u tih proteklih 16 godina. Prema učestalosti pregleda ili klikanja, od 190 postova izdvojio sam njih 10 s najvećim brojem pregleda, koji se mogu odmah i čitati.

Prema  učestalosti pregleda vidi se kako je pitanje  energije i šuma na prvom  mjestu zanimanja čitateljstva. Slijede zanimanja o vremenu (sunčani sat), uzgoju  češnjaka i globalizmu, pa o  industrijskoj arheologiji, okolišu i globalizmu, vjenčanje, budizam i priroda, eko pismenost, motika  te na kraju o kruhu i ruhu.

https://ekovalen.blogspot.com/2018/10/energija-i-sume.html broj pregleda 1640

https://ekovalen.blogspot.com/2015/10/suncani-sat-i-nase-vrijeme.html br. pregleda 1501

https://ekovalen.blogspot.com/2012/05/cesnjak-i-globalizam.html br. pregleda 1020

https://ekovalen.blogspot.com/2014/05/industrijska-arheologija-cementare.html br. pregleda 797

https://ekovalen.blogspot.com/2012/08/globalizam-i-okolis.html  br. pregleda 679

 https://ekovalen.blogspot.com/2013/10/vjencanje-etno-i-eko-bastina.html br. pregleda 678

https://ekovalen.blogspot.com/2019/10/budizam-i-priroda.html br. pregleda 622

https://ekovalen.blogspot.com/2011/09/ekoloska-pismenost-ili-eko-pismenost.html br. pregleda 611

https://ekovalen.blogspot.com/2016/12/motika.html  br. pregleda 556

https://ekovalen.blogspot.com/2017/07/kruha-i-ruha.html br. pregleda 497.

Zaključak:

Na kraju ove analize zaključujem da postoji velik broj mogućnosti zahvaljujući kojima se iskustva pojedinaca mogu proširiti na lokalno i društvo u vlastitoj državi, ali i na sva ostala društva u svijetu. Na taj način moguća je i olakšana suradnja za dobro svih.

 JK

Ušteda energije i novca u kućanstvu

Velika vrućina, kao i niske zimske temperature zraka, prisiljavaju nas stalno razmišljati o potrošnji energije, o ogrjevu, o klimatizacijskim uređajima.

Nekad u Americi    

Godine 1985. bio sam u New Yorku (USA). Domaćin, kod kojeg sam stanovao, dobio je račun za grijanje. Iz koverte je ispala i mala brošura. Zamolio sam domaćina da je pogledam. Zadržao sam je i ponio doma te sam je sačuvao u regalu 40 godina. Tu je brošuru publicirao Con Edison pod naslovom Kako smanjiti energetske troškove u svojem stanu (How to cut Energy cost in your Apartment).

 Sedam od deset  korisnika živi u stanu u NY;Rasvjeta, klima oprema,kuhanje,  pranje suđa, Radio TV, hladionik i ledenica,grijanje  zagrijavanje vode

U drugoj brošuri tvrtka Con Edison potiče korisnike da posjete centar za očuvanje energije (Conservation Center) na uglu Lexington avenije i 42. Ulice u sredini Manhattana preko velikog kolodvora (Grand Central Terminala). Budući da su tada moji zadaci na radnome mjestu bili vezani uz toplinsku uštedu, posjetio sam taj centar. Pokraj svakog kućanskog aparata bio je instruktor koji je davao savjete o štednji energije. Također sam uzeo katalog (40 stranica) s popisom proizvoda: naziv proizvoda i cijena proizvoda i gdje se može kupiti. Na kraju brošure je lista kontrolnih pitanja (slična školskim testovima) gdje se svaki potrošač može preispitati o aktivnostima koje može uraditi u kući: hladnjak, ledenica, štednjak, stroj za pranje suđa, rasvjeta, kupaonica, spavaća soba, soba za dnevni boravak, peći za grijanje i klima uređaj. Također, postoji i lista troškova za električnu struju, za korištenje svakog uređaja. Cijena električne struje je tada bila 15,7 ȼ/kWh (cent $ po kilovat satu). Danas  je 33,45 ȼ/kWh. Valja usporediti i cijenu zlata  prije 40 godina i danas, kako bi  se dobila  slika gospodarsta USA i svijeta, Dakle, (pitao AI) prije 40 godina  cijena  zlata je  bila 317 a danas je 3767 $ po unci (unca =31 g). Kada se vide silne klimatske promjene onda je to  odgovor okoliša zašto je cijena struje u tom  periodu porasla duplo, a zlata 11  puta.

Kod nas doma

Gospodarenje energijom koje sam tada vidio u Americi danas je slično i kod nas, jer HEP Elektra također publicira i širi domaćinstvima brošure sličnog sadržaja: ostvarite uštedu energije i novca u svom kućanstvu. No, ne postoje centri u kojima se korisnici mogu opširnije interesirati o detaljima toplinske zaštite i energetske efikasnosti te o proizvodima kojima se to postiže.

Energija za grijanje, Energija za  rasvjetu i kućanske uređaje, Energija za hlađenje

Za 6 mj potrošnje( moje domaćinstvo)  cijena struje  je 0,18 €/ kWh 

Ali, postoji opširna literatura na internetu, gdje se mogu pronaći mnoga znanja iz područja energetske učinkovitosti i štednje energije.Također se mogu pročitati  i savjeti  o štednji vode.

Oko 200 savjeta može se pročitati u publikaciji koja je tiskana u nakladi od 715 000 primjeraka – Kako efikasnije koristiti energiju, živjeti kvalitetnije i plaćati manje.

https://www.hep.hr/opskrba/UserDocsImages/dokumenti/200savjeta.pdf

Urednica publikacije je dr. sc. Vlasta Zanki, nakladnik je Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj – Projekt Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj, partneri projekta su Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva; Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost; Globalni fond za okoliš (GEF), a publikacija je izdana u lipnju 2009. u Zagrebu.

Nekoliko rečenica iz uvoda publikacije: Prilikom kupnje kuće ili stana, kućanskih uređaja i opreme, imajte u vidu da svaka od tih investicija ima dvije cijene. Jedna je cijena kupnje, a druga je cijena korištenja i održavanja. Premda većina energetski efikasnih (EE) uređaja ima višu početnu cijenu, njima ostvarujete uštede kroz manje mjesečne troškove za energente.

Postoji niz faktora koji utječu na potrošnju energije u kućanstvu. Neki od njih su: vrsta građevine, godina izgradnje, materijal gradnje, prisustvo toplinske izolacije, lokacija, klima, prisustvo energetski efikasnih tehnologija, broj električnih uređaja kao i njihova učinkovitost te broj, navike i ponašanje ukućana. Većinu energije možete uštedjeti samo promjenom ponašanja.

U posljednjih 15 godina pisao sam o ovoj temi u blogu ekovalen. Koliko električne struje troši svaki aparat pročitajte u ovom postu: https://ekovalen.blogspot.com/2022/09/redukcija-struje.html.

No, najviše pregleda (klikova) ima ovaj post iz 2018. g.: https://ekovalen.blogspot.com/2018/10/energija-i-sume.html.

Imajte na umu cijenu kWh kod električne energije i različitih goriva i energenata, što je značajan faktor u gospodarenju u svakom domaćinstvu. S 1 kWh energije  može se  zagrijati 10 litara vode do vrenja.

JK. rujan 2025.

 

Hodočašće k Majci Božjoj Bistrički

 Kolovoz je, u Samoboru se slave dva događaj 350 obljetnica završetka gradnje Župne crkve Sv Anastazije 1675 g i 300 obljetnica  hodočašća k Majci Božjoj Bistrički. 

No, vratimo se od ovih povijesnih istina k tradicionalnom hodočašću k Majci Božjoj Bistrički. Nekad je kip Majke Božje bio u Bistri ispod Medvednice, pa Samoborci i danas govore kako idu na Bistru, a ne do Marije Bistrice. Više o štovanju Majke Božje Bistričke pročitajte u  tekstu;   https://ekovalen.blogspot.com/2019/08/mariologija.html

Moja su sjećanja na hodočašće na Bistru radosna, jer sam prvo, kao dijete, išao s majkom, a poslije sam. Čak sam hodočastio dva puta 1990 g. i 1991g. pješice – prvi put nisam izdržao, jer sam imao neprimjerene cipele (bakandže) pa sam imao krvave noge. Jedna je starica rekla, kada je to vidjela, da mi je to pravo hodočašće. Moja majka Jelka, koja je već bila bolesna, rekla mi je kako sam dosta planinario, ali nisam išao nikada hodočastiti do Majke Božje Bistričke. Bilo me je malo sram moje majke, koja je išla pješice kao djevojka i kao žena noseći svečano ruho za procesiju, a hodočašće je trajalo tri dana. Ona je kao djevojčica od osam godina išla samo na ispraćaj romara do broda (skela) na Savi i onda je plakala, jer je majka nije uzela sa sobom. Rekla joj je: „Nemaš još svečane kiklice, pa zato ne ideš sa mnom. Drugu godinu ću ti sašiti svečanu kiklicu, pa ćeš ići na Bistru.“

Ali o štovanju Majke Božje postoje mnogi znakoviti istiniti događaji.

Strinka Janča (Ana Pavlin, udana Majcen (1920. – 2007.) pričala mi je „storiju“ o svojim roditeljima, o majci Kati (1884. – 1955.) i ocu Miji (1881. – 1958). Anu moja supruga Đurđa zove strinkom, jer su daljnji rod.

Mijo i Kata u vrtu

Priča se odigravala uoči i nakon Prvog svjetskog rata. Hrvatska je tada bila u Austro-Ugarskoj monarhiji koja je od 1914. do 1918. ratovala u Prvom svjetskom ratu. Hrvati kao domobrani bili su pretežno na bojišnici u Galiciji (današnja Poljska). Mijo je bio na tom bojištu. Borbe su se vodile protiv premoćnih Rusa. Rat je završio porazom, a njezin se otac nije vratio kući. Ništa se nije znalo o njemu, je li poginuo ili je završio u ruskom zarobljeništvu. Ona tada još nije bila niti rođena. Da tragedija bude veća, od poznate kuge, tzv. „španjolke“, umrle su joj dvije sestre i brat. Pogledajte koje su godine ta djeca doživjela: Franca (1908. – 1918.), Stjepan (1909. – 1919.), Barbara (1913. – 1916). Strinka Janča tada još nije bila rođena. Dom je ostao prazan, a izbezumljena majka Kata nije znala što činiti. Veličinu patnje i bola ne može nitko shvatiti.

Tata Mijo vjerojatno je pokojni ili je u zarobljeništvu? Vijesti koje su dolazile u to vrijeme bile su nevjerodostojne. Nada je postojala – možda je tata Mijo negdje u zarobljeništvu u Sibiru. Usput, u Rusiji je bila revolucija i šanse da joj se vrati doma time su se još više smanjile. Majka Kata živjela je u boli za izgubljenom djecom, sama na malo grunta koji je trebalo obrađivati da se ne umre od gladi. Inače, poslije Prvog svjetskog rata bilo je gladi u našim krajevima.

Majka Božja joj je bila jedina nada. U kolovozu župljani Župe sv. Anastazije iz Samobora stoljećima idu na hodočašće na Bistru, tj. na Mariju Bistricu. Oni koji su hodočastili, poznato im je da se na toj trasi od oko 60 km dolazi i do crkve Marije Magdalene odakle se u daljini vidi toranj svetišta.

Majka Kata bi kod Marije Magdalene stavila neke krpe na koljena i zamolila bi jednu svoju susjedu da ide s njom s flašom vode, jer je ona preostalu rutu puta prema Majci Božjoj odlučila ići klečeći i moleći. Bio je to zagovor i molba Majci Božjoj da joj se barem muž vrati doma iz zarobljeništva. Ona je klečeći prohodala preostali put do svetišta Majke Božje Bistričke, udaljenost od oko 5 km. Ja sam vidio ljude koji su išli klečeći i moleći, ali samo oko crkve svetišta.

Ona je vjerovala isto kao i naš proslavljeni pjesnik Dragutin Domjanić (1875. –1 933.) kada je pisao romarsku pjesmu „K suncu prosi vsaka roža“, gdje poručuje:

„Milostiva vsakom ti si,

Vse ti vračiš boli,

Odbila još nikog nisi,

Koi za pomoč moli“.

 

Majka Božja bila je milostiva i muž se za nekoliko mjeseci vratio kući. Radost beskrajna. Ali, što je odgovorila majka Kata kada ju je otac Mijo pitao gdje su im djeca? Odgovor možemo samo nagađati, jer su ostali samo jecaj i molitva. Majka Božja je bila i dalje milostiva te se rodila vrlo brzo i strinka Janča.

No, iz priče strinke Janče doznaje se još jedan važan detalj iz života te obitelji. Kamo god je Mijo išao sa svojim volovima po „furingama“, uvijek je sa sobom nosio ili vozio svoju kći ANICU zamotanu u toplu deku i odjeću. Nije htio nikome prepustiti to dijete, da je pazi, nego je on u svim prilikama želio da to dijete živi sigurno UZ NJEGA i sretno uz blagoslov Majke Božje Bistričke.

P. S. : uz tekst se prilaže i fotografija Kate i Mije. Nažalost, ne postoje podaci o umrloj djeci na groblju nego samo u crkvenim knjigama.

 Ovo svjedočanstvo je napisano u knjizi: Radovan Librić: Nas je otpravila, tebe je pozdravila, Sveta Anastazija, Majko Božja Bistrička. Udruga Ekospiritus ,Šipački Breg, Samobor, 2025. str.27

1.       

1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva i povelja trgovišta Samobor

 

Iskorijenjenost postaje nova norma. Sve je relativno. Sve je zamjenjivo. Čovjek više nije osoba, nego funkcija. Savjest više nije Božji glas, nego osjećaj. Dijete nije dar, nego izbor. Narod nije zajednica, nego statistika.

(nadbiskup zagrebački Dražen Kutleša)

Ovu godinu misama, koncertima, kantatama i napisima u medijima slavimo 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva. Iz propovijedi predsjednika Hrvatske biskupske konferencije i zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, u Tomislavgradu, 5. srpnja 2025. g., u crkvi sv. Nikole Tavelića izdvajam: “Ako zaboravimo svoje mučenike i heroje, oslabjet ćemo svoju ukorijenjenost i otežati svoj hod u budućnost. Ako izgubimo zajedništvo, postat ćemo teret jedni drugima.“

Sačuvajmo povijesnu ukorijenjenost. Biti ukorijenjen, biti održiv u prostoru u kojem smo se rodili, tako si tumačim pojam ukorijenjenost.

 Kralj Tomislav u Zagrebu,  izradio kipar Robert Frangeš-Mihanović ,foto; Luka Passek-Kumerički

Djelomična povijest hrvatskog naroda može se iščitati gledajući nazive ulica u gradovima, ali i u imenima mlađeg naraštaja ljudi. Tako u Samoboru imamo ulicu Grgura Ninskog, Kralja Petra Krešimira IV., Kralja Tvrtka, a od imena Mislava, Bornu, Jelenu.

Kronološki raspored znamenitih hrvatskih knezova i kraljeva kroz stoljeća je sljedeći:

Panonska Hrvatska: Ljudevit Posavski 818. g., Ratimir 827. g., Mutimir 870. g.; Primorska Hrvatska: Borna 820. g., Vladislav 820. g., Mislav 839. g.; Trpimirovići: Trpimir 852. g., Domagoj 864. g., Zdeslav 876. g., Branimir 879. g., Mutimir 892. g., Tomislav 914. g., Trpimir II. 928. g., Krešimir 935. g., Miroslav 945. g., Mihajlo Krešimir 949. g., Svetoslav 995. g., Krešimir Suronja 1000. g., Gojoslav 1020. g., Stjepan I. 1030. g., Petar Krešimir IV. 1058. g., Dimitrije Zvonimir 1074. g., (Baščanska ploča), Stjepan II. 1089. g., Almo 1091. g., Petar Svačić 1093. g.; Arpadovići: Koloman okrunio se u Biogradu za hrvatskog kralja, potpisan je dokument kojim je Hrvatska izgubila samostalnost (Pacta conventa 1102.), slijede Bela III. 1172. g., Bela IV. 1235. g., Andrija 1290. g. Znameniti mađarski kraljevi redaju svoju vlast u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, npr. Bela IV. daje zlatnu bulu 1242. g. zagrebačkom Gradecu. Slijede kraljevske obitelji Anžuvinci: Ludovik I. 1342. g., Ladislav IV. napuljski 1386. g.; Luksemburgovac Žigmund 1387. g.; Habsburgovac Albert Austrijski 1438. g.; Jegelovići: Vladislav I. 1440. g.; Habsburgovac Ladislav 1457. g.; Hunjadi: Matijaš Korvin 1458–1490. g.; Jegelovići: Ludovik II. 1516. g.; Zapolja: Ivan 1527. g.; Habsburgovci: Ferdinand I. 1527–1564. g. Hrvatsko plemstvo je 1. 1. 1527. g. natašte izabralo Ferdinanda I., dok je slavonsko plemstvo izabralo Zapolju i nastupio je rat. Taj su rat, kao i mnoge druge ratove, koristili Turci, Mlečani, Bizant i drugi, čime se Hrvatska smanjivala skoro do današnjih granica. Bio je to početak stoljetnog iskorjenjivanja i seobe hrvatskog naroda.

Nakon poraza Tatara, povratio se kralj Bela IV. i izvršio je obilazak pogođenih mjesta. U Virovitici su izaslanici općine Samobora zamolili kralja da i Samoboru, koji je blizu grada Okića, podjeli povelju ili povlastice kakve je imala i Petrinja – kralj im ih je dao. Tom je poveljom mjesto ili općina Samobor podignuto na SLOBODNO KRALJEVSKO POVELJENO TRGOVIŠTE. To je naziv koji se uz Samobor morao nalaziti u dokumentima.

Ove su povlastice potvrdili dalje kralj Karlo Roberto 1323. g., kralj Ljudevit I. 1347. g., Urlik Celjski 1450. g., kralj Ferdinand I. 1558. g., kralj Rudolf II. 1582. g., Matija II. 1610. g., kralj Ferdinand II. 1634. g. i kralj Leopold I. 1675. g.

Bila je to velika stvar, jer je kralj mogao davati leno svojim vjernim velikašima, a sve je drugo bilo ostaješ rob ili kmet.

Da to nije bilo tako, Samoborci bi bili kmetovi, ovisnici o vlasniku grada koji je bio iznad Samobora. Ta je povelja omogućila da Samoborci mogu birati svog suca na dan u veljači sv. Blaža. Od njegove osude bio je moguć priziv (žalba) izravno kralju. Debela knjiga, postoji u Muzeju, gdje se mogu pratiti pravni dokumenti sudskih procesa, gdje su se građani tužili s vlasnicima grada (danas ruševina) koji su im često spočitavali tj. govorili “ja sam za vas kralj“. Više o povijesti Hrvatske može se pročitati u literaturi.[i]

 

Na kraju prepisujem stihove Petra Preradovića koje je Vjekoslav Noršić napisao u proslovu svoje knjige „SAMOBOR- GRAD“:

Tvojih polja rodno krilo, / Tvoj mirisni sâd, / Tvojih gora zelenilo i t v o j s t a r i g r a d

Sve je s tobom liepo složno, / Da bit ljepše nije možno!

 

 

 

---

Trpimir Macan; POVIJEST HRVATSKOG NARODA, recenzent dr. Franjo Tuđman, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 231

[i]Ferdo Šišić: POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990. (pretisak iz 1925. g.), str. 749

Dr. Antun Dabinović: HRVATSKA DRŽAVNA I PRAVNA POVIJEST, Matica hrvatska, Zagreb, 1940., str. 563

Vjekoslav Noršić: SAMOBOR-GRAD, prvo izdanje u Maču 1912., drugo izdanje 1942. u Brdovcu u povodu 700. godišnjeg jubileja. Tiskara Dragutina Spullera u Samoboru.

Obljetnica upisa u tehničku školu

Skoro svake godine u lokalu Vinodol u Zagrebu okuplja se 6. lipnja jedna grupa građana, nekadašnjih učenika Tehničke škole u zagrebačkoj Klaićevoj ulici. Bio je to tada KTO (Kemijsko tehnološki odjel), a danas se škola zove Prirodoslovna škola Vladimira Preloga (nobelovca) te se preselila u Ulicu grada Vukovara 269. Danas škola s učenicima i djelatnicima broji 1000 ljudi.

                                    Čak je i Večernji list 2010.pisao  o našoj "pametnoj i kulturnoj" generaciji

Okupljali smo se redovito godišnje na taj datum kako bismo prodiskutirali „važne događaje“ u vlastitom životu. Slavila se svečanije 40. obljetnica, pa i 50. obljetnica mature. Ove godine,   obljetnicu upisa (1956. godine) slavilo je nas šest; Mladen, Nikola, Joža, Blaženka, Ljubica, Dejana. Kaže se da mladi pred sobom imaju godine, a stari imaju dane. Jedan pametan čovjek je rekao da su sjećanja jedini raj iz kojeg ne možemo biti protjerani. Drugi pak pametan čovjek je rekao da tko se sjeća onoga što je doživio, dvaput živi.

Na jednom od ranijih okupljanja pitali smo se koje savjete pamtimo od naših profesora. Franjo Crnković je rekao da se sjeća savjeta direktora dipl. ing. Branka Blažekovića – Dogodi li vam se neki kvar dok ste u pogonu ili proces stane, odmah ruke stavite u džep. Zašto? upitali smo ga. Zato, što je važno najprije promisliti što uraditi, a ne odmah početi zatvarati neki ventil ili isključiti neki motor. Nastavi Franjo dalje, putujem autom na more i na putu mi se isprazni guma. Izađem van i stavim ruke u džep. Supruga viče: Što čekaš? Pa, čekaj, moram promisliti čega se najprije primiti i kako započeti mijenjanje gume. Zna se često dogoditi da se zaboravi zakočiti auto.

Sjećam se izjave našeg razrednika dipl. inž. Josipa Rakamarića koji je znao često ponavljati: Tko puno daje, a mogao bi više, malo mu se piše, a tko malo daje i ne može više, puno mu se piše. Savjet koji sam koristio prilikom sakupljanja darova na svadbama.

Jedna druga Rakamarićeva priča bila je: Brodolomci, mornari, veslaju i s njima je u čamcu barba – kapetan. Ali, čamac propušta vodu. Mornari koji su veslali kažu: Barba, voda se ulijeva u čamac. On odgovara: Vi je pulite van. Oni pule vodu u more, pri čemu čamac stoji. Barba, ali mi stojimo! Barba odgovara: A onda veslajte! I tako redom, vi pulite, vi veslajte! Situacija koja nam tako često dolazi u životu kad nas on razapinje između dvije ili više prijetnji i mogućih rješenja.

No, meni je „dramatičan“ bio neposredni upis u srednju školu i prvi dani škole. Već me je spremačica na stepenicama škole zbunila, kada sam je pitao u kojoj sobi se trebam upisati. Ona me odmah pitala kakve imam ocjene iz matematike i kakav sam bio đak u osmoljetki. Pomislio sam tada, kako je ova škola pametna kada već i spremačica pita kakav sam bio đak. Kako sam rođen na selu i živio sam i živim na selu, imao sam predodžbu o tome da su moji vršnjaci, djeca iz grada, pametniji od nas seoske djece.

Ušao je profesor Davor Mance u učionicu i pitao nas je odakle smo došli u Zagreb. Ljudi su nabrajali svoja mjesta prebivališta. Odakle si ti? pitao je mene. Ja sam iz Samobora. Momče, morat ćeš jako učiti, jer niste ništa znali, vidio sam to kada sam prošle godine bio inspektor u vašoj školi. Govorio je istinu. Taj profesor je godinu prije bio u našoj osnovnoj školi i imali smo vrlo mladu nastavnicu kemije. Sve što nas je pitao taj inspektor Mance, ništa nismo znali. Bilo me je sram.

Uz taj kompleks kako su djeca u gradu pametnija, još mi je i on unio nemir. No „užas“ je došao na satu tehničkog crtanja. Podignite lenire koje ste morali danas donijeti. Zaboravio sam lenir doma i nisam ga ponio. Svi koji ih niste donijeli, upisujem vam olovkom jedinicu, rekao je nastavnik Muzer. Bio je to šok za taj dan. Čak je i mamek primijetila da sam neraspoložen, jer nisam niti jeo.

No, drugi dan profesor Zvonko Ivančić provjeravao je kakvo smo znanje donijeli iz pučke u srednju školu. Pitao je jednu curicu koliko je teško jedno tele. Ona je rekla 400 kg. Ja sam se podsmjehnuo, što je profesor primijetio. Da čujem, koliko je onda teško jedno tele, i pokaže na mene. Ja odgovorim, od 80 do 120 kg. To se profesoru sviđalo, jer sam naveo granice od do. Na kraju propitkivanja o različitim stvarima pitao je zna li netko koliko je Sunce udaljeno od Zemlje. Dignuo sam ruku i rekao: 150 milijuna km. Odlično! Na taj sam način izliječio svoju „depresivnost i kompleks“ manje vrijednosti prema gradskoj djeci. Ponosno sam išao doma i pohvalio sam se majci.

Jednom tjedno smo popodne imali vježbe u laboratoriju. Doma sam se vozio zadnjim vlakom u 22.40. Kad sam stigao, majka je bila budna i rekla mi je: U šparhetu imaš toplu večeru.

Učio sam u velikoj sobi i teke i knjige su bile na klupi. Rano sam putovao na vlak, ali nije mi bilo jedne teke. Gdje je? sve sam pitao. Srećom, naša strinka Bara bila je sveznadar i znala je za sve predmete gdje se nalaze. U žurbi sam! Strinka, znate li gdje mi je jedna žuta teka? Znam! Stavila sam ju na laboru gdje se kiše mlijeko da ga zaštitim od muha. 

Naš razred 1956. na tjelesnom odgoju