Sjeme je simbol održivosti

Planiraš li godinu dana unaprijed sijaj zrno,  planiraš za desetljeće posadi drvo, a planiraš za   čitav   život formiraj ljude. Kuan- Tzu.

1. Vrijeme je sjetve kukuruza i krumpira. Pripremio sam u vrtu tlo za sadnju krumpira i otišao u prodavaonicu nabaviti sjeme. Rekli su mi - Došli ste prekasno, prodali smo sav sjemenski krumpir - i dodali: - Lani smo ga imali zviška ovu godinu pak imamo manjak
Tada sam se sjetio kako sjeme najbolje oslikava pojam održivosti u vrtlarstvu i ratarstvu. Ako nemaš sjemena nema sjetve, a onda ni žetve. A žetva je najveći i najradosniji događaj godine za sve ljude na ovom planetu. Suvremeni  čovjek ne želi prihvatiti nestašice. Na dućanskim policama trebalo bi biti svega, što čovjeku treba i ne treba, a nije bitno za održivost gospodarenja na razini kućnog i državnog budžeta. Pokušajmo se opet malo pozabaviti  pojmom održivosti.

Pogledate li u rječnik hrvatskog jezika pojam održivost objašnjava se kao svojstvo onoga što je održivo... ili objašnjenje za  svršeni glagol održati - sačuvati da ostane cjelovito dok za nesvršeni oblik glagola održavati piše - voditi brigu o  čemu, nadzor nad čime. Voditi  brigu i nadzor o  krumpirovom sjemenu i  njegovoj kvaliteti u  mikro kućanskom gospodarstvu slično je brizi na državničkoj kao i na planetarnoj razini. Na koncu sam krumpirovo sjeme dobio od Zdenke Sokolović iz mojeg rodnog sela Klokočevca. No, to nije bio sjemenski krumpir nego lanjski već proklijali pa sam debele gomolje prerezao napola kako bih dobio više gomolja za sjetvu. Tako su radili i naši djedovi. Time sam održao sjetvu!

     Model tri stupa, funkcionalno povezane ekološke, socijalne i ekonomske dimenzije

2. Podsjetimo se definicija održivosti  na planetarnoj razini 

U proteklih 40 godina Ujedinjeni narodi i svjetski državnici te različite strukovne organizacije pokušavale su kroz održavanje različitih konferencija  (Rio de Janeiro, Johannesburg...) deklaracijama usmjeriti Zemljino stanovništvo prema održivoj potrošnji,  proizvodnji i održivom  razvitku.

Održiva potrošnja su prema UN-ovoj definiciji usluge i srodni proizvodi za osnovne ljudske  potrebe koji donose bolju kvalitetu života, a umanjuju iskorištenje prirodnih resursa i otrovnih tvari kao i emisije otpada i zagađivača tijekom životnog ciklusa, tako da se ne ugroze  potrebe budućih generacija.

Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga primjenom postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede  energiju i prirodne resurse,  ekonomični su, sigurni za  zdravlje  radnika,  zajednice i potrošača te društvena i kreativna nagrada za sve radne ljude.

Valja napomenuti kako je održivi razvitak koji se često spominje u političkim govorima zapravo inovacija koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

Pojam održivosti najlakše se opisuje pomoću modela tri stupa,  gdje su funkcionalno povezane ekološke, socijalne i ekonomske dimenzije. Preko tog modela pokušavam sebi i drugima predočiti mnoge životne probleme koje doživljavamo svaki dan. Na slici  se vidi kako se mnoge socijalne ekološke i ekonomske pojave u društvu mogu prikazati krugovima tzv. Vennovim  dijagramima za tri skupa pojmova koji se preklapaju, a održivost  je u sredini. Društveno-socijalne, gospodarstveno-ekonomske i ekološko-okolišne situacije, problemi i prilike moraju  se pomno promatrati u današnjem turbulentnom vremenu  življenja  i donositi valjane odluke
.

3. Ekonomija ekonomistima. To je naslov kolumne koju u Večernjem listu piše nekadašnji ministar financija Borislav Škegro. Tako 31. ožujka 2018. čitam tekst  Ekonomski zakoni imaju snagu prirodnih zakona, a  većini ljudi se to još uvijek ne može objasniti“.   S nekim postavkama se slažem  gdje kritizira  lošu politiku koja pokušava  stvarati jednakost svega i svačega. Uglavnom govori o tome kako se u našem društvu teško sastaje kapital s domaćim radom. U komentaru na tu kolumnu prenosim tekstove  iz  mog posta Održivi profit (vidi link) iz 2017 godine.

Moje reagiranje na njegov tekst jest ekonomski zakoni nemaju snagu prirodnih zakona.

To potvrđuje  i certificirani ekonomist Jean Tirole dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2014. tvrdeći  kako ekonomija nije egzaktna znanost da može  predvidjeti događanja u gospodarstvu neke zemlje ili grupe zemalja, kao što primjerice fizika  može predvidjeti vremensko i prostorno putovanje nebeskih planeta.

Ponekad se smatra kako ekonomisti sa svojim zakonima mogu predvidjeti ekonomske krize slično kao što se može predvidjeti da će čaša pasti na pod zbog sile gravitacije, ako je netko gurne preko ruba stola. U gospodarstvu ima mnogo igrača koji ne igraju po nekim pravilima - primjerice banke. Stvara se umjetni kapital.

Banke naprave tzv. financijske balone od svojih  ponuda otrovnih zajmova s niskim kamatama. Lako se grade zgrade,  kupuju automobili,  poduzetnici proizvode ono što ne mogu prodati ili otplatiti i onda treba likvidirati, preprodati ili nacionalizirati četiri ili pet investicijskih  svjetskih banaka. To se dogodilo  2008. bankama Lehman Brothers, Bear Stearns, Merrill Lynch, Golman Sachs i Morgan Stanley. Glavni cilj je stalno povećavanje BDP-a. Nobelovac Tirole dalje navodi  mnoge nepravilnosti koje su uzrok krize. Tako  primjerice ne mogu kamate biti veće od rasta BDP-a, jer se  time eksponencijalno povećava imovina banaka na račun supstance poduzetnika i kućnih budžeta. Odgovarajuće državne agencije  ne kontroliraju te procese pa možemo zaključiti kako političari koje smo birali u parlamente ne vladaju situacijom nego igru vode ljudi koje narod uopće nije birao.

Mnogo je dionika s različitim  društvenim utjecajima koji nisu kontrolirani. To vrijedi doma ali i u svijetu. Što je društveni utjecaj? Društveni utjecaj je upravljanje utjecajem dionika kao što su: kupci, dioničari, investitori, zaposlenici, dobavljači, vlada i njezine agencije, lokalna zajednica, mediji, profesionalne organizacije. Zato se iz ovih Vennovih krugova može iščitati kako socijalna komponenta (zdravstvo, obrazovanje, mirovine) ne smije  prekriti svojim zahtjevima gospodarstvo... i onda netko zaboravi nabaviti dovoljno sjemenskog krumpira, a ima novca za neke stvari koje nisu bitne kao sjetva. Škegri  bih odgovorio: valja poštivati ekonomske zakone, naših djedova, jer ako nema sjetve neće biti  ni žetve. Stalno se ističe kako valja poštivati ekonomske zakone ponude-potražnje  Sada u proljeće sastali su se predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke (WBG) kako bi razmotrili pitanja globalne zabrinutosti, uključujući svjetske gospodarske prognoze, iskorjenjivanje siromaštva, gospodarski razvoj i učinkovitost pomoći. Predsjednik  Trump istiće USA trpi štetu u sadašnjim pravilima svjetske trgovine, pa ih treba mijenjati. Pročitao sam knjigu od Thomasa Piketty-a  „Kapital u dvadeset prvom stoljeću“ gdje navodi: „nije korektno bogatiti se  na temelju slobodne trgovine i ekonomske integracije, a nekažnjeno  crpsti profite na trošak susjeda. To nalikuje najobičnijoj krađi.“

Održivost kroz bioregionalizam.

1. Uvod. 

Danas nam je omogućeno da na  satelitskim televizijskim programima gledamo što se događa na bilo kojem mjestu na Zemlji. Primjerice,  ponovno izabrani kineski predsjednik Xi-Jinping uspostavio je novu organizacijsku strukturu državnog vodstva te naredio  ministru za okoliš Li Ganjieu  da krene u rat protiv onečišćenja. Prošle godine u Pekingu  je prosječna koncentracija  lebdećih štetnih čestica PM 2,5  (< 2,5 μm)  smanjena na 58 mikrograma po kubičnom metru od gotovo 90 u 2013.  godini što je još daleko od razine 10 mikrograma koliko preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. Za ilustraciju,  lebdeće  čestice u  Zagrebu  2015. godine  u Đorđićevoj ulici  kretale su se dnevno od 23 mikrograma po kubičnom metru. Moglo bi se narediti i gradonačelniku Bandiću - samo tko - da smanji onečišćenje zraka u Zagrebu! Pa naređuju  mu  najprije građani!

Ovaj uvod nisam napisao  kako bismo razmatrali problem onečišćenja atmosfere nego ulogu socijalne i društvene komponente u društvu za stvaranje održivosti. Naime, održivost proizvodnje i potrošnje ljudskih dobara  uzajamno je vezana na gospodarstvo, okoliš i organizaciju ljudi u društvu. U rješavanje ekološke klimatske krize treba uključiti kolektivne ljudske napore.

                             Ogorčenost ljudi,  jer je nepotrebno  posjećeno stablo višnje.  

 U svijetu postoje mnoge  sociološke empirijske  studije koje obrađuju problem kako natjerati ljude da se ponašaju osviješteno glede  zaštite okoliša. Prema tome i  sociolozi su pozvani da se uključe u probleme  održivosti i onečišćenja okoliša. S druge strane održivost ne treba svoditi samo na ekološku razinu. Sociolog  Vladimir Lay zagovara koncept integralne održivosti. Prema tom nacrtu, integralna održivost ima četiri stožerne dimenzije:  biološko-ekološku, ekonomsku, sociokulturalnu i  političku. Kako bi se moglo govoriti o integralnoj održivosti potreban je kako-tako uravnotežen međuodnos svih komponenti.

2. Problem plastičnih vrećica. 

Navodim prvi primjer sociološke empirijske  studije iz Njemačke. Odnosi se na problem plastičnih vrećica. Proizvodnja i uporaba plastike kontinuirano raste od svog otkrića i dostiže godišnje oko 220 milijuna tona širom svijeta  od čega se oko četvrtine potroši u Europi. Za proizvodnju plastike potrebni su neobnovljivi resursi poput nafte, etilena i ugljena.  Ekstrakcije tih resursa iz Zemljine utrobe donose  štetne posljedice, čemu se priključuje i nedovoljno raspadanje plastike koja ostaje u okolišu do 500 godina. Velika količina plastike skuplja se po oceanima gdje ima opet štetni utjecaj na morsku floru i faunu. Kad jedemo ribu postoji vjerojatnost da jedemo i plastiku. U sjevernom Pacifiku plivaju ostaci plastike na površini veličine kao centralna Europa.

Napravljen je sociološki eksperiment - građanima diljem Njemačke podijeljeno je 6000 kartica na kojima je opisan taj problem s morskim ribama. Sugerirano im je da se odreknu plastike čime će spriječiti proizvodnju 185.000 tona i spriječiti bolesti srca. Građani  su zamoljeni da  opišu kako se ponašaju u domaćinstvu s  plastičnim vrećicama i da ocijene težinu zadatka  odricanja od plastike ocjenom od 1 do 7.

Anketirani građani su uglavnom naveli kako svoje namirnice nose u vrećicama od tkanine, ruksaku ili košari. Neki su pak odgovorili da uopće ne upotrebljavaju niti kupuju plastične vrećice bilo koje vrste, niti kupuju robu u plastičnoj ambalaži. Zadatak se smatra prosječno težak ocijenjen s ocjenom od 2,57 do 5,3.

3.Gdje treba živjeti?

Drugi je  primjer kako naši sociolozi razmatraju pitanja održivosti. Tema je obrađena u članku MJESTO ŽIVLJENJA I INTEGRALNA ODRŽIVOST - VITALNOST LOKALNOG U GLOBALIZIRANOM SVIJETU. Autori; Marija GEIGER, Zdenko ZEMAN, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Tema članka  je bioregionalizam kojim se želi prikazati prednosti življenja u zavičaju ili domu u kojem se  čovjek rodi.

Bioregionalizam je kao  pojam u  isti mah vrlo jednostavan i vrlo kompliciran. Jednostavan zato što su sve njegove komponente neskrivene, svuda oko nas, baš tu gdje živimo. A vrlo je kompliciran jer je u tolikom neskladu s današnjim načinom gledanja na svijet da se mnogim ljudima isprva mora učiniti ili odveć ograničavajućim i provincijalnim, bizarno nostalgičnim,  naivno utopijskim ili naprosto irelevantnim. O toj temi razgovarano je s ljudima na terenu  u Kuterovu pokraj Otočca.

Odgovori izgledaju približno ovako: - Ja nikad nisam volio živjeti u gradu. Meni je Kuterevo ljepše, bolje, kvalitetniji život imam u Kuterevu negoli u Otočcu. - Nigdje ne volim bit kaj u Kuterevu... Svugdi je lipo, ovdi je najlipše. - Volim Kuterevo. Sad sam se navikla. Ne bi išla ni u Ameriku … Ne moram se sekirat…Vidim na televiziji,  gdje je puno naroda. Ne moram se bojat jel' sam kuću zaključala, jesam li pod ključem, izađem, nema tol'ko prometa. - Meni se sviđa jelova šuma … Onaj miris. Pa, recimo, brda.  Ja ravnicu ne bi mogla podnijet. I ne bi mogla zamislit kuće  nanizane jedna do druge.

Navedeni iskazi upućuju na pozitivne aspekte seoskoga života koji su nerazmrsivo povezani sa značajkama očuvane i zdrave prirode: ljepotom krajolika, sigurnošću života.

Raščlanjujući nemale probleme lokalnih zajednica u Češkoj nakon pada komunizma,  sociolog Jan Keller ističe da je učinkovita adaptacija centraliziranim režimima u socijalističkom sustavu snažno ometala i potiskivala osjetljivost na lokalne posebnosti. Dobro prilagođeni autoritetu države građani su  odustajali od odgovornosti prema lokalitetu gdje žive, a ta je pasivnost   ruku pod ruku s odustajanjem od odgovornosti osjetno oslabila ili čak posve zapriječila suradnju pojedinaca. Ti su pak procesi neizbježno rezultirali zamjetnim društvenim i ekološkim štetama, inzistira Keller: ljudi su izgubili intimnu povezanost s vlastitim okružjem; više ne znaju kako upotrijebiti lokalne resurse; postaju sve ovisniji o silama koje su sve udaljenije od njihovih neposrednih briga i interesa itd. Na koncu, njihov lokalitet postaje privremeno zaustavljalište na koje se uvoze dobra i s kojeg se izvoze otpaci.  Po mišljenju Jana Kellera zagovornici bioregionalizma upozoravaju na potrebu za mnogo intimnijim i specifičnijim teritorijem s kojim se ljudi mogu zbiljski povezati i vidjeti rezultate vlastitih napora. Društveni odnosi bivaju jasno i blisko povezani tek na bioregionalnoj razini.

Po riječima sociologa R. Thayera bioregionalni  se pristup može definirati jednostavnim skupom aksioma: Ljudi koji ostaju u mjestu mogu ga dublje upoznati. Ljudi koji poznaju mjesto mogu se o njemu dublje brinuti. Ljudi koji se brinu o mjestu vjerojatno će ga bolje zbrinuti. A ljudi koji zbrinjavaju mjesta su ključ za budućnost čovječanstva i svih živih stvorenja.

4.Vočka višnja povezuje ljude u naselju.

Treći slučaj bioregionalizma je ogorčenost građananaselja Vrbani iz Zagreba na  komunalno poduzeće,  jer je nepotrebno  posjeklo stablo višnje  koje su doživljavali kao svoje dijete.  Mnogi stanari okolnih zgrada rasli su zajedno s tom voćkom.

Je li organska poljoprivreda održiva?

1. Sjećanje na voleke i sani

Sve se događa u vrijeme kada sam bio srednjoškolac. Lagano je padao snijeg kao i danas dok ovo pišem,  potiće mi sjećanje na djetinstvo kroz  pjesmice; Prši snježak pahuljama bijeli krove kolibama ili divna pjesmica; Kesni sneg, puna pouke  o temi o kojoj  želim pisati.
Snijeg je za mojeg oca bio velik dar s neba,  jer smo tada mogli volovima (volekima) upregnutim u velike saonice sanjkati gnoj na njive koja su bile relativno daleko od našeg sela. Velike saonice koje  se u našem kraju (kajkavska donjosutlanska ikavica) nazivaju sajke ili sani bile su od velike pomoći. Sani imaju dvije smuke ili  smići, a jednu sam zadržao  u mojem malom tzv. etnološkom muzeju kao uspomenu na to vrijeme. Postavili smo sani kraj gnoja i s roglama (vilama) namitali (stavljali)  gnoj između dasaka koje su bile na sanima. Oko nas su se motale kokoši,  jer je u gnoju bilo puno glista. Jednu je kokoš tata pritisnul s roglama pa pozvao mamu i veli joj: daj zakoli ovu kokoš da bumo imali paprikaš kada se vratimo doma. Mama je prvo odbila da tu kokoš  pripremi za ručak jer je nesla jaja. No tatina je zapovijed  ipak poštivana pa kad smo se vratili s njive jeli smo fini paprikaš. Ali ono što mi je ostalo u lijepom pamćenju bili su naši voleki koji su se veselili  izlasku  iz  štale  i po dubokom snijegu i prtini vukli  sani pune gnoja.  Zadovoljni voleki mokre dlake okupane snijegom i čistih parkli kao da su bili kod najboljeg volovskog pedikera - još i danas pamtim tu sliku i sjetim se je kada pogledam smići koje vise na zidu. Danas  štetna sol za okoliš na cestama izbrisala je saonice iz sjećanja.  

Ostatak starih saonica  jedna smuka ili smić.

2. Alternativna, organska, biološka, biodinamička ili ekološka poljoprivreda

Ta su me sjećanja navela da povijesno gledano klasificiram pojave i pojmove oko  proizvodnje zdrave hrane.  Poljoprivreda  mog djeda i oca danas se različito naziva - alternativna, organska, biološka, biodinamička, ekološka što  se može skupno definirati kao proizvodnja bez upotrebe  štetnih tvari  za suzbijanje  štetnika i  bez  upotrebe umjetnih gnojiva.

Zašto je za našu obiteljsku poljoprivredu  prikladan  naziv alternativna? Zato  jer  je traktor  zamijenio volovsku  živu silu koja je zapravo  izvor alternativne   energije.

Vol ili  krava  imaju snagu oko  700 W  i potroše za jedan sat 3200 kJ energije koju dobivaju pašom,  kroz  sijeno ili siliranim kukuruzom dok traktor koji je dio intenzivne industrijske proizvodnje hrane, snage 50 kW troši iz benzina 378 000 kJ energije.  Krava proizvodi mlijeko, meso i stajski gnoj, dok traktor znatno onečišćuje okoliš. Danas je živa sila ljudi,  krava i volovanadomještena traktorom i cjelokupnom tehničkom opremom https://ekovalen.blogspot.hr/2012/02/mlijeko-nase-svagdanje.html

To me je navelo da potražim  podrobnije  podatke o razlikama današnje poljoprivrede i ove organske ili alternativne  u duhu održivosti.

 Navedeni svježi podaci potječu iz  časopisa „Održivost“  Sustainability  (MDPI  koji su publicirani  u siječnju 2018 godine.  Naziv  članka je Usporedna analiza o održivosti uzgoja usjeva u organskoj prema konvencionalnoj poljoprivredi.

3. Podaci

Nasumce ću spomenuti  samo neke podatke povađene iz 139 izvora, kronološki poredane  prema godinama izdanja  u različitim  časopisima znanstvenog usmjerenja od 1995.  do 2015. godine:

1. U svijetu proizvodnja organska hrana pokriva površinu tla od 1,1 %  što  iznosi  45 milijuna  hektara,  približno veličine  Španjolske,  dok je vrijednost godišnje proizvodnje 80 milijardi dolara.
2. Najveći prirast u proizvodnji organske hrane imaju Australija i  Španjolska dok najveći broj ekoloških farmera imaju Indija i  Etiopija.
3. U SAD-u dominira moderna poljoprivreda uglavnom s konvencionalnom ili industrijskom proizvodnjom na  2,1 milijuna farmi koje pokrivaju oko 373 milijuna hektara.
4. Stanovnik Švicarska je 2015. konzumirao organske hrane za  262 €, a  Nijemac za  106 €. Prosječna cijena organskog kukuruza, soje i pšenice bila je 122 % veća od konvencionalnih proizvoda.
5. Studije pokazuju kako  je  koncentracija  fosfora, kalija, dušika, kalcija i magnezija signifikantno veća u organskim poljima. Tome pridonosi primjena stajskog gnoja i komposta što znači postojanje mnoštva mikroorganizama i bioraznolikosti.
6. Mineralnog dušika ima u  tlu konvencionalne poljoprivrede 44,1 mg/kg dok u organskom ima  20,19 mg/kg. Višak dušika u tlu   čini  negativni utjecaj na pitke vode.
7. Organski upravljana polja imaju  50 % više organizama kako što su ptice, različiti insekti i ostale bioflore i faune.
8. Ispiranje nitrata je  pet puta veće u konvencionalnom u odnosu na organski način proizvodnje hrane.
9. 35-godišnja studija oplodnje otkrila da se organska tvar - humus u tlu - povećala nakon dugoročne primjene stajskog gnojiva.
10. Osam vrsta voća i 12 vrsta povrća je  testirano pozitivno na  ostatke pesticida 73 % kod konvencionalno uzgojenih u usporedbi s 23 %  kod organskih uzoraka.
11. Kod uzgoja rajčice i kukuruza u organskim je poljima pronađen veći rast  korova negoli u konvencionalnima. Suzbijanje korova za  organski  sustav uzgoja koštalo  je 571  $/ha, a za konvencionalni - 420 $/ha.
12.  Folija poznata kao crna plastika od 150 ili 200 μm debljine rezultirala je najvećom kontrolom  korova.
13. Iz organskih sustava proizvodnje  prikupljeno je 77 % više pojedinačnih pauka  i 36 % više vrsta lovnih pauka.
14. Signifikantno je smanjen rast korova i potrošnja glifosata kod primjene malča od slame i crne folije.
15. Jedna funta (lb) glifosata sada košta prosječno 20 $,  a  potrošilo ga se 2016. godine  50  milijuna funti (1 lb= 0,453 kg).
16. Poljoprivredna proizvodnja uzgaja se na 1,6 milijardi hektara.
17.  Organska poljoprivreda treba 35 %  više ljudskog rada negoli konvencionalna.
18.  Organska proizvodnja kukuruza  treba 4186 kWh/ha  energije, konvencionalna  6046 kWh/ha, a uzgoj soje 2558 kWh/ha.
19. Ukupna  potrošnja energije je  2,5 puta veća  kod konvencionalne poljoprivrede u odnosu na  organsku.
20. Potrošnja energije za uzgoj kukuruza na jednom hektaru  je  89 L dizel goriva, 40 litara benzina i 13 kWh  električne energije.
21. Neto dobit je kod organske 706  $/ha  dok je kod konvencionalne poljoprivrede  192 $/ha.
22.  Pri konvencionalnom uzgoju varijabilni troškovi su viši: za pamuk 38 %, za soju 66 % i za pšenicu 49 % od organskog uzgoja istih  kultura.
23.  Studija za  40-godišnje razdoblje  pokazuje kako su ukupni troškovi, bruto prihod, omjeri koristi i troškova te NPV  bili dosljedno veći za organske  u usporedbi  prema  konvencionalnim sustavima  proizvodnje hrane.
24. Rajčice iz konvencionalnih sustava bile su veće i teže od organskih.
25. Krumpir iz organskih i konvencionalnih sustava uzgoja  ima  približno  jednaku  količinu  suhe  tvari, škroba i sadržaja fenolne kiseline.

 4. Strategije uzgoja hrane  kroz organske sustave i održivost

Nakon ovog preglednog  popisa rezultata oko organske i konvencionalne poljoprivrede možemo zaključiti da je održivost složeno pitanje i  teško ju je općenito ocijeniti indeksima i parametrima. Međutim, analizom  pojedinačnih parametara proizvodnje, dugoročno gledano, te  šire usvajanje organske prakse upravljanja poboljšava održivost sustava poljoprivrede. Norme  za organsku  poljoprivredu  postavljene suširom svijeta,  a  modelirane su  na temelju četiri načela; zdravlje, ekologija, pravičnost i skrb  što je definirano organizacijom IFOAM.  Naime ljudima je važna zdrava hrana koju danas doživljavamo kroz kokoš koja je zobala gliste s gnoja i svježe je pripremljena za ručak.
No, danas se  diskutira o generički  modificiranim organizmima  GMO. Čak se i lektori hrvatskoj jezika nisu još dogovorili kako pisati taj pojam - genetski, generički ili genetički. Ja ću dalje spominjati taj pojam samo kroz kraticu GMO.

Više  o problemima GMO vidi kroz medije i portale!

Šalica za kavu i LCA analiza

Iznesi na vidjelo broj, težinu i mjeru u godini oskudice- William Blake

1.Šalica kave.
Pamtim jednu staru novinsku vijest - kako je francuska glumica Brigitte Bardot,  koja nas je u mladosti očaravala svojom  ljepotom,  kad je ostarjela nosila u obližnji kafić svoju šalicu i čaj te bi naručila samo toplu vodu. Tada sam pomislio da je osiromašila, no danas bih tu vijest protumačio drukčije - glumica je postala ekološki osviještena. Evo zašto: aktualna ekovijest glasi da je Britanska agencija za zaštitu okoliša uobličila strategiju kako do 2023. ukloniti iz uporabe jednokratnu papirnato-polietilensku  šalicu za kavu. Ako donesete svoju  šalicu dobijete popust od 4 kune prema  britanskoj cijeni kave. U Velikoj Britaniji se godišnje potroši oko dva i pol milijardi tih šalica za koje treba posjeći  šume jer se ne mogu praviti od recikliranog papira. Ili, u cijelom svijetu proizvede se  toliko tih  šalica da bi deseterostruko opasale zemaljsku kuglu.

Sjećam se, kada sam bio dijete baka bi me poslala u dućan i dala mi bočicu od oko 0,5 litre za ulje. Izgleda da nas ta praksa čeka jer mlijeko već kupujem iz mljekomata pa ga nosim  u svojim staklenim  bocama. Najavljuje se da će se uz velike robne kuće otvoriti prodajna mjesta gdje će dolaziti i  po drugu  robu s vlastitom ambalažom. Taj  proces  će se ubrzati jer novije vijesti govore kako Kinezi  ne žele više kupovati selektirani polimerni otpad. Ambalaža ima velik udio u štetnosti za okoliš, dok proizvodnja i distribucija hrane, za koju je potrebna ambalaža nose najveći negativni utjecajna okoliš od svih drugih ljudskih potreba.

Sliku povačajte klikom

Utjecaj zgrade na okoliš računa se prema LCA metodologiji. Eko-podaci  emisije CO2 u atmosferu  su;   energija 2  kg/kWh,  opeka 0,23 kg / kg,   čelik 2,8 kg/kg, PET boca 0,79 kg/kg. Automobil (Audi A4 250 g/km

2.LCA analize.

Ako je proizvodnja hrane prvi neprijatelj okoliša drugi i treći su promet i stanovanje. Što činiti da negativni utjecaji na okoliš budu sve manji i podnošljiviji?

Čovjek se protiv neprijatelja okoliša bori obračunavanjem i vaganjem svih svojih aktivnosti, odmjeravajući ih s  različitim drugim utjecajima na okoliš. Pred sobom imam knjigu ili priručnik koja me upućuje na taj fenomen, a odnosi se na graditeljstvo ili kako pametno graditi stanove s minimalnim utjecajem na okoliš: zove se  Zeleni vodič  prema specifikaciji (The green guide to specification ;Jane Anderson:, IHS BRE Press, Bracknell - 2009) 

Specifikacija je dokument koji sadrži opis dijelova u ovom primjeru zgrade s tehničkim uvjetima koje treba ispuniti. U ranije doba je bilo navedeno da primjerice prozor mora imati određene dimenzije, a opeka određenu masu dok su u zelenom vodiču navedeni i podaci koliko svaki od elemenata zgrade utječe na okoliš.

To da se izbaci iz upotrebe obična  papirnata  šalica za kavu lijep je primjer trajnog poboljšavanja zaštite okoliša kroz smanjenje  štetnih utjecaja. Od državnih agencija do proizvođača i potrošača valja  primijeniti dostupne tehnologije koje su prikladne i održive kako bi se to moglo provesti. Metodologije provedbe trajnog poboljšavanja napisane su u normi upravljanje okolišem HRN EN ISO 14001 dok su temeljitiji  postupci opisani u normi ISO 14044 Održavanje okoliša - procjena životnog ciklusa - zahtjevi i smjernice.  U literaturi taj se pojam pamti pod skraćenim engleskim nazivom LCA - life cycle assessment.

Tu je vitalan pojam procjena životnog ciklusa što podrazumijeva analizu životnog vijeka bilo kojeg proizvoda. Procjena je popularno nazvana analizom od kolijevke do groba, to znači da se promatraju svi utjecaji  proizvoda na okoliš,  od proizvodnje preko uporabe do odlaganja na deponij. U cijelom  svom životnom ciklusu proizvod truje okoliš.

Pametan zakonodavac  mora  najprije propisati mjerljive emisije štetnih tvari,  kako bi se održala  kvaliteta  okoliša  primjerice od pitkih voda do čistog zraka. Svakomu je razumljivo  da deponiji s otpadom moraju biti odijeljeni i izolirani od pitkih voda! Oni  koji provode  trajno poboljšavanje čistoće okoliša - a to smo svi mi - moraju poznavati indikatore ili mjerljive  emisije štetnih tvari na okoliš.

3. Procjena utjecaja na  okliš.
U Zelenom vodiču specifikacija  su obračunati  i  ponderirani  indikatori  preko različitih  tzv. ekopointa u  kategorije utjecaja na  okoliš za najvažnije konstrukcije i elemente zgrada. U  knjizi  je podijeljen utjecaj zgrada na okoliš u 13 kategorija. Štetnost je ponderirana ili procijenjena kroz postotke.

1.         Abiotičko osiromašenje, iscrpljivanje  zaliha - 9,8 %

2.         Globalno zatopljenje - 21 %

3.         Oštećenje ozonskog sloja - 9,1 %

4.         Toksičnost, otrovnost za ljude - 8,6 %

5.         Ekotoksičnost - 8,0 %

6.         Fotokemijska oksidacija - 0,2  %

7.         Zakiseljavanje okoliša - 0,05 %

8.         Onečišćenje voda - eutrofikacija - 3,0 %

9.         Odlaganje čvrstog otpada - 7,7 %

10.       Nuklearni otpad - 8,2 %

11.       Osiromašenje zaliha fosilnih goriva - 3,3 %

12.       Iscrpljivanje vode - 11,7 %

13.       Ekotoksičnost za  pitku vodu - 8,6 %

Procjena životnog vijeka elemenata zgrade kroz 60 godina normirana je prema određenoj skali i svakom je dodana slovna oznaka štetnosti od najmanje do najviše: A+, A, B, C, D i E. Nizak utjecaj na okoliš ima oznaku A+ dok relativno visok utjecaj na okoliš ima znak E.

U knjizi su u tablici poredane konstrukcije i elementi  kao što zidovi, stropovi ili prozori dok je u stupcima uz ovih 13 kategorija utjecaja još istaknuto vrijeme ili interval zamjene elemenata zgrade, zatim udio emisije ugljičnog dioksida CO₂  prema  četvornom metru konstrukcije ili elementa zgrade te udio moguće reciklaže u  postocima i kilogramima.

Konkretan primjer: procjena životnog vijeka za 1 m² konstrukcije opečnog  vanjskog  zida unutar 60 godina koji je s unutrašnje strane obojen, a s vanjske ima toplinsku fasadu od U = 0,3 W/(m² K) izgleda ovako: ukupan zbir svih 13 kategorija utjecaja na okoliš iznosi  A+, interval zamjene ili  rekonstrukcije iznosi  više od  60 godina, emisija  CO₂   je 73 kg i može se reciklirati 0,6 kg.

4.Zaključak: 
Za suvremeni način življenja izmišljeno je i proizvedeno mnogo proizvoda, ali došli smo do spoznaje kako je svaki taj proizvod teret za okoliš bilo da je riječ o običnoj  šalici za kavu ili o četvornom metru opečnog zida. Znači, treba puno toga regulirati, a neke stvari jednostavno zaboraviti i više ih ne upotrebljavati.

Održivi profit

To je strašno. Zašto nitko nije vidio da to dolazi?

 To je izjavila kraljica Elizabeta II kada je 2008. godine posjetila ekonomsku školu u Londonu (London School of Economics). Bila je to godina početka velike financijske krize, koja se osjeća i danas u svijetu i kod nas. Tu sam izjavu pronašao u  knjizi Ekonomija za opće dobro (Economics for the Common Good) koju je napisao Jean Tirole dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2014. 
Jean  Tirole tvrdi kako ekonomija nije egzaktna znanost da može  predvidjeti događanja u gospodarstvu neke zemlje ili grupe zemalja, kao što primjerice fizika  može predvidjeti vremensko i prostorno putovanje nebeskih planeta.

Dakle, ostaje slično kao u doba naših  predaka u vjerovanju i nadanju glede budućihvažnih životnih događanja. Na kraju ove godine pokušavam napraviti neku bilancu održivosti  poslovnog duha  i  života ili  životarenja.

Knjiga: Dobit na prvom mjestu. Promjena  koncepta i ponašanju  u poslovanju; 

prihodi – dobit = rashodi

Božićna priča  broj 1

Pišem to u vrijeme Adventa kada se po starom običaju sije  pšenica  na  Lucinje, (sveta Lucija) kojom ćemo provjeriti na Badnjak je li ispravno sjeme od kojega  ćemo drugo leto 2018. pripremati kruh naš svagdanji. Budući od svete Lucije do Božića ima dvanaest dana vjerovalo se kako vrijeme svakog  dana odgovara mjesecima sljedeće godine te hoće li biti suhi ili kišoviti. Na Lucinje su djevojke ispisivale na ceduljice imena momaka za koje bi se željele udati. Samo jedna cedulja bila je prazna. Nasumce, ne gledajući imena svaki dan se baca po jedna cedulja  u vatru. Ostane li jedna cedulja prazna onda se djevojka neće udati te godine. Ovu godinu sjeme pšenice je lijepo niklo,  stabljika je rasla  2 do 3 cm dnevno, pa smo  ju morali  šišati. Prognoza vremena  sljedeća godina imat će više suhih dana negoli mokrih, dok o prognozi postotka udanih djevojaka za 2018. godine  moramo čekati  neka druga izvješća.Nadamo se  kako će se razviti moralno gospodarstvo.

Božična priča broj 2

U našoj staroj roditeljskoj kući imali smo u podrumu jednu prostoriju za koju sam ja doznao tek kada sam odrastao. U nju se ulazilo iz bakine sobe  kroz  pod tek kada su se izvadile daska koje su prekrivale ulaz. U tu prostoriju stavljalo se nekoliko vreća  žita, kanta masti, vreća soli, veća boca rakije. Bio je to način skrivanja osnovne hrane više zbog vlasti negoli zbog lopova, jer u teškim  ratno-ekonomskim prilikama uzimalo se sve što se našlo na tavanu. Povjesnica dvadesetog stoljeća to potvrđuje. Zašto to spominjem? Priča broj 3 povezana je s  pričom broj 2 gdje navodim razlog zašto nešto novaca valja sakriti od vlasti. 

Božićna priča broj 3

U očima zakona svaki posao ili poduzetništvo je zasebna cjelina. Sve  djelatnosti tretiraju se odvojeno od  nosioca tj  vlasnika. Poduzetnik je dužan sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom hrvatskih standarda financijskogizvještavanja. 

Glavninu financijskog izvještaja čine: izvještaj o financijskom položaju (bilanca)  i račun dobiti i gubitka. Iz  izvještaja se mora vidjeti - najam, komunalije, plaće, sirovine, dobavljači, porezi, izdaci za mirovine,  zdravstvo itd.

Glavna obračunska formula broj jedan u računovodstvu glasi: prihodi - rashodi = dobit ili zarada ili profit. Kroz dobit poduzetnik računa i rast svojega posla želeći i nastojeći da se povećava iz godine u godinu. Ali to  nije uvijek tako. Rashodi često  puta premašuju prihode pa se stvara gubitak. Kako se zaštititi da rashodi (porezi i ostala davanja) ne pojedu supstancu neke tvrtke ili obrta? Čitam u drugoj  knjizi Dobit na prvom mjestu (Mike Michalowicz: Profit First, Penguin 2017.)  kako se formula broj jedan može napisati i u obliku kao formula dva: prihodi – dobit = rashodi. Pisac spominje kako sastavljanje financijskih izvještaja prema američkoj praksi  (kratica GAAP) nije skladno ljudskoj prirodi. Manje-više svi zakoni o računovodstvu u EU ili  Americi ili kod su nas slični, u kojima  se  mnogi poduzetnici zagube. Novac u poslovanju koji dolazi ili odlazi na ili iz računa tvrtke ne može se pravilno kontrolirati i često pojede  sam sebe ili ga pojedu drugi pa nema zarade. Zato pisac savjetuje da se prvo od prihoda stavi nešto novca na stranu. To znači da se otvori poseban račun na koji  će se u početku poduzetništva stavljati sitniš oko  jedan posto  od prihoda,  a poslije sve više. Taj se novac ne dira. Zašto? Poduzetnik mora najprije gledati sebe i svoje interese da bi se održao. Inače je težnja   u poslovnom svijetu da se profit privatizira a rizici  i gubici se socijaliziraju. Zato je žito za sjeme kod mojih predaka bilo u skrivenoj prostoriji.  Vidi priču četiri.

Božićna priča broj 4

U časopisu Journal of Consumer Research (2012.) autori Ittersum i Wansink navode kako je prosječni promjer američkog tanjura od 1900. do 2012. godine porastao za 23 % od 24,38 do 29,97 cm. To je prouzročilo veću konzumaciju hrane za 50 i više kalorija dnevno, što je dovelo do porasta težine stanovniku za 2,2 kg godišnje.

Taj  primjer s konzumacijom hrane može se slikovito prebaciti na potrošnju novca,  koji se ubire kao porez i troši se preko državnog proračuna. Građani postaju uhljebi, bježe iz poduzetništva na  povoljniju proračunsku potrošnju koja je svake godine  sve veća i veća. Oni koji redovito dobivaju plaću iz proračuna  postaju proždrljivi tako da im je velik tanjur uvijek  čist. To znači, na kraju budžetske godine u doba Adventa moraju se očistiti sva konta (vidi priču broj 2) tj. potrošiti sav novac, jer će zakonodavac uzeti taj novac i sljedeće godine će se dobiti manje. Evo primjera. Večernji list  od 20. XII. 2017  donosi vijest: Država  će  za dvije godine nabaviti 10.800 novih mobitela i modema za 614  državnih institucija procijenjene vrijednosti od 65,000.000 kuna ili oko 6000 kuna po komadu. U središnjem državnom uredu za središnju javnu nabavu kažu kako  će to biti ušteda!? Kupit  će se jako pametni mobiteli proizvedeni 2017. godine zatim manje pametni proizvedeni 2016. i obični. Što  učiniti? Treba li glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić sugerirati poslodavcima da primjene formulu 2  umjesto formule 1, jer  će  inače prema priči broj dva porezi i davanja u različite državne i komunalne proračune očistiti tavane mnogih poduzetnika, obrtnika  i opegeovaca, a o velikim tvrtkama da ne govorim.

Vraćam se nobelovcu Jeanu  Tiroleu koji tvrdi da je kriza 2008. nastala jer su tržišta pala zbog asimetrije informacijskih tokova. Banke naprave tzv. financijske balone od svojih  ponuda otrovnih zajmova s niskim kamatama. Grade se lako zgrade,  kupuju automobili,  poduzetnici  lako naprave  proizvode koje ne mogu prodati ili otplatiti i onda se  mora likvidirati  ili preprodati ili nacionalizirati četiri ili pet investicijskih  svjetskih banaka. Primjerice to se dogodilo bankama; Lehman Brothers, Bear Stearns, Merrill Lynch, Golman Sachs i Morgan Stanley. Odgovarajuće državne agencije  ne kontroliraju te procese i ostaje zaključak kako političari koje smo birali u parlamente ne vladaju situacijom nego igru vode ljudi koje narod uopće nije birao. Nobelovac dalje navodi  mnoge nepravilnosti koje su uzrok krize. Tako  primjerice ne mogu kamate biti veće od rasta BDP-a, jer se  time eksponencionalno povećavaju financijske aktiveili imovine banaka na račun supstance poduzetnika i kučnih budžeta  Tržišta naročito financijska više djeluju iracionalno nego učinkovito i djelotvorno,  jer se stvaraju financijski baloni, problemi vezani uz zajmodavatelje i zajmoprimatelje,  stvaranje  financijskih  panika i trenja unutar arbitražnih sudova.

Antropsko načelo, Gaja i smeće

Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izložit na stup sramote ( Biblija, Nahum 3.6)

1. Članovi mojeg društva  inženjera i tehničara DITS  posjetili su 8. XI. 2017. „Komunalac“-Samobor,  gdje smo slušali predavanje direktora Karoglana o investiciji i provedbi projekta oko gospodarenja i zbrinjavanja komunalnog otpada kroz skupljanje, sortiranje i recikliranje. Na snagu  je stupila nova uredba o gospodarenju komunalnim otpadom.

Naglasak predavanja je bio pokazati ciljeve projekta: Odvojeno skupljanje otpada  pa recikliranje,  što mora biti organizirano kao sustav,  tako da se već na pragu svakog stana odvajaju i skupljaju korisne tvari   kako bi se mogle ponovno iskoristiti. Investicija bi  iznosila oko 30 milijuna kuna. Kućno smeće  mora postati  koristan otpad  i to kao vrijedna sirovina. Svjetska praksa obrade otpada ima tri glavna toka, odlaganje na deponiju, spaljivanje i kompostiranje. Pri obradi otpada je velika dubioza spaljivati ili ne zbog onečišćenja atmosfere emisijom sumpornog dioksida i klornih spojeva nasuprot korisne dobivene topline. Gornja toplinska vrijednost komunalnog otpada iznosi oko 20MJ/kg, a donja oko 12 MJ/kg.  Nijemci godišnje  energetski iskorištavaju oko tri milijuna tona, a oko dva iskoriste kao sirovinu SAD već desetljećima reciklira ili kompostima dnevno po stanovniku samo 0,66 kg od 1,96 kg komunalnog otpada.

Škola "Milan Lang"-Bregana: pomoću   školskih vrtova učiti kako  smanjivati nastanak otpada i korištenje komposta.

Nagrađen njihov vrt "Zlatnom poveljom" 2017. HRT-a

Jeste li vidjeli kako mačka kada se pokaka zasipa pijeskom svoj otpad capicama. Slično čini i čovjek (pa sisavci smo!) pokušavajući svoj otpad što dublje odložiti ili zakopati u zemlju. Samoborci su otpad godinama odlagali u šljunčaru Trebež,  čija je sanacija koštala 250 kn/t.  Možemo se  posramiti,  bez isprike. Tako su Amerikanci i Rusi u prošlom stoljeću utiskivali otpad (deep well injection)  u prazne bušotine i šupljine zapuštenih rudnika i  time nepovrativo  onečistili podzemne vode. Nedavno sam dobio  e-mail s porukom u kojoj je pisalo: Razmislite treba li  vam ovaj tekst  ispisan na papiru! Papir ima najveći maseni i volumski udio u komunalnom otpadu. Stanovnici bogatih zemalja - SAD-a i Europske unije stvore po osobi godišnje od 160 do 240 kg smeća  dok je svjetski prosjek 60 kg. Nadam se kako će proklamirano geslo samoborskog gradskog poglavarstva: Nije dovoljno raditi - treba i znati raditi, isto kao što nije dovoljno znati raditi, treba i raditi -  biti primijenjeno i u gospodarenju otpadom.

Budući  da je gospodarenje otpadom aktualna tema, čak  štoviše - u vremenskoj smo stisci  evo postova ovog bloga u kojima sam pisao o otpadu kroz posljednjih sedam godina. .kolovoz 2016., rujan 2014.,kolovoz 2017, listopad 2012. travanj 2012

Možda postoji koji stav ili  podatak koji može dovesti do smanjivanja otpada, iako je sad glavni cilj uređivanje  divljih deponija i recikliranj

Na predavanju o projektu gospodarenje otpadom dojmila me se ideja o čipiranju  kanti za smeće. Pa, koja je korist od čipiranja kanti? Prvo, stalno smanjivanje nastanka otpada mora biti mjerljivo kao ekološko-etička zapovijed upućena  svakom građaninu zbog očuvanja okoliša.  Drugo, mora se vidjeti  ekonomska korist i u kućnom i u gradskom budžetu. Moje domaćinstvo revnosno selektira smeće i odvozimo ga na reciklažno odlagalište kao otpad - papir,  plastiku, metale. Tako opterećujemo  deponij samo s 80 litara  otpada u  dva mjeseca umjesto tjedno. Prema tomu na mojem računu trebali bi se smanjiti troškovi odvoza i odlaganja otpada. Sada plaćam  „Komunalcu“ mjesečno 55 kn za odvoz otpada ili ukupno 96  kuna za ostale  komunalne usluge. Dok  domaćinstvo mog oca i djeda nije imalo smeća moje domaćinstvo s dva člana godišnje opterećuje odlagalište s 480 litara komunalnog otpada. Kako je stišljivost i vlažnost kompaktiranoga komunalnog otpada od  30 do 60 % onda je njegova gustoća na odlagalištu od 200 do 400 kg/m³. Dobro kompaktirano smeće zauzima na odlagalištu  600 kg/m³. Zagrepčani su 2007. godine stvorili prosječno po osobi  462 kg  komunalnog otpada, dok je  član mojeg domaćinstva stvorio 96 kg.

Obrazovanje koje je dio strategije od dječjeg vrtića pa do ljudi svih uzrasta glavna je poluga koju  treba iskoristiti u projektima gospodarenja otpadom. Moja unuka je pjevala u vrtiću: Čuvaj Zemlju koja te hrani koja ti daje  život i dom. Čuvaj tu kuglu zeleno-plavu i bit ćeš  sretan-sretna na njoj.

Kada  čovjek  krene od te pjesmice koja nosi toliko duboke informacije, do pojma tko je  čovjek i  što je Zemlja onda se  pojavljuju dva pojma s kojima se  hrabrim kako nećemo uništiti naš dom, jer smo pametni i radišni da taj otpad riješimo.

Prvi je antropsko načelo, a drugi hipoteza Gaja kojima si pokušavam objasniti sveto mjesto našeg postojanja na Zemlji i u ovom dijelu svemira.

2.Antropsko načelo se svodi na tvrdnju: Zašto je sve u prirodi baš tako fino namješteno da čovjek živi i razumije svoje mjesto na Zemlji i u svemiru. Čitam popularni članak o tom načelu: 

Voda je prozirna da bi ribe vidjele sunce, iako je za ostala elektromagnetska zračenje voda neprozirna. Ili,  omjer gustoće leda na 0℃ i tekuće vode pri 4℃ iznosi 0,916. Da to nije tako namješteno ne bi bilo života u vodi. Ili, omjer masa protona i elektrona otprilike je 1836. Te su vrijednosti apsolutne u smislu da ne ovise o izboru sustava mjernih jedinica. Neke od njih možemo (barem u načelu) teorijski proračunati, ali mnoge (poput spomenutog omjera masa protona i elektrona) su prirodne konstante koje mjerimo, ali zasad ne razumijemo. Dalje, života na  Zemlji ne bilo da se samo malo promjene mase i udaljenosti Sunca, Mjeseca i Zemlje.  Kada te podudarnosti ne bi vrijedile, vjerojatno se u svemiru ne bi mogla pojaviti razumna bića. Zašto bi prirodne konstante, čije su vrijednosti po svoj prilici određene u prvim trenucima svemira, a možda i u samom trenutku nastanka, imale ikakve veze s postojanjem ili nepostojanjem inteligentnih bića koja će se pojaviti milijardama godina kasnije?! Naprimjer, u svjetlu brojnih ranije opisanih podudarnosti načelo se može shvatiti kao potpora ideji da je svemir izgrađen tako da podržava postojanje ljudi — to se u posljednje vrijeme naziva inteligentni dizajn. To je jedna od prvih ideja koja se nameće većini ljudi (uključujući i znanstvenike) pri prvom susretu s tom problematikom. Obično se smatra da je inteligentni dizajn izvelo vrhunsko biće, Bog stvoritelj.  Antropsko načelo onda objašnjava sretnu okolnost da je naš svemir upravo jedan od onih malobrojnih koji podržavaju razvoj živih bića. Antropsko načelo leti kroz našu spoznaju života s dva krila: znanost i vjera.

 3.Vratimo se Gaji što ona znači za naša  promišljanja: Prvo,  povećava našu svijest o ekološkim  odgovornostima, drugo, stavlja život na sveto mjesto našeg postojanja i treće, povezuje znanstvene pojmove iz fizike, biologije ekologije s teološkim pojmovima nastanka Zemlje kao savršenog sklada. Teorija ili hipoteza Gaja je  novi način razumijevanja života na našem planetu. Ona  tvrdi da su živi organizmi i njihova anorganska okolina evoluirali zajedno kao jedinstveni životni sustav koji uvelike utječe na sadašnje uvjete  života na Zemlji. Hipotezu je formulirao kemičar James Lovelock, a razvio ga je mikrobiolog Lynn Margulisa 1970-ih.  

U grčkoj mitologija Gaja je personifikacija Zemlje kroz utjelovljenje ideje da je slična liku čovjeka. Gaja je majka predaka svih života: božica prvobitne majke Zemlje.  Gaja je hipoteza da Zemljine žive i nežive komponente funkcioniraju kao jedan sustav koji životne komponente regulira i održava uvjete kao što je temperatura ili salinitet oceana ili sastav atmosfere, tako da bude pogodna za život. Gaja smatra Zemlju živim organizmom. Velik broj studija kroz  knjige i znanstvene  članke obrađuje Zemlju kao jedinstveno  živo tijelo koje se opire svim mogućim utjecajima od svemirskih do mikrosilnica pa i od samog  čovjeka. Zemlja ili Gaja je ploveći planet ili  slikovito  svemirski brod čiji je okoliš  međusobno i uzajamno povezan, a sastoji se od biosfere, atmosfere, hidrosfere, pedosfere (tlo) i litosfere (stijene).Tu jedinu majku valja zaštiti, ali kako?  Svjesni smo kako je čovječanstvu potrebna  energija, hrana, piće, sirovine... i sve to dolazi od Zemlje.  Zato valja  prihvatiti otpad kao problem broj  jedan u  XXI. stoljeću, te  ga temeljito prostudirati i njime ovladati. http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/katedra4/Inzenjerstvo_zastite_okolisa/9.pdf

Muda

Muda,  japanska riječ kojom se označavaju različiti gubici i rasipanja od materijala i vremena  u gospodarstvu, dok u hrvatskom sleng-pojmovniku znači nešto sasvim drugo.

1.Prva priča - iz  prošlosti

K nama u tvornicu dolazio je stari inženjer Müller iz  velikog njemačkog koncerna Hoechst u Frankfurtu/M.  Kako sam ja prije njegovog  posjeta bio u Hoechstu, rekao sam mu da se divim njihovoj velikoj upravnoj  zgradi. A on mi začuđen odgovori: - Kada neka tvrtka izgradi veliku modernu upravnu zgradu to je početak njezinog kraja.
Tvrtka Farbwerke Hoechst AG  osnovana 1863. godine ujedinila je i pokupovala mnoga mala poduzeća da bi se negdje 1999. počela raspadati, a danas više ne postoji. U potpunom je vlasništvu podružnice Sanofi-Aventis  i zove se Sanofi koja je nastala „francusko-njemačkom  ženidbom“  dvaju koncerna: Rhône-Poulenc i Hoechst AG. 

Vidio sam svojim očima kako su bageri  lomili armirano-betonsku konstrukciju Hoechstove upravne zgrade kojoj sam se divio. Gospodin Müller preživio je Drugi svjetski rat i ispričao mi je kako su  1945. godine oslobađali strojeve iz  ruševina i nastojali  ih što prije uključiti  u proizvodnju pa su nad njima najprije napravili improvizirane barake, a poslije prave zgrade. Zatim nastavlja kako su nakon 30 godina ekonomisti počeli računati kako što više zaraditi pa su neke proizvodnje prebacili  na Daleki istok u Kinu,  kako bi došli do što većeg profita. Danas ih  žele vratiti natrag.

                                      Kopija plakata  kao podsjetnik djelaticima o mogučim gubicima

2.Druga priča iz nedavne prošlosti  

Došao  jednom u moju kancelariju  direktor,  gleda uokolo po prostoriji pa me pita:  - Bi li stao još jedan stol i stolac u onaj kut?  Odgovorim mu:  - Da,  kako ne. Veli on: - Moram zaposliti kćer osobe XY. Broj  činovnika rastao je prema volumenu raspoloživog prostora u tvornicama, a ne zbog stvarne potrebe.

Kada sam počeo školovanje u Zagrebu 1956. divio sam se kako se gradio neboder na Trgu  Republike - današnjem Trgu Bana Josipa Jelačića. Znam kako su novine stalno pisale o toj gradnji pa se znalo gradi li se sedmi ili osmi kat. Izgrađeno je šesnaest katova u kojima su bile poslovne prostorije nekih  zagrebačkih poduzeća  i koje su bile do 1991. popunjene administracijom. Danas je  taj  poslovni neboder ispunjen kancelarijama pravnih tvrtki, raznih predstavništva i banaka. Na najvišem  katu  je lijep  vidikovac i kafić gdje se može popiti kava i pojesti kolač. Posljednjih dana stalno gledamo na televiziji veliki neboder našeg  „bolesnog“ koncerna koji pravnici i bankari žele ozdraviti.  Taj poslovni neboder počeo se graditi 1987.   poznati kao neboder Cibona da bi kasnije zbog bankovnih  hipotekarnih dugova   mijenjao  vlasnike od zastupničke tvrtke  Astra  do Agrokora.https://ekovalen.blogspot.hr/2017/03/propadaju-li-velike-tvrtke.html

Njegove tegobe osjećat ćemo svi na svojim leđima, jer  koncern ne može otplaćivati dugove. Televizija voli pokazivati građanstvu impozantne nebodere velikih tvrtki koji ponekada djeluju kao katedrale u kojima ljudi stoljećima mole Boga. 

Kada se vidi ta raskoš ljudi počinju vjerovati poslovnim bogovima,  jer stanuju u tim  modernim katedralama. A samo Bog zna koliko je nepotrebnih gubitaka, rasipanja i neracionalnog gospodarenje prohujalo  kroz te poslovne nebodere. Svima je jasno da je teže istjerati  činovnike iz upravnih zgrada negoli  formirati i zadržati proizvodnju u pogonima. Ili drukčije rečeno teško se postiže održivost poslovnih sustava.

3.Epilog  

Analizirajmo današnje probleme industrijske proizvodnje malo dublje. U Europi je prije stotinjak godina četvero seljaka hranilo jednog građanina. Danas jedan seljak odnosno poljoprivrednik mora hraniti 160 građana. To  je moguće samo ako se proizvodnja hrane prebaci iz tradicionalnog  na industrijski način  što se i čini. Ali, industrija po defaultu uzrokuje veliko onečišćenje okoliša, što se naročito ističe kod poljoprivredne proizvodnje industrijskog tipa. Onečišćenje dolazi  kao posljedica zbog uzroka različitih gubitaka od vremena do energije i materije.  

Japanci imaju za različite gubitke i rasipanja kod neracionalnog trošenja bez potrebe izraz muda što se razumije i u njemačkom i u engleskom  poslovnom govoru. Postoji više vrsta muda. Gospodin  Ohno iz tvrtke Toyota definirao je sedam vrsta muda:  muda hiper proizvodnje, muda vremena čekanja, muda u transportu, muda u procesima, muda u zalihama, muda nepotrebnih pokreta i  muda  zbog  škartiranja proizvoda. 

Japanci imaju mnogo izraza koji se koriste u poslovanju koje valja upoznati -  primjerice: kaizen,

Što je gubitak? Zapravo, gubitak je aktivnost koja ne stvara dodanu vrijednost. Gubici materije i energije stvaraju nered u okolišu. Ljudi sudionici mnogih administracijama, na svim razinama društva isto stvaraju gubitak.

Wiliam Conway  suradnik doktora W. Deminga  - obojica su praktičari u kvaliteti industrijske proizvodnje - definirao je vrste poslova prema duljini vremena koje koriste zaposlenici neke tvrtke. Tako postoje  sljedeći poslovi ili radne aktivnosti: 1. posao kojim se stvara dodana vrijednost, 2. potreban posao, 3. nepotreban  posao i 4. ljenčarenje tj. vrijeme kada se ne radi ništa korisno.

Nasumce  promatrane aktivnosti u tipičnoj industrijskoj  tvrtki Conway analizira u svoj knjizi  „Pobjednički rat protiv otpada“ - (Winning the War on Waste). Rezultat analize je ovakav: nepotreban  posao i ljenčarenje zauzima ukupno 65 %  vremena, dok vrijeme posla s kojim se stvara dodana vrijednost iznosi 20 %. Nepotreban posao koji ne stvara vrijednost za kupca je najveći gubitnik vremena od  40 % dok se potreban  posao  obavlja za samo 15 % vremena, što uključuje održavanje tvrtke da funkcionira (sigurnost, sastanci, planiranja, knjigovodstvo). No, valja zapamtiti da su sva ta vremena troškovi koji se moraju  pokriti s vrijednošću proizvodnje preko prodaje proizvoda ili usluga i to onih proizvoda koji su dodana vrijednost kupcu. Prema tome kada netko na radnom mjestu u ponedjeljak čita novine da vidi rezultate nogometnih utakmica, usput  će popiti i kavu  onda je to nepotreban posao koji je lako prepoznatljiv  u troškovima. Relativno mali broj ljudi radi na važnim poslovima dok većina obavlja poslove koji čak mogu biti hitni, ali nisu bitni.

Jasno, ako postoji  prekomjerna (hiper) proizvodnja ona uključuje sva nepotrebna vremena koja ne stvaraju vrijednost, ali stvaraju gubitničke troškove. Isto tako  hiper-proizvodnja puni skladišta tj. povećava zalihe što opet stvara gubitke. Jednom sam pitao poslovođu u pogonu - bio je to neki ponedjeljak -  zašto proizvodi baš taj proizvod, a on mi je odgovorio: - Pa normalno da proizvodim taj proizvod, jer su u postrojenju „uštimani“ kalupi. Imam sirovinu  i radnici su  tu. A  ja mu odgovorim kako ima puno skladište tih proizvoda. Kaže mi, to nije moja briga to je stvar prodajnog odjela.

Dalje elaboriram taj problem. - Zamisli - kažem poslovođi - da nemaš ništa od uvjeta za proizvodnju nego moraš prvo posuditi novac iz banke da bi nabavio sirovinu, platio radnike, električnu struju, kupio rezervne dijelove,  jer ti je postrojenje već jako istrošeno, a na skladištu imaš puno gotovih proizvoda koji se ne prodaju dovoljno. Što bi tada napravio? Vrijeme teče,  dolazi naplata anuiteta s kamatama za kredit, pa proizvodnjom  stvaraš gubitak a ne dobitak. Bankari imaju ugrađene  eksponencionalne funkcijekamatnog računa u svojim računalima  gdje im je vrijeme pozitivni resurs i nije ih briga za tvoje zalihe robe na skladištu, jer njima  s vremenom kamate donose zaradu. 

Iz ovih par tvrdnji dotičem se  nekih osnovnih pojmova  financijskog menedžmenta

kao  što su  optimalna količina narudžbe i sigurnosne zalihe gotovo robe i sirovina. Pristup upravljanju zalihama po kojemu se zalihe stječu i ubacuju u  proizvodnju upravo u trenutku kada su potrebne definirano je nazivom „točno na vrijeme“ (just-in-time), što su sastavnice upravljanja opskrbnim lancima.

Otvorili smo novi studij: Upravljanje opskrbnim lancima (SCM) 6. veljače 2017 piše na svojem portalu „Visoka poslovna  škola Zagreb. Koliko je prisutno , ne samo u Agrokoru (Konzumu) obrazovanih ljudi za  navedena   područje da se  prime ovih zadataka. Na kraju  treba spomenuti da riječ  muda u našem sleng-pojmovniku znači nešto sasvim drugo. Može se reći, da svima bude jasno, kako se traže ljudi koji imaju muda  za poslove  ozdravljenja  koncerna. U našem slengu muda (mudo= testis)ne znači gubitak ili rasipanje nego imati znanja i hrabrosti primiti se nekog teškog zadataka.

Ljudi koji imaju muda imaju alate u svojim računalima-mobitelima za poboljšavanje mnogih procesa. Link koji im je potreban je ovaj odakle sam vadio neke informacije za ovaj post.