Koza i požari

Za vrijeme ovogodišnjih požara u Dalmaciji  u jednoj TV emisiji,  pilot koji je avionom Canader  gasio   požare je rekao:“ Kada prođu ovi požari,  onda  se mora žurno  postaviti  strategija za sprečavanje,  nadziranje i gašenje požara“. Takva strategija s planiranim aktivnostima mora uzeti mnoge mogučnosti za sprečavanje i gašenje požara.  Često se čuju  razgovori,  kako je jedan od uzroka požara  gusto raslinje i trava  koje se lako  zapale. Nekad su to pasle i brstile koze. Je li jedno od mnogih rješenje za smanjivanje nastanka požara  vraćanja koza u te kršne krajeve?  Koza je biljojed, preživar koja je rasprostranjena po čitavom svijetu, a krški oskudni tereni Dalmacije joj odgovaraju za život. Dakle održivi uzgoj koza je moguć u Dalmaciji! Zašto koza nema ili zašto su istrijebljene?  To je  žalosna priča. Poslije drugog svjetskog rata 1947. zakonom su koze zabranjene,  iz  čudnih razloga, a jedan koji je naveden jest;  koza je  štetna domaća  životinja, jer uništava  šume. Koza je bila hranilica sirotinje „krava siromaha“,  koju su tada ljudi skrivali u pojatama u  šumi kako ih mililicija ne bi ubila. Oni koji su se protivili  toj zakonskoj naredbi bili su kažnjeni do godinu dana zatvorom. Mnogi ljudi  su se morali iseliti zbog uništenja koza iz svojih  životnih prostora. Koza se hrani najoskudnijom hranom, brstom i pašom. Kozarstvo kao grana stočarstva nije za podcjenjivanje. Zabilježeno je kako se sredinom XIX stoljeća u Dalmaciji uzgajalo 427000 koza, dok je 1954  ostala bez koza, iako su ovdje domestificirane  još od  vremena Ilira.                         Koza   pase travu  i brsti drveće  U to vrijeme Grčka je imala 5 milijuna, a i Španjolska 3,3 milijuna koza. Danas  postoji preko 900 milijuna koza u svijetu. Grubi statistički omjeri  vrsta životinja u   svjetskom stočarstvu su:  na svaku  kozu dolazi  brojčano  2, 5 kom. ovaca,  oko 4 kom. krava, 1,5 kom. svinja. Globalno gledano  omjer 7:1 je između ljudi i koza. U ljetopisu DZS- Državnog zavoda za statistiku nema podataka koliko imamo danas koza u RH. Postoje podaci za ovce,  dok su se koze izgleda zagubile negdje u statistici,  iako su naslikane na hrvatskom grbu,  što predstavlja Istru. Procjena je kako ima  oko 50000 koza u RH.  Još postoji  uzgoj   naših  stari hrvatskih  pasmina koza i to Dinarske  šarene koze od 7600 komada i Hrvatske bijele koze  oko 1700 komada, što je  zabilježeno 2002 godine.  Danas  postoje različite pasmine koza,  koje se uzgajaju prema potrebama  ljudi , klimi i ostalim ekonomskim parametrima. U Balkanskim zemljama   se gajila ranije pretežno brdska koza, koja se hrani po područjima  gdje ostale  životinje ne mogu opstati zbog siromašne ispaše. Od vajkada su koze vezane uz  život čovjeka. U  Pjesmi nad pjesmama (biblija) zaručnik veliča ljepotu svoje zaručnice: Kako si  lijepa prijateljice moja, kako si lijepa,... kosa ti je ko stado koza. Više o kozarstvu i  pasminama koza te isplativosti uzgoja vidi na ovoj stanici:http://www.gospodarski.hr/Publication/2014/13-14/isplativost-uzgoja-koza-2/8030#.VccgEFXauSo.  Najveći prirast u  stočarstvu bilježi se od 2005 godine u USA baš kod uzgoja koza. Koza daje nekoliko litara mlijeka dnevno i ako se preračuna njezina masa 40-50 kg  onda je kozje mlijeko  rentabilnije od kravljeg mlijeka, računato prema količini hranjiva i dobivenog mlijeka. Koza dnevno daje oko 2 litre mlijeka  što odgovora kravi, koja daje 20 litara ali u oba slučaja s dobrom prehranom. I koza doji na gubicu, znaju reći ljudi kao mudrost. No, koza daje i meso i tkaninu zvanu kostret. Kozja koža je bila  u staro doba podobna za pisanje, na kojoj su ostali sačuvani  važni povijesni za  čovječanstvo dokumenti .  Kozje mlijeko je manje alergično nego kravlje i obično ga brižne majka nabavljaju za svoju djecu koja su boležljiva. Sanska koza koja je uzgojene u doline rijeke Saane ( po kojoj je i ime dobila)  u Švcarskoj ima  mliječnost iznosi 650 kg s 3,5% masti u laktacionom periodu od 270 dana. Rekordi mliječnosti iznose u 365 dana od 1880 kg u USA. No vratimo se brštenju drveća  koja je dio prehrane koze. Koza se može uzgajati nomadski polunomadski u staji ili  privezana uz  štap.  Ograđeni pašnjaci također su jedno od rješenja.Svakako treba  čovjek biti blizu tog uzgoja koza, jer je paša jedan od glavni faktor zdrave  ishrane koza. Jedan  čovjek može uzgajati od 10 do 90 koza ovisno o terenu i ostalim elementima kao  što su voda i ispaša i ostalih pomoći zajednice i obitelji. Vratimo se na problem različitog  gustog raslinja koje raste  na terenima uz  more  koje je uzrok lakog nastanka i   širenja požara.  Sunce sjaji  približno istom snagom sa globalnim sunčevim zračenjem godišnje od 1400 kWh/m2 na tla ili zemljišta RH ali  će se samo  od  2 do 3  kWh/m2 pretvoriti u ugljik C biomase . Fotosintezom (sunce,  voda, tlo) izrast  će  godišnje različita količina biomase (trave ili  šumskog raslinja) ovisno radi li se o livadskom močvarnim tlima ili  golom kršu. Kod travnjaka (livade i pašnjaci) dobit  će se oko 0,24 kg/m2 godišnje biomase ili trave . Kod kršnog tla   će se  dobiti samo oko 70-350  kg /ha tj min.  0,007 kg/m2 različitih biljni vrsta.  Ishrana  koza, jaradi žive vage  40 kg iznosi  od 2 do 5  kg/d  hranjiva. Grubo računato jedna koza bi za 35 do 70  dana pojela biomase  što se dobiva  fotosintezom na  jednom  hektaru kršnog tla. Znači jedna koza traži za svoj  život više hektara za ispašu  na kršnom tlu. Prije pisanja ovog posta posjetio sam veterinarku Anu Galetić  koja drži oko 80  koza u   Slapnici kraj Smerovišča. Proveo sam čak neko vrijeme na paši s tim kozama po relativnom  napuštenim brdskim livadama i gušticima . Gđa. Ana tvrdi; kako koza ne ostavlja pustoš iz sebe. Koza ostavlja list na mladom stablu i neće uništit raslinje kroz koje se kreće pase i brsti.. Ali ako se uzgaja koza blizu naselja, onda „prijeti opasnost“ da „uleti“ u susjedni vrt ili njivu i pojede recimao kupus ili ruže . Koze pasu i  brste skoro sve raslinje pa čak  koprivu. Koze se mogu držati na   kršnom tlu  kao divlja stada, tvrdi Ana, koja  bi se  brojačano ekološki uravnotežila  prema količini raslinja koje izraste. Koza kada pase treba vrlo malo vode ,budući da trava sadrži vodu. Ako bi koza „podivljala „ pustimo  ju da  živi bez pažnje  čovjeka, onda imamo istu situaciju kao što je s divljim svinjama na otoku Krku. Povremeno bi trebali tada  lovci održavati  brojnost koza na terenu. Recimo, da ipak  čovjek mora biti uz te (divlje!) koze koje štite teren od požara, onda se tzv.  renđeri, lovci i čuvari terena pretvore s mobitelima kao  „narodna garda“ koja kontrolira prostor recimo od piromana. Za vrijeme Austrougarske carevine moj djeda Franjo  je bio odgovoran za straže koje su noću i danju pazile na došljake ili domaće  ljude  recimo kradljivaca usijeva. Mogu li ove  ideje, ili koncepti biti neka mogučnost u  stvaranju strategije  koju spominje pilot Canadera? Poznato je kako postoje dobre i loše strategije, a razlika između njih je  koliko ima inercije i entropije u društvu koje  teži k nekom  vrijednom cilju. To tvrdi Richard Rumelt u  svojoj knjizi : GOOD STRATEGY , BAD STRATEGY. Zamišljam turistu  koji jede  kozji sir  i paradajz  dakako pije vino  (sve domaće) bez straha da  će buknuti požar. O razvoju kozarstva u  Istri i pašnjacima vidi više. http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/zadruga-dva-roga-zeli-pokrenuti-stocarstvo-u-istri-369829   ili o  festivalu sira http://www.festivalsira.com/   te sufinaciranje sajma  sireva http://www.istra-istria.hr/fileadmin/dokumenti/novosti/Akti_zupana/2014/08/08-31.pdf ..

Skrb pape Franje za okoliš

Čuvaj Zemlju koja te hrani,/Koja ti daje život i dom,/Čuvaj tu kuglu

Zeleno-plavu i bit ćeš sretan,/Sretna na njoj.

Papa Franjo objavio je encikliku, s naslovom“Laudato si’” "Hvaljen budi"s porukom  koju zrači i ova kitice   himne eko-skupina.  Nju me je naučila   naša unuka prvoškolac Kaja, koja ju je  pjevala zajedno sa ostalom djecom u vrtiću "Vjeverica“.

Poruka enciklike (45000 riječi, 80 str.) govori o  ekološko-socijalno-ekonomskim problemima današnjice,  navodeći moralna i fizička    onečišćenja (zagađenja)  koje  čovjek  čini na Zemlji. Papa je moralni uzor, pa je ova enciklika s pod naslovom  "skrb za zajednički dom" uzorak smjernica  za poticanje aktivnosti, ozdravljenja   i zaštite okoliša.  Naime, ranije  papinske enciklike bile su namijenjene pretežno za rimo- katolike, dok ova nosi  poruku za ljude,  koji prihvaćaju norme i  načela kršćanskih  religija  različitih konfesija  (katolicizam, protestantizam, pravoslavlje, monofizitizam, nestorijanizam), te za  ljude  inih svjetskih religija i svjetonazora.

Naslov "Hvaljen budi" uzeta je iz  pjesme (himan) ."Pohvale  stvorenjima" od Svetog Franje Asiškoga, koji je živio prije više od  sedamsto   godina. Nasumce izvučene kitica iz te pjesme glase: Hvaljen budi Gospodine moj,.zbog sestre naše majke Zemlje./Ona nas hrani i nosi /i rodi svakovrsnim plodom šarenim  cvijećem i travom.

Enciklika je razdijeljena na  šest poglavlja. U prvom poglavlju Papa Franjo se pita  što se to događa u našem zajedničkom domu. Navodi već poznate stvari kao  što su: onečišćenja (zagađenja) okoliša, probleme vode, siromaštva i globalne nejednakosti,  klimatskih promjena,  gubitka bio-raznolikosti i otpad. Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja,  što sve skupa  stvara opadanje kvalitete ljudskog  života i raspad društva. Navodi   se  primjerice prekomjerno korištenje fosilnih goriva za grijane. 

Klima uređaji na fasadi  građevnog fakulteta

Danas se  uz grijanje mora spomenuti i hlađenje zgrada. Uređaji za klimatizaciju prostorija troše godišnje od 800 do 1100 kWh    električne energije po domaćinstvu. Zbog toga EU- smjernice nalažu Španjolcima,  Francuzima , Talijanima,  Grcima pa  sada i nama,  smanjenje  upotrebe tih aparata, jer se više struje troši u ljeti nego zimi. Ovo s hlađenjem sam dopisao, kako bi ilustrirao  slikom koju prilažem. Nije  čovjeku dopušteno da  iscrpljuje i onečišćuje Zemlju, kako bi imao i ljeti i  zimi + 20 ⁰C u  prostorima zgrada. Postoje različite  energetsko jeftinije  metode stvaranja toplinske ugode.

U drugom  poglavlju navode se mnoge mudrosti iz Biblije koje se tiču savršenstva  života na Zemlji koje je stvorio Stvoritelj. Jednostavnu poruka  upućuje papa Franjo: „Mi nismo Bog i   Zemlju moramo  čuvati  koja nam je dana na upravljanje“.Postoje i postojat će kritike na ovu encikliku,  koje se mogu svesti na  rečenicu: Pa nebu nam papa „držal“ prodike o životu na Zemlji, neka se on bavi samo religijom. Za  potvrdu svojih stajališta papa citira stajališta šesnaest biskupskih konferencija. Da bi se ljude uvjerilo u   savršenstvo života na Zemlji i misterij svemira,  mora  spoznati  ljudski um,  nedokučivi broj  procesa,  koji su vođeni nekim redom,  da imamo travu, životinje i da smo mi na vrhu te piramide. Veliki  naš fizičar isusovac Ruđer Bošković ovako definira u "Teoriji prirodne  filozofije" tajnu stvaranja života na Zemlji : Koliko li je znanja  bilo potrebno da bi se oblikovao jedan jedini list? Kolika je  dalekovidnost bila potrebna da bi se bezbrojna gibanja, koja traju kroz vjekove i koja su tako tijesno povezana s ostalim gibanjima,  dovela sve pojedine čestice materije dotle,  da konačno u onom određenom vremenu proizvedu list određene vlastite zakrivljenosti.Danas znamo, kako  list razlaže vodu na kisik i vodik pomoću fotosinteze na  300 K, za što je inače potrebna tehnologija za toplinsku razgradnju s temperaturom od 5000 K. Zbog toga valja sa dubokim poštovanjem pristupiti svakom listu, kako bi se formirala svijest oko brige za okoliš.

Kada je pitanje  „očuvanje doma“ onda ne bi smjelo biti podjela između ljudi različitih svjetonazora. U mnogim  ljudskim svjetonazorima  ne priznaje  se Stvoritelj,  što ne treba  biti prepreka  u dijagnosticiranju i liječenju  bolesti, koju su ljudi nanijeli  okolišu.

U tekstu Alberta Einsteina:“Znanost i religija“ piše: „Znanost može odrediti  što jest, ali ne i što bi trebalo biti, a i dalje su nužni raznorazni sudovi koji ostaju izvan njezina područja. Religija se, s druge strane, bavi samo procjenama čovjekovih misli i ,djelovanja i ne može opravdano govoriti o činjenicama i vezama među činjenicama. Iako su područja kojima se bave   religija i znanost tako jasno odijeljena, između njih  ipak postoji snažna recipročna povezanost i međuovisnost. Tu  ćemo situaciju najlakše dočarati jednom slikom: znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanosti slijepa“.

 Zato, navodi papa,  znanost i religija, sa svojim prepoznatljivim pristupima razumijevanja  stvarnosti, mogu ući u plodonosan i intenzivan dijalog za skrb  majke Zemlje. Postoje različite opstrukcije sa stavovima u rasponu od poricanja ekoloških problema do ravnodušnosti, nonšalantnost i slijepog povjerenje u dostupna tehnička rješenja.

 U trećem poglavlju papa Franjo uočava ljudske uzroke ekološke krize. On kaže kako se ne čuje krik prirode jer se ne čuje niti plač siromaha i nerođenog djeteta. Papa Franjo hvali mnoge koristi, koje je donijela tehnologija, strojevi, elektrifikacija, računala i   bio tehnologija. Tehnologija je kreativnost i snaga. No, drugi pogled na stvarnost uvjerava nas o putu u   krivom  smjeru, ako  globalizaciju  i tehnologiju uzimamo kao jedini lijek.  Nema prave ekologije bez ispravne antropologije.U tom poglavlju navode se mnoga zla koje potječu od  čovjeka. Ne spominju se  zli našeg svijeta kao što pokvarenost, bezakonje, nemoral, kojih je bilo uvijek, nego suvremena  zla, koja se baziraju na skrivenim  željama   vrlo bogatih država, da se zarobe ostale narode osobito njihova prirodna bogatstva. Danas  prevladava svjetonazor  (antropocentrizam) kako je čovjek   mjera svega,  ali  s druge strane valja upitati: kako mjeriti  pohlepu čovjeka? Enciklika ukazuje na  ljudsku pohlepu  koja gazi sve što je "živo" na zemlji, samo da sebe zadovolji.

Kada smo bili djeca i kada bi pronašli  ptičje gnijezdo s jajima, onda bi uzeli jaja i kriomice  ih stavili nekome u  džep pa se smijali, kada su se ta jaja polupala u džepu. Bila je  to naša opaka dječja igra. Čovjeku nije dozvoljeno protjerati čovjeka iz svojeg staništa, pa  čak mu niti ne oduzeti posao. Slikovito  u enciklici se te pojave navode,  kako se  ne smije  potjerati  pticu iz gnijezda kada sjedi na jajima. Čovjeku je dano da gospodari, ali ne da  uništava  biosferu sa svojom tehnosferom. Prava su rješenja u samo ograničavanju, a ona su nedostupna, ako na sebe gledamo kao na autonomne subjekte ili ako smo vođeni samoljubljem, a ne Bogom.

Ujedno nas papa uči suzdržanosti naspram nadmene vjere modernog čovjeka, kojemu je sve raspoloživo i rješivo, a koji odbija uvidjeti kako je ljudsko i etičko propadanje usko vezano uz propadanje okoliša. Nasuprot takvim propustima, papa Franjo povezuje stanje siromašnih dijelova svijeta s krhkošću planeta te u varijantama ponavlja svoj dubinski uvid: sve je povezano. Neki ljudi od  svjetskog utjecaja tvrde, kako  će  trenutna ekonomija i tehnologija riješiti sve probleme okoliša, a probleme globalne gladi i siromaštva će se riješiti jednostavno rastom tržišta.

Nestanak kulture može biti jednako ozbiljan, ili čak i više ozbiljniji, nego nestanak  nekih vrsta biljaka ili životinja. Nametanje dominantnog načina života povezanog s jednim oblikom proizvodnje, može biti jednako štetna kao i mijenjanja ekosustava. Tehnokratska paradigma također ima tendenciju dominirati ekonomskim i političkim životom. Gospodarstvo olako  prihvaća svaki napredak u tehnologiji s pogledom na dobit  ili profit, bez brige za  potencijalno negativne utjecaja na ljudska bića. Financije (banke) svojim računima lome realno gospodarstvo. Lekcije iz globalne financijske krize nismo još asimilirali.

Moram dodati  pojam tzv. „Josipov pfenning“ u ovaj komentar  papine enciklike,  koji slikovito objašnjava aktualni  problem dužničkog ropstva,  apsurdnost  povećanja duga, koji se temelji na  novcu i kamatama. Izračunato je, da bi u vrijeme Kristova rođenja jedan uloženi pfening uz 5% kamata donio 1446. godine vrijednost  zlatne kugle  kao Zemlja. Dalje 1990. taj dug bi narastao na vrijednost od 134 mlrd. zlatnih Zemljinih kugla. U Bibliji (Pnz 23.20) piše;.. ne traži kamate od svog brata niti kamate za novac... U  općoj molitvi „Oče naš“ stoji... „“otpusti nam duge naše kao  što i mi otpuštamo dužnicima našim...“Danas cijeli svijet govori o problemu  financijskog dugovanja!?Pogledajte rang listu banaka u svijetu!! kako bi se uvjerili tko vodi igru.

U  četvrtom poglavlju papa uvodi pojam integralne ekologije koja je ključna riječ  čitave enciklike. Naime „sve je povezano“  u kvaliteti svakodnevnog života od prijevoza i stanovanja,  što je utkano u relacije  pojedinac-društvo-okoliš. Ljudi moraju spoznati temeljno načelo općeg dobra i međugenaracijske pravednosti.

U petom poglavlju papa poziva na pošten transparentan dijalog o okolišu na svjetskoj razini. Taj dijalog mora biti  realni dijalog između politike i gospodarstva, dijalog među religijama i religije  i znanosti. Načelo maksimizacije profita ne smije biti načelo,  koje bi  se moralo poštivati u  tim dijalozima. Etičkim se može smatrati samo ono gospodarenje, kada se jasno predoče  ljudima svih uzrasta i obrazovanja  socijalne i ekološki troškove.   Navodi  pozitivan pristup kod adaptacija zgrada u pogledu veće energetske učinkovitosti. Papa se bori i za zaštitu malih  proizvođača i poljoprivrednika.

U posljednjem  poglavlju papa Franjo  se  vraća najvažnijem, a to je odgoj za ekologiju i  ekološku duhovnost. Dobar primjer i zahvalnost valja uputiti tetama u vrtićima, gdje djecu  uče   ekološke pjesmice koju sam naveo na početku. Te pjesmice slične  su  molitvama ( za neke to mogu biti mantre) koje papa navodi na kraju svoje enciklike.

Umom i snagom s biciklom do održivosti.

Održivost, sposobnost biološkog sustava da ostaje raznolik i produktivan tijekom   vremena. Održivi razvoj, zadovoljenje današnjih  ljudskih potreba, ali i osiguranje resursa za život budućih  generacija.(World Commission 1987: 43-44). Postojni, (potrajni) razvoj  proizvodnje s minimalno štetnim  sporednim učincima na biosferu. Trebao bi  omogućiti zadovoljenje  potreba  sadašnje generacije, ali ne na račun generacija koje dolaze.

Valja biti razborit!  Razboritost potiče praktični razum da u svakoj prilici razlikuje naše pravo dobro i da izabire prikladna sredstva da ga ostvari. (Katekizam 1835) Spoznati ove definicije i  živjeti  u  današnjoj svakodnevnici prema njima,  moguće je  provoditi na različite  načine. Primjerice,  povratimo bicikl   u masovnu upotrebu,  jer  njime smanjujemo smog u gradovima, smanjujemo i svoj indeks tjelesne mase (BMI) i smanjujemo energetsku ovisnost. Ovo je   eko priča o biciklu.

Po definiciji  bicikl je vozilo na dva kotača,  koje vozač pogoni vlastitom snagom.  Ako se želi dodatno naglasiti primjena bicikla  u svjetonazoru održivosti, onda se može istaći,   kako se bicikl može umjesto  iz magnezijskih, aluminijskih ili čeličnih konstrukcija  napraviti od bambusovih  štapova (Kinezi !) ili  više slojnih drvenih laminiranih-ploča,  što se radi uPortugalu. Energetski trošak  proizvodnje magnezija je 356, aluminija 200 ,  čelika 38,  dok je za laminirane ploče 13 MJ/kg.  Zapravo prvi bicikl je od drva napravio i patentirao 1817. Karlo  von Drais , kojeg sam vidio u predvorju tvrtke  Drais koja  proizvodi opremu za proizvodnju boja.

Prvi bicikl za našu obitelj sastavio je od prikupljenih različitih dijelova  kum  Jožek Bajičev (Vrbančić)   1948. godine. Taj bicikl  se čuvao u dnevnoj sobi  za pokazivanje gostima,  kao prestižna  „šminka“. Drugi razlog čuvanja bicikla u dnevnoj sobi je  bila moguća krađa. Kao dijete, kada sam se učio „pod ramom“ voziti taj bicikl  pao sam i slomio  osovinu lančanice. Katastrofa!  No, bicikl je bio veselje za nas. Bilo je primjera u selu kod  nabave bicikla,  kako se slavilo i pozvalo goste ili susjede na veselje imati bicikl.

Bicikl nije samo služio za prijevoz  čovjeka, nego i za prijevoz  hrane za svinje i blago. Guranje bicikla nije sramota niti danas, a onda je bila potreba,  jer se njime prevozio različiti teret. Prije se hrana  iz  polja nosila na glavi ili ramenu. Postojao   je jedan predmet  za olakšanje nošenja tereta na glavi, koji se naziva „svitak“ u mojem selu Klokočevcu, dok se „prik“ Save u Šenkovcu  naziva „posvitak“, koji  je danas  postao njihov suvenir. Ići biciklom na  nogometni turnir u neko obližnje selo bila je to velika stvar za mene.

Biciklima 1958. išli smo u Bobovicu. Bio sam bos  prvi s lijeva

Prijevoz putnika automobilima  je  drugi negativni utjecaj na okoliš, poslije proizvodnje hrane. Smog u velikim gradovima jest  vidljiva i zamjetljiva pojava utjecaja automobila na okoliš.  Kako smanjiti te negativne utjecaje na okoliš?  Sasvim sigurno ne postoje neka nagla  promjena ljudskog ponašanja u prijevozu , niti neke nove tehnologije (električni automobil??)  za znatna ublažavanje tegoba smoga, ali  pojačana primjena bicikl može biti  prvi lijek.

Alergije kao prikrivene bolesti  nastaju zato,  jer ljudsko tijelo je dozirano ili izloženo  otrovnim tvarima , toksinima koji  se nalaze u zraku, vodi ili hrani. Smog grada stvara se od  goriva koje izgaraju, kako za pogon  automobila tako i za grijanje zgrada. Prosječni automobil za jedan sat  vožnje  kod 100 km/h stvori  50 m³ ispušnih   plinova, koji sadržavaju 79,6 % dušika N₂ ,  9% ugljikovog dioksida CO₂   do 5%  ugljikovog monoksida  CO,  0,2% dušikovih oksida NO_{x   i}  0,2%  ostataka goriva benzina CH_x

Doza  otrova iz ispušnih plinova  naročito je velika, ako se nalazite u gradskom prometu  ili stanujete kraj velikih prometnica,  gdje  prometuje oko  1000 automobila na sat. Koncentracija dušikovih oksida u Zagrebu (Gradska vijećnica) u veljači 2005.  je bila u 24 sata od 17 do 117 μg/m³  Dopuštena granična vrijednost  je  120 μg/m³. Prema EU direktivi 2009/40/EC primjenjuje se EKO- test u redovitim tehničkim pregledima automobila,  gdje je propisana dopuštena maksimalnu koncentraciju  CO od 0,5%.  Automobil „Fabija“ star 3 godine  imao je u ispušnim  plinovima od 0,015 do 0,022% koncentraciju CO.

 Često se govori,   prljavi gradovi, prljava industrija,  zagađene vode  i dodaje se rečenica: „to vlast mora riješiti“.  Ali kako? Najčešće se isključuje  automobilski promet ili se naplaćuje  ulaz automobila u središta grada primjerice u Norveškoj.

Mnoge tehnologije su jedna drugu preskakivale u našoj industrijskoj civilizaciji i time stvarale mnoge probleme  života. Većina gradova je građena u prošlim vjekovima, kada su  širine ulica bile građene za potrebe konjskih  zaprega. Onda je došla „bujica“ automobila na  ulice. Gradnja nadzemnih i podzemnih pruga  u gradovima za  tramvaje i vlakove bila su dobra rješenje,  koja su u prošlom vijeku dominirala u mnogim milijunskim gradovima Europe i Amerike. Ipak navedena rješenja opet su danas nedostatna.

Ali nije lako „istjerati“ automobile iz gradova, koji se sve više tiskaju na cestama i nogostupima među  pješacima. Što možemo mi  učiniti da smanjimo gužvu automobila u našim gradovima Prije tri godine sam napisao  Što učiniti da smanjimo tzv. smetlište zraka koje udišemo.

Tvrtka EKO INA ustvrđuje kako je  60% onečišćenja od  automobila i predlaže Gradskoj upravi  mjere za poboljšanje kvalitete zraka kroz slijedeće  akcije i investicije. Reorganizirati protočnost prometa, izgradnja novih prometnica, pruga, smanjiti  primjenu soli, ozeleniti prometnice, povećati plinofikaciju grada.

Vlast gradova mora kroz zakone  prisiliti ljude i  prometnu policiju  da se bicikliste  uključi u redoviti  promet. Povećati pješačke zone,  koje  u Zagrebu nisu puno duže od par kilometara. U Zagrebu ima 419 osobni automobila ili  oko 500 uvjetnih vozila na 1000 stanovnika,  što je preveliki osobni i društveni teret.  Mojim grubim procjenama bicikla ima oko 5 puta manje od automobila. Zagrebačkom Avenijom prometuje dnevno 88000 automobila. Je li dopuštenje gradnje  četiri velikih garaža, umjesto  rasterećenja  centra grada od automobila, greška Gradske zagrebačke  uprave?  Što sad činiti?  Vratimo umom i ljudskom snagom   kroz pedale bicikla,   čišći   zrak  grada.  Bicikli su stvarno univerzalno sredstvo prijevoza u smislu da se koriste po skoro svim podlogama,  a i gdje ne,  moguće ih je prenijeti ili gurati.

Malo energetski podataka o  prijevozu; Prijevoz  željeznicom na dizel gorivo troši se  energije 0,31 MJ/(t km),  putničkim dizel automobilom 1,6  MJ/(t km)     dok 10 biciklista koji su  približno teški tonu troše 1,25 MJ/(t km)  svoje eksergije iz  mišića i sala. Dok  automobil   stvara  bolest,  bicikl ojačava tijelo.  Na slici koju sam snimio na Zrinjevcu vidi se kako je biciklistička staza   prazna a tri trake su pune automobila, gdje se u svakom vozi samo jedan putnik-vozač. 

Nekretanje, prekomjerna i nekvalitetna hrana  čini nas „predebelom“ nacijom, jer  ima 21 % debelih muškaraca, te smo se time „popeli“  na sedamnaesto  mjesto u svjetskoj rang list  prekomjerne težine. Prvi na toj listi  debeli, su  Amerikanaca  32 %    dok  Japanaca ima svega 3,3% iznad zdrave težine. . Debljina se definira prema tzv. indeksu tjelesne mase BMI  (body mass index >30 )  Svjetska zdravstvena organizacija, WHO, još je 2002. godine pretilost proglasila epidemijom razvijenog svijeta. Podaci Ministarstva zdravstva RH nisu nimalo zadovoljavajući. Naime, u Hrvatskoj čak 2 milijuna ljudi ima prekomjernu težinu. Evidentirano je 214 000 ljudi koji boluju od dijabetesa,  a  trećina stanovništva ima povišeni krvni tlak.  Svaka druga smrt, kako u svijetu tako i u nas,  upravo je  posljedica cirkulacijskih bolesti srca i krvnih  žila.

Evo  malo  teorije o mršavljenju! http://mb-soft.com/public3/weight.html#1

Ljudsko i  životinjsko salo (lipidi) je zapravo eksergijski (energetski) rezervoar   potreban  za redoviti život, ali i neprilike  života,  kada dolazi do gladovanja ili bolesti. Glavni sastojak  lipida  su   velike  molekule od   triglicerida kemijske formule C₅₅ H₉₈O_6.  Prema masi triglicerida glavni sastojak je ugljik i to u 77,3 %,  pa kod mršavljenja ne treba  više gledati na masu kisika ili vodika.  Ako  treba „skidati“   oko 5 kg  sala,  što stalno namjeravamo,  onda  treba odstraniti oko 5 x 0,773 = 3,85 kg ugljika iz  tijela. Kako? Disanjem ! Udišemo zrak s  0,039%  ugljikovog dioksida CO₂  a izdišemo zrak  u kojem je 4,4%  CO_2.   Koliko dugo treba gladovati  ( piti samo vodu i vitamine ) da se skine  5 kg sala , ali samo disanjem.?  Kad sjedimo, dišemo oko 12 puta u minuti, a svaki normalan dah je oko 0,5 litara zraka. To sve znači da u svakoj minuti normalnog disanja, možemo izdahnuti oko 0,25 litre ugljičnog dioksida. Računajući dalje,  svake minute, izdišemo oko 0,5 grama ugljičnog dioksida (Daltonov zakon). To uključuje oko 0,13 grama stvarnih ugljikovih atoma u minuti. Ako se podjeli 3850 grama ugljika s 0,13 onda se dobije kako je potrebno  29615 minuta ili to iznosi 29615/1440 = 20 dana  mršavljenja, samo ako sjedimo pijemo vodu i ne jedemo „ugljike“ iz kruha.  No kada se vozi bicikl, onda je tijelu potrebna znatna energija koja se  pretvara u rad a ta se naziva eksergija. Za jedan sat bicikliranja  ljudsko tijelo mora imati „uskladišteno“ oko  0,697 kWh eksergije,  dok za sjedenje  treba samo 0,022 kWh . Ili drugačije rečeno; 31 puta bržije mršavimo, ako se vozimo biciklom,  nasuprot sjedenju u automobilu. . 
 Usput spomenuto,  godine 2014. skoro 100% smo smanjili u našoj  državi  nesreće na  cestama, ali još uvijek postoji oko 70,  dok ih  Nizozemska ima samo 28 mrtvih na milijun stanovnika.  U zadnjih 6  mjeseci bilo je 6 biciklista unesrećeno u RH.

Mlijeko kontra mobilne telefonije !?

Izazovni naslov  i tekst    Marka Biočine,  koji  tvrdi u "večernjaku" kako je veličanje  poljoprivrede slijepa ulica.

Pitomi kraj iza Zagrebačke gore,klasičan je hrvatski krajolik. Snimka:Fotozadruga. Snimljeno prije 80 godina. Molim, ako je moguće,  revnosnog čitaoca, mojeg bloga,   neka mi javi u komentaru mjesto odakle je ovo snimljeno, kako bi se vidjela promjena krajolika!

Moj odgovor koji je obljavljen u "večernjaku" u srijedu 13. svibnja 2015. na tvrdnju kolumniste v.l. pročitajte dolje:

Na ovu tvrdnju odgovorio bih hrvatskom poslovicom:  „Ako je na stolu malo kruha, drži svoj u ruci“.

Kada sam pročitao  tekst,  onda sam sjetio jedne  šaljive zgode,   kojom  se   opisivalo  nekog  lijenog seljaka ili poljodjelca ili vinogradara.  Dođe u proljeće taj vinogradar  u vinograd i kaže- trebalo bi ovaj vinograd okopati- i otiđe. Dođe drugi put  i  opet kaže- trebalo bi orezati lozu-  i  otiđe. Treći  puta,  kada se   loza  morala  prskati  protiv štetočina,  ponovi se ista scena,  što dovodi  na kraju  da u jeseni nema  berbe .

Ova zgoda  je  slična dijelu teksta u kolumni:  „Plodna zemlja, povoljna klima ,obilje vode,  značajni su resurs Hrvatske , a resursi  bi trebali biti iskorišteni“.  Biočina  dalje skreće u „drugu ulicu“  na kraju teksta  i  zaključuje: „Slikovita zabluda već desetljećima zamagljuje nam stratešku viziju potrebnu da bismo napredovali u onome,  što jedino može osigurati dugoročni održivi rast hrvatske ekonomije  -modernim tehnološkim industrijama i uslužnim djelatnostima visoke dodane vrijednosti,  utemeljenim na poduzetnosti i visokoj razini  obrazovanja hrvatskih građana“.  Složit  ćemo se kako rješenje   ovog  zaključka  traži   „visoku matematiku“  a  čitavo društvo ne proizvodi  dostatno „kruha našeg  svagdanjeg“  slično lijenom  poljodjelcu , koji bježi od „elementarne matematike“   potrebne za rad u vinogradu.  Slažem se s onom  tvrdnjom kolumniste ,  kako je suludo tvrditi da  Slavonija može prehraniti  pola Europe,  a slična  je tvrdnji  naših susjeda  kako Vojvodina mora biti bašta  Europe.

Gospodin Biočina uspoređuje   statističke   podatke  o  minimalnom  udjelu poljoprivrede od nekoliko posto  u BDP  u OECD razvijenim  ekonomskim zemljama  i u RH,  pa zato i ne treba biti to glavna briga društva.   Po mojem  poimanju  ta tvrdnja također  vodi  u slijepu ulicu  tj.  stvara  opću zabludu. Poljoprivreda je osnovna ljudska djelatnost,  koja je slična izvoru rijeke  na čijem toku su osnovane  ostale  ljudske  životne djelatnosti .  Uzmimo  samo litru mlijeka i traktor , pa neka se  onda pobroje svi ljudi koji su vezani na poljoprivredu,  primjerice mehaničari,  koji popravljaju  traktore  ili koji servisiraju  „mlijekomat“ na kojem  kupujem   domaće mlijeko,  pa će  postoci i značaj statistike  oko poljoprivrede  biti drugačiji.  

Prije 35 godina kupio sam knjigu koju je napisao poznati ekonomist E.F. Schumacher  „Small is beautiful“ -  Malo je lijepo. Schumacher navodi kako u proizvodnji hrane ne može biti jedino mjerilo uspješnost i profit kao u industriji , već prije svega valja težiti zdravoj hrani, očuvanju tla, ljepoti   i skladnosti  čovjeka s prirodom. Kaže, kako još nije uzgojena krava (važna i za gnoj stajnjak ) koja se može hraniti samo pet dana tjedno i onda „ištekati iz utičnice“.  Međunarodna organizacija IFOAM koja podupire organsku poljoprivredu,  također teži načelima vezanim uz zdravlje, ekologiju, pravičnost i zaštitu sela.  Definicija organske poljoprivrede glasi - to je sustav proizvodnje,  koji održava zdravlje tla, ekosustava i ljudi. Oslanja se na ekološke procese, biološku raznolikost i cikluse prilagođene lokalnim uvjetima,  a ne  na primjenu  problematičnih materijala i postupaka  s  neželjenim efektima. Organska poljoprivreda kombinira tradiciju, inovacije  i znanost u korist zajedničkog okoliša,  promicanja pravičnih  odnosa  i  dobru kvalitetu života za sve ljude. Nije lako ova opažanja oko  poljoprivrede  opisati statističkim podacima.

Kada ovo pišem sjećam se,  kako su  prošle ili pred prošle  godine   mljekari   uzaludno  protestirali  pred Ministarstvom poljoprivrede.  Mljekari su  tražili  poticaje za mlijeko  do  cijene   4,05  kuna za litru,  dok cijena u Nizozemskoj iznosi  0,11 do 0,22  €  po  litri  mlijeka.  Naši mljekari su uzeli kredite  od EU- banaka,  koje ne mogu  otplaćivati,  jer  mljekari  iz EU dovoze   k  nama cisternama svoje  jeftino mlijeko a društvo ih ne pomaže. To mlijeko potječe od  specijalno genetski uzgojenih krava,  s vimenima  do poda, koje daju dnevno  od 20 do 40 litara mlijeka. Visina  državnih  poticaja  EU- mljekarima  je veliko  i dugo se već primjenjuje.  Usput rečeno  EU mljekari  također  prosvjeduju   u svojim državama.  

Valja napomenuti,  kako je održivi razvoj,  koji se često puta spominje kao poštapalica u  političkim govorima i novinskim  tekstovima,  zapravo  inovacija,  koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje,  smanjenje i  učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

Gospodin   Biočina tvrdi kako god povećali dodane  vrijednosti u poljoprivrednoj  proizvodnji  nećemo time moći servisirati dug. No, preokrenimo gledanje u drugom smjeru ,  jesmo li se trebali zadužiti ili jesmo li mogli štedjeti  primjerice na mobilnim telefonima?  U nas je  2014. prodano   924 tisuća pametnih telefona  u vrijednosti 2,38 milijardi  kuna,  što je rast od  27% u odnosu na 2013. godinu. S tog kraja gledanja,  najveći broj ovrha otpada na  vjerovnike  tele-operatere, kojima  je ključni dio rasta  prihoda  od  mobilnog Interneta.  Moja teza: Štedimo na troškovima za  pametne telefone  u korist povećanje cijena mlijeka i  kruha,  kako bi rasla zaposlenost i povećavao bi se BDP a gradijent  zaduživanja  bi se smanjivao.

Poljoprivreda   široko objedinjuje aktivnosti mnogih članova društva od   sirovine „domaće  trave i tla“  i „domaćeg sunca“ do  hrane  na stolu ,  koji se ne može samo  zbog malih postotaka u  statistici  „pospremiti pod tepih“ i reći: nemojmo  tražiti  spas od  poljoprivrede.  Priznajmo činjenicu, kada mljekar  zaveže kravu za jasle, onda i sebe zaveže 365 dana u godini za te jasle , a to nije poštapalica.

eko bloger  Josip Kumerički

Održiva proizvodnja

Ako je na stolu malo kruha, drži svoj u ruci.    hrv. poslovica.

U mjesecu travnju Dana Planete (22.4.2015) pišem  o  održivoj proizvodnji,  koja se nadopunjuje   na    održivu potrošnju  iz  prošlog posta.  Fotografiju koju prilažem, kao da ne pristaje uz ovu temu, jer bi trebalo možda pisati o robotima,  koji su bili glavna atrakcija na sajmu tehnologije u Hanoveru. Na tom sajmu  posjetiocima  se  servira  novi  svjetonazor,  o četvrtoj  industrijskoj  revoluciji. Nakon izuma parnog stroja , pa Ford-ove  pokretne trake proizvodnje automobila, te  primjene elektronike i Interneta,  došlo je vrijeme umreženja robota,  strojeva i ljudi kao četvrte revolucije.

Valja  spomenuti i drugi događaj,  Hrvatska neće učestvovati zbog troškova od 1,2  milijuna €  na svjetskoj izložbi Expo, koja se održava u Milanu s temom: „Prehrana planete, energija života“. Kada bismo učestvovali na Expo-u  i kada bi se mene pitalo,  onda bih  ja predložio  izložbeni-pano s ovom fotografijom s potpisom  „100% održiva proizvodnja hrane“. Na dan Planete slušao sam predavanje od prof.  M. Jošta o  štetnosti GMO  sjemena  i gledao film o kontraverznoj  tvrtki „Monsanto“   čiju misiju se doživljava kao napredak?   Naime,   ako se  neće kupovati  njihovo sjeme i pesticide ne će se moći prehraniti stanovništvo Planete !? Ali njihovo sjeme  treba kupovati za svaku sjetvu.

Okapanje kukuruza je  primjer održive proizvdonje

Održivu proizvodnju,  gledam posebice kroz  održivu proizvodnju  hrane, koja danas najviše onečišćuje(zagađuju) okoliš. 

Održiva proizvodnja je stvaranje  proizvoda (dobara) i usluga postupcima i sustavima koji ne zagađuju okoliš, štede  energiju i prirodne resurse,  ekonomični  su, sigurni za  zdravlje  radnika,  zajednice i potrošača te društvena  i kreativna  nagrada  za sve radne ljude.

Grubi opis EU  ekološkog zakonodavstva,  može se svesti na nekoliko načela: primjena najbolje poznatih  tehnologija i opcija , limitiranje emisije štetnih tvari u okoliš, znanstveni dokazi , i princip opreznosti ili prevencije. Na temelju ovih načela nastale su mnoge  smjernice, zakoni i  međunarodne inacionalne norme za cjelokupnu proizvodnju.

Okopavanje kukuruza motikom je proces,  koji spada u  tradicionalnu agrarnu proizvodnju hrane,   koja je bila preteča  industrijske  revolucije. Ako su industrijske revolucije stvarale  nova radna mjesta za  ljude iz sela i time povećavala stanovništvo u gradovima,  onda sada dolazi do  preokreta,  gdje robotika   tehnologija  stvara nezaposlene ljude. Okopavanje kukuruza motikom i  pojave robotike u industriji,  jesu na prvi pogled dva nevezana  događaja,  koji se ipak mogu povezati u rješenju problema,  kako zaposliti  i prehraniti nezaposlene. Održiva  poljoprivreda traži  ljudske  radne ruke.  Okopavanje kukuruza,  snimka je  nastala 1923. i potječe iz foto-monografije  Milana Dvoržaka  samoborskog  suca. To je bila   uobičajena slika proizvodnje hrane za vrijeme  života naših djedova i  roditelja. Da se razumijemo, nije ovo  krik  za povrat ; „primimo se svi motike“ ali  jeste smjernica za  povećanje  broja  poljodjelaca po hektaru zemlje, i to  one neobrađene. Domaćinstvo mojeg djede imalo je sedmero ljudi o obrađivalo je „motikom“  šest hektara oranica livada i šuma. Danas je u razvijenim zemljama na 12 ha zaposlen samo jedan radnik s obilnom tehnikom, koji ne ispunjava definiciju održive  poljoprivrede. Kako optimirati  u stvaranju ravnoteže između mnogih zahtjeva, oko održive proizvodnje  hrane? Primjena  motike ima i znanstveno i ekonomsko opravdanje.

Prošli tjedan je „večernjak“ prezentirao knjigu  od  poznatog američkog konzervativca Russell Kirk-a: "Politika razboritosti“. On je   živio i djelovao u Detroitu.  Nabrojio je devet uzroka propadanja tog grada. Taj   grad bio je u XX. stoljeću simbol industrijske premoći SAD-a,  koji je imao 2 milijuna stanovnika,  a sada  ljudi „bježe“ iz  tog grada,  koji nema više od milijun stanovnika.  Još u nekim preostalim tvornicama automobila Uprava GM  tjedno dopušta radnicima   6 $, kako bi  si  kupili kokain,  marihuanu ili  piće od destiliranog alkohola.  Kirrk spominje,  kako veći kriminal od Detroita,  po statistici, postoji samo u glavnom gradu Washingtonu  DC.  Paradoksalno mnogo mladih ljudi žele napustiti  našu domovinu,  dok  istovremeno Amerikanci   žele pobjeći iz SAD-a , koja je mnogima san  za život.

Proizvodnja hrane i drugih dobara ima neke  bio-fizikalne zakonitosti,  koje nije loše da ih se spozna.   Ljudsko  društvo ima dvije vrste metabolizma i stvara bio-ekonomski tlak  kroz svoje bio-ekonomsko djelovanje[i].

Eksomatički metabolizam;      tehnička pretvorba različitih energenata  kod ulaska i korištenja  u gospodarstvu izvan ljudskog tijela, ali pod nazorom i kontrolom  čovjeka.

Endomatički metabolizam;     fiziološka pretvorba različitih energenata (hrane) unutar ljudskog tijela.

Bio-ekonomika: primjena temeljnih principa energetike u proučavanju izvedivosti i podobnosti  strukture metabolizma socio-ekonomskih sustava. Omogućuje integraciju novčanih tokova sa  energetskim i materijalnim tokovima u društvu.  Bio-ekonomika je veza između gospodarstva, ekologije i socijalno demografskih struktura društva.

Bio-ekonomski tlak:  .(Bio-economic pressure) postojanje veza između promjena ekonomski značajki u gospodarstvu i strukturama  metabolizma društva. Povećanje novčanih tokova u društvu ima za cilj  povećavanje užitaka i zadovoljstva članova društva.  Postoji bio-tlak (trenje, zamor) kada proizvodni sektori društva;  poljoprivreda, energetika, rudarstvo i sekundarni sektori;  građevinarstvo i proizvodnja  moraju u što manje sati  proizvesti što više energije, proizvoda i usluga , a nije uvijek moguće.  Usput postoji  i neravnoteža sa  izvorima  života,  jer  manje ljudi  žive  u ruralnom prostoru  (selo),  sa  gustoćom toka  rasipanja energije  max. 0,05 W/m² , dok većina živi u urbanom prostoru (grad)  s gustoćom toka   rasipanja od 10 do 30 W/m²  energije.. Odnos  između  broja zaposlenih i  nezaposlenih   ljudi stvara  isto  bio ekonomski tlak u društvu.  Ako se  promatra taj tlak kroz  države onda OECD države imaju 50% , Kina 60% Italija 40% i Hrvatska 32% radno aktivni ljudi. Bio ekonomski tlak je kod Hrvatske tri puta veći od Kine, kada se promatra omjer sati nezaposlenih stanovnika prema radnim satima zaposlenih. Možda i zato kupujemo  češnjak iz Kine?

Čovjek, kao pojedinac  društva, treba dnevno hrane  nutritivno- kaloričkih  vrijednosti od  2400-3000 kcal/d  što odgovara endomatičkoj energiji od 9-12,6  MJ/d     njegovog metabolizma. Metabolizam ljudskog  tijela, kao  najsavršeniji  stroj,  koristi  energiju s visokom učinkovitosti  tako,  da troši 60% za svoje  unutarnje funkcije (srce, mozak)  a 40% može koristiti za  rad (okapanje kukuruza, igranje nogometa , hodanje  i bicikliranje ).    Ali, čovjek   više živi  od  eksomatičkog  metabolizam  industrijskog  društva,  koje dnevno  ima potrošnju po  stanovnika  500 do 900 MJ/(d st.)  energije.   Omjer potrošnje energije eksomatičkog  prema endomatičkom  metabolizmu iznosi 50:1 do 75:1  za čovjeka,  koji živi u industrijskom društvu.  No, ljudi u  prijašnjem agrarnom društvu imali su samo 5:1 ekso/endo omjer. Upravo taj veliki ekso/endo  omjer jest preslika bio-ekonomskog tlaka današnjeg društva.  Za vrijeme  ekonomske velike krize u SAD-u 1929. godine  poznati bio-ekonomista Zipf  napravio je jednu usporedbu,  gdje je izjednačio dokolicu nezaposlenih ljudi,  kao „sirovinu“ jednaku ugljenu ili  nafti.  Naime, ljudske mišice (energija žive sile) mogu se koristiti za velike aktivnosti primjerice gradnju brana za hidro-elektrane, poznato kao New Deal u rješenju velike američke krize. Dok ekso/endo omjer 5:1 omogućuje  održivu proizvodnju,  dotle se omjer 50:1 ne uklapa u gore navedenu definiciju održivosti. Na  slici  se vidi kako  ljudi bosih nogu okapaju kukuruz. Jedna domaća  pjevačica se hvalila, kako ima oko 30 pari cipela, koje obuva prema boji haljina i valjda  čarapa.  Poznati bio-ekonomista  Georgescu Roegen postavio je paradoks,  kojim  tvrdi, kako se sadašnji tehnički progres povećava do razine, kada će se svi  izvori  života ili  sirovine pretvoriti u smeće. Zašto? Proizvode se frivolne (beskorisne) stvari i  pretežno sve aktivnosti  u  tzv. razvijenom društvu su podešene za užitak i dokolicu.  Dokaz !? Pogledajmo samo sadržaje  TV te  reklame  i  korištenja Interneta.

Život naših djedova i očeva u odnosu na današnji život znanstveno je i približno točno obradio u doktorskoj disertaciji J. R. Martin iz Barcelone [ii].  On predstavlja misaoni eksperiment, odnosno jednostavan model  u kojem,  grupu  od sto ljudi svih  životnih doba, smješta  na jedan otok od 500 hektara,  koji   mogu proizvoditi i hraniti se    načinom  A kao vegetarijanci,  ili B normalno uključujući   životinjske proteine.  Dalje,  nema uvoza ni izvoza materije i energije iz zamišljenog otoka. Čovjek troši po danu 9 MJ iz „rezervoara“ svog endo-metabolizma da bi proizveo hranu.  Godišnje treba  za  365 x 9 = 3285 MJ endo energije.  Žitarica (kukuruzno brašno) mu  daju 14 MJ/kg endo energije,  što dalje znači da čovjeku  godišnje  treba 3285/14 = 234,6 ili zaokruženo 250 kg žitarica za život  . 
Za godišnju prehranu po stanovniku   grupe A - bez životinjskih proteina - dovoljno je 250 kg žitarica, dok   za grupa  B treba 1000 kg žitarica -  i to  za kruh 190 kg, a ostalo za proizvodnju 67,5 kg mesa. Njegova računica pokazuje,  kako je  godišnje potrebno 98.000 radnih sati  na polju samo za hranu kod prehrane tipa A dok je za tip B  potrebno 173.000 radnih sati  od ukupno 876.000 sati. U slučaju prehrane  tipa A ljudi starosti iznad 65 godina i djeca do 16 godina ne trebaju raditi,  dok se kod  prehrane tipa B moraju  raditi  i djeca i umirovljenici. Za kulturne aktivnosti i dokoličarstvo,  ostaje  godišnje kod tipa A 158.000 sati dok kod tipa B samo 83.000 sati. Prehrana tipa A treba 25 hektara obradive zemlje dok za tip B treba 100 hektara. Znači, potrebno je  obraditi zemlje 1ha/st    kao i doba mojeg djeda za održivu  potrošnju i proizvodnju.  

Zaključak  svi se moraju uključiti u rad ( radila su  čak i djeca), kao što je to bilo uobičajeno u agrarnom gospodarstvu.  Nije bilo   tada umirovljenika!?  O ostaloj proizvodnji,  koja bi trebala težiti k održivoj  dosta sam pisao u ovom blogu, a  mnogi pojmovi mogu se pronaći u pojmovniku.  Održiva proizvodnja je zapravo i težnja k održivoj potrošnji! Održive  proizvodnje ne može biti,  ako EU građanin proizvodi hranu na industrijski način i  godišnje "baca" 180 kg hrane!!??  

---

[i] Mario Giampietro: The Biofuel Delusion, earth scan, London, 2009 str 27.

[ii] Jesus Ramos Martin: Complex systems and exosomatic energy metabolism of human societies, Universitat Autonoma  de Barcelona 2005 str. 167

Održiva potrošnja

Krenimo s par  primjera kojim  želim osvijetliti  pojam održiva potrošnja, koja mora biti prvi korak u težnji  savladavanja  mnogih problema   društva,  ne samo u nas.

Primjer br. 1.Vijest od  nekidan:  U Parizu su  gradske vlasti uvele  gradsku vožnju automobilima na par nepar ( zadnji broj na registarskoj tablici) kako smo mi nekada to radili, kada  je došlo do naftne krize  1973 godine. Uzrok  restrikcije vožnje automobilima je previsoka razina smoga , koji je štetan za zdravlje.

            Primjer br. 2. U  TV emisiji OPRAH prikazali  su jednu  ženu i liječnika  (psihijatar) koji joj je trebao  objasniti,  kako ona pati od ovisnosti konzumerizma.  Naime u njezinom domu   je bilo mnogo paketa  kupljene robe,  koje ona uopće nije otvorila. Očito joj nije trebala kupljena  roba.  Ta ovisnost se naziva šoping  zbog šopinga.  Psihijatar  je rekao terapiju njezinom  mužu,  da joj sve  kreditne kartice izreže škarama.

Primjer br. 3. Amerikanci su htjeli predložiti UN da se prašume oko rijeke Amazone,  pretvore u svjetsko nacionalno blago i da se njima globalno gospodari. Brazilci su  oštro odgovorili:  Vi ste svoje  šume posjekli,  a sada badava  trošite kisik,  koji se proizvodi u našim  šumama,  pa vam stoga  nećemo niti vratiti dug koji smo vam dužni.

Primjer br. 4.  U austrijskoj  pokrajini Voralberg  vlasti su uvele skraćenu vožnju  školske djece u školu, tako da autobus stane oko 2 km prije  škole, kako bi djeca hodala. Imaju slogan: Hodajmo više,  da imamo  čišći  okoliš.

Spomenik kumici koja je na glavi nosila hranu za građane Zagreba

Razvoj ,  proizvodnja i potrošnja, pojmovi koje često  koristimo u svakodnevnoj privatnoj ili društvenoj  komunikaciji. Stavimo li ispred ovih imenica još pridjev održiv(a) onda komunikacije  među  ljudima postaju  nejasne i teško gospodarive.

Važeće UN-definicije navedenih pojmova vrijede globalno za sve ljude.  Izgledaju  dosta općenite,  ali se ih može  prilagodi  svakodnevnim  uvjetima života.

Održiva  potrošnja je, prema  definiciji UN-a  :"Korištenje usluga i srodnih proizvoda  za  osnovne ljudske  potrebe koje donosi bolju kvalitetu života,  a umanjuje korištenje prirodnih resursa i toksičnih tvari kao i emisije otpada[i] i zagađivača tijekom životnog ciklusa proizvoda, tako da se  ne ugrozi  potrebe  budućih generacija ".

Održiva proizvodnja je stvaranje dobara i usluga korištenjem postupaka i sustava koji ne zagađuju okoliš, štede  energiju i prirodne resurse,  ekonomični  su , sigurni za  zdravlje  radnika,  zajednice i potrošača, te društvena  i kreativna  nagrada  za sve radne ljude“[ii]

Valja napomenuti kako je održivi razvoj koji se često puta spominje u  političkim govorima,  zapravo  inovacija, koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i  učinkovita uporaba ili iskorištenja različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala. U svim EU zemljama postoje stranke,  koje se  bore za model života po konceptu održivog razvoja i obično se nazivaju „zelene stranke“. Kod nas se ujedinjuju  političke zelene stranke ili  akcije pod nazivom ORaH (Održivi razvoj Hrvatske)  i pomalo dobivaju sve više  povjerenja građana.

Zašto sam  prvo  naveo primjere  o potrošnji  koja uključuje energiju te  robu  široke potrošnje   s posljedicama,   koje se manifestiraju kroz  razinu kisika ,  ugljikovog dioksida i smoga u  zraku te različitog  onečišćenja okoliša?

Zato što  su aktivnosti potrošnje krajnja faza  ljudske djelatnosti u odnosu na  pojmove  razvoja i proizvodnje i lako se može  mijenjati.  Kod planiranja bilo kojeg  posla,  prva razmišljanja kreću od cilja, kojeg se  želi postići,  te se  misaono  postupno  kreće  natrag prema startu  odakle treba početi. Putovi  bez cilja svugdje nas mogu odvesti.

Volim navoditi primjer kako je bolje uštedjeti jednu litru nafte, nego istu  proizvesti, što je danas jasno ljudima u Parizu i Voralbergu.  Kada se kaže  razvoj obično se misli u ekonomskom pogledu  na povećanje proizvodnje.  Ali  povećanje proizvodnje znači Amerikanki  iz navedenog  primjera,  omogućit kupiti robu,  koju ona neće niti pogledati, kada ju kupi.  Zbog neiskorištene  proizvedene robe,  ostao je  nepotrebno zatrovani  okoliš . Netko  će reći, a što je s radnim mjestima kada  nećemo proizvoditi i  trošiti.  Pa, postoje koncept  i napor ljudi da  počinju osnivati  radna mjesta vezana za zelene proizvode. To može biti velik broj novih radnih 
mjesta.https://www.orah.hr/files/zelena_radna_mjesta.pdf
Potrošnja mora biti osmišljena s  prvenstvenim gledanjem  značaja i potreba nekog proizvoda  bio to auto ili  kuća ili hrana ili usluga prijevoza . Trebamo li imati  baš veličinu  i broj  stanova ili automobila kao  što imaju bogati narodi i  nepotrebno se zadužiti?  Moj  pokojni prijatelj Tomica (stručnjak za projektiranje prometnica) objasnio mi je, kako su se naši auto putovi mogli jeftinije graditi s time, da budu uži, za  dopuštene brzine auta  od 100 km/h,  a ne 130 km/h. Većina automobila ima optimalnu brzinu u potrošnji benzina oko 100 km/h,  što uzrokuje smanjenje onečišćenje okoliša u odnosu na veće  brzine.

Što  i koliko   mogu ljudi  godišnje trošiti na Zemlji? Hrana koja je prva ljudska  potreba, ovisi o bio masi koja je  proizvedena u prirodi  na bazi fotosinteze  uz pomoć dozračene  sunčeve energije. Biljke uzimaju svega 1% sunčeve energije za svoje potrebe i to tako,  da 60% koriste za  respiraciju (disanje) a 40% za stvaranje bio mase.  Približno oko 21 kilodžula (kJ) energije je potrebno  za proizvodnju 1 g bio mase.  Eko sustav  je prva i najvažnija ekonomija za naš  život  koju imenujemo kao prirodna ekonomija.

 U tablici [iii]  su navedeni podaci za  godišnju proizvodnju bio mase iz čega proizlazi,  da mi u Hrvatskoj imamo prirast  naših eko sustava oko 10 t po stanovniku . Ispada na prvi pogled mnogo, ali to je određeno   za cjelokupni  živi bio svijet. Kada se   pak  uzme u obzir bio kapacitet ili proizvodnost  svjetskih  oceana,  onda stanovnik Zemlje može godišnje teoretski crpsti oko 20 tona bio mase.

Zgodno je pogledati   tablicu u Excelu s podacima,  što i koliko godišnje trošimo na  hranu  preko  pokazatelja koji se naziva ekološki otisak ili stopalo. 

Za godišnju proizvodnju  hrane  je  potrebno  obradivog tla, pašnjaka i mora  stanovniku Hrvatske  (prema  jednom američkom modelu obračuna) od 8380 m²  što je veličina nogometnog igrališta površine  0,8 gha, Velike stavke su ulje, govedina,  svinjetina i kruh što se može varirati  u „košarici“ kada nam ne dostaje novaca. Ali  Hrvat ukupno  troši „majčicu Zemlju“ 3,34 gha iako mu je bio kapacitet 1,8 gha globalni hektara. 

Pustimo hranu koju nam priroda dostatno daje,  ako smo i donekle (a nismo) marljivi i gospodarni,  No,  što učiniti  sa  smanjenjem potrošnje nekih  drugih usluga i proizvoda . Čitam u najnovijem izdanju magazina  „OPEN info Trend“ kako je 2014. prodano 924 tisuća pametnih telefona  u vrijednosti 2,38 milijardi  kuna,  što je rast od  27% u odnosu na 2013. godinu. S drugog kraja gledanja,  najveći broj ovrha otpada od vjerovnika teleoperatere, kojima  je ključni dio prihoda  rast mobilnog Interneta. Jučer se vozim u tramvaju i gledam ljude, polovica i "bulji" u pametne mobitele.

Godinama skupljam  informacije  ( naputci,  rješenja, smjernica) kako učinkovito gospodariti da se postigne održiva potrošnja od njive do stola i el. centrala do svjetiljke u sobi. Podaci su dio iskustva  iz  mojeg   posla,  koji se odnosio na toplinsku  zaštitu zgrada. Držim kako  korisne informacije moraju imati u sebi  imenicu ,glagol ali i mjernu veličinu i jedinicu. Cilj se postiže tek mjerenjem mjernih  veličina i usporedbama  izmjerenih podataka kroz duže vrijeme. Održivu potrošnja nije moguće postići  na „horuk“ načine  djelovanja.  Navedeni podaci su u tekstu  Worda. 

Ako se samo letimično pogledaju ti podaci,  onda se vidi kako ima bezbroj aktivnosti, koje dovode do  boljeg gospodarenja s okolišem i svakodnevnim utjecajem na zrak ,vodu, tlo  prijevoz , stanovanje , potrošnju energije kroz održivu potrošnju različitih proizvoda.

Sliku  spomenika kumice  i pjesmu „Lepe ti je Zagorje zelene“

 koju prilažem ovom postu  su dio mojeg sjećanja, kada  sam gledao kumice,  kako iz obližnjih krajeve  oko Zagreba na glavi nose u šibnatoj košari:  „sira, putra, mesa i krumpira“  kako bi građani imali što jesti. To su  vremena koja nisu  tako daleka povijest, a treba ih ponovo uzeti u razmatranje.

---

[i]  Svaki stanovnik EU je 2006 g. stvorio 524 kg kučnog smeća i 6 tona ostalog otpada.

[ii] Agenda 21 je sveobuhvatni plan djelovanja koje treba poduzeti globalno, nacionalno i lokalno od strane organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, Vlade, a glavne skupine u svakom području u kojem se ljudski utjecaj na okoliš.

Punu provedbu Agende 21, Program za daljnju provedbu Agende 21 i obveze do Rio načela, bili su jako potvrdili na Svjetskom samitu o održivom razvoju (WSSD) održan u Johannesburgu, Južna Afrika od 26 kolovoz - 4 rujan 2002.

Što je Marrakech proces? Marrakech Proces je globalni multi-dionički proces za  potporu  i provedbu  održive  potrošnje i proizvodnja (SCP). To je 10-godišnji  program. Prijedlozi ( 10YFP) će biti pregledani od strane Komisije za održivi razvoj (CSD) tijekom 2010/11 godine. Proces odgovara na
poziv Svjetskog  samita o održivom razvoju (WSSD) Johannesburg. http://www.unep.fr/scp/marrakech/pdf/MP%20Flyer%2019.02.10%20Final.pdf

[iii] R. Ricklefs : Ecology –The Economy of Nature ,Freeman and Company 2014 new York str.489