Migracije

A.      Migracije ili seljenje stanovništva prema bogatim državama

Kad smo bili djeca, igrali smo se skrivača. Cilj je igre bio pobjeći i sakriti se negdje gdje te tvoj suigrač neće pronaći. Ta me dječja igra asocira na današnje stanje, gdje ljudi žele pobjeći i sakriti se negdje, od briga, a naročito od virusa. Kako i kamo pobjeći od virusa kad je on u „društvu“ s nama? Uvijek su postojale migracije: ljudi, ptica, riba, bakterija i virusa u svim smjerovima na Zemlji. Na sjevernoj polutci Zemlje živi 88 % ljudi. Gustoća ljudi prema podacima iz 2013. godine na kopnenom dijelu Zemlje iznosi 52 stanovnika po četvornom kilometru u Aziji 90,8, u Europi 70,5, Angloamerici 16,2, a u Africi 36 st/km². Stalno su bile prisutne migracije ljudi, od juga prema sjeveru, kako u Angloamerici tako i u Europi. U staro vrijeme, kad su ljudi htjeli odseliti u druge predjele Zemlje, obično su se interesirali raste li kukuruz na teritoriju ili u državi u koju se željelo putovati, jer ta biljka raste u klimi prikladnoj za čovjeka. Danas, u doba Interneta, moguće je vidjeti na običnom mobitelu mjesta gdje se „sakriti“ ili odseliti tj. migrirati. Uobičajeno ljudi migriraju u bogate države. Bogatstvo države klasificira se društvenim bruto proizvodom po glavi stanovnika, što je vidljivo na rang listama https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_GDP_(nominal)_per_capita

Država Qatar je najbogatija, pa bi se onda trebalo „sakriti“ u njoj. Logično je da se migrira iz gusto naseljenih u rjeđe naseljena područja. Po toj se logici ne isplati seliti iz Zagreba u New York, jer je gustoća približno ista, oko 1200 st/km². Moja pokojna prijateljica, penzionerka Katy, doselila se iz New Yorka u Zagreb, jer je gradski prijevoz bio jeftiniji u Zagrebu nego u New Yorku. Između 1892. i 1954. godine uselilo se u New York 17 milijuna ljudi. Jedan od njih bio je Petar Librić iz Vrhovčaka  (desno na slici) iznad Samobora.

                                 Ovakvim  brodom plovio je Petar Librić u New York oko 1900.g 

                                                           ( Iz arhive F. Bahovac) 

koji je dvaput putovao u Ameriku na početku XX. stoljeća. Iz obiteljskih priča doznajemo da je konjskom zapregom vozio vino u bačvi od 800 litara do Rijeke, ukrcao bi se potom na brod, pa bi putnicima na brodu prodavao vino. Kad se vratio u rodno selo, sagradio je gostionicu. https://photos.app.goo.gl/FicDLwojNPnmz3vH6

Mnogi migranti iz naših krajeva vraćali su se doma, slično Petru, te mome bratu Tomeku i ujaku Matiji. Danas je kao pravilo da migriraju mladi, a vraćaju se doma penzioneri!? koji su otišli prije 40 godina. To nije dobra demografska praksa. 

Na kraju  pjesme „Putnik“ koju smo učili napamet u  pučkoj  školi  Petar Preradović (1818-1873) prikazuje i današnji duh nacije.

…"Tebi opet duša diše, Tebi srce opet bije,
   Domovino, majko sreće!
   K tebi opet sin se kreće,
   Od radosti suze lije.

Primi opet svoje dijete,
   Primi vijek će tvoje biti,
   Ljubit tebe svako doba,
   U tvom polju daj mu groba,
   S tvojim cvijećem grob mu kiti!!"

Pa, i ptice se vraćaju natrag u svoja gnijezda. O migraciji i vječnoj ljubavi među rodama postoji aktualna i istinita priča o Klepetanu (muško) i Malenoj (ženka) u Brodskoj Varoši u Hrvatskoj. . Klepetan odlazi u jesen na jug Afrike, 13 000 km dalje, i vraća se 23. ožujka natrag k svojoj Malenoj, koja ne može letjeti, jer ima slomljeno krilo. Uz pomoć Stjepana Vokića ta ljubav živi već 20-ak godina. Više kliknite na:https://www.youtube.com/watch?v=p2XR1Zx5CPY 

B.      Migracije prema državama sa zdravim okolišem

Ljudima nije interesantno samo bogatstvo nego i očuvani okoliš neke države. Kako doznati koja država čuva svoj okoliš? Budimo i sada na razini mudrosti naših predaka te pogledajmo raste li kukuruz u pojedinim državama, što je indirektno uradila grupa stručnjaka za okoliš (ekologisti) na sveučilištu YALE u SAD-u. Oni su preračunali ne samo novčano bogatstvo država nego su uzeli i mnoge indikatore vezane uz vitalnost ekosustava i zdravlje okoliša. Predstavili su globalni mjerni sustav (metriku) za okoliš, gdje se može vidjeti ljestvica s 180 rangiranih država kroz tzv. EPI-ekološki indeks učinka 2020, prema problematici održivosti okoliša 

Za stvaranje globalnog mjernog sustava procjenjivali su 32 indikatora kroz 11 učina.

 Na crtežu  se vidi kako su po značaju ekološkoj održivosti (vitalnosti ekosustava) dali 60 % bodova, dok su zaštiti okoliša (zdravlju okoliša) pridružili 40 %. Ekološka održivost sistematizirana je ovako: biološkoj raznolikosti staništa su dali 15 %, uslugama ili „proizvodima“ koje dobivamo od ekosustava, primjerice za drvo 6 %, riblje blago 6 %, izvorištu voda 3 %, utjecaju klimatskih promjena 24 %, emisiji onečišćenja 3 %, krutim česticama u zraku 3 % boda. Dalje, raspodjela bodova prema zaštiti okoliša navedena je ovako: kvaliteta zraka 20 %, sanitetska i pitka voda 16 %, teški metali 2 %, otpad 2 %, izloženost finim česticama 11 %, kruta goriva 8 % bodova. Utjecaji na okoliš su bodovani: emisija CO₂ u atmosferu 11,6 %, pitkoj vodi 9,6 %, otpadnim vodama 6,4 %, kočarenje kod ulova riba 1,8 % bodova.

Svi ovi indikatori preračunati su za svaku zemlju i uspoređeni s BDP i sve je vidljivo na rang listi.

Na rang listi EPI ekološkog indeksa učinka 2020, Danska je prva, dok je na rang listi Monetarnog fonda (IMF) na 16. mjestu od 180 zemalja. Hrvatska je na listi IMF na 55. Mjestu, dok je na ekološkom indeksu EPI na 35. mjestu. Podaci iz ove dvije tablice pokazuju kako je Qatar na prvom mjestu na IMF rang listi, dok je na rang listi EPI ekološkog indeksa na 122. mjestu. Pustinjska država Niger bogata je uranovom rudačom koja je jedina prava budućnost dobivanja energije kada će ponestajati nafte, a nalazi se na 153. mjestu EPI indeksa 2020. Potraga za ekonomskim prosperitetom očituje se u industrijalizaciji i urbanizaciji što često ima za posljedicu više zagađenja zraka i vode i druge negativne pojave u ekosustavu. No, bogate države mnogo investiraju u zdravlje okoliša, izgradnjom potrebne infrastrukture koja osigurava čistoću pitkih i sanaciju sanitarnih voda te u smanjenje zagađenja okolnog zraka i kontrolu opasnog otpada, čime se smanjuju javnozdravstvene krize. Na njemačkoj televiziji gledam kako je jedna kemijska tvornica stara 120 godina svojim otpadom onečistila podzemne vode. Prema tome, kuda se „sakriti“ – u Dansku, Qatar ili u Njemačku, koja je na desetom mjestu EPI indexa?

 

C.      Može li se migriranjem ljudi izbjeći pandemija COVID-19?

Problematici migriranja valja dodati aktualnu brigu svakog od nas pojavom brzog rasprostiranja virusa COVID-19. Svjedoci smo globalne pandemije. Za sada još nema lijeka protiv tog zloćudnog virusa, nego ga se čuvamo jednostavnim mjerama: nošenjem maski na licu i socijalnom distancom. Svjetska zdravstvena organizacija također daje rang-liste država i kontinenata širenja pandemije virusa COVID-19, koje se svakodnevno mogu pratiti. Iz kartnih i rang-lista pokrajina i država s pojavom COVIDA-19 može se zaključiti kako Amerika i Europa nisu baš najbolja mjesta za migriranje. Sve je vidljivo na ovoj stranici https://covid19.who.int/.No, od  COVIDA-19 može se ipak sakriti i to u Sjevernoj Koreji,  gdje je broj oboljelih ljudi nula i broj smrtnih slučajeva također nula .

Selo i grad

Grad umara, selo odmara. Selo je zdravlje, grad je bolest.

(A. G. Matoš, 1873. – 1914.)

A) Selo prava domovina

Za vrijeme ovih nedaća pitamo se gdje smo fizički i ekonomski sigurniji, u selu ili u gradu? U traženju odgovora, evo još nekih Matoševih misli i pogleda koji vrijede i danas: "Pitanje seljačkog posjeda je dakle najvažnije pitanje politike hrvatskog narodnog održanja. Što je veći grad to nas više udaljuje od prirode. Grad ubija, selo oživljuje. Selo je humanije od grada vraćajući mu svoj kruh svagdanji. Da je cijela Hrvatska Zagreb, ne bi bilo Hrvatske. Da nema sela, ne bi više bilo hrvatskog Zagreba. Taj puk je živ i bodar kao gorski vrutak i dao nam je najbolje ljude. Prava domovina je krasno, zdravo, tiho, siromašno i idilsko naše ladanje."

                             Žitelji sela Vrhovčaka na početku XX stoljeća (Arhiva: F Bahovec)

Sjećam se kako sam se začudio kad sam u poznatom svjetskom časopisu "National Geographic" pročitao koje su najveće katastrofe koje čovjeka mogu zadesiti na ovom planetu. Tako su bile nabrojene katastrofe od: izbijanja vulkana, potresa, poplava, požara, suše, ledene kiše i visokog snijega, naleta skakavaca i pandemija smrtonosnih bolesti. No, na kraju tog članka je, kao katastrofa, spomenuta velika koncentracija ljudi u prostoru, primjerice u gradovima ili na stadionima. U ljudskoj svijesti i podsvijesti su sve te katastrofe kao ugroze stalno prisutne.

Citiram misao iz bloga Agrokluba koja se lijepo uklapa u moje razmišljanje o prednostima i manama života u selu i gradu: "Mislim da je izjava "mlade treba zadržati na selu" pogrešna. Iz moje perspektive mlade je potrebno motivirati da napuste grad i presele na selo. Onda će i ovi koji žive na selu i razmišljaju o odlasku, zasigurno ostati. Najvažniji faktor odabira života na selu je po meni cijena životnog prostora. Tu bi se trebala "slomiti" brojna koplja. Zamislimo mladi bračni par koji se odlučuje dići kredit za kupovinu svoje nekretnine. Cijena prosječne nekretnine u gradu, one za koju se "isplati" plaćati kredit 20 – 30 godina, otprilike je 100 tisuća eura. Za taj je novac na selu moguće riješiti stambeno pitanje, praktički u pola cijene, te ostatak novca uložiti u jedan ili čak dva posla."

B) Povijesne crtice o preseljenju ljudi iz sela u grad

Glavna karakteristika sela vezana je uz pučanstvo koje se bavi poljoprivredom i to je važna razlika u odnosu na gradski način života. Bilo kako bilo, brojnost stanovnika u našim se selima smanjuje, a u gradovima se povećava. Geneza te pojave nije od jučer, to je proces koji traje više od sto godina. Prenapučeno selo "prazni se" preseljenjem ljudi iz sela u druge države ili domaće gradove. Migracija je bila ubrzana nakon 1945. g. kada je radnička klasa preferirana zbog želje brzog industrijskog razvoja društva i kada je marksistička teorija društva bila glavna politika.

Tada su se primijetile očite razlike života između sela i grada: rad u poljoprivredi u principu je naporniji i vremenski neodređen, pored toga, ekonomski položaj seljaka je slab i nestabilan, nema zdravstveno i socijalno osiguranje, starost mu je neizvjesna, politička participacija gotovo na nuli; seljak je sasvim na dnu ljestvice socijalnog prestiža. Radništvo u gradovima nije imalo taj stres, jer se svakog mjeseca dobila neka plaća ili plaćica.

Usput, preseljenje (migraciju) seljaka u grad ubrzava "zakonodavac" koji sebe smatra građaninom, koji živi u gradu i stvara zakone koji njemu odgovaraju. Iz francuske marksističke teorijske tradicije seljaštvo jest klasa ako ima osviještene posebne interese, a u suprotnom nije i ponaša se kao vreća krumpira, pasivan objekt. "Parcela, seljak i porodica; pored toga druga parcela, drugi seljak, druga porodica. Skup takvih parcela čini selo, a skup sela čini departman. Tako se velika masa francuske nacije formira prostim sabiranjem istoimenih veličina kao što krumpiri u vreći čine vreću krumpira. Oni su stoga nesposobni da istaknu svoje klasne interese. Oni sebe ne mogu zastupati, njih mora netko drugi da zastupa“.[i]

 Kod nas se danas, uoči izbora za zastupnike u Sabor, koje ćemo imati 5. srpnja, moramo pitati tko će seljaštvo zastupati. Hoće li to biti neki "pametni klasni elementi", primjerice netko iz mnoštva današnjih na brzaka formiranih političkih stanaka. Evo ideje ili teze koja će ponovno biti ostvarena. Formirati u Saboru ponovno drugi dom koji će štititi stanovništvo iz ruralnih županija od prevlasti urbanih građana.

C) Prednosti života na selu.

Već deset godina pokušavam sebi i drugima svjedočiti pojam održivosti kojim se može poticati ljude da se iz gradova vrate u sela. Naime, ovdje selo ne treba doživljavati kao ladanje, nego proizvodno selo,živo selo,  puno života i radosti. Valja tražiti jake eko, energetsko ekonomske argumente za taj stav.

Prvo uzmimo u obzir izjavu bogatog Warrena Buffeta: "Ne troši novac koji nemaš." Krediti, zajmovi su izmišljeni od strane potrošačkog društva. Tu je izjavu jedna naša baka izrazila jednostavnije. Ne kupujte ono što vam ne treba, jer ćete prodavati ono što vam treba. Zemlja nema cijenu izraženu u $ ili €, ona je seljaku bila i jest  najveća vrijednost.

Drugo, uzmimo da je dnevno globalno zračenje 4 i 5 kWh/m² od proljeća do jeseni na horizontalnu plohu vrta isto u Zagrebu i u Kini, što je važno, jer češnjak "voli" osunčane vrtove, a mi ga uvozimo iz Kine.

Rast obične trave i češnjaka primjer su racionalnog korištenja Sunčeve energije, koju treba uspoređivati s energijom dobivenom iz fosilnih izvora. Zašto se bježi od uzgoja koza i krava koje su veliko blago – jer štale već postoje, i postoje napuštena sela. Znam tri starije osobe u mom kraju koje uzgajaju koze, dok mnogima to nije san, nego im izgleda kao tortura. Krava i koza su dio "inventivnog lanca" pretvorbe Sunčeve energije u korist proizvodnje najcjelovitije hrane – mlijeka. Ali ta pretvorba ima svoju kvaku koja se mnogima ne sviđa, jer gube svoj komoditet, što je krucijalna različitost života u gradu i na selu. Jednostavna pojava te različitosti ogleda se u pojavi kada zavežeš kravu za jasle i sebe si zavezao za te jasle. Slično, pogledajte zaposlenike koji rade u tvornicama na trakama i trgovkinje na šalterima, svi rade naporne poslove te su isto "zavezani" za jasle i mobitele iz kojih dobivaju naređenja pretpostavljenih.

Krava koja pase travu i daje mlijeko najrentabilnija je, najekonomičnija i najekološkija primjena Sunčeve energije. Krava je "stroj" koji ima snagu od 700 W i stalno je u pogonu. Više o ostalim prednostima života na selu pročitajte na: 

Ako imate sve kućanske aparate, onda je život na selu jednak životu u gradu. Jednostavnije je putovati 50 km iz udaljenijeg sela na radno mjesto nego kroz gradsku gužvu. I prije je postojao pojam seljak – radnik, koji je živio na selu i radio u gradu. U toj kombinaciji radništva mnogo se prigospodarilo u zadnjih 70 godina. Pandemija Covid -19 nas je prisilila kako je rad na daljinu, dakle iz sela, ekonomski i ekološki ostvariva opcija. Manje se onečišćuje prostor ako se hrana proizvodi blizu kuće i ne treba je transportirati 200 i više kilometara. Porodice koje žive na selu uključuju i djecu za mnoge radne aktivnosti u vrtu i polju. Na selu je čišći zrak i nema buke. Jasno je da na selu treba raditi. Nema više poslova gdje se dođe i sjedi za pisaćim stolom, telefonira i malo društvira po sastancima. Jasno, manja je i vjerojatnost zaraze tamo gdje je manje ljudi, a to je ruralno područje.

JK 22. lipnja

---

[i]Ivan Cifrić: Leksikon socijalne ekologije, Školska knjiga, str. 33)

Nedjeljni šoping u doba pandemije, da ili ne?

Naš je primarni identitet postati potrošač – ne majke, učiteljice ili poljoprivrednice, već potrošači. Kupujemo i kupujemo i kupujemo.-Anni Leonard

A.) Događaj br. 1, biblijski

Ljudi su uvijek radili razne pokuse i probe kako bi pronašli rješenje svojih problema. U biblijsko doba dvoje vlasnika karavana na putu iz oaze A do oaze B raspravljali su (možda je pala i neka oklada!) hoće li karavana prije stići u oazu B ako hoda svaki dan ili ako ide šest dana, a sedmi dan se odmaraju i ljudi i životinje. Rezultat pokusa je bio: prije je stigla karavana koja se sedmi dan odmarala. Recimo da je ova „znanstvena teorija“ prihvaćena i pretvorena u zapovijed, kojeg je Mojsije prije 1300 godina(pr.Kr.) priopćio zajednici sinova Izraelovih: Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog počinka u čast Jahvi. Tko bi radio u taj dan, neka se kazni smrću. (Izlazak 35, 2)

Crtež iz:  The  Bible, The British  bible society London, 1955

B.) Događaj br. 2, današnji

Vrijeme nam je dosuđeno kao suživot u Covid 19 pandemiji. Svaki dan smo slušali odgovorne ljude iz Stožera civilne zaštite RH: predstavnike Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i različite zdravstvene radnike, profesionalce, epidemiologe. Slušali smo svaki dan na TV-presici podatke o broju umrlih, zaraženih te izliječenih. Stožer je propisao mnoga pravila i zabrane koje se odnose na ponašanje ljudi. Zabrana rada trgovina nedjeljom naviše je kritizirana. Brojao sam, 10 puta su novinari ili različiti lobisti postavljali pitanja stožeru o toj zabrani. Iako je stožer produljio satnicu rada trgovina u šest dana u odnosu na sedmodnevni tjedni rad, ipak lobisti velikih robnih kuća „ucjenjuju“ Vlast zbog neradne nedjelje otpuštanjem 15 000 radnika. Otpuštanje radnika i pad BDP-a spominju mnogi kolumnisti u medijima i predstavnici različitih udruga. Sindikat trgovaca već godinama se sučeljava oko tog prijepora s Vlasti i Ustavnim sudom. Gdje je istina, što je pravilno rješenje?
C.) Događaj br 3, budući
 Kada prestane pandemija, nakon izbora 5. srpnja, nova Vlast donosit će zakon o radnoj nedjelji. Uključite se od  obiteljske, mjesne,  do zakonodavne razine. Pišite svom predstavniku! kojeg ste izabrali tj. zaokružili na budučim izborima.

D.) Analizirajmo ove prijepore!

a) Preporuka stožera o neradnoj nedjelji temelji se na potrebi što manje kontakata ili sučeljavanja mnoštva ljudi. Zbog virusa koji se širi disanjem, preko aerosola, šest dana je povoljnije nego sedam dana.

b) Lobisti tvrde da u nedjelju imaju najviše kupaca. Stožer je preko fiskaliziranih računa provjerio tu tvrdnju i ustanovio je da se u robnim kućama najviše trguje u petak.

c) Prema kupovnoj moći stanovnici će svoj novac potrošiti jednako u šest dana kao i u sedam dana šopingiranja. Inače, kupovna moć predstavlja zbroj svih dostupnih novčanih sredstava po stanovniku. Neto primanja građana jedan su od najznačajnijih indikatora potrošačkog potencijala. Stanovnik RH godišnje raspolaže sa 4.800 eura kupovne moći, što je 40 posto europskog prosjeka, koji iznosi 11.699 eura, pokazalo je istraživanje koje GfK provodi svake godine za 41 zemlju u Europi.

d) Naša kupovna moć je upola manja, a imamo više kvadrata šoping centara po stanovniku nego Švicarska i Njemačka. Na 1000 stanovnika izgrađeno je 260 četvornih metara u trgovačkim centrima, što je 17. mjesto u Europi. Zagreb i okolica su prema koncentraciji trgovačkih centara daleko iznad tog prosjeka. Otplate kredita vlasnika šoping centara vjerojatno su razlog pritiska različitih lobista za rad u nedjelju kako bi se iscijedili svi kupovni i vremenski resursi stanovnika. Istraživanja kupovne moći građana 65+ u Njemačkoj pokazale su kako rastu i plaće i mirovine, ali kupovna moć ne raste nego s vremenom ostaje ista.

e) Pandemija uzrokovana korona virusom imala je utjecaj i na naš životni stil, a shodno tome promijenili smo ili barem na kratko modificirali i navike kupovanja. Prema istraživanjima Državnog zavoda za statistiku, na online prodaju prošle je godine, prije pandemije, otpadalo tek 16 posto, a danas vlasnici web šopova bilježe rast i do 60 posto. To su glavni protivnici današnjih robnih kuća, a ne stožer koji, zbog zdravlja, traži neradnu nedjelju. Prema tome, ne moramo automobilom ići u robnu kuću kada nam se roba može dostaviti pred vrata. Time smo čak omogućili poljoprivrednicima da svoju robu prodaju direktno potrošaču, čime su isključeni posrednici – robne kuće i „zelena mafija“.

f) Ali sedmi dan je sveti dan, blagoslovljen dan. Nekoj trgovkinji, majci maloljetne djece, nedjelja je dan kada mora biti s djecom koja vape za skrbi i nježnošću svoje majke. Lobisti globalista, morate odgovoriti toj djeci zašto njihova majka mora nedjeljom biti za pultom u trgovini. Mnogi ne znaju kako je jedan sat djetetadulji od sata nekog starijeg čovjeka, jer je vrijeme subjektivna veličina . To dijete bezgranično dugo čeka svoju majku. Netko im je ukrao majku i vrijeme. Zašto trgovci kradu vrijeme toj maloljetnoj generaciji?

Za vrijeme Mojsija, onaj tko bi prekršio zapovijed rada nedjeljom, bio bi ubijen, što se danas neće dogoditi niti jednom direktoru ili vlasniku robne kuće, ali sve će nas kazniti priroda koja ne oprašta nikome, koju nemilosrdno uništavamo zbog prevelike potrošnje. Više o tome vidi na sljedećim linkovima, naime, o toj sam problematici pisao već od 2011. godine.

https://ekovalen.blogspot.com/2011/10/rad-nedjeljom.html

https://ekovalen.blogspot.com/2012/08/globalizam-i-okolis.html

Uobičajeni linearni put stvari: rudnik-tvornica-trgovina-kuća- spalionica, crtež iz Anny Leonard knjige

g) Pod dojmom sam poruka iz knjige Anni Leonard „Priča o stvarima“ (The story of stuff)[i] gdje ona analitički razmatra ponašanje ljudi prema svim stvarima koje nas okružuju i koje smo kupili u nekom od šoping centara. Na primjeru obične pamučne majice, knjige i računala pokazuje sve sastavnice i troškove vezane uz očuvanje okoliša. Evo njezinih misli: Kupljena stvar se najprije odloži u dnevnu sobu, zatim se nakon nekog vremena premjesti u neku drugu sobu, pa onda u neku ostavu ili ropotarnicu, pa na koncu završi na komunalnom smeću ili deponiji. Kada se pogleda ukupni industrijski otpad, gdje je uključeno građevinarstvo, rudarstvo (dobivanje nafte), svi procesi dobivanja metala koji iznose 76 %, onda na komunalni otpad otpada samo 2,5 %. Ilustracije radi, pogledajte svoj vjenčani zlatni prsten – za njega je trebalo iskopati 20 tona rudače. Ovisimo o ovom planetu gdje trebamo jesti, piti, disati i živjeti. Kada se uzmu u obzir pravi eksterni troškovi zaštite okoliša, onda voda u bocama košta oko 2000 puta više od vode iz slavine! Možete li zamisliti da platite 2000 puta veću cijenu bilo čega drugoga? Što kažete na sendvič od 10.000 dolara? Najčešće smatramo da su voda i zrak besplatni, da se mogu nekontrolirano koristiti. Mislimo kako ćemo situaciju poboljšati recikliranjem nekih stvari koje smo kupili. Recikliranje je ono što radimo kada nema više mogućnosti da proizvod prvo izbjegnemo, popravimo ili ponovo upotrijebimo. Evo pravila. Prvo: smanjite nabavu. Ne kupujte ono što vam ne treba. Popravak: Popravite stvari ako još uvijek ima života u njima. Ponovna upotreba: Podijelite. Na kraju reciklirajte, tek onda kada ste iscrpili sve mogućnosti. Važan je pojam  kružno gospodarstvo , vidi link.

Vlasti i medijima priopćio bih: borite se da velike globalne tvrtke ponovno organiziraju servise mnogih kućanski aparata, a ne da se oni, još funkcionalni, bacaju u smeće, što je svetogrđe prema Zemlji.

To će biti jedan od načina da se trgovce manje optereti nedjeljom. Koronavirus nas prisiljava da shvatimo da o Zemlji svi ovisimo i da je svi trebamo čuvati.

---

[i] Anni Leonard: The story of stuff, Simon & Schuster ebook, New York, 2010.

Sjetva

Najveći događaj godine je žetva.(kineska poslovica)

Priča br. 1: Treba li zbog straha od smrti staraca, koji će i onako umrijeti, paralizirati proizvodnju? Glad je vladala u nekom dalekom carstvu. Car je naredio da se ubiju starci, jer će tako biti manje usta koja treba nahraniti. Ljudi su poslušali tu naredbu. No, neki su svojeg djeda sakrili kako ga vlasti ne bi pronašle. Glad je bila sve veća, jer su ljudi pojeli i sjeme, pa su pitali djeda u skrovištu što sada treba činiti, jer je vrijeme sjetve. On im je rekao: „Skinite šopnati pokrov s krova od ražene slame i pronaći ćete preostala zrna raži.“

Važan je zadatak staraca na mlađa pokoljenja prenijeti neke mudrosti koje su stekli u životu. Najčešće su te mudrosti jednostavne i lako razumljive.[i] Nema žetve, ako nema sjetve. Rečeno jednostavno, oštro kao Ockhamova britva: Glad obično nastupi kada se pojede sjeme. No za sjetvu, uz sjeme, treba imati i tlo, strojeve, oruđa i ljude. Izračunao sam da stanovnici koji imaju svoje kuće i dvorišta (takvih je 62 % u RH) mogu oko 15 000 ha tla pripremiti za obrađivanje. Neki građani u Zagrebu i drugim gradovima dobili su društveno zemljište za uređivanje svojih vrtova. Što trebaju učiniti oni koji žive u stanovima? Napuniti zemljom što više zdjela, lonaca i tegli i izvršiti sjetvu povrća s presadnicama!!! Znam da to zvuči čudno. Bilo nam je čudno i kada smo čitali kako Kinezi sade kupus u teglama i drže ih na prozoru. Rajčica, kupus, patliđani, blitva u tegli…, to je moguće. Kliknite za novu vrstu povrtlarstva:

.Koliki je prinos ili urod po jednom četvornom metru tla? Kliknite za više informacija: 

                        
                                 Nedjeljni izgled  trga prije više od sto godina .
                                     Danas na tom  mjestu ima desetak kafića. (Iz zbirke F. Bahovac)

Priča br. 2: Do bu nahranil ove ljude kaj sidiju? Do bu nahranil ove ljude kaj sidiju, a tak puno posla ima za delati v polu v trsju i na tramniku. Bile su to riječi mojeg tateka na našem glavnom trgu u ljetno vrijeme prije tridesetak godina. Danas je taj plac potpuno prazan. Ljudi su doma zbog karantene. Prije karantene na tom placu u više od deset kafića sjedilo je mnoštvo ljudi i pilo kavu. Uz pandemiju i potres, uz sve izvanredne mjere, preporuke, zakone, uredbe, naredbe, prijetnje, koje nas pritišću u ovo vrijeme nedoumica i neizvjesnosti, javljaju se nove nepoznanice među kojima valja istaći hoće li se moći i koliko izvršiti sjetva. Poljoprivreda bi trebala uskočiti i ublažiti gubitke BDP-a zbog pada industrije i turizma?! Tražimo svjetlo na kraju tunela. Kinezi imaju jednu izreku: Kada dođeš pred zid i vidiš da nema izlaza, znaj da ih imaš barem stotinu. Pronađimo te izlaze! O jednom od tih „izlaza“ pisao sam prije 8 godina Podsjetnik o poduzetništvu“? Kliknite na: 

Naime, glavna je poruka kako se vratiti na staru etiku gdje su rad i štednja bili glavne okosnice u odnosu na današnju globalizacijsku filozofiju – zaduživanja, a sve  probleme u gospodarstvu će tržište srediti[ii]. Čitam u novinama:“Vlada mora pod hitno ponuditi viziju oporavka gospodarstva“.Vizije,  izlaska iz  kriza sadašnjih  i ranijih, bile su „razapete“ između dviju etika ponašanja kako građana tako i vlasti  zadužite se ili štedjeti!

Stara etika	Nova etika
Rad	Dokoličarenje
Štednja	Zaduživanje
Konkurencija	Protekcija
Žrtvovanje	Sebičnost
Nejednakost	Jednakost
Bogatstvo	Nacionalizacija
Poštivanje zakona	Ne poštivanje zakona
Prihvaćanje rizika	Ne prihvaćanje rizika
Korisnost/produktivnost	Kvaliteta života
Investicije	Opća potrošnja

Ekonomskim rječnikom rečeno  kako rješavati zaposlenost i potrošnju te standard građana fiskalnom ili monetarnom politikom? . Fiskalnom politikom  Vlada određuje poreze za   prikupljanje novca za opće potrebe   dok monetarnom politikom odlučuje oko  tiskanje i posuđivanja novca. Novac je roba kao i svaka druga roba koja se može nabaviti i prodavati.  Američki dolar $ upotrebljava se kao  obračunska jedinica u međunarodnoj trgovini. No,  dolar je do 1971 g.  imao zlatno pokriće gdje je $35 dolara zamijenjen za 1 unča ( US ounce= 28,349 g) zlata. To je bio tzv. gold standard koji danas više ne vrijedi i ta valuta se  tiska i njome se kupuje nafta koja je krv današnje ekonomije.   Rješavanja svjetskih krize uz mnoge ekonomske studije  nagrađene Nobelom bavile su se istom tom problematikom da li štediti ili se zaduživati.Paul Krugman[iii] nobelovac napisao je knjigu „Odmah okončajmo ovu  krizu!“ gdje se zalaže ne  štedjeti i njemu bi bila  čudna  izjava mojeg oca

U izolaciji sam, sjedim pokraj računala, tražim „izlaze“ čitajući sve što mi dođe pod ruku. Pod dojmom sam poruke iz knjige „uskadištene“ na mojoj Kindle platformi „Kraj rasta“ (The End of Growth) Richarda Heinberga. Poruka iz knjige glasi: Više ne vrijedi mjerilo BDP-a za procjenu dobrog gospodarstva, što slušamo iz svjetskih centara moći. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. pravi indikator napretka Genuine Progress Indicator (GPI) i ljudski razvojni indeks Human Development Index (HDI) koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne, inovativne ili ekološke vrijednosti.  Afera Agrokora je li to možda kriva nova etika?

Fosilna hrana: Konzumiranje naše budućnosti. Za proizvodnju i transport svake kalorije hrane u prosječnoj američkoj prehrani potrebno je oko 10 kalorija fosilnih goriva. Ostale poruke glede hrane iz knjige istog autora su na linku: 

Bolje jeuštedjeti kWh energije i litru vode, nego proizvesti kWh energije i iscrpsti litru vode iz podzemnog izvora. To je pozitivan proces, a nije naveden, tj. sumiran u BDP-u. Stalno slušamo na TV kako se treba zadužiti da bi se postigao neki BDP, tj. kako bi u budžetu bilo novca za sve naše potrebe. Izgleda da je velika mudrost, koju upravo sada rješava Vlada, kako ljude koji sjede u kafićima „natjerati“ k motiki.

Priča br. 3: Kukuruzni, a ne bijeli pšenični kruh.Već su stari Latini znali reći: „Trbuh zadaje čovjeku najviše posla.“ Rim je propao, jer je bilo premalo robova koji bi brodovima dopremili žito iz velikog Rimskog carstva. U najstarijoj molitvi „Oče naš“ postoji rečenica: Kruh naš svagdanji daj nam danas… Od naših staraca čuli smo: Gdje ima kruha ikakva, nema glada nikakva. Ponovite ovu rečenicu, rekao sam svojim unucima. Oni su uz smijeh odgovorili: Gdje nema kruha nikakva, nema glada ikakva.

Mojem je ocu u dubokoj starosti liječnik rekao da nije zdravo jesti bijeli kruh, nego kukuruzni, a špek nikako. Onda sam mu ja jednom kupio kukuruzni kruh uz napomenu da mu je to propisao liječnik. Opsovao je i mene i liječnika: Daj mi bijeli kruh, jer sam cijeli život jeo tvrdi, kukuruzni kruh. Dakako da sam udovoljio tati. Poslije mi je jedan priznati doktor rekao kako starim ljudima nije uputno propisivati stroge dijete.

Sjećam se kako je baka pekla kruh u petak, devet velikih hljebova, koji bi do četvrtka bio strašno tvrd i već pomalo pljesniv. Poslije smo doznali kako je taj kruh zapravo bio zdrav, jer je u toj pljesni bilo penicilina (antibiotik) koji je mnoge ljude izliječio od tuberkuloze.

Za života mog oca prinos kukuruza je bio 0,5 kg po četvornom metru, dok je pšenice bio 0,2 kg, pa se kruh od kukuruznog brašna jeo zbog rentabilnijeg iskorištenja tla kojeg nije bilo dostatno za pšenicu. Danas u industrijaliziranoj proizvodnji hrane navedeni prinosi mogu se skoro udvostručiti, ali se i uzročno-posljedično događa i veće onečišćenje tla i vode.

No, kada dođe prava kriza, onda mnoge ekonomske analize ne vrijede. Ostane nam mudrost naših staraca koji su govorili „krpež i trpež“ drže svijet.
.Uzmimo racionalnom eventualnu mjeru Vlade s uredbom o većem trošenju kukuruznog kruha.

Priča br. 4: Nema gladi dok iz jednog krumpira izrastu tri

Moj ujak Matija vratio se bolestan iz Amerike gdje je radio u rudniku. Dočekali su ga moj djed i moja majka koja je tada bila mala djevojčica i koja mi je to pričala. Ona, jer je bila najmlađa, tada je prvi put vidjela svog brata koji joj izgledao kao starac. On je rekao, kad ga je djed 1909. vozio doma od samoborskog kolodvora do sela Otok: „Tatek, dok god kod nas iz jednog krumpira izrastu tri, ja više nikam nejdem.“ U to se vrijeme zbog neimaštine išlo u pečalbu u Europu i u Ameriku. Već je tada bila poznata uzrečica o „američkom snu“. Danas isto postoji i „europski san“ o radnim mjestima koja sanjaju mlađi naraštaji. Očito je da treba pročitati cijelu Šenoinu pjesmu „Budi svoj“ 

U doba pandemije velik broj ljudi koji su živjeli ili žive u Europi morat će se vratiti doma, što stvara novu nepoznanicu za svaku obitelji i svaku vlast. Rekordi današnjih prinosa su: krumpira je 3,5 kg, kukuruza 1,5 kg i pšenice 1,1 kg po četvornome metru. Ovo su tri naše osnovne hranidbene biljke.

Dakle, sjetva, kakva takva, trebala bi trajati od 20. travnja do 20. svibnja. Neka sjetva krumpira bude najvažnija.

Danas  slavimo Dan Planete Zemlje. Vijest dana! Cijena nafte ispod nule -35$ po barelu!!??Špekulanti su u igri-izgleda. Inaće je cijena nafte 18,14 $ po barelu.

---

[i] Wilhelm Ockham, franjevac i filozof, živio oko 1280 g. rekao je:  „Besmisleno je koristiti više pretpostavki, ako se neki pojam može pojasniti s manje pretpostavki.“ Ili, preneseno, treba odstraniti sve što je suvišno ili ako se nešto može postići s manje, uzaludno je trošiti više.

[ii] Prema  časopisu: Bussness horizonts 1984 (3) 5

[iii]  Paul Krugman: Odmah okončajmo ovu krizu, Algoritam, Zagreb, 2014

Pandemija, potres i održivost

Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
i budi svoj.  August Šenoa 1874

   1.Pandemija i novo zlo potres

a ) Dok sam pisao o pandemiji dogodilo se još jedno zlo potres od 5.3 po Richteru   u Zagrebu.  Od  epicentra potresa  sam bio  udaljen  oko 40 km.  Osjetili smo podrhtavanje u sobi dok smo spavali ali se nije niša dogodilo s kućom i  namještajem. Moj sin koji  živi u Zagrebu izletio je sa svojom obitelji iz zgrade.Prije 140 godina  potres je jako uništio Zagreb, gdje je bila srušena prvostolnica.Od ovog  potresa samo je polomljen vrh  južnog tornja na prvostolnici ili katedrali.

b) Covid 19 ili koronavirus došao je tiho i nepozvano k nama. Svi slušamo naputke Vlasti i pridržavamo se istih.Više podataka o panedemiji vidi u ovom  linku.  Moramo biti u samoizolaciji i održavati higijenu pranjem ruku. Ljudi moraju biti odmaknuti jedan od drugoga više od jednog metra. Lijepo je svjetska zdravstvena organizacija u jednom malom filmu opisala kako se čuvati od širenja tog opakog virusa. Sličnih crteža i naputaka o virusu Covid 19 punesu novine i portali.

Moje tete  (s lijeva na desno) Janča. Rezika, Palona i moja majka

Ova je pandemija slična pandemijama kuge koje su bile ranije u svijetu. U našem jeziku postoji dosta sinonima za kugu: čuma, morija, kratelj, pošast, pošalina, pošlica, rednja, srdobolja. Bilo je mnogo odredaba protiv kuge, jedna je bila, primjerice, zabrana primiti stranca.[i]

c) Evo kako je prije stotinu godina izgledala epidemija ili pandemija španjolske gripe i boginja u mojoj bližoj obitelji.

Tast mi je pričao jednu zgodu iz tog vremana: „Jednog jutra dva moja brata leže mrtvi na krevetu, a mene otac dovodi da ih vidim. Otac kaže, dobro, ovi su umrli, a ovaj će ostati. I pogladi me po glavi. Za mene je ta izjava mog oca bila kao trenutačno ozdravljenje.“ Tast je tu priču svog života često ponavljao.

Majka mi je pak pričala slučaj boginja (variole) u našoj obitelji. Imao sam dvije tete; po majci tetu Palonu i po baki tetu Magdu. Obje tete pamtim. Na kozičavom licu tete Palone ostali su tragovi gnojnih čireva, dok kod tete Magde nije bilo tragova čireva, jer su ih skinuli odljepljivanjem kože, koju su svukli s lica, tako da je ona imala glatku kožu.

Danas su obične bolesti, kao što je proljev ili difterija, prije više od stotinu godina završavale vrlo tragično. Listam Austrougarske upravne zakone za Hrvatsku i Slavoniju od 31. listopada 1888. g., gdje je propisano što uraditi ako se u razredu dogodi difterija (proljev). Smrtnost djece zbog difterije bila je velika. Dijete bi dehidriralo i umrlo. Ovako piše u dodatku 49. članka:

1.) Oboli li koje školsko dijete na difteriju, ima se na 14 dana zabraniti prolaz škole svoj onoj djeci koja su s oboljelim učenikom (učenicom) sjedila u istoj klupi. 2.) Čim se pojavi ma i jedan slučaj difterije među školskom mladeži, imaju se školske prostorije svestrano dezinficirati. 3.) Pojave li se u kratkom vremenu dva slučaja difterije u jednom razredu, ima se taj razred zatvoriti.

Mi smo u selu imali jedan bunar koji se morao zasipati, jer je u njega ulazila gnojnica iz obližnjih štala. Pročitajte feljton u večernjaku o Andriji Štamparu, koji je otac socijalne medicine u svijetu i  kod nas.Mnoge njegove  zdravstvene naredbe odnosile su se na seoski život, koje i danas vrijede.

 Pamtim  bunar  "roić" koji je prije 70 godina bio zatrpan  kako bi se spriječila zarazna oboljenja.Slika od Milana Dvoržaka 1923g.

2. Održivost 

a) Ovo moram spomenuti glede održivog načina života koji propisuju zakoni i naredbe Vlasti u RH . Prije oko 40 godina pročitao sam u jednom časopisu ovu frazu: Move information not people – pokrećiinformaciju, a ne ljude. Tada mi ta fraza nije bila baš jako važna. No danas je to postala naredba koja je lako ostvariva, baš zahvaljujući Internetu. Danas su sve škole i fakulteti te dječji vrtići zatvoreni i nastava se odvija digitalno preko računala ili televizije 

b) Jasno je kako sila mijenja zakone, ali i svjetonazore ili paradigme. Tako će se morati ponovno definirati što je to napredak i utvrditi kako nije dobro da tehnosfera uništava biosferu. A u biosferu spada i ljudski rod. Najedamput  će sada biti važna hrana i gospodarenje  mlijekom 

Ova će pandemija donijeti i neke nove pozitivne prilike, koje ćemo usvojiti i biti bliže održivom načinu života! pokušat ćemo pravilno koristiti:ljude,  tlo,  atmosferske prilike i znanja.

c) Prije dvadesetak godina posjetio sam DOW tvrtku u Švicarskoj i začudio sam se kako su im kancelarije prazne. Na moj upit zašto su kancelarije prazne odgovorili su mi da je zbog štednje energije činovnike jeftinije premjestiti u vlastite domove, a komunikaciju među ljudima održavati pomoću moderne IT tehnologije. Kancelarije ne treba grijati i hladiti kada ljudi rade kod kuće, gdje se prostorije također moraju grijati i hladiti. Usput postoji i ušteda energije zbog smanjenja prijevoza.

Samo povremeno moguće je činovnike iz JAVNOG SEKTORA pozivati  ne važne sastanke. Danas je to moguće, što i činimo, jer smo mnoga radna mjesta preseliti u domaćinstva.

d) Kod velike nestašice hrane morat će se uvesti R i G kartice U postu Održiva baština od prije 9 godina pisao sam o toj problematici. Sjećam se tih kartica! Izgleda da će se  i za toaletni papir propisati neke kartice pod nazivom T.

e) Čitam u Večernjaku od 19. ožujka na koji način su Kinezi provodili mjere karantene, pa je za prekršitelje bila uvedena čak i smrtna kazna. Karantena je bila uobičajena metoda sprečavanja zaraze od kuge i drugih boleština u Dubrovačkoj republici. Vjerojatno smo bili prvi u tadašnjoj Europi, koji smo provodili karantenu, jer je Dubrovnik sa svojim brodovima bio povezan sa čitavim svijetom, gdje su vladale različite boleštine. Dubrovnik je 1377 donio uredbu o osnivanju  karantene  prve u svijetu.

---

[i]  Vladimir Mažuranić: Pravno-povijesni rječnik, Informator, Zagreb, pretisak  1975.

Samoobjava knjige na Amazonu

1.Klimatske promjene...

...koje su aktualne i akutne uzročno su povezane s našim neodrživim načinom života. Preko tvrtke Amazon samoobjavio sam knjigu „A testimony to Sustainability“ – svjedočanstvo održivosti, https://www.amazon.com/dp/1657063445/, koja je zapravo zbir postova koje pišem u svom blogu ekovalen već devet godina. U uvodu svoje knjige napisao sam da nije dobro da tehnosfera uništava biosferu. Ovo pišem kako bih potencijalne čitatelje na Amazon platformi doveo do klika za kupnju. Važna je strategija samopromocije, što uključuje postove na društvenim platformama, primjerice, na mom blogu.

Naslovnica tiskane knjige (Paperback), no jeftinija verzija se može čitati kao e-knjiga (Kindle)

2.Jesam li ja zaista vjerodostojan svjedok?

Često se propitujem jesam li ja zaista vjerodostojan svjedok načina života koji nazivamo održivim. Potvrdu da jesam čuo sam na dodjeli Oscara 2020. godine, kada je Joaquin Phoenix, dobitnik Oscara za glavnog glumca u filmu „Joker“, sa svečane pozornice rekao sljedeće: “Govorimo o borbi protiv uvjerenja da jedan narod, jedan čovjek, jedna rasa, jedan spol, jedna vrsta ima pravo dominirati, ali i kontrolirati druge. Ulazimo u prirodni svijet i pljačkamo ga. Osjećamo pravo da možemo umjetnim putem oploditi kravu i oteti joj tele iako je njen krik nemoguće ne čuti. A poslije joj uzmemo mlijeko namijenjeno njezinom teletu i stavljamo ga u svoju kavu.“ Taj njegov iskaz podsjetio me na moje djetinjstvo kada sam s roditeljima živio na selu sa svim okolnostima koje pruža seoski život. Mi smo u našem gospodarstvu imali i kravei bika. Bik nam je bio čvrst izvor novaca. Mene je moj tata priučio, kada sam imao 14 godina, da pustim bika iz štale, da prirodno OSJEMENI kravu. Važno je bilo privezati čvrsto kravu za jedan stup da ne pobjegne. Bik bi se poslije osjemenjivanja zadovoljno lagano vratio u štalu.

Dalje, što svjedočim, jasno je da smo telad hranili mlijekom do njegove težine od 100 do 120 kg, jer je to bilo najbolje za tele i za vime krave. Prema tome, ja svjedočim nešto što je bilo prirodno i održivo. Pokojni susjed Franjo je rekao kako će veterinari uništiti krave umjetnim osjemenjivanjem, jer su naše krave otelile i po 14 teladi, dok kod umjetne oplodnje krave su imale prosjek oko 5 do 6 teladi. U mnogim industrijskim farmama krave ne odlaze na ispašu na pašnjake. Vidio sam na njemačkoj televiziji da njihove krave ipak idu na ispašu, a pritom im je na nogu instaliran pedometar koji bilježi broj koraka. Sve se prati preko kompjutora i relacijskih baza podataka. Zbog lakšeg održanja papaka i ostalih funkcija važno je da krave hodaju i da se pasu, jer je to najveći prinos energetskoj učinkovitosti u proizvodnji hrane tj. mlijeka. Zašto? Sunce sije, trava raste, a krava se (bez tehničkih pomagala) hrani i proizvodi mlijeko, tele i stajski gnoj. Ne zaboravimo krava je stroj snage od 700 W  koja stalno radi! U analizi (vidi klik ranije) utjecaja na okoliš prema HRN ISO 14001  pročitajte od sto savjeta pod brojem 55: Krava koja pase travu i daje mlijeko je najrentabilnije i najekonomičnije i naj ekološkija primjena sunčane energije. Krava je „stroj“ koji ima snagu od 700 W.

Podsjetit ću vas na dvije hrvatskeposlovice:

Ženi sina gdje je rodu dika, a kćer udaj gdje je sira i mlijeka .

U koga su mliječne krave, u toga su riječi prave.