Kamo s muljem iz otpadnih voda?

1.Dan  planete Zemlja

Ovo pišem 22. travnja, na dan kada se u 190 zemalja svijeta obilježava Dan planeta Zemlje. Pravu sliku Zemlje iz svemira zapravo smo vidjeli kada ju je 1962. snimio USA astronaut John Glenn. Divimo se slici zeleno-plavog planeta, koju držimo u svojoj memoriji već više od 50 godina. Danas ljudi  prosvjedima traže  čistu  i zdravu Zemlju  što se vidi  često na TV. No, kada svako jutro izađemo iz kupaonice, nakon što smo pustili vodu u WC školjku, više ne mislimo na ljepotu planeta i o tome kamo će otići naša prljava otpadna voda. Svaka osoba u industrijskom načinu života otpušta dnevno oko 120 litara otpadne vode iz svojih stanova.

Jedan dio te prljave vode pročišćava se prije nego što se odlije u prijamnike rijeka, jezera i mora. Na kraju procesa pročišćavanja ostaje otpadni mulj, s kojim danas ne znamo što uraditi. Praksa i zakoni o toj problematici u Europi su različiti . Otpadni mulj je specifična vrsta otpadne tvari koja se svrstava u grupu opasnog otpada.[i] Opasan otpad je vrsta otpada koji sadrži tvari opasne po okoliš, prirodu i čovjeka.

 2.Izlet u  grad Zaprešić

Lokacija CUPOV Zajarki

Društvo inženjera i tehničara grada Samobora organiziralo je 15. ožujka 2019. stručni posjet Centralnomuređaju za pročišćavanje otpadnih voda CUPOV Zajarki Zaprešić.
Domaćin, direktor Željko Majcen, primio nas je u ime „Komunalnog poduzeća“ Zaprešić. Lijepo nas je dočekao zajedno sa svojim pomagačima i predstavio nam je voditelja uređaja CUPOV dipl. inž. strojarstva Tihomira Curmana. CUPOV uređaj po organizacijskoj shemi spada u tvrtku „Vodoopskrba i odvodnja“ Zaprešić d. o. o.

Grad Samobor je na desnoj obali Save, dok je Zaprešić na lijevoj obali rijeke Save. Zračna udaljenost gradova iznosi oko 10 km. Ove podatke iznosim kako bi čitatelju bila jasna geografska pozicija, jer se ova dva grada žele povezati u jedinstven sustav pročišćavanja komunalnih otpadnih voda. Komunalne otpadne vode su otpadne vode iz kućanstva pomiješane s industrijskim otpadnim vodama i/ili oborinskim vodama. Ali otpadne vode mogu biti različito onečišćene, što se mora definirati nekom mjerom. Ta se mjera naziva ES-ekvivalent stanovnika koja se definira kao organsko biorazgradivo opterećenje od 60 g O₂ kisika dnevno iskazano kao petodnevna biokemijska potrošnja kisika (BPK₅). To je važno, jer ako nema kisika, u vodama nestaje život. Cilj klasične obrade otpadnih voda je smanjenje petodnevne biokemijske potrošnje kisika (BPK₅). Kućanske otpadne vode imaju prosječne vrijednosti BPK₅ 300 mg/L. Samobor je  koristio na starom postrojenu za  pročišćavanje otpadnih voda koje je izvan funkcije 20000 ES dok je kapacitet  CUPOV Zaprešić 60000 ES.

3.Spremanje  mulja u Europi 

Postupci kojima se pročišćava otpadana voda su: 1. mehaničko ili primarno pročišćavanje, 2. biološko ili sekundarno pročišćavanje, 3. fizikalno-kemijsko ili tercijalno pročišćavanje.

Iz Udžbenika Sveučilišta u Zagrebu kopirao sam tablicu iz koje se razvidno vide procesi pročišćavanja otpadne vode.[ii] Procesi obrade otpadnih voda su: protok vode kroz rešetke za odvajanja grubih tvari kao što su pijesak i granje (pjeskolov), zatim se iz vode odvajaju masti (mastolov) te se voda ulijeva u primarni taložnik. U drugom stupnju obrade vodi se dodaje aktivni ugljen te se ona tretira aerobno (s kisikom) pa poslije anaerobno (bez kisika) kako bi se što više organskih tvari odstranilo iz vode. Na kraju nastaje mulj čija obrada čini do 40 % troškova na postrojenju za obradu otpadnih voda. Iz vrlo dobre i pregledne njemačke brošure[iii] od 104 stranice navodim neke podatke. Kemijski sastav mulja prikazan je u tablici(vidi link). Da bi se mulj mogao obrađivati, on se mora koncentrirati, stabilizirati, kondicionirati, odvlaživati, sušiti, spaljivati i odlagati. Kod nas postoji Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi (NN 38/08).

U priloženoj tablici može se vidjeti koliko se, kako i kuda obrađuje i sprema otpadni mulj u Europi kojeg nastaje oko 9 156 000 tona. Prosječno se 20 % mulja deponira na različitim primjerenim i neprimjerenim mjestima, u poljoprivredi završi 30 % mulja, kompostira ga se 16 %, toplinski obrađuje (spaljivanje) 18 %, a oko 16 % su ostali načini spremanja. U Hrvatskoj se 94 % mulja deponira, dok se on u Njemačkoj uopće ne deponira. Najviše se mulja toplinski obrađuje u Švicarskoj – 96 %, u Belgiji 83 %, u Njemačkoj 63 %, zatim u Sloveniji 52 %. Nijemci noveliraju propise o mulju tako da će gradovi s 100 000 ES – ekvivalent stanovnika 2029. godine – morati organizirati dobivanje fosfora iz mulja. To je vrlo važan element tzv. kružne ekonomije. Oko 70 % svjetskih nalazišta fosforne rudače nalazi se u Zapadnoj Sahari i Maroku i jako su iscrpljena, pa će se fosfor za gnojivo morati dobivati iz mulja.

Na kraju valja znati, to nam je objasnio gospodin Curman, kako obične vlažne maramice, prezervativi, ostaci pelena…, koji se bacaju u zahodske školjke, stvaraju velike probleme pri odjeljivanju mulja iz otpadnih voda. Lijekovi u obliku tableta, koje se bacaju u zahod, skoro su nerješiv problem, jer se ne mogu selektirati, a truju sve što je živo u vodama rijeka i jezera i mora u koje se izlijeva pročišćena ili nepročišćena kanalizacijska voda.

 4.Troškovi

Čitam u završnom radu Ivana Banića[iv] da maksimalno opterećenje uređaja u Vrsaru iznosi za 22500 ES – 3375 m³/d , što troši 5543 kWh struje kod instalirane snage od 630 kW.

Projekt CUPOVZ prva je koncesija za pročišćavanje otpadnihvoda u Hrvatskoj koja gradu Zagrebu omogućuje prilagođavanje i poštivanje ekoloških standarda Europske unije u području zaštite okoliša i voda. Temeljem Ugovora o koncesiji između grada Zagreba i ZOV-a, ZOV je projektirao i 2007. završio gradnju CUPOVZ-a, a sada je preko sestrinskog društva Zagrebačke otpadne vode – upravljanje i pogon d. o. o. zadužen za upravljanje i rad uređaja te njegovo redovito održavanje. Više o tome vidi[v]. Podaci za zagrebački uređaj otpadnih voda: 1,2 mil. ES (1,5 mil. ES) i količina otpadnih voda od 330 080 m³/d.

Biološko pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba. Uređaj je dimenzioniran na vršno satno opterećenje u kišnom razdoblju od 30 510 m³/h i na biološko opterećenje BPK₅ od 72 000 kg/dan, odnosno, u konačnoj fazi, na vršno satno opterećenje u kišnom razdoblju od 37 790 m³/h i na biološko opterećenje BPK₅ od 90 000 kg/dan. Više podataka vidi u brošuri[vi].

5. Ostali izvori informacija
Ili vidi u znanstvennom  članku o mulju iz  časopisa "Građevinar"; Muljevi s komunalnih  uređaja za pročišćavanje otpadnih voda;  Dr D,Vouk, Dr. D. Malus, Dr  S.Tedeschi

Vidi post o zahodima.
Napustili smo tradicionalnu poljoprivredu gdje su sve  ljudske fekalije i gnoj od  životinja završile na obogačivanju humusa na njivama .

---

[i] Božena Tušar: Ispuštanje i pročišćavanje otpadne vode, Croatiaknjiga, Zagreb, 2004., str. 81

[ii] Felicita Briški: Zaštita okoliša, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, 2016.

[iii] KLÄRSCHLAMMENTSORGUNG in der Bundesrepublik Deutschland, Umwelt Bundesamt, 2018.

[iv] Ivan Banić: Obrada i zbrinjavanje mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, Pula, svibanj 2017.

[v] http://www.zov-zagreb.hr/hr/o-nama/

[vi] http://www.zov-zagreb.hr/media/41919/projekt-cupovz_lq5-brosura.pdf

Domoljublje i Gvozdansko

Slobodno im bješe poć iz grada / Pod oružjem i časnim barjakom. / Ne htjedoše; nego tu od glada / I od mraza, voljom smrtnom jakom / Od predaje svake ustuknuše, / Samo Bogu da predadu duše

Ante Tresić Pavičić, GVOZDANSKO: Epos u 32 pjevanja

A Uvod. U ovom postu tražim poveznice ili karike iz sociosfere kojima se spajaju i čvršće vežu ljudi u našem društvu. Domoljublje jest važna kariku u lancu za „povezivanje“ ljudi. Ono je dio nacionalnog osjećaja koje se javlja u nas zajedno s rodoljubljem. Za ugradbu domoljublja i rodoljublja u svijest čovjeka važni su mnogi događaji iz povijesti svakog naroda. Domoljublje, rodoljublje ili nacionalni ponos su osjećaji ljubavi, predanosti i privrženosti domovini i savezu s drugim građanima koji dijele isti osjećaj. Ta privrženost može biti kombinacija mnogih različitih osjećaja koji se odnose na vlastitu domovinu, uključujući etničke, kulturne, političke ili povijesne aspekte.

Crtež Gvozdanskog M.W. Weissa iz 1729 godine

 Već u pučkoj školi može se djeci kroz našu himnu opisati ispovijed velike ljubavi Hrvata prema zavičaju ili domovini. Himna je vodič kroz prošlu, sadašnju i buduću Hrvatsku. 

Marksisti su zauzeli negativne stavove o domoljublju. Karl Marx je slavno izjavio da "radnici nemaju zemlje" i da će "prevlast proletarijata prouzročiti da nacionalne razlike nestanu još brže". To je bilo jedno od objašnjenja (?!) ondašnje vlasti zašto je 1947. g. maknut spomenik banu Jelačiću o kojem je Marks negativno pisao. Spomen na Jelačića je stvaranje nacionalne svijesti više od sto godina. Mnogi ljudi bili su zatvarani i zlostavljani ako su pjevali pjesmu posvećenu njemu i to u novijoj povijesti .

Treba li podizati duhovnu snagu i nacionalnu svijest u narodu? Treba! Čovjek, kao i biljke i životinje, ima svoja staništa, obitavališta, ekolozi bi rekli – ima „kuću“ („eko“ potječe od grčke riječi oikos i znači kuća), te je organiziran u zajednice kao obitelj i kao narod. Kuća je u svijesti svakog od nas kao dom ili selo ili grad ili država. Dom se čuva do smrti.

B Kako to rade druge nacije. Poznato je da Amerikanci slave, što filmovima što pjesmama, pad tvrđave Alamo, gdje je 1836. g. 150 branitelja prvo bilo pod opsadom 6000 Meksikanaca, a na kraju su ubijeni. Židovi slave pad svojega grada Masade koji su Rimljani osvojili 73. godine. To je danas turističko odredište koji godišnje ugosti 1,5 milijuna posjetitelja. Masada je bitna, jer su se branitelji, zajedno s civilima, poubijali, počinili su kolektivno samoubojstvo, i nisu se htjeli predati Rimljanima. Tim događajem Židovi su ojačali duhovnu snagu svojih mladih generacija. Njihovi mladi vojnici na tom mjestu polažu zakletvu domovini. Rusi vojnim mimohodom obilježavaju 900 dana opsade Lenjingrada 1942. godine. Mi se velikim mimohodom prisjećamo opsade i pada Vukovara 1991. godine. Molimo Boga za naše poginule branitelje i civile koji su dali svoje živote u Domovinskom ratu. No naša povijest je puna događaja koji su slični padu Vukovaru i zbog čega se možemo smatrati velikim narodom u patnji, iako smo malobrojni.

C Slavna i teška vremena našeg naroda. Zato zavirimo malo dublje u prošlost našeg naroda i doznajmo kako su se branili prostori na kojima danas imamo svoj dom. U kalendaru zaklade Vigilare čitam kako ove godina slavimo 500. obljetnicu izjave pape Lava X. da je Hrvatska Predziđe kršćanstva (Antemurale Christianitatis). Papa je 1519. g. hrvatskom banu biskupu Petru Berislaviću pismom poručio kako neće dopustiti da propadne Hrvatska, najčvršći štit i predziđe kršćanstva. Otad su u ruke Turaka pali mnogi gradovi tadašnje Kraljevine Hrvatske. Evo za prisjećanje kratke kronologiju tih događaja.

1. Bosna je 1463. godine već zapravo pala pod vlašću Osmanlija.

2. Šibenik. Tvrđava Sv. Nikole građena je od 1540. do 1553. za obranu od Turaka, nakon što su 1522. godine pali gradovi Knin i Skradin. Ova je tvrđava najjača fortifikacijska utvrda na Jadranu, koja je obalu štitila od neprijateljskih brodova, a na veliku sreću, nije nikada bila napadnuta.

3. Ilok. Nakon šest godina otpora, Turci su osvojili grad 1526. g. Za razvoj grada zaslužan je Nikola Iločki, ban slavonski i kralj Bosne. Suvremenik tog doba je franjevac sv. Ivan Kapistranski koji je branio Beograd 1456. godine.

4. Cetin, grad ukojem se 1527. g. sastao dio hrvatskog plemstva i izabrao Ferdinanda I Habsburškoga za novog hrvatskog kralja. On je obećao braniti Kraljevinu Hrvatsku, ali grad je deset godina kasnije pao i bio pod turskom vlašću do 1790. godine. Od tada potječe Cetingradska povelja, najvažniji dokument hrvatske državnosti, gdje se prvi put u državnom pečatu pojavljuje grb sa 64 crveno (ili crno) bijelih polja. Nogometaši Hrvatske su 2018. godine na svjetskom prvenstvu u Rusiji veličanstvenom igrom u dresovima sa 64 polja upoznali cijeli svijet s našom domovinom. Na povratku nogometaša u domovinu, petsto tisuća ljudi slaveći ih je dočekalo u Zagrebu. Nezaboravna slika ponosa i domoljublja.Pjevala se "Lijepa li si" pjesma kojom se danas slavi domoljublje.

5. Grad Brinje 1530. godine doživljava stradanje, ali ne i pad u turske ruke.

6. Klis, hrvatski kraljevski grad, osvojen je 12. ožujka 1537. godine. Turci su prisiljavali klišku posadu da se preda i tek kada su ostali bez vode i hrane grad se predao. Zapovjedniku Klisa Petru Kružiću odsječena je glava.

7. Hrvatska Kostajnica, koju je branio Nikola IV. Zrinjski, održavala se, ali kada je obranu preuzeo kraljev zapovjednik, izdajom je 1556. godine grad predao Turcima.

8. Senj. Ivan Lenković, zapovjednik svih uskoka, gradio je utvrdu Nehaj 1558. g. koja nikada nije bila napadnuta niti je bila osvojena. Kralj Rudolf II. zbog odnosa s Venecijom protjerao je te uskoke 1617. godine u unutrašnjost Vojne granice.
9. Siget pamtimopo važnoj bitki 1566. godine. Zapamćena je po hrabroj pogibiji zapovjednika Nikole Šubića Zrinskog i svih branitelja, koji se nisu htjeli predati Turcima – i svojom žilavom obranom spasili su Mađarsku, Hrvatsku i Austriju od pada u turske ruke 

10. Korčula je bila meta turskih napada 1571. g. kada su se vodili ratovi između Mlečana i Turaka. Na sreću, grad je spasila velika bura koja je onesposobila pola neprijateljskih brodova.

11. Gvozdansko je palo u zimi 13. siječnja 1578. godine, kada su se malobrojni branitelji sa ženama i djecom odupirali i na kraju su se zapravo smrzli. Nisu napustili grad iako im je ponuđeno da se predaju. Rekli su Turcima, pišu turski izvori, što bi nam rekli naši potomci da predamo grad. Današnje mlade generacije na te povijesne događaje podsjeća GVOZDANSKO: Epos od 32 pjevanja u desetercu, koji je 1939. g. napisao dr. Ante Tresić Pavičić. Knjigu je na 712 stranica tiskao izdavač AGM tek 2000. godine. Taj je epos odavno trebao biti pred čitateljima, a čuvao se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u rukopisu. Naš je narod živio u vremenima u kojima su Mađari, Nijemci, Talijani, Srbi potiskivali nacionalni identitet, tj. sprječavali veličanje hrvatskih književnih ili političkih prvaka. Umjesto domoljublja, nacionalizam, ksenofobija, šovinizam i genocidnost stalno „struje“ u medijima kao pojmovi, kako u Europi tako i u našoj domovini. Našoj mladeži treba stalno prikazivati pravo stanje povijesnih događanja kako bi dobili sliku tko smo i što smo. Ako odlaze u Europu, neka prvo poslušaju ove pjesme, koje tako mnogo govore o značaju pojma domovina. Tražimo duhovnu snagu od naših predaka, a ne da idemo linijom manjeg otpora živjeti u neku drugu zemlju Europe. Valja znati da ako su roditelji Hrvati, a dijete im se rodi u Njemačkoj, ono po sili zakona postaje Nijemac. To je pravo odnarođivanje u odnosu na ranije odlaske u pečalbarstvo. Održivost o kojem pišem od 2011. g. ne može se postići ako se izgubi sveto tlo koje su branili naši djedovi.

12. Karlovac (stari grad Dubovac). Nadvojvoda Karlo II. Habsburški sagradio je 1579. godine najmoderniju vojnu utvrdu (koja je sada dio tlocrta grada Karlovca) zbog koje su branitelji sedam puta odbijali turske napade nanoseći im poraze od 1592. do 1672. godine. Ispod grada Dubovca nalazi se Nacionalno svetište sv. Josipa, zaštitnikakraljevine Hrvatske od 1687. godine. 

13 Bihać, hrvatski kraljevski grad nije se uspio obraniti, nego je 1592. godine također pao u ruke Osmanlijama. Bihać smo, kao kraljevski grad, izgubili, i time je Turcima bio olakšan put prema srcu Hrvatske. Slično tim vremenima, danas migranti islamisti iz Azije stoje pred našom granicom, baš u predjelu Bihaća, kako bi je prešli.

14. Sisak se ipakobranio 1593. godine kada je stigao Toma Bakač s 5000 vojnika. Od tada pa do danas malo zvono na zagrebačkoj prvostolnici na spomen te bitke oglašava se u 14 sati. Tada je papa Klement VIII. poslao zahvalnicu vojskovođama obrane Siska. Pobjeda kod Siska 1593. prekretnica je stogodišnjeg ratovanja s Turcima, turskog istrebljivanja i proganjanja Hrvata i ostalih kršćana.

D. Novija povijest
Kao predsjednik  Crvenog križa Samobor proživljavao sam  mnoge događaje koji su ispjevani u pjesmi "Rane devedesete"
Vukovar 1991. Mnogi smo svjedoci ovog povijesnog događaja koji objedinjuje skoro sva gore opisana stradanja u ovom postu. Pjesma "Moja domovina" kojom se svijetu reklo što se događa u Hrvatskoj. 

Ove godine se slavi 30 obljetnica  pjesme "Ne dirajte mi ravnicu" koja je  podizala moral i domoljublje naroda pred velike događaje stvaranja Hrvatske države.

No, ako netko mora otići u Eurpu ili svijet trbuhom za kruhom neka posluša ovu  pjesmu od Tin Ujevića.  koji je lutao svijetom skoro  čitav  život.

Svi smo mi vlasnici zajedničkog dobra

Čovjek danas zna cijenu svega, a vrijednost ničega.  Oscar Wilde

Za rođendan sam dobio knjigu „Vrijednost ničega“ Raja Patela, koja je kod nas prevedena 2012. godine. Autor analizira stanje i ponašanje ljudi u industrijskom društvu u kojem i mi živimo. Glavni lik je imaginarni Homo economicus (ekonomični čovjek) koji sve maksimalizira i raspoloživim sredstvima stječe što više može. U demokraciji, homo economicus se penje po društvenoj ljestvici do najviše razine. Za ovakve ekonomske metode Becker je dobio Nobelovu nagradu 1992. godine.

                                             Kondenzatori od tantala (T. Gray, Elementi, Školska                                                                                                                         knjiga,2019 Zagreb str. 166

1. Gmajna zajedničko dobro

Dojmilo me se 6. poglavlje knjige pod naslovom „Svi smo mi vlasnici zajedničkog dobra“.

Kad sam pročitao to poglavlje, vratilo mi se u sjećanje vrijeme u kojem je Vlast oduzimala zajedničku gmajnu ili pašnjak na kojem smo kao pastiri čuvali krave i usput se igrali. To je vrijeme stvaranja seljačkih zadruga koje su trebale biti kopije kolhoza – načina poljoprivredne proizvodnje u tadašnjoj Rusiji ili SSSR-u. Naime, ljudi sa sela s tradicionalnom poljoprivredom bili su „tjerani“ udruživati svoja gospodarstva u zajedničku seljačku zadrugu. Ta naša gmajna bila je zajedničko dobro cijelog sela te je bila potrebita toj novoj tvorevini zvanoj seljačka zadruga. Taj dio povijesti našeg naroda lijepo je prikazan u filmu i seriji, „Duga mračna noć“ s tragičnim završetkom.

Sjećam se, tada je neki mladi političar došao na gmajnu kako bi ljudima objasnio političku odluku o oduzimanju gmajne, uvjeravajući nas da je to put prema boljem društvu, gdje se hrana proizvodi u kolhozu, slično kao u SSSR. Nakon što je on to izgovorio, gnjevno mu se približio moj striček Nacek, zarobljenik u Prvom svjetskom ratu u Rusiji, i rekao mu: „Ja znam što je kolhoz, to je logor.“

Nakon toga, gmajna više nije bila zajedničko dobro sela nego se različitim organizacijskim pretvorbama, kroz nekoliko desetljeća, privatizirala.

Ipak, tema ovog posta neće biti naša gmajna nego analiza zajedničkog dobra – kako ga čuvamo ili kako gospodarimo njime.

2. Definicija zajedničkog dobra

Zajedničko ili javno dobro uvijek kod ljudi izaziva pozitivne asocijacije na zajedništvo, druželjubivost, ispomoć od čitave zajednice, zajedničko trošenje itd. U Engleskoj se Donji dom Parlamenta naziva House of Commons. U engleskom jeziku riječ commons znači i narod, puk. Pa i naš Sabor asocira na javno ili zajedničko dobro. Sve u svemu, zajedničko dobro, kao naša gmajna, zapravo je nepodijeljena zemlja koja pripada članovima lokalne zajednice. Danas se predodžba o zajedničkom najčešće povezuje s pojmovima pusto i neiskorišteno zanemarivanje i propadanje s tragedijom.

3.Pismo indijanskog poglavice  Seattlea

A tragedije se događaju kada se pojedinci ili korporacije natječu tko će više zajedničkih dobara prisvojiti ili uskratiti vlasnicima, i time maksimalizirati svoje prihode.

Uskrata zajedničkih dobara poznata je u povijesti na mnogim mjestima ove Zemlje. Poznato je i mnogo puta citirano pismo indijanskogpoglavice Seattlea 1854. godine gdje bijelci hoće kupiti njihovu zemlju. Za uzvrat, bijelci će ih smjestiti u rezervate gdje će ih hraniti i čuvati. Grad Seattle u SAD-u dobio je ime prema imenu tog pametnog poglavice.

Poglavica poručuje predsjedniku SAD-a: „Kako može netko kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta

misao je nama strana. Mi ne posjedujemo čistoću zraka ili odsjaj u vodi. Kako možete kupiti to od nas? Sva ova zemlja sveta je za moj narod. Svaka svjetlucava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaka izmaglica u mračnim šumama, svako svjetlucanje i svaki zujeći kukac, sveti su u tradiciji i svijesti moga naroda. Nektar koji kola kroz drveće nosi sjećanje na crvenoga čovjeka. Zrak je dragocjen crvenom čovjeku, jer sve što je živo dijeli isti dah – životinje, drveće, ljudi. Izgleda da bijeli čovjek ne opaža zrak koji udiše.“

4. Tantal i mobiteli

Suvremena priča o prisvajanju zajedničkog dobra odvija se u Kongu, zemlji koja je bogata različitim rudačama i gdje i dalje bijesne ratovi koje kontrolira 17 000 UN vojnika. Jedna od tih rudača zove se koltan koja sadržava kemijski element tantal gustoće 16,65 g/cm³. Ta velika gustoća tantala pogodna je za izradu malih kondenzatora koji su sastavini dio mobitela. Ne bi bilo loše da se svi mi koji koristimo mobitele s vremena na vrijeme podsjetimo da se, zbog našeg komoditeta telefoniranja, negdje umire. Kondenzatori od tantala imaju i velik kapacitet, visoki odaziv na visoke frekvencije te apsorbiraju elektroničnu buku. 

Rudača koltan vadi se na području gdje žive ugrožene gorile. Tantal se smatra jednim od geostrateških resursa. Koltan, što je zapravo industrijsko ime za kolumbitsko-tantalitni mineral iz kojeg se izdvajaju niobij (tj. Kolumbij) i tantal, može se naći na području Centralne Afrike, što je razlog zašto se tantal dovodi u vezu s ratom u Demokratskoj Republici Kongo(bivši Zair). Prema izvještaju Ujedinjenih nacija od 23. listopada 2003., krijumčarenje i izvoz koltana pomogli su raspirivanju sukoba u Kongu. Ova kriza bila je uzrok smrti 5,4 milijuna ljudi na svim zaraćenim stranama od 1998. godine, čineći taj konflikt najsmrtonosnijim u svijetu od kraja Drugog svjetskog rata.

5.Ribarenje

Još veću gužvu stvara Homo economicus na morima, gdje Vlade, primjerice Pakistana, prodaju prava lova na ribe različitim korporacijama, što znači da se riblja bogatstva otimaju domaćim malim ribarima. Vlada Čilea blagonaklona je prema svojim ribarima i ne prodaje tako lako prava ribarenja.Naša političarka Ruža Tomašić vodi "rat" u Europskom parlamentu o dodjeli kvota za ulov riba u naše moru.Radi se o količini od 40000 t ili 60000 t godišnje.

I sad se postavlja pitanje – što je to zajedničko dobro. Ništa novo neću napisati ako tvrdim da su to zrak, voda, šuma, humus u tlu. Sve su to zajednička dobra, kao i naša gmajna, kao i ribe u vodama, kao i prašuma u kojoj žive gorile. Homo ekonomicus, tj. Vlade i korporacije, različitim „darovima“ pokušavaju prisvajati zajednička dobra na bilo kojem mjestu ove majčice Zemlje. To prisvajanje je pojava protiv koje se ljudi moraju udruživati i boriti. Ljudi koji žive u daščarama ili bogatim stanovima također taj prostor nazivaju svojim zajedničkim dobrom.

Na kraju moram spomenuti da uz ekonomski pojam maksimalizacija iskorištavanja resursa tj. različitih izvora života, postoje i pojmovi minimalizacija i optimalizacija, što dovodi do održivosti života u nekom prostoru.

Puran

Neznanje je bliže istini nego predrasuda –Diderot Denis (1713-1784 Francuska) filozof i književnik

1.Jesmo li prekoračili sve granice?

Novogodišnje sam praznike proveo u bolnici zbog, tehnički rečeno, „sanacije“ krvnih žila. Sestra Dubravka primijetila je na ormariću pokraj mog kreveta knjigu „Svjedočanstvo o održivosti“. Pitala me: „Pa kaj ste to vi napisali?“ „Jesam!“, odgovorio sam. „Održivost ne bumo postigli, jer smo prekoračili sve granice,“ rekla mi je Dubravka. Objasnio sam joj da je knjiga napisana upravo za ljude njenog modela razmišljanja, koje treba uvjeriti u to da moraju promijeniti svoj stil života zbog okoliša kojeg valja sanirati.

Puran koji se  kočoperi,  selo Slani Dol 1978.

2. Put prema održivoj potrošnji i proizvodnji

Za poticanje optimističkog viđenja današnjih prilika, prepisat ću neke teze i savjete iz knjige.

Cilj je ove knjige prikazati mogući put prema održivoj potrošnji i proizvodnji kroz usporedbu današnjeg načina života sa životom mojih djedova i roditelja koji su davno prije živjeli prema načelima sadržanim u UN-ovim definicijama održivosti.

Treba napomenuti da je održivi razvitak, koji se često spominje u političkim govorima, zapravo inovacija koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

U odnosu na vrijeme naših djedova, danas na Zemlji ima oko pet puta više ljudi. Uz to, prekomjerna potrošnja i način života u nama stvaraju strah od ekoloških katastrofa. Zato ljudi na globalnoj razini postavljaju različite ciljeve. Jedan od njih jest da globalna srednja temperatura površine na Zemlji ne bi se smjela prekoračiti onu koja je bila u predindustrijsko vrijeme više od 2 °C.

3. Preorjentirajmo se na plan B

Kako to postići? Postoje optimistički pristupi u rješavanju tog problema i pesimističko odbijanje s obrazloženjem kako to nije rješivo. Slično pesimističko (skeptičko, sumnjičavo) mišljenje izrekla je i sestra Dubravka u bolnici. Nakana teksta u knjizi jest mobilizirati ljude u prostoru u kojem žive kako bi se približili optimističkom putu. Kako piše Lester R. Brown – ako sada živimo prema Planu A, trebamo se preorijentirati na Plan B. Evo primjera. Bavio sam se toplinskom zaštitom zgrada. Jedan od rezultata tog rada jest toplinska izolacija kuće mojeg kuma prilikom čega se smanjila potrošnja energije sa 45 313 kWh/a na 6965 kWh/a.

 Kritički gledano, konzumizam kroz obilnu ponudu svega i svačega, što nam treba i ne treba, pokušava na Zemlji stvoriti fiktivni raj. Karl R. Popper je rekao: „Onaj tko pokušava stvarati raj na Zemlji vjerojatno stvara pakao.“

Očito je da treba promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju, kako u obiteljskom domaćinstvu tako i na razini šire društvene zajednice. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika i načina života. On živi prema konzumističkim pravilima, bez razmišljanja o okolišu. Svi se ponekad pitamo možemo li se malo vratiti u vrijeme naših očeva i djedova, podsjetiti se na njihov način mišljenja i življenja. Oni su nosili uprljane košulje, ali vodu su mogli piti iz potoka!

Konzumističko ponašanje je očigledno – kupiš nešto, jer je jeftino, iako ti nije potrebno. Na primjer, kupiš četiri pizze, jer je peta besplatna. Kad je nešto besplatno, a ne treba ti, to je vrlo skupo za okoliš, jer peta pizza završi u hladnjaku, a ponekad i u smeću. Ne smije biti cilj nijednog društva da tehnosfera uništava ekosferu.

4. Savjeti

Postoje mnoge studije, direktive, zakoni i norme u kojima su sadržani savjeti kako se sučeliti s postojećim štetnim načinom života ljudi za okoliš. U knjizi „Saving the Planet Without Costing the Earth“ [1] objavljeno je 500 jednostavnih pravila o tome kako živjeti u skladu s okolišem.

U mojoj je knjizi objavljeno stotinu savjeta, a ovdje izdvajam samo neke.

a. Toplinska ugoda ljudskog tijela može se postići ljeti s malim kućnim ventilatorom snage 20–40 W umjesto klima-uređajem od 1500 W. Naime, ugoda se postiže kod temperature zraka od 26 do 28 °C sa strujanjem zraka brzine od 0,4 do 0,5 m/s. Ugrađene rolete na prozorima izvana znakovito doprinose ljetnoj zaštiti od insolacije stambenog prostora.

b. Stambene prostore u zimi grijte na temperaturu od 17 do 19 °C i imajte na sebi toplu odjeću. Grijati treba samo dnevnu sobu dok ste u njoj, a ne i spavaće sobe. Promjenom sobne temperature za 1 °C štedi se za grijanje ili hlađenje 6 % energije.

c. Za pripravu tople vode u stanu dnevno treba 5 kWh energije. Ljeti se može pomoću solarnih kolektora dobiti 2 kWh/m². Oprema s kolektorom od 3 m² i spremnikom od 300 litara već je dovoljna za pripravu tople vode. Godišnje se može dobiti oko 350 kWh po četvornom metru kolektora.

d. Treba li nam stvarno 27,3 četvornih metara stambenog prostora po stanovniku? Naši su ih starci imali samo 12. Objedinjavanjem obitelji štedi se u domaćinstvu na grijanju, kuhanju i odgoju djece.

e. Ugasite nepotrebnu rasvjetu pa makar svjetiljka imala snagu 3 W. U današnjoj civilizaciji troši se na rasvjetu električna energija ukupne snage 16 TW svih elektrana ili, drukčije izraženo, stalno je upaljeno 160 milijardi svjetiljka od 100 W.

f. Dok se umivate zatvorite ispust umivaonika. Zubi se mogu oprati s 0,02 L vode. Građani Samobora troše prosječno dnevno 160 L vode iz vodovodne mreže. Mjerite trošenje vode i smanjujte potrošnju.

g. Pri odmrzavanju stavite smrznutu hranu iz ledenice u hladnjak. Ako se pak hrana iz hladnjaka stavlja odmah kuhati, onda će se kuhati 45, a ne 25 minuta koliko je potrebno za hranu s normalne sobne temperature. Stavljati smrznutu hranu odmah u mikrovalnu grijalicu energetski je grijeh.

h. Posadite jedno stablo godišnje bilo gdje – u vrtu, parku ili šumi... kako biste barem djelomično kompenzirali emisiju ugljičnog dioksida CO₂.

i. Ne zaboravite ići pješice i voziti se biciklom. U Kopenhagenu 36 % stanovnika putuje na posao biciklom.

j. Smanjite broj procesa svugdje gdje je moguće, od domaćinstva do proizvodnih pogona.

k. Treba zaštititi podzemne vode i označiti sve prirodne izvore te iskorištavati kišnicu.

l. Kupujte već nošenu odjeću ili krpajte iznošenu odjeću.

5.Najveće onečišćenje okoliša dolazi od hrane.

Na slici koju prilažem vidi se puran koji sekočoperi ili šepuri ili durduri na prtini snijega kojeg sam slikao 1978. godine u selu Slani Dol. Priznajmo kako se i  čovjek često puta kočoperi s načinom svog  života, time da misli kako je sve badava,voda, zrak i tlo, a nije.

Što ilustrira ta slika? Tada je bilo vrlo mnogo peradi po našim selima, koja su kroz proizvodnju jaja i mesa bila vrlo blizu stola kao jelo. Danas se u robnim centrima uvozi meso različitog porijekla i starosti uz drugih država. Taj transport pada kao ekološki trošak onečišćenja okoliša i trošak za kupca. Najveće onečišćenje okoliša dolazi od hrane i to od proizvodnje, transporta i njezinog skladištenja.

I sada upit pesimistima – je li stvarno neizvedivo da se u nekom selu puran ponovno vrati na prtinu kako bi bio vrlo blizu stola kao hrana. Znam, odgovorit će mi netko, pa nema više niti ljudi na selu, jer su „pobjegli“ u gradove, bilo u tuzemstvo ili inozemstvo. Ali ljudi su stalno cirkulirali po ovoj majčici Zemlji i pronalazili različite načine života. Putovali su u Ameriku i u Europu, ali su se mnogi vratili svojem domu. Primjerice, moj brat Tomo iz Njemačke, ujak Mato i djed Josip moje supruge  iz Amerike su to uradili.

---

[1] Donnachadh McCarthy: Saving the Planet Without Costing  the Earth, Fusion Press, 2004., London

Svjetski dana zahoda – World Toilet Day

1. Predavavnje.
Slušao sam predavanje održano u povodu Svjetskog dana zahoda u ponedjeljak, 19. studenog 2018., u POP UP kinu na Autobusnom kolodvoru u Samoboru.

Tradicionalni zahod na  seoskim dvorištima

Predavanje je organiziralo trgovačko društvo Odvodnja Samobor d. o. o. kako bi građane osvijestili o važnosti izgradnje održivog sustava odvodnje, koji je u skladu s našim ekosustavom.

„Odvodnja Samobor jedina je tvrtka u Hrvatskoj, možemo reći i u regiji, koja na pravi način, edukacijom, obilježava Svjetski dan zahoda, čime definitivno postaje generator ekologije samoborskog kraja“, zaključio je predavač Krešimir Veble, projektant uređaja za pročišćavanje vode u Karlovcu.

2.Fekalije i smrnost djece.
Proljev uzrokovan kontaminacijom pitke vode ljudskim fekalijama jedan je od najvećih uzročnika smrtnosti djece u svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, zbog proljeva uzrokovanog zagađenom vodom i lošim higijenskim uvjetima svake dvije minute umire jedno dijete mlađe od pet godina, što bi se moglo spriječiti čistom vodom, korištenjem zahoda i pranjem ruku sapunom nakon obavljanja nužde. Na predavanju smo doznali da jedna trećina škola u svijetu nema zahoda, da 900 milijuna djece nema gdje oprati ruke, da mnoge žene i djevojke ostaju kod kuće u vrijeme menstruacije, jer na radnim mjestima i u školama nema zahoda…

Gledano kroz povijest, veliki su gradovi zbog fekalija i otpadnih voda bili puni smrada, vonja i boleština. Među prvim graditeljima podzemnih kanalizacija bio je Feak iz Sirakuze. Kanalizacija se nazivala Feak, odakle i naziv fekalije. Grad Jeruzalem u doba kralja Davida imao je kanalizaciju.

Gradnja vodovoda i kanalizacije u nas nije najbolje riješena. Kanalizacijske priključke ima 50 % domaćinstava koja imaju vodovod. Mnogi imaju nepravilno izgrađene septičke jame. Na sreću, smrtnost djece od zagađenih pitkih voda kod nas je iskorijenjena.

3. Podaci o potrošnji vode i otpadne vode.

Grubi podaci dnevne potrošnje vode po stanovniku u ovoj industrijskoj civilizaciji su: uporaba WC-a 45 L, kupanje 40 L, pranje rublja 15 L, čišćenje 15 L, piće i kuhanje 5 L, pranje suđa 10 L, umivanje 10 L. Ove podatke treba upamtiti i postupno smanjivati, jer za buduće generacije neće biti dovoljno pitke vode.
Za razumijevanje računa za pitku vodu, koja za moje domaćinstvo sada iznosi 13 kn/m³, važan je podatak da investicija za uređaje za pročišćavanje otpadnih voda stoji više od 250 $/ m³. Na  predavanju je predočena informacija;Samoborska kanalizacije bi se trebala spojiti s uređajem za pročišćavanje u Zaprešiću.
Autorica knjige o otpadnim vodama, prof. dr. sc. Božena Tušer[i], navodi da je od nacionalnog dohotka potrebno izdvojiti 2000 $/stanovniku godišnje kako bi se osiguralo osnovno pročišćavanje otpadnih voda.
Krešimir Veble je izjavio kako je trošak uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Karlovcu 5 kn/m³. Od toga je spremanje otpadnog mulja iz postrojenja oko 50 % troška. Otpadni mulj može biti gorivo  u cementarama. 

Dobro je vidjeti kako su se kretali troškovi kod uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Pazinu 2011. godine

Gradnja, a poslije i održavanje kanalizacije, zahtjevan je posao. Zato dobro razmislite prije no što pustite vodu...S ciljem očuvanja odvodnje, okoliša i zdravlja u odvode ne biste smjeli bacati:

Suvremeno postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda

kuhinjsko ulje, masti, ostatke hrane, talog od kave, ljuske od jajeta, kosti, mlijeko i mliječne proizvode, perje, dlake, mokre maramice, papirnate ručnike, higijenske uloške, krpe, zavoje i gaze, pelene, štapiće za uši, kondome, naljepnice, lijekove, strugotine metala, plastike i drveta, plastične vrećice, građevni materijal, pepeo, alama, kemikalije i boje, zapaljive i eksplozivne tvari i tekućine.

Mnogi su to znali, ali neki i nisu, no kada se kanalizacijske cijevi u gradu,  kući ili stanu začepe, onda dolazi do velikih nezgodacija i troškova.

O WC-u i kanalizaciji moglo bi se puno pričati, ali meni se sviđa ova usporedba. Kao što se čovjek mora svaki dan „očistiti“, tako se i proizvodne tvrtke moraju očistiti od svojih proizvoda. Nešto proizvoda tvrtke spreme u svoja skladišta, dok ostale proizvode utovare u kamione i odvezu na police robnih kuća širom svijeta. Zato robne kuće u Samoboru rastu kao gljive poslije kiše! Ostaje  nam smeće  koje  može biti uzrokom začepljenja  WC-a i kanalizacije.

Veliki  gradovi su velika trošila u odnosu na okoliš u kojem svaki stanovnik godišnje direktno ili indirektno troši 208 t vode, 660 kg hrane,  1,660 t otpadnih voda i  660 kg  čvrstog otpada  i   220 kg  onečišćivača  atmosfere. 
Ovi podaci su izvaađeni iz  poznatog priručnika; Environmenatal Science, John Wiley , 2010 g.  Sve to treba „netko“ platiti kao javni trošak. Prema tome, definirati pojam okoliš-a, može se uz mnoge postojeće definicije i ovako: „ Čuvanje okoliša mora biti najvažnija  kočnica globalizmu, konzumerizmu i prevelikoj potrošnji.

---

[i] Božena  Tušar , Ispuštanje i  pročišćavanje otpadnih voda, Croatiaknjiga,  Zagreb,  2004., str. 153

Energija i šume

1.Čime i kako se grijemo 

Jesen je, razmišlja se kakva će biti zima i čime ćemo grijati naše stanove i kuće. Cijene grijanja stalno skaču. Nadamo se da će zima biti topla, kao što je zasad i jesen topla, a tako najavljuju i meteorolozi. Usput, vidim složena drva kao cjepanice u mnogim dvorištima jednog naselja, gdje većina kuća ima ugrađen priključak na plin. Mislim si, ljudi ne vjeruju niti meteorolozima niti državnim dužnosnicima koji nas uvjeravaju da je ekonomska situacija stabilna, pa nabavljaju i rezervna drva. No, postoje li tome još neki razlozi, recimo cijene energenata koje nisu razmjerne toplinskim vrijednostima? Ili, drugačije rečeno, koliko možemo crpsti naše šume?

Proizvodnja energije 2016  u RH.

U jednomizvještaju za 2013. godinu piše da godišnji trošak energije za grijanje drvima za obiteljsku kuću od 150 m² u Splitu iznosi 3800 kn, dok za kuću u Zagrebu iznosi oko 5100 kn. Moj prijatelj u Splitu grije se klima-uređajem, što je zapravo elektrootporno grijanje, i da stanuje u obiteljskoj kući potrošio bi 14 000 kn, dok bi u Zagrebu takvo grijanje stajalo 25 000 kn. Troškovi energenata ili goriva za sva ostala grijanja leže između ove dvije vrste grijanja – na drva ili električnom strujom.

Provjeravam koliko je sadašnja cijena energije različitih energenata ili goriva izražena kroz jedinicu kilovatsat kWh. Predočimo si najprije koliko je velika mjerna jedinica energije od 1 kWh. To je ona količina energije ili topline koja je dovoljna za grijanje 10 litara vode od 14 °C do vrenja bez gubitaka energije.

2. Cijena topline

Prirodni plin. Prosječna prodajna cijena prirodnog plina u 2016. godini iznosila je 0,3509 kn/kWh (3,25 kn/m_n³) za kućanstva, 0,3801 kn/kWh (3,52 kn/m_n³) za uslužni sektor i 0,3153 kn/kWh (2,92 kn/m_n³) za industriju. Ova mjerna jedinica sa znakom m_n³ naziva se normni kubični metar koji ne označava neki neodređeni obujam već jednu sasvim određenu masu plina.

Ogrjevno drvo. Donja ogrjevna moć cjepanica sušenih na zraku (15% vlage) je 14,65 kJ/kg ili 4,10 kWh/kg.

Cijena ogrjevnog drva slobodno se formira na tržištu i jako varira ovisno o sezoni, a najčešći način formiranja cijene je za 1 prm (prostorni metar). Prosječna cijena na tržištu bila je 2013. godine oko 275 kn, dok se ove godine cijena kreće od 380 do 500 kn za prostorni metar. Uz prosječnu masu od oko 500 kg za jedan prostorni metar, ogrjevna moć jednog prostornog metra kreće se od 1800 do 2050 kWh.

Ako je za prostorni metar ogrjevnog drva prosječna cijena 440 kn, onda je cijena topline dobivene od tog drva 0,2146 kn/kWh.

Peleti. S obzirom da ne sadrže puno vlage, njihova donja ogrjevna moć ili toplinska vrijednost je oko 4,73 kWh/kg. Cijena na hrvatskom tržištu varira ovisno o sezoni i isporučitelju, a prosječna vrijednost kreće se oko 1,33 kn/kg. Cijena topline dobivene od peleta tada je 0,281 kn/kWh.

Loživo ulje ima ogrjevnu moć od 11,2 kWh/kg. Cijena je od 5,96 kn/kg i to je  0,469 kn/kWh.

3. Iskoristivost  različitih načina  grijanja

Ispada kako je u drvetu „uskladištena“ najjeftinija primarna energija i zato su ljudi napunili dvorišta ogrjevnim drvom, jer je plin za 0,136 kn po kWh skuplji. No, što je s iskorištenjem sustava za grijanje, ili koliko se dobije pretvorbom primarne energije u toplinu iz radijatora?

Ali ako se uzme u obzir iskoristivost uređaja za grijanje različitim energentima ili gorivima, onda je cijena koju plaćamo za toplinu koju dobivamo iz radijatora u prostorije drugačija.  Tako peći za drva iskorištavaju samo 70 % primarne energije kako bi je pretvorile u toplinu, električni grijači imaju iskorisnost 99 %, a kondenzacijski kotlovi za plin 97 %.

Prema tome, za 1 kWh topline koju dobijemo iz radijatora u prostorije za ogrjevno drvo moramo platiti 0,306, za plin 0,370, za loživo ulje 0,578 i za električnu struju 0,90 kuna. Iz ovih se podataka na drugoj decimali vidi povećanje cijene plina od  svega 0,064 kn po kWh u odnosu na drvo.

Ali drvo ima druge velike važnosti za naš život, primjerice kisik, voda, bioraznolikost…, pa bi možda te ekonomske odnose trebalo zakonski promijeniti putem trošarina, dajući važnost i ovim ekološkim razlozima.Pročitajte  što EU komisija kaže o  šumama i bioraznolikosti

4. Koliko je dopustiva sjeća šuma?

Postavlja se pitanje koliko to jedan stanovnik Hrvatske smije posjeći šume za grijanje i za druge industrijske svrhe. Pogledajmo podatke iz Hrvatskih šuma.

Čitam naweb stranici Hrvatskih šuma da one već stoljećima u svom gospodarenju primjenjuju princip potrajnosti (održivosti) i stoga iz šume uzimaju znatno manje drveta nego ga priraste, a kako pri izuzimanju uglavnom odabiru lošija stabla, izlazi da su naše šume sve ljepše  u bogatije !

Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u RH iznosi 2 688 687 ha, što je 47 % kopnene površine države. Od toga je 2 106 917 ha u vlasništvu RH, dok je 581 770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Glavninom šuma u vlasništvu države gospodare Hrvatske šume.

ETAT – sječiva drvna masa označava količinu drvne mase koju je dopušteno iskorištavati u gospodarske svrhe. Svake godine donose se godišnji planovi (godišnji etat), a istovremeno se vodi briga o prirastu, koji je posljednjih godina u pravilu veći od etata. To znači da Hrvatske šume prije svega vode računa o održivom gospodarenju, kojim se neće narušiti prirodna ravnoteža.

Godišnji prirast drvne zalihe u RH iznosi 10,5 milijuna m³, od čega je 8 milijuna m³ u šumama kojima gospodare Hrvatske šume, a 2,1 milijun m³ u šumoposjedničkim šumama. Godišnje se u šumama kojima gospodare Hrvatske šume iskoristi manje od prirasta, čime se osigurava budućnost održivog gospodarenja.  Uzmimo u  daljni račun kako je prirast godišnji = 10 500 000/2 688 687 = 3,9 m³/ha u privatnim u državnim šumama. 

5.Koliko mi zapravo trošimo a koliko proizvodima energije?

Čitam izvještaj Ministarstva zaštite i okoliša  u Godišnjem energetskom  pregledu za 2016. godinu i ističem ove podatke.

Trošimo 400 PJ, a proizvodimo 232 PJ petadžula (PJ = 10¹⁵ J) energije. Kad se to preračuna u kWh, onda potrošnja iznosi 112•10⁹ kWh, a proizvodnja 64,96 •10⁹ kWh. Od toga se biomasa, tj. pretežno ogrjevno drvo troši 17,96 •10⁹ kWh ili preračunato, po stanovniku to iznosi 4490 kWh.

Za  37607 stanovnika Samobora izračunao sam podatak kako je prirast drvne mase iz  12 596 ha samoborskih šuma 1,36 m³/stanovniku. Ako se uzme da 1m³ drveta daje od 1,33 do 1,43 prm cjepanica, to iznosi 1,8 do 1,94 prm drvne mase. Pomnoži li se 1,94 s 2050 kWh, koliko iznosi ogrjevna moć suhog drveta, onda se dobije 3986 kWh/st.. Iz tog grubog proračuna zaključuje se kako građani Samobora iz svojih i državnih šuma sijeku više šume nego što je dopušteno po prirodnom zakonu održivog gospodarstva šuma. Naime, građani Samobora u prosjeku, kao i građani Hrvatske, troše 4490 kWh, a ne 3986 kWh. Situacija je  još lošija ako se uzme u obzir da etat mora biti manji od prirasta.

No ohrabruje kako pak na cijelom teritoriju RH preračunati prirast bio mase od šuma iznosi 10,3•10⁶ m³ drva, što iznosi 7695 kWh energije po glavi stanovnika. Iz toga proizlazi da je razlika prirasta i potrošnje dopušteni etat 7695 – 4490 = 3205 kWh, što bi trebao biti etat i za građane Samobora kao građane Hrvatske. Zaključci ova jednostavne računice se kompliciraju kada se uzmu u obzir i eksploatacija drva iz  šuma za izvoz trupaca i primjenu u industriji.

Bilo kako bilo opet ostaje jedini lijek  zaštite  šuma s toplinskom zaštitom u zgradarstvu koje je najveće trošilo enerigije

O toplinskoj izolaciji u zgradarstvu pročitajte  tekst na ovom linku. Isto i raniji post u ovom blogu.

Energija, zračenje i život

1.Nesreće i strahovi

Članovi Društva inženjera i tehničara DITS iz Samobora posjetili su 14. rujna 2018. NEK - Nuklearnu elektranu Krško u Sloveniji. Predstavnici elektrane su nas srdačno dočekali i uz strogu kontrolu kretanja objasnili nam glavne principe i postupke rada elektrane. Svi mi  pamtimo velike nesreće vezane uz nuklearne elektrane poput one 1979. u američkoj Three Mile Island, černobilsku u Ukrajini 1986. godine i u japanskoj Fukushimi 2011.  pa postoji stalna bojazan od sličnih incidenata tako da je bilo vrlo korisno ćuti savjete direktno od stručnjaka iz Nuklearne elektrane Krško. 

Nuklearna energija oslobođena cijepanjem  jezgara atoma u nuklearnom reaktoru (1) pretvara se u toplinu. Ta toplina zagrijava vodu u primarnom  krugu, koja se predaje pomoću parogeneratora sekundarnom krugu (2)Para pokreće turbinu, turbina  generator koji pretvara na kraju sve to u električnu energiju(3)

 
Unutar UN-a postoji komitet  UNSCEAR čija je zadaća praćenje ionizantnog zračenja i objavljivanje  izvještaja o njegovim utjecajima, kao što je bio i izvještaj o velikoj nesreći u Japanu. 

Dana 11. ožujka 2011. u 14.46 po lokalnom vremenu, japansko područje blizu Honshua pogodio je potres jačine 9 stupnjeva i stvorio se snažan tsunami koji je ostavio iza sebe smrti i uništenja. Potres i tsunami  koji je potopio više od 500 četvornih kilometara zemljišta odnio je više od 20.000 života, uništio kuće i naselja, infrastrukture i prirodne resurse. Bila je to najgora civilna nuklearna katastrofa poslije Černobila.  U nuklearki Fukushima Daiichi došlo je do teških oštećenja jezgre na tri od šest nuklearnih reaktora  tako da su u okoliš iscurile ogromne količine radioaktivnog materijala. Japanska je vlada preporučila evakuacija oko 78.000 ljudi u radijusu od 20 km te od oko 62.000 ljudi koji su živjeli 20 do 30 kilometara od elektrane.

Dakako, takvi izvještaji izazivaju strah prema nuklearnim elektranama, ali zračenje je prisutno i oko svake hidroelektrane, termoelektrane na ugljen, plinske, sunčeve, vjetroelektrane... Posebnost nuklearne elektrane je zračenje usko povezano s dobivanjem električne energije. Hotimice ne pišem o proizvodnji jer se energija ne proizvodi nego se različitim pretvorbama nudi ljudima za korištenje. Sve energije i materije su stvorene kada je stvoren i svemir. O pretvorbama energije pisao sam već  ranije. 

Sve u svemu ljudi imaju nepovjerenje prema nuklearnim elektranama zbog zračenja, koje izaziva lančana reakcija (fisija) u nuklearnom gorivu od uranijevog dioksida kojemu je dodan tripostotni radioaktivni uran 235. Uran je 1789. godine otkrio njemački profesor kemije i apotekar Martin Heinrich Klaproth. Mirnodopska primjena uranija za proizvodnju energije počinje već 1950. godine. 

2. Nuklearna energija je ipak prihvatljiva opcija.

Je li nuklearna energija donijela  više dobra ili zla? Budući da su trenutno klimatske promjene dugoročno gledano najveća prijetnja opstanku čovječanstva i života uopće, posljednjih godina ponovno se sve intenzivnije vode rasprave o tome koliko nam je dobra, a koliko zla donijela nuklearna energija te kakvu ulogu može imati u budućnosti…

Pobornici nuklearne energije ističu da su nuklearke izvori s vrlo malim emisijama stakleničkih plinova te da mogu ublažiti ubrzano globalno zatopljenje koje potiču fosilni izvori. Osim toga, one nisu izvori zagađenja zraka, najvećeg ubojice u okolišu. Javno mjenje je  čudno. Austrijanci su 1978 izgradili nuklearnu elektranu AKW Zwentendorf i prije nesreće u Černobilu  na referendumu je 50,47%  birača glasalo protiv stavljanja elektrane u pogon. Njemačka se odlučila na zatvaranje nuklearki, a Velika Britanija na gradnju novih!?Francuzi pretežni dio električne energije dobivaju iz  nuklearnih elektrana.

Hrvatska bi  trebala 2020. imati  potrošnju električne energije po stanovniku 5000 kWh što također postavlja pitanje odakle i kako proizvesti tu energiju.

Pogledajmo bilancu dobivanja topline  kod glavnih elektrana od kojih najviše trošimo električnu struju. Kemijskom reakcijom izgaranjem 1 g metana dobiva se  50 kJ  energije kao topline, dok nuklearnom reakcijom cijepanja 1 g atoma urana 235 dobiva se 8•10⁷ kJ topline! Obiteljska kuća troši toplinu  godišnje koja je uskladišena u nuklearnom gorivu veličine zrna graha!!
U svijetu rade 444 nuklearna reaktora,  a 62 se još  grade. Svjetska potrošnja električne energije 2014. godine bila je od termoelektrana na ugljen 67 % dok od nuklearnog goriva samo 11 %.  Postoji scenarij kako će se 2040. godine dobivati pomoću ugljena samo 16 % dok će nuklearno gorivo porasti na 18 %. Kod usporedbe energetskog potencijala ugljena i  fisije urana valja uzeti u obzir ovaj podatak - količina početne sirovine  u prirodi uranske rudače s 1000 ppm  urana je 10¹⁰  tona  što odgovara ekvivalentnoj količini ugljena od 1,76•10¹¹ tona.[i]

Ti podaci govore kako su nuklearke jedno od razumskih rješenja buduće energetske politike svake zemlje.

3.Kako smanjjiti strah od zračenja?

Možemo li smanjiti strah od zračenja? Najprije malo teorije. Bez zračenja ne bi bilo svemira, ona su dio našeg života. Zračenje  je  širi pojam koji opisuje pojave kada su izvori valovi električnih i magnetskih polja i čestice helijeve jezgre protona i elektrona. Kada se govori o zračenju onda se misli na zračenje radioaktivnih tvari, mobilnih telefona, televizijskih i računalnih zaslona. No, na 30 stranica vrlo informativne i  korisne brošure: Energija, zračenje, život moguće je spoznati sve mitove, strahove i  činjenice o toj problematici. 

Iz  brošure ćete naučiti kako postoji:

1.      Zračenje u prirodi

2.      Zračenje kućanskih električnih  uređaja

3.      Zračenje mobilne komunikacije

4.      Zračenje dalekovoda

5.      Zračenje  nuklearne elektrane

6.      Zračenje u medicini.

 Kako bi se zračenje bolje razumjelo mora  se znati nešto o jedinicama vezanim uz radioaktivnost. Henri Becquerel je radioaktivnost  slučajno otkrio 1896. proučavajući uranovu sol  zato se njemu u čast jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora naziva bekerel znak Bq. Bekerel znači u atomu jedan raspad u sekundi Bq=s^-1.

U izvještaju za kolovoz 2018. o radu NEK-a stoji sljedeće: Najveća ukupna dozvoljena godišnja radioaktivnost u tekućim ispustima iznosi 45 TBq. Od toga je udio za tritij u kolovozu iznosio 0,00004 %, a ukupni godišnji udio do kraja kolovoza 22,7 %. Za ostale radionukleide čija je dozvoljena godišnja radioaktivnost 100 GBq, udio u proteklom mjesecu iznosio je 0,00014 %, a godišnje 0,014 %.

Ono što je važno za oštećenje zdravlja su  biološki efekti zračenja.

Mjerna jedinica za biološke efekte zračenja definirana je količinom energije potrošene  tj. apsorbirane u jedinici mase nekog tijela. Jedinica za apsorbiranu dozu jest grej (grey,Gy) Doza zračenja iznosi 1 grej (Gy) ako energija apsorbirana u 1 kg materijala ili tkiva iznosi 1 džul.(J)

Ali biološki efekti zračenja ne ovise samo o apsorbiranoj energiji u  jedinici mase nego i  o vrsti zračenja. Množenjem apsorbirane doze s FBE faktorom ili faktor modifikacije dobije se ekvivalentna doza zračenja. Jedinica za ekvivalentnu dozu  je sivert (Sievert - Sv).  FBE faktor za X zrake,  gama zrake i elektrone  je jedinica,  dok za neutrone je 1-3, za protone 10 dok je za alfa  čestice 20.  Ozračenje u okolišu nuklearne elektrane u normalnom pogonu ili  pri kvaru dolazi najviše od  beta i gama zračenja a to iznosi jedinicu. Ekvivalentna doza je bitna jer se mogu zbrajati učinci različitih vrsta zračenja. Ekvivalentna doza 3 Sv je smrtonosna.

Kako izgleda zračenje koje se primjenjuje za dijagnostiku i terapiju u medicini? Čitam podatke iz navedene brošure. Prosječna godišnja doza zračenja koju prima pojedinac u Hrvatskoj je oko 3,5 mSv. To se odnosi na 0,5 mSv iz umjetnih  izvora i 3 mSv iz prirodnih izvora.

Nabrojimo najčešće izvore zračenja izraženo kroz mSv: RTG zuba 0,005, sigurnosni skener u  zračnoj luci 0,0001, pušenje kutije cigareta na dan 0,36, RTG snimanje kostiju 0,001, CT snimanje glave 2, CT snimanje zdjelice 10.

Aktivnosti  pojedinih prirodnih radioaktivnih izotopa koji se nalaze u različitim tvarima su: opeka 800 Bq dok odrasla osoba ima 7000 Bq bekerela.
Naime opasne tvari i zračenja postoje oko  čovjek i dobro se informirati o rizicima i utjecajima  koji su stalno prisutni usvakodnevnom  životu.

---

[i] Vladimir Knapp, Novi izvori energije, Školska knjiga 1884. Zagreb str. 42