Što odgovoriti Greti?

Da mi je dan jedan sat za spas planeta, potrošio bih 59 minuta u obradi problema i jednu minutu da ga riješim- Albert Einstein

Evo vijesti koje nas uznemiruju u srpnju! Rusija zabranila uvoz pšenice i piva iz Ukrajine, Amerika zabranjuje Iranu izvoz nafte, Kina više ne želi od Europe i Amerike kupovati otpad od plastike. Školarka stara 15 godina, Greta Thunberg iz Švedske, protestira pred švedskim parlamentom zbog promjene klime. Na TV vidim da njezin protest ima uspjeha i u Njemačkoj. Svi mi koji smo ostarjeli, a još nismo totalno posenilili, pitamo se što odgovoriti toj pučkoškolskoj djeci na njihove prosvjede. Evo, ja ću im pokušati odgovoriti. Trudimo se dati odgovor toj djeci.

Današnje generacije  koje vladaju u različitim državama probleme  okoliša rješavaju uglavnom tehnički, pomoću dva principa: botton-up i top-down. Botton-up znači odozdo prema gore, što predstavlja, primjerice, utjecaj proizvoda na okoliš i to kroz njegov cijeli životni ciklus tj. od kolijevke do groba. Top-down ili odozgo prema dolje, što znači – analiza svih međusobnih veza (tzv. INPUT-OUTPUT metoda) između proizvodnih sektora i potrošnje ljudskih dobara.

Pojednostavimo običnom pučkoškolcu. ta dva principa, s kojima će se pokušati rješavati i problem promjene klime,

                            Bioregionalizam-Etno fletno udruga pokazuje žetvu sa srpom

1. Botton-up (odozdo prema gore)

Ovaj princip znači da se ljudi sami organiziraju, bez političara, kako bi riješili neki problem  u svom prostoru  gdje  žive. Postoje dva pokreta koje se koriste;

A.) Bioregionalizam

To  je pokret koji zagovara  ljubav prema prostoru u kojem se živi, provođenje ekološke politike mjesta, te opisuje bioregiju: njezinu specifičnu povijest, karte lokaliteta, izrađuje popis autohtonih vrsta, ekološke studije, različite povijesti, potiče priče, pjesme i razne oblike slavljenja načina života. Jednom riječi slavi se baština djedova koji su živjeli bez nafte .

U subotu, 6 srpnja, sam bio pozvan na proslavu žetve pšenice u selu Hrastina. Grupa ljudi organizirana u jednu udrugu zvanu Etno fletno tipično za bioregionalizam pokušava pokazati kako se nekad žetva pšenice obavljala srpom i kosom, a ne kombajnima. Na toj proslavi bilo je više od 100 ljudi, mnogi odličnici grada Samobora. Lijepi govori političkog sadržaja. Kada sam došao doma, pomislim, ajd' da vidimo kako tu poljoprivredu prikazuje EU statistika. Čitam statističke podatke – Poljoprivreda  sudjeljuje s 1.2 % u EU's BDP 2017.!!! Tu počiva moja sumnja da je BDP „pogrešan“ podatak za procjenjivanje aktivnosti nekog društva ili naroda. Mnogim ljudima podatak od 1,2 % učešća poljoprivrede u BDP-u EU zvuči tako da ga se lako zanemari. Dođe mu kao, primjerice, statistička pogreška. Ali poljoprivreda nije pogreška, ona je okosnica, poveznica skoro svih drugih djelatnosti u nekom društvu. Slično, rijeke koje se ulijevaju u oceane izviru kao mali potoci. Kada ti izvori nestanu, nestane rijeke. Kada nestane obrađivanje polja, onda nastupa glad. Sada čak školarci protestiraju, a mi na te proteste ne znamo odgovoriti. Njihove glavice su pune čistih misli, čista izvorska voda, s kojima se treba sučeljavati. Svoje sumnje prema sadašnjim mjerilima i pokazateljima kao što je BDP, kojima se označava gospodarstvena aktivnost, izražavam već devet godina kroz ovaj blog. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. pravi indikator napretka Genuine Progress Indicator GPI i ljudski razvojni indeks Human Development Index HDI koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne, inovativne ili ekološke vrijednosti. Nije dobro da život i gospodarstvo počiva pretežno na mjerilima kao što je BDP, koji govori o potrošnji, tj. na konzumerizmu. Pogledajte GPI i HDI indekse na internetu pa ćete se uvjeriti kako su to pravilnija mjerila. Pretpostavimo da se dogodi najlošija svjetska situacije s naftom tj. prestane li se transportirati nafta iz Saudijske Arabije i Irana, možda će spas biti srp i kosa u žetvi pšenice. Mlade generacije moraju znati što je žetva i što je mlatva, načini spremanja pšenice za kruh naš svagdanji. To je jedan od ciljeva bioregionalizma – shvatiti život naših predaka koji su živjeli bez nafte.

B.) Minimalizam

Evo, u Americi se pojavljuje organizirana grupa ljudi tzv. minimalisti (https://www.theminimalists.com/start/), koji se odriču mnogih proizvoda i tekovina industrijske civilizacije. Neće biti trovanja okoliša, možda i promjene klime, smanjimo li broj proizvoda u našim domaćinstvima koje koristimo, a nisu nam neophodni.

Minimalizam je način života koji ljudima pomaže da utvrde koje stvari dodaju vrijednost njihovim životima. Čišćenjem nereda sa životnog puta svi možemo osloboditi mjesta za najvažnije aspekte života: zdravlje, odnose, strast, rast i doprinos.

Postoji mnogo „okusa minimalizma“: minimalistički stil života 20-godišnjeg jedinca izgleda drugačije od minimalističkog stila 45-godišnje majke. Iako svi drukčije prihvaćaju minimalizam, svaki put vodi na isto mjesto: život s manje stvari i više vremena, više novca i više slobode u životu koji ima smisla.

Početak je jednostavan! Upitajte se bi li vaš život bio bolji kad biste imali manje stvari i predmeta.? Nabroji 100 predmeta iz kućanstva koji ti stvarno trebaju, pa ćeš vidjeti da je automobil nepotreban. Ja se danas sramim, jer sam kupio bušilicu koju sam u 10 godina trebao dvaput. Pernica mojih unuka je prava riznica prema mojoj jednoj olovki koju sam imao. Naime, tata je kupio jednu olovku, ali ju je prepolovio, pa je jednu polovicu dao meni, a drugu bratu. Greta, počni od svoje pernice!

2. Top-down (odozgo prema dolje)

To je princip kojim se stalno propitkuje političare o tome što rade za organizaciju svakodnevnog života građana neke zajednice, bilo na lokalnoj bilo na državnoj i svjetskoj razini. Političari će lako odgovoriti: imamo strategije za sve situacije. Ali od strategije na papiru do željenog cilja dug je put. Primjerice UN stategija 17 ciljeva za okoliš.Prihvačam Gretin zahtjev  što više mudri ljudi uključiti  u pokrete  postizavanja  konkretnih rezultata. 

Vlasti u svim zemljama imaju prioritet gospodarenja s ciljem da što manje onečišćuju okoliš. U EU izabrana je ovog srpnja Ursula von der Leyen, predsjednica Komisije EU, koja je u svojim govorima (strategija!?) istakla kako će joj promjena klime i okoliš biti jedna od glavnih briga. Već to bi trebalo donekle zadovoljiti prohtjeve male Grete Thunberg. Europljani su zabrinuti. Prema ispitivanju Eurobarometra, gotovo 3 od 4 Europljana zabrinuto je zbog utjecaja plastičnih proizvoda za svakodnevnu uporabu na njihovo zdravlje. A gotovo 9 od 10 zabrinuto je zbog učinka na okoliš.

Ali postoji veliki broj preporuka (direktiva), normi i zakona kojima se regulira politika prema klimi i okolišu. Najnovija direktiva EU odnosi se na plastiku. Pravilima EU-a o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu, donesenima u svibnju 2019., naglasak se stavlja na 10 plastičnih predmeta koji, uz izgubljenu i napuštenu ribarsku opremu, najčešće zagađuju europske plaže i mora. Ova vrsta otpada čini 70 % morskog otpada.

Tim se pravilima zabranjuju plastični proizvodi za jednokratnu uporabu za koje već postoje alternative bez plastike. Različitim se mjerama nastoji smanjiti potrošnja plastičnih proizvoda kojima se najčešće stvara otpad, primjerice – proširiti odgovornost proizvođača, promijeniti dizajn nekih proizvoda te informirati potrošače i podignuti svijest među njima.

Od 2021. uvodi se zabrana za jednokratne plastične štapiće za uši, pribor za jelo, slamke, miješalice pića i štapiće za balone, kao i za posude za hranu te spremnike za piće – uključujući čaše – izrađene od proširenog polistirena. Ti će predmeti morati biti izrađeni od održivijih materijala ili biti zamijenjeni predmetima koji se mogu ponovo upotrebljavati. Zabranit će se svi proizvodi izrađeni od oksorazgradive plastike. U mojoj obitelji unuci se svađaju oko raspodjele slamčica za pijenje soka i čaše. Nema više slamčica i, molim, nema svađe. Ali to su dječje svađe koje će se proširiti na mnoga mjesta donošenja odluka oko proizvodnje i potrošnje mnogih proizvoda kojih se trebamo odricati. Znači, odricanje u potrošnji mnogih predmeta jest put prema čistom okolišu i promjeni klime.

Provođenje ove EU direktive prvi je zadatak nas odraslih prema prosvjedima koje organizira pučkoškolka Greta.

Zagrebački Manhattan

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ima viziju o izgledu jednog dijela Zagreba u budućnosti. Rekao je: Bit će to kao Manhattan, uspoređujući taj novi dio Zagreba s poslovnim centrom u New Yorku. Financiranje će se obaviti s tvrtkom Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Radi se zapravo o velikom kongresnom centru s mnogo poslovnih prostora koji kao nedostaju Zagrebu. Pritom je potrebno rušiti zgrade Zagrebačkog velesajma i taj prostor spojiti s Hipodromom kako bi se dobilo oko 1 200 000 (milijun i dvjesto tisuća) četvornih metara za gradnju. Arhitekti i urbanisti podigli su glas protiv gradonačelnika. Protiv te odluke oglasili su se Društvo arhitekata Zagreba, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Udruga hrvatskih urbanista te Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata.

Kao mali ekobloger također dižem svoj glas PROTIV i pokušavam, prije svega sebi, objasniti što znači ta velika betonizacija jednog zelenog i korisnog dijela grada. Evo mojih argumenata!

                                Hipodrom i dio Velesajma  koje se želi  pretvoriti u poslovni centar

1. Hidrocentrala na Savi

U glavi vrtim podatke koje sam navodio u ranijim postovima. Grad kao urbano središte nekog prostora djeluje kao karcinom, jer je potrebno odmah osigurati izvor električne energije od 30 W/m². Ako se 30 W/m² pomnoži s 1 200 000 m² dobije se količina potrebne energije od 36 MW, za koju treba graditi novu elektranu. Dakle, hajdemo prvo izgraditi novu elektranu. Snaga elektrane na Savi iznosi 45 MW, u što smo se uvjerili kada sam s DITS članovima posjetio novootvorenu elektranu u Brežicama, koja se gradila 3 godine. Sagradimo s Arapima prvo hidroelektrane na Savi kako bismo imali dovoljno struje za Manhattan!!! Ne želim biti ironičan nego samo malo praktičan.

Arhitekti, inženjeri i investitori moraju zajednički riješiti problem stanovanja u gradovima i kod toga moraju imati stalno na pameti da je cijena energije za grijanje oko 80 €/MWh, energije za hlađenje 120 €/MWh i pitke vode 4,5 €/m³. Usput spomenuto, u svakoj opeci zgrada na Velesajmu ugrađeno je već 4 kWh energije koja se ne smije rasipati samo tako. Kada su Nijemci obnavljali svoje porušene gradove onda su svaku opeku ponovo primili u ruke i ugradili ju  u  zgrade koje su trebale izgledati kao i prije rušenja.

2. Ostali eko troškovi

Značajniji pokušaj aktiviranja javnog mijenja predstavlja aktualna studija o devet planetarnih granica koje pružaju znanstvene smjernice za poboljšanje upravljanja životom na planetu. Koncept planetarnih granica prvi je put predstavila 2009. godine skupina od 28 uglednih međunarodnih znanstvenika. U 2015. je predstavljena ažurirana verzija. Tvrdi se da ako čovječanstvo ostane unutar tih devet granica, možemo nastaviti razvijanje i napredovanje za generacije koje dolaze. Ta je studija upozorenje da smo probili četiri od devet planetarnih granica koje su rezultat pritisaka na okoliš od ljudskih (antropogenih) aktivnosti: klimatske promjene, gubitak biosfernog integriteta, promijenjeni bio-geo-kemijski ciklusi dušika i fosfora. Poznati su neki parametri onečišćenja okoliša kao i dopuštene granice kao što je to koncentracija CO₂, ali nisu definirane granice kemijskog onečišćenja zraka, tla i vode.

Urbanizacija sve više travu pretvara u beton. Grad Zagreb je megacity za Hrvatsku. Uzevši stanovništvo RH on je više megacity nego što su to gradovi Tokyo, Mumbai, Mexico City… koji imaju od 20 do 35 milijuna stanovnika. U Zagrebu i u bližoj okolici (Zaprešić, Velika Gorica) živi oko milijun stanovnika. To čini 25 % od ukupnog RH stanovništva.

Danas 62 % ljudi u svijetu živi u gradovima sa stalnim rastom. Mnogi gradovi u svijetu imaju politiku da se ne povećavaju iznad „plave linije“. Veliki gradovi su velika trošila u odnosu na okoliš u kojem svaki stanovnik godišnje direktno ili indirektno troši 208 t vode, 660 kg hrane, 1,660 t otpadnih voda i 660 kg čvrstog otpada te 220 kg onečišćivača atmosfere. Sve to treba „netko“ platiti kao javni trošak. Ljudi u ruralnim područjima troše manje energije po četvornom metru tla i to 0,05 Wm². Prema tome, definirati pojam okoliša može se uz mnoge postojeće definicije i ovako: „Okoliš mora biti najvažnija kočnica globalizmu, konzumerizmu i prevelikoj potrošnji, pa makar to bio i velik svjetski poslovni centar u Zagrebu. https://ekovalen.blogspot.com/2016/01/eko-gradovi_20.html

Svi  tražimo neke akcije za  očuvanje okoliša , a sve započinje brigom oko svakog lista na drvu  i travčice na zelenoj livadi uz sna. .https://www.youtube.com/watch?v=xUQu4eJVRKA

Neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu neka naša Zemlja sva/ postane sretna/ Neka cijeli ovaj svijet/  zove se bajka/ zelena i mirisna/  cvjetna sva i nevina/  livada iz sna

3. Krave na paši na Hipodromu

Čitam vijest u Večernjaku kako se u Londonu u jednom parku „instaliraju krave“ kako bi pasle travu i ljudima vratile koncept sela koji smo već zaboravili. Neka se na Hipodromu instaliraju krave i konji da pasu travu!!!. Je l' to stvarno izgleda „ludo“ prema ovom industrijskom betoniraju? Danas mali mobiteli zamjenjuju velike poslovne kancelarije, njima se mogu pratiti poslovni događaji, kretanje kamata u čitavom svijetu i rezultati utrka deva tamo negdje na pijesku Arapskih Emirata. Borbu protiv širenja pustinje pomoću krava opisao je Allen Savory u svojim predavanjima https://www.savory.global/ koja se mogu pratiti na internetu. Beton ili pijesak pustinje isto je zlo za okoliš. Povrat životinja u gradove nešto je što uzrokuje povratak ljudi iz gradova u ruralna područja. To isto nije ludo, zar ne!?

4. Neka se Bandić s Arapskim kapitom uključi u poboljšanje prometa u Zagrebu

 Prijateljinženjer Tvrdeić poslao mi  poslao mi je tekst i skicu s prijedlogom da se u Zagrebu poboljša promet kružnim željezničkim tokom tako da se izgradi samo jedan kratki krak željezničke pruge od Jankomira do Blata te stajališta na cijelom toku pruge.

Sreća i okoliš

Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je dar Božje ruke. (Prop. 2,24)

1.       Uvod

Manje više biblijski citat na početku teksta obuhvaća pojam sreće kako je većina ljudi vidi. Mnoge knjige, romani, novele… napisane su tako da je potka priče zapravo traženje sreće. Sreća je klasirana i  definirana u priručniku „Što je sreća.“[i]Danas se rangira sreća ljudi kao nova ekonomska paradigma. Sreća se opisuje različitim parametrima, klasirana je prema državama kako bi se mogle međusobno uspoređivati. Tako postoji Word Happiness report po godištima od 2012. do 2019. koje izdaje UN. Na toj ljestvici sreće Hrvatska je od 2015. do 2017. g. bila na 82. mjestu, dok je od 2016. do 2018. g. bila 75. od 156 zemalja. Finska je svjetski prvak sreće za oba razdoblja.

Izvještaj o sreći zasniva se na rezultatima ankete, koristeći Gallupove metode za izradu procjene, gdje se uključuje šest čimbenika: razina BDP-a, očekivano trajanje života, velikodušnost, društvena podrška, sloboda i korupcija. No, postoji kritika bruto nacionalnog proizvoda kao čimbenika za usporedbu ljudske sreće. Kritika proizlazi iz činjenice da ovo mjerenje nacionalnog proizvoda ne uzima u obzir degradaciju okoliša iiscrpljivanje resursa. Nov pristup po kojem se zaštita okoliša uključuje u nacionalni proizvod predstavlja pojavu zelenog nacionalnog proizvoda.

Međunarodni dan sreće slavi se diljem svijeta svakog 20. ožujka, a osmislio ga je i utemeljio filantrop, aktivist, državnik i istaknuti specijalni savjetnik UN-a Jayme Illien, kako bi nadahnuo, mobilizirao i unaprijedio globalni pokret sreće.

2.       Intelektualne debate o sreći

Slovenski filozof dr. Slavoj Žižek i kanadski liječnik psiholog dr. Jordan Peterson organizirali su 19. travnja intelektualnu debatu o sreći kroz motrište ideologija kapitalizma i marksizma. Debata je bila jako reklamirana na TV, pa je okupila mnogo gledatelja, kao na košarkaškim utakmicama. Karte su se prodavale po visokim cijenama. Peterson je u svom uvodnom izlaganju govorio o Komunističkom manifestu kao o strašno neuspješnom eksperimentu na ljudskoj vrsti, s puno mrtvih ljudi, dok je Žižek govorio pesimistički o sudaru ekonomije i ekologije. Peterson je svjetski poznati pisac s uspješnicom „12 pravila za život“ – protuotrov kaosu, koja je prevedena i na hrvatski jezik (Verbum, 2018.) i koju sam pročitao.

U toj se TV debati malo govorilo o sreći. Oni su trebali govoriti o sreći i kako je postići u kapitalizmu, a kako u socijalizmu. Mislim da su to ljudi htjeli čuti. Peterson je prepričao, između ostalog, prvo poglavlje svoje knjige. Pričao je kako su životinje, primjerice škampi, i ljudi na sličan način organizirani u hijerarhiji, gdje je gazda na vrhu, a sirotinja na dnu. Ne može se sustav života održati ako smo svi u istoj razini. Iz Petersonove knjige „12 pravila za život“ citirat ću nekoliko rečenica o sreći: Sreća je naporno penjanje uz brijeg, Božja dobrohotnost ili milost, pridruženi dar može biti pridružen k pojmu sreće, Sreća nipošto nije sinonim za dobro… Peterson je istaknuo kako su u kapitalizmu bogati sve bogatiji, ali su i siromašni sve bogatiji.

3.       Moj pogled na sreću

Ova me debata potakla na navođenje svog poimanja sreće, ali koja je vezana uz moj pogled na stanje okoliša i održivog razvoja. U ideologijama kapitalizma i marksizama ne ističe se važnost pojma održivog razvoja gdje se funkcionalno povezuju ekološke, socijalne i ekonomske dimenzije. U obje ideologije prešutno se smatra da cijenu zraka, vode i tla ne treba ukalkulirati u cijenu proizvoda, jer su besplatno dani čovjeku na korištenje. Danas se, bilo u Kini ili u SAD-u, gospodari tako da se pretpostavlja kako vode, zraka i tla ima dovoljno, pa nisu stavljene kao nepoznanice u jednadžbe optimizacije gospodarenja proizvodnih tvrtki. Okolišjoš nije pravilno ušao u ljudsku svijest. Za mene je sreća kada vidim da netko počinje pravilno ocjenjivati život sa svim ograničenjima. Mnogi ljudi ne primjećuju prirodu oko sebe. Čak štoviše, postanu nervozni, jer je prehladno ili prevruće ili neki pas u susjednom dvorište laje.

Zdrav i čist okoliš nas veseli i čini nas sretnima, a prljavština oko nas čini nas nesretnima! Čini me sretnim kada vidim da na malo vrta ispred kuće domaćica uzgaja povrće. Dakle, nije lijena i ne ispričava se kako joj se ne isplati imati svoje povrće, jer je na tržnici jeftinije. Ta vrijedna domaćica poštuje pravilo da hrana mora biti što bliže od njive do stola, budući da ambalaža i transport hrane čine veliku stavku u onečišćenju okoliša.

U subotu, 11. svibnja, bio sam s obitelji na izletu na Medvednici. Na putu do planinarskog doma Glavica vidio sam izrovana mjesta u šumi od divljih svinja. Lovci zimi dohranjuju divlje svinje kukuruzom i krumpirom, no njima treba i proteina, koje one pronalaze rujući po zemlji u potrazi za ličinkama nemotada i različitih glista, puževa, kukaca, larve i korijenja. Na potoku Gradna vide se divlje patke s mladim patkicama. Nedavno sam vidio i zeca kako trči ispred svjetla auta. Sinoć sam, vozeći se u autu, zakočio kako ne bih zgazio ježa koji je prelazio cestu. To me je učinilo jako sretnim. Također, često čujem pticu kukavicu kako se glasa negdje u šumi. Veseli me kada vidim kako su se rascvjetale bazge iz kojih ljudi prave ukusna osvježujuća pića kao protutežu kupovnim komercijalnim pićima koja se nalaze u trgovačkim lancima. Ta bioraznolikost u našoj flori i fauni čini me sretnim.

Plastične vrećice. Čini me sretnim kada vidim u svojem selu kante sa žutim poklopcima pune plastike koje će Komunalac odvesti. Počelo se saselekcijom smeća. Čini me sretnim kada vidim na tržnici gospođu koja nosi platnenu vrećicu ili ceker ili košaru ili rogožar i odbija staviti kupljenu robu u plastične vrećice. Svi smo vidjeli šokantne slike rajskih plaža koje su se ugušile plastičnim otpadom. Ali kladim se da nitko od nas nije znao da bi plastika mogla potjecati iz Europe, SAD-a ili Kanade! Upravo sada, u pokušaju rješavanja ovog skandala, održava se samit u Ženevi za odlučivanje hoće li se zaustaviti izvoz plastike u zemlje koje ga ne mogu obraditi. Koalicija zemalja na čelu s Norveškom nastoji dodati plastiku sporazumu o opasnom otpadu, što znači da se ne može izvoziti ako ne postoje zaštitni mehanizmi koji bi se na odgovarajući način obradili i siromašnijim zemljama dali pravo na odbijanje. Kamo god pogledamo, vidimo pokolj – mrtvi kitovi sa želucima punim plastike, morske ptice koje se guše, kornjače se utapaju u plastičnim mrežama. Većina plastike ulazi u more u zemljama u razvoju bez jakih sustava za recikliranje. Kina je 2018. g. zabranila uvoz većine plastičnih materijala, budući da je posljednjih četvrt stoljeća obrađivala gotovo polovicu svjetskog otpada koji se može reciklirati.

              Sortiranje smeća postaju dio našeg  života kako u SAD-i tako i u Europi,
                                                Izvor slike ;  www.siphosjamaica.com

Sada se ne zna što činiti s plastikom. U Engleskoj je prošle godine spaljeno više od pola milijuna tona plastike i ostalog kućanskog otpada. Australska industrija recikliranja suočena je s krizom dok se zemlja bori s 1,3 milijuna tona zaliha otpada koji se može reciklirati i koji je prethodno otpremljen u Kinu. Kanada je otkupila veliku parcelu zemljišta na Filipinima i tamo odvozi svoj otpad. Filipini naređuju Kanadi da sredi to smeće ili otpad.

Naime, sretnim me čini činjenica da se u mojoj ulici ipak počinje selektirati smeće po kantama različitih boja. Svjestan sam kako je to tek početak. Čovjek ne može biti sretan ako ne sredi stvari (idejno i materijalno) oko svog života glede onečišćenja okoliša.

---

[i] Desmond Morris, Što je sreća, Alogoritam, 2005 Zagreb

Kamo s muljem iz otpadnih voda?

1.Dan  planete Zemlja

Ovo pišem 22. travnja, na dan kada se u 190 zemalja svijeta obilježava Dan planeta Zemlje. Pravu sliku Zemlje iz svemira zapravo smo vidjeli kada ju je 1962. snimio USA astronaut John Glenn. Divimo se slici zeleno-plavog planeta, koju držimo u svojoj memoriji već više od 50 godina. Danas ljudi  prosvjedima traže  čistu  i zdravu Zemlju  što se vidi  često na TV. No, kada svako jutro izađemo iz kupaonice, nakon što smo pustili vodu u WC školjku, više ne mislimo na ljepotu planeta i o tome kamo će otići naša prljava otpadna voda. Svaka osoba u industrijskom načinu života otpušta dnevno oko 120 litara otpadne vode iz svojih stanova.

Jedan dio te prljave vode pročišćava se prije nego što se odlije u prijamnike rijeka, jezera i mora. Na kraju procesa pročišćavanja ostaje otpadni mulj, s kojim danas ne znamo što uraditi. Praksa i zakoni o toj problematici u Europi su različiti . Otpadni mulj je specifična vrsta otpadne tvari koja se svrstava u grupu opasnog otpada.[i] Opasan otpad je vrsta otpada koji sadrži tvari opasne po okoliš, prirodu i čovjeka.

 2.Izlet u  grad Zaprešić

Lokacija CUPOV Zajarki

Društvo inženjera i tehničara grada Samobora organiziralo je 15. ožujka 2019. stručni posjet Centralnomuređaju za pročišćavanje otpadnih voda CUPOV Zajarki Zaprešić.
Domaćin, direktor Željko Majcen, primio nas je u ime „Komunalnog poduzeća“ Zaprešić. Lijepo nas je dočekao zajedno sa svojim pomagačima i predstavio nam je voditelja uređaja CUPOV dipl. inž. strojarstva Tihomira Curmana. CUPOV uređaj po organizacijskoj shemi spada u tvrtku „Vodoopskrba i odvodnja“ Zaprešić d. o. o.

Grad Samobor je na desnoj obali Save, dok je Zaprešić na lijevoj obali rijeke Save. Zračna udaljenost gradova iznosi oko 10 km. Ove podatke iznosim kako bi čitatelju bila jasna geografska pozicija, jer se ova dva grada žele povezati u jedinstven sustav pročišćavanja komunalnih otpadnih voda. Komunalne otpadne vode su otpadne vode iz kućanstva pomiješane s industrijskim otpadnim vodama i/ili oborinskim vodama. Ali otpadne vode mogu biti različito onečišćene, što se mora definirati nekom mjerom. Ta se mjera naziva ES-ekvivalent stanovnika koja se definira kao organsko biorazgradivo opterećenje od 60 g O₂ kisika dnevno iskazano kao petodnevna biokemijska potrošnja kisika (BPK₅). To je važno, jer ako nema kisika, u vodama nestaje život. Cilj klasične obrade otpadnih voda je smanjenje petodnevne biokemijske potrošnje kisika (BPK₅). Kućanske otpadne vode imaju prosječne vrijednosti BPK₅ 300 mg/L. Samobor je  koristio na starom postrojenu za  pročišćavanje otpadnih voda koje je izvan funkcije 20000 ES dok je kapacitet  CUPOV Zaprešić 60000 ES.

3.Spremanje  mulja u Europi 

Postupci kojima se pročišćava otpadana voda su: 1. mehaničko ili primarno pročišćavanje, 2. biološko ili sekundarno pročišćavanje, 3. fizikalno-kemijsko ili tercijalno pročišćavanje.

Iz Udžbenika Sveučilišta u Zagrebu kopirao sam tablicu iz koje se razvidno vide procesi pročišćavanja otpadne vode.[ii] Procesi obrade otpadnih voda su: protok vode kroz rešetke za odvajanja grubih tvari kao što su pijesak i granje (pjeskolov), zatim se iz vode odvajaju masti (mastolov) te se voda ulijeva u primarni taložnik. U drugom stupnju obrade vodi se dodaje aktivni ugljen te se ona tretira aerobno (s kisikom) pa poslije anaerobno (bez kisika) kako bi se što više organskih tvari odstranilo iz vode. Na kraju nastaje mulj čija obrada čini do 40 % troškova na postrojenju za obradu otpadnih voda. Iz vrlo dobre i pregledne njemačke brošure[iii] od 104 stranice navodim neke podatke. Kemijski sastav mulja prikazan je u tablici(vidi link). Da bi se mulj mogao obrađivati, on se mora koncentrirati, stabilizirati, kondicionirati, odvlaživati, sušiti, spaljivati i odlagati. Kod nas postoji Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi (NN 38/08).

U priloženoj tablici može se vidjeti koliko se, kako i kuda obrađuje i sprema otpadni mulj u Europi kojeg nastaje oko 9 156 000 tona. Prosječno se 20 % mulja deponira na različitim primjerenim i neprimjerenim mjestima, u poljoprivredi završi 30 % mulja, kompostira ga se 16 %, toplinski obrađuje (spaljivanje) 18 %, a oko 16 % su ostali načini spremanja. U Hrvatskoj se 94 % mulja deponira, dok se on u Njemačkoj uopće ne deponira. Najviše se mulja toplinski obrađuje u Švicarskoj – 96 %, u Belgiji 83 %, u Njemačkoj 63 %, zatim u Sloveniji 52 %. Nijemci noveliraju propise o mulju tako da će gradovi s 100 000 ES – ekvivalent stanovnika 2029. godine – morati organizirati dobivanje fosfora iz mulja. To je vrlo važan element tzv. kružne ekonomije. Oko 70 % svjetskih nalazišta fosforne rudače nalazi se u Zapadnoj Sahari i Maroku i jako su iscrpljena, pa će se fosfor za gnojivo morati dobivati iz mulja.

Na kraju valja znati, to nam je objasnio gospodin Curman, kako obične vlažne maramice, prezervativi, ostaci pelena…, koji se bacaju u zahodske školjke, stvaraju velike probleme pri odjeljivanju mulja iz otpadnih voda. Lijekovi u obliku tableta, koje se bacaju u zahod, skoro su nerješiv problem, jer se ne mogu selektirati, a truju sve što je živo u vodama rijeka i jezera i mora u koje se izlijeva pročišćena ili nepročišćena kanalizacijska voda.

 4.Troškovi

Čitam u završnom radu Ivana Banića[iv] da maksimalno opterećenje uređaja u Vrsaru iznosi za 22500 ES – 3375 m³/d , što troši 5543 kWh struje kod instalirane snage od 630 kW.

Projekt CUPOVZ prva je koncesija za pročišćavanje otpadnihvoda u Hrvatskoj koja gradu Zagrebu omogućuje prilagođavanje i poštivanje ekoloških standarda Europske unije u području zaštite okoliša i voda. Temeljem Ugovora o koncesiji između grada Zagreba i ZOV-a, ZOV je projektirao i 2007. završio gradnju CUPOVZ-a, a sada je preko sestrinskog društva Zagrebačke otpadne vode – upravljanje i pogon d. o. o. zadužen za upravljanje i rad uređaja te njegovo redovito održavanje. Više o tome vidi[v]. Podaci za zagrebački uređaj otpadnih voda: 1,2 mil. ES (1,5 mil. ES) i količina otpadnih voda od 330 080 m³/d.

Biološko pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba. Uređaj je dimenzioniran na vršno satno opterećenje u kišnom razdoblju od 30 510 m³/h i na biološko opterećenje BPK₅ od 72 000 kg/dan, odnosno, u konačnoj fazi, na vršno satno opterećenje u kišnom razdoblju od 37 790 m³/h i na biološko opterećenje BPK₅ od 90 000 kg/dan. Više podataka vidi u brošuri[vi].

5. Ostali izvori informacija
Ili vidi u znanstvennom  članku o mulju iz  časopisa "Građevinar"; Muljevi s komunalnih  uređaja za pročišćavanje otpadnih voda;  Dr D,Vouk, Dr. D. Malus, Dr  S.Tedeschi

Vidi post o zahodima.
Napustili smo tradicionalnu poljoprivredu gdje su sve  ljudske fekalije i gnoj od  životinja završile na obogačivanju humusa na njivama .

---

[i] Božena Tušar: Ispuštanje i pročišćavanje otpadne vode, Croatiaknjiga, Zagreb, 2004., str. 81

[ii] Felicita Briški: Zaštita okoliša, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, 2016.

[iii] KLÄRSCHLAMMENTSORGUNG in der Bundesrepublik Deutschland, Umwelt Bundesamt, 2018.

[iv] Ivan Banić: Obrada i zbrinjavanje mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, Pula, svibanj 2017.

[v] http://www.zov-zagreb.hr/hr/o-nama/

[vi] http://www.zov-zagreb.hr/media/41919/projekt-cupovz_lq5-brosura.pdf

Domoljublje i Gvozdansko

Slobodno im bješe poć iz grada / Pod oružjem i časnim barjakom. / Ne htjedoše; nego tu od glada / I od mraza, voljom smrtnom jakom / Od predaje svake ustuknuše, / Samo Bogu da predadu duše

Ante Tresić Pavičić, GVOZDANSKO: Epos u 32 pjevanja

A Uvod. U ovom postu tražim poveznice ili karike iz sociosfere kojima se spajaju i čvršće vežu ljudi u našem društvu. Domoljublje jest važna kariku u lancu za „povezivanje“ ljudi. Ono je dio nacionalnog osjećaja koje se javlja u nas zajedno s rodoljubljem. Za ugradbu domoljublja i rodoljublja u svijest čovjeka važni su mnogi događaji iz povijesti svakog naroda. Domoljublje, rodoljublje ili nacionalni ponos su osjećaji ljubavi, predanosti i privrženosti domovini i savezu s drugim građanima koji dijele isti osjećaj. Ta privrženost može biti kombinacija mnogih različitih osjećaja koji se odnose na vlastitu domovinu, uključujući etničke, kulturne, političke ili povijesne aspekte.

Crtež Gvozdanskog M.W. Weissa iz 1729 godine

 Već u pučkoj školi može se djeci kroz našu himnu opisati ispovijed velike ljubavi Hrvata prema zavičaju ili domovini. Himna je vodič kroz prošlu, sadašnju i buduću Hrvatsku. 

Marksisti su zauzeli negativne stavove o domoljublju. Karl Marx je slavno izjavio da "radnici nemaju zemlje" i da će "prevlast proletarijata prouzročiti da nacionalne razlike nestanu još brže". To je bilo jedno od objašnjenja (?!) ondašnje vlasti zašto je 1947. g. maknut spomenik banu Jelačiću o kojem je Marks negativno pisao. Spomen na Jelačića je stvaranje nacionalne svijesti više od sto godina. Mnogi ljudi bili su zatvarani i zlostavljani ako su pjevali pjesmu posvećenu njemu i to u novijoj povijesti .

Treba li podizati duhovnu snagu i nacionalnu svijest u narodu? Treba! Čovjek, kao i biljke i životinje, ima svoja staništa, obitavališta, ekolozi bi rekli – ima „kuću“ („eko“ potječe od grčke riječi oikos i znači kuća), te je organiziran u zajednice kao obitelj i kao narod. Kuća je u svijesti svakog od nas kao dom ili selo ili grad ili država. Dom se čuva do smrti.

B Kako to rade druge nacije. Poznato je da Amerikanci slave, što filmovima što pjesmama, pad tvrđave Alamo, gdje je 1836. g. 150 branitelja prvo bilo pod opsadom 6000 Meksikanaca, a na kraju su ubijeni. Židovi slave pad svojega grada Masade koji su Rimljani osvojili 73. godine. To je danas turističko odredište koji godišnje ugosti 1,5 milijuna posjetitelja. Masada je bitna, jer su se branitelji, zajedno s civilima, poubijali, počinili su kolektivno samoubojstvo, i nisu se htjeli predati Rimljanima. Tim događajem Židovi su ojačali duhovnu snagu svojih mladih generacija. Njihovi mladi vojnici na tom mjestu polažu zakletvu domovini. Rusi vojnim mimohodom obilježavaju 900 dana opsade Lenjingrada 1942. godine. Mi se velikim mimohodom prisjećamo opsade i pada Vukovara 1991. godine. Molimo Boga za naše poginule branitelje i civile koji su dali svoje živote u Domovinskom ratu. No naša povijest je puna događaja koji su slični padu Vukovaru i zbog čega se možemo smatrati velikim narodom u patnji, iako smo malobrojni.

C Slavna i teška vremena našeg naroda. Zato zavirimo malo dublje u prošlost našeg naroda i doznajmo kako su se branili prostori na kojima danas imamo svoj dom. U kalendaru zaklade Vigilare čitam kako ove godina slavimo 500. obljetnicu izjave pape Lava X. da je Hrvatska Predziđe kršćanstva (Antemurale Christianitatis). Papa je 1519. g. hrvatskom banu biskupu Petru Berislaviću pismom poručio kako neće dopustiti da propadne Hrvatska, najčvršći štit i predziđe kršćanstva. Otad su u ruke Turaka pali mnogi gradovi tadašnje Kraljevine Hrvatske. Evo za prisjećanje kratke kronologiju tih događaja.

1. Bosna je 1463. godine već zapravo pala pod vlašću Osmanlija.

2. Šibenik. Tvrđava Sv. Nikole građena je od 1540. do 1553. za obranu od Turaka, nakon što su 1522. godine pali gradovi Knin i Skradin. Ova je tvrđava najjača fortifikacijska utvrda na Jadranu, koja je obalu štitila od neprijateljskih brodova, a na veliku sreću, nije nikada bila napadnuta.

3. Ilok. Nakon šest godina otpora, Turci su osvojili grad 1526. g. Za razvoj grada zaslužan je Nikola Iločki, ban slavonski i kralj Bosne. Suvremenik tog doba je franjevac sv. Ivan Kapistranski koji je branio Beograd 1456. godine.

4. Cetin, grad ukojem se 1527. g. sastao dio hrvatskog plemstva i izabrao Ferdinanda I Habsburškoga za novog hrvatskog kralja. On je obećao braniti Kraljevinu Hrvatsku, ali grad je deset godina kasnije pao i bio pod turskom vlašću do 1790. godine. Od tada potječe Cetingradska povelja, najvažniji dokument hrvatske državnosti, gdje se prvi put u državnom pečatu pojavljuje grb sa 64 crveno (ili crno) bijelih polja. Nogometaši Hrvatske su 2018. godine na svjetskom prvenstvu u Rusiji veličanstvenom igrom u dresovima sa 64 polja upoznali cijeli svijet s našom domovinom. Na povratku nogometaša u domovinu, petsto tisuća ljudi slaveći ih je dočekalo u Zagrebu. Nezaboravna slika ponosa i domoljublja.Pjevala se "Lijepa li si" pjesma kojom se danas slavi domoljublje.

5. Grad Brinje 1530. godine doživljava stradanje, ali ne i pad u turske ruke.

6. Klis, hrvatski kraljevski grad, osvojen je 12. ožujka 1537. godine. Turci su prisiljavali klišku posadu da se preda i tek kada su ostali bez vode i hrane grad se predao. Zapovjedniku Klisa Petru Kružiću odsječena je glava.

7. Hrvatska Kostajnica, koju je branio Nikola IV. Zrinjski, održavala se, ali kada je obranu preuzeo kraljev zapovjednik, izdajom je 1556. godine grad predao Turcima.

8. Senj. Ivan Lenković, zapovjednik svih uskoka, gradio je utvrdu Nehaj 1558. g. koja nikada nije bila napadnuta niti je bila osvojena. Kralj Rudolf II. zbog odnosa s Venecijom protjerao je te uskoke 1617. godine u unutrašnjost Vojne granice.
9. Siget pamtimopo važnoj bitki 1566. godine. Zapamćena je po hrabroj pogibiji zapovjednika Nikole Šubića Zrinskog i svih branitelja, koji se nisu htjeli predati Turcima – i svojom žilavom obranom spasili su Mađarsku, Hrvatsku i Austriju od pada u turske ruke 

10. Korčula je bila meta turskih napada 1571. g. kada su se vodili ratovi između Mlečana i Turaka. Na sreću, grad je spasila velika bura koja je onesposobila pola neprijateljskih brodova.

11. Gvozdansko je palo u zimi 13. siječnja 1578. godine, kada su se malobrojni branitelji sa ženama i djecom odupirali i na kraju su se zapravo smrzli. Nisu napustili grad iako im je ponuđeno da se predaju. Rekli su Turcima, pišu turski izvori, što bi nam rekli naši potomci da predamo grad. Današnje mlade generacije na te povijesne događaje podsjeća GVOZDANSKO: Epos od 32 pjevanja u desetercu, koji je 1939. g. napisao dr. Ante Tresić Pavičić. Knjigu je na 712 stranica tiskao izdavač AGM tek 2000. godine. Taj je epos odavno trebao biti pred čitateljima, a čuvao se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u rukopisu. Naš je narod živio u vremenima u kojima su Mađari, Nijemci, Talijani, Srbi potiskivali nacionalni identitet, tj. sprječavali veličanje hrvatskih književnih ili političkih prvaka. Umjesto domoljublja, nacionalizam, ksenofobija, šovinizam i genocidnost stalno „struje“ u medijima kao pojmovi, kako u Europi tako i u našoj domovini. Našoj mladeži treba stalno prikazivati pravo stanje povijesnih događanja kako bi dobili sliku tko smo i što smo. Ako odlaze u Europu, neka prvo poslušaju ove pjesme, koje tako mnogo govore o značaju pojma domovina. Tražimo duhovnu snagu od naših predaka, a ne da idemo linijom manjeg otpora živjeti u neku drugu zemlju Europe. Valja znati da ako su roditelji Hrvati, a dijete im se rodi u Njemačkoj, ono po sili zakona postaje Nijemac. To je pravo odnarođivanje u odnosu na ranije odlaske u pečalbarstvo. Održivost o kojem pišem od 2011. g. ne može se postići ako se izgubi sveto tlo koje su branili naši djedovi.

12. Karlovac (stari grad Dubovac). Nadvojvoda Karlo II. Habsburški sagradio je 1579. godine najmoderniju vojnu utvrdu (koja je sada dio tlocrta grada Karlovca) zbog koje su branitelji sedam puta odbijali turske napade nanoseći im poraze od 1592. do 1672. godine. Ispod grada Dubovca nalazi se Nacionalno svetište sv. Josipa, zaštitnikakraljevine Hrvatske od 1687. godine. 

13 Bihać, hrvatski kraljevski grad nije se uspio obraniti, nego je 1592. godine također pao u ruke Osmanlijama. Bihać smo, kao kraljevski grad, izgubili, i time je Turcima bio olakšan put prema srcu Hrvatske. Slično tim vremenima, danas migranti islamisti iz Azije stoje pred našom granicom, baš u predjelu Bihaća, kako bi je prešli.

14. Sisak se ipakobranio 1593. godine kada je stigao Toma Bakač s 5000 vojnika. Od tada pa do danas malo zvono na zagrebačkoj prvostolnici na spomen te bitke oglašava se u 14 sati. Tada je papa Klement VIII. poslao zahvalnicu vojskovođama obrane Siska. Pobjeda kod Siska 1593. prekretnica je stogodišnjeg ratovanja s Turcima, turskog istrebljivanja i proganjanja Hrvata i ostalih kršćana.

D. Novija povijest
Kao predsjednik  Crvenog križa Samobor proživljavao sam  mnoge događaje koji su ispjevani u pjesmi "Rane devedesete"
Vukovar 1991. Mnogi smo svjedoci ovog povijesnog događaja koji objedinjuje skoro sva gore opisana stradanja u ovom postu. Pjesma "Moja domovina" kojom se svijetu reklo što se događa u Hrvatskoj. 

Ove godine se slavi 30 obljetnica  pjesme "Ne dirajte mi ravnicu" koja je  podizala moral i domoljublje naroda pred velike događaje stvaranja Hrvatske države.

No, ako netko mora otići u Eurpu ili svijet trbuhom za kruhom neka posluša ovu  pjesmu od Tin Ujevića.  koji je lutao svijetom skoro  čitav  život.

Svi smo mi vlasnici zajedničkog dobra

Čovjek danas zna cijenu svega, a vrijednost ničega.  Oscar Wilde

Za rođendan sam dobio knjigu „Vrijednost ničega“ Raja Patela, koja je kod nas prevedena 2012. godine. Autor analizira stanje i ponašanje ljudi u industrijskom društvu u kojem i mi živimo. Glavni lik je imaginarni Homo economicus (ekonomični čovjek) koji sve maksimalizira i raspoloživim sredstvima stječe što više može. U demokraciji, homo economicus se penje po društvenoj ljestvici do najviše razine. Za ovakve ekonomske metode Becker je dobio Nobelovu nagradu 1992. godine.

                                             Kondenzatori od tantala (T. Gray, Elementi, Školska                                                                                                                         knjiga,2019 Zagreb str. 166

1. Gmajna zajedničko dobro

Dojmilo me se 6. poglavlje knjige pod naslovom „Svi smo mi vlasnici zajedničkog dobra“.

Kad sam pročitao to poglavlje, vratilo mi se u sjećanje vrijeme u kojem je Vlast oduzimala zajedničku gmajnu ili pašnjak na kojem smo kao pastiri čuvali krave i usput se igrali. To je vrijeme stvaranja seljačkih zadruga koje su trebale biti kopije kolhoza – načina poljoprivredne proizvodnje u tadašnjoj Rusiji ili SSSR-u. Naime, ljudi sa sela s tradicionalnom poljoprivredom bili su „tjerani“ udruživati svoja gospodarstva u zajedničku seljačku zadrugu. Ta naša gmajna bila je zajedničko dobro cijelog sela te je bila potrebita toj novoj tvorevini zvanoj seljačka zadruga. Taj dio povijesti našeg naroda lijepo je prikazan u filmu i seriji, „Duga mračna noć“ s tragičnim završetkom.

Sjećam se, tada je neki mladi političar došao na gmajnu kako bi ljudima objasnio političku odluku o oduzimanju gmajne, uvjeravajući nas da je to put prema boljem društvu, gdje se hrana proizvodi u kolhozu, slično kao u SSSR. Nakon što je on to izgovorio, gnjevno mu se približio moj striček Nacek, zarobljenik u Prvom svjetskom ratu u Rusiji, i rekao mu: „Ja znam što je kolhoz, to je logor.“

Nakon toga, gmajna više nije bila zajedničko dobro sela nego se različitim organizacijskim pretvorbama, kroz nekoliko desetljeća, privatizirala.

Ipak, tema ovog posta neće biti naša gmajna nego analiza zajedničkog dobra – kako ga čuvamo ili kako gospodarimo njime.

2. Definicija zajedničkog dobra

Zajedničko ili javno dobro uvijek kod ljudi izaziva pozitivne asocijacije na zajedništvo, druželjubivost, ispomoć od čitave zajednice, zajedničko trošenje itd. U Engleskoj se Donji dom Parlamenta naziva House of Commons. U engleskom jeziku riječ commons znači i narod, puk. Pa i naš Sabor asocira na javno ili zajedničko dobro. Sve u svemu, zajedničko dobro, kao naša gmajna, zapravo je nepodijeljena zemlja koja pripada članovima lokalne zajednice. Danas se predodžba o zajedničkom najčešće povezuje s pojmovima pusto i neiskorišteno zanemarivanje i propadanje s tragedijom.

3.Pismo indijanskog poglavice  Seattlea

A tragedije se događaju kada se pojedinci ili korporacije natječu tko će više zajedničkih dobara prisvojiti ili uskratiti vlasnicima, i time maksimalizirati svoje prihode.

Uskrata zajedničkih dobara poznata je u povijesti na mnogim mjestima ove Zemlje. Poznato je i mnogo puta citirano pismo indijanskogpoglavice Seattlea 1854. godine gdje bijelci hoće kupiti njihovu zemlju. Za uzvrat, bijelci će ih smjestiti u rezervate gdje će ih hraniti i čuvati. Grad Seattle u SAD-u dobio je ime prema imenu tog pametnog poglavice.

Poglavica poručuje predsjedniku SAD-a: „Kako može netko kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta

misao je nama strana. Mi ne posjedujemo čistoću zraka ili odsjaj u vodi. Kako možete kupiti to od nas? Sva ova zemlja sveta je za moj narod. Svaka svjetlucava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaka izmaglica u mračnim šumama, svako svjetlucanje i svaki zujeći kukac, sveti su u tradiciji i svijesti moga naroda. Nektar koji kola kroz drveće nosi sjećanje na crvenoga čovjeka. Zrak je dragocjen crvenom čovjeku, jer sve što je živo dijeli isti dah – životinje, drveće, ljudi. Izgleda da bijeli čovjek ne opaža zrak koji udiše.“

4. Tantal i mobiteli

Suvremena priča o prisvajanju zajedničkog dobra odvija se u Kongu, zemlji koja je bogata različitim rudačama i gdje i dalje bijesne ratovi koje kontrolira 17 000 UN vojnika. Jedna od tih rudača zove se koltan koja sadržava kemijski element tantal gustoće 16,65 g/cm³. Ta velika gustoća tantala pogodna je za izradu malih kondenzatora koji su sastavini dio mobitela. Ne bi bilo loše da se svi mi koji koristimo mobitele s vremena na vrijeme podsjetimo da se, zbog našeg komoditeta telefoniranja, negdje umire. Kondenzatori od tantala imaju i velik kapacitet, visoki odaziv na visoke frekvencije te apsorbiraju elektroničnu buku. 

Rudača koltan vadi se na području gdje žive ugrožene gorile. Tantal se smatra jednim od geostrateških resursa. Koltan, što je zapravo industrijsko ime za kolumbitsko-tantalitni mineral iz kojeg se izdvajaju niobij (tj. Kolumbij) i tantal, može se naći na području Centralne Afrike, što je razlog zašto se tantal dovodi u vezu s ratom u Demokratskoj Republici Kongo(bivši Zair). Prema izvještaju Ujedinjenih nacija od 23. listopada 2003., krijumčarenje i izvoz koltana pomogli su raspirivanju sukoba u Kongu. Ova kriza bila je uzrok smrti 5,4 milijuna ljudi na svim zaraćenim stranama od 1998. godine, čineći taj konflikt najsmrtonosnijim u svijetu od kraja Drugog svjetskog rata.

5.Ribarenje

Još veću gužvu stvara Homo economicus na morima, gdje Vlade, primjerice Pakistana, prodaju prava lova na ribe različitim korporacijama, što znači da se riblja bogatstva otimaju domaćim malim ribarima. Vlada Čilea blagonaklona je prema svojim ribarima i ne prodaje tako lako prava ribarenja.Naša političarka Ruža Tomašić vodi "rat" u Europskom parlamentu o dodjeli kvota za ulov riba u naše moru.Radi se o količini od 40000 t ili 60000 t godišnje.

I sad se postavlja pitanje – što je to zajedničko dobro. Ništa novo neću napisati ako tvrdim da su to zrak, voda, šuma, humus u tlu. Sve su to zajednička dobra, kao i naša gmajna, kao i ribe u vodama, kao i prašuma u kojoj žive gorile. Homo ekonomicus, tj. Vlade i korporacije, različitim „darovima“ pokušavaju prisvajati zajednička dobra na bilo kojem mjestu ove majčice Zemlje. To prisvajanje je pojava protiv koje se ljudi moraju udruživati i boriti. Ljudi koji žive u daščarama ili bogatim stanovima također taj prostor nazivaju svojim zajedničkim dobrom.

Na kraju moram spomenuti da uz ekonomski pojam maksimalizacija iskorištavanja resursa tj. različitih izvora života, postoje i pojmovi minimalizacija i optimalizacija, što dovodi do održivosti života u nekom prostoru.

Puran

Neznanje je bliže istini nego predrasuda –Diderot Denis (1713-1784 Francuska) filozof i književnik

1.Jesmo li prekoračili sve granice?

Novogodišnje sam praznike proveo u bolnici zbog, tehnički rečeno, „sanacije“ krvnih žila. Sestra Dubravka primijetila je na ormariću pokraj mog kreveta knjigu „Svjedočanstvo o održivosti“. Pitala me: „Pa kaj ste to vi napisali?“ „Jesam!“, odgovorio sam. „Održivost ne bumo postigli, jer smo prekoračili sve granice,“ rekla mi je Dubravka. Objasnio sam joj da je knjiga napisana upravo za ljude njenog modela razmišljanja, koje treba uvjeriti u to da moraju promijeniti svoj stil života zbog okoliša kojeg valja sanirati.

Puran koji se  kočoperi,  selo Slani Dol 1978.

2. Put prema održivoj potrošnji i proizvodnji

Za poticanje optimističkog viđenja današnjih prilika, prepisat ću neke teze i savjete iz knjige.

Cilj je ove knjige prikazati mogući put prema održivoj potrošnji i proizvodnji kroz usporedbu današnjeg načina života sa životom mojih djedova i roditelja koji su davno prije živjeli prema načelima sadržanim u UN-ovim definicijama održivosti.

Treba napomenuti da je održivi razvitak, koji se često spominje u političkim govorima, zapravo inovacija koja se sastoji od pet kategorija: štednja roba široke potrošnje, smanjenje i učinkovita uporaba različitih izvora sirovina, recikliranje i oporaba materijala.

U odnosu na vrijeme naših djedova, danas na Zemlji ima oko pet puta više ljudi. Uz to, prekomjerna potrošnja i način života u nama stvaraju strah od ekoloških katastrofa. Zato ljudi na globalnoj razini postavljaju različite ciljeve. Jedan od njih jest da globalna srednja temperatura površine na Zemlji ne bi se smjela prekoračiti onu koja je bila u predindustrijsko vrijeme više od 2 °C.

3. Preorjentirajmo se na plan B

Kako to postići? Postoje optimistički pristupi u rješavanju tog problema i pesimističko odbijanje s obrazloženjem kako to nije rješivo. Slično pesimističko (skeptičko, sumnjičavo) mišljenje izrekla je i sestra Dubravka u bolnici. Nakana teksta u knjizi jest mobilizirati ljude u prostoru u kojem žive kako bi se približili optimističkom putu. Kako piše Lester R. Brown – ako sada živimo prema Planu A, trebamo se preorijentirati na Plan B. Evo primjera. Bavio sam se toplinskom zaštitom zgrada. Jedan od rezultata tog rada jest toplinska izolacija kuće mojeg kuma prilikom čega se smanjila potrošnja energije sa 45 313 kWh/a na 6965 kWh/a.

 Kritički gledano, konzumizam kroz obilnu ponudu svega i svačega, što nam treba i ne treba, pokušava na Zemlji stvoriti fiktivni raj. Karl R. Popper je rekao: „Onaj tko pokušava stvarati raj na Zemlji vjerojatno stvara pakao.“

Očito je da treba promijeniti način mišljenja i djelovanja u gospodarenju, kako u obiteljskom domaćinstvu tako i na razini šire društvene zajednice. No, čovjek je trom u promjenama svojih navika i načina života. On živi prema konzumističkim pravilima, bez razmišljanja o okolišu. Svi se ponekad pitamo možemo li se malo vratiti u vrijeme naših očeva i djedova, podsjetiti se na njihov način mišljenja i življenja. Oni su nosili uprljane košulje, ali vodu su mogli piti iz potoka!

Konzumističko ponašanje je očigledno – kupiš nešto, jer je jeftino, iako ti nije potrebno. Na primjer, kupiš četiri pizze, jer je peta besplatna. Kad je nešto besplatno, a ne treba ti, to je vrlo skupo za okoliš, jer peta pizza završi u hladnjaku, a ponekad i u smeću. Ne smije biti cilj nijednog društva da tehnosfera uništava ekosferu.

4. Savjeti

Postoje mnoge studije, direktive, zakoni i norme u kojima su sadržani savjeti kako se sučeliti s postojećim štetnim načinom života ljudi za okoliš. U knjizi „Saving the Planet Without Costing the Earth“ [1] objavljeno je 500 jednostavnih pravila o tome kako živjeti u skladu s okolišem.

U mojoj je knjizi objavljeno stotinu savjeta, a ovdje izdvajam samo neke.

a. Toplinska ugoda ljudskog tijela može se postići ljeti s malim kućnim ventilatorom snage 20–40 W umjesto klima-uređajem od 1500 W. Naime, ugoda se postiže kod temperature zraka od 26 do 28 °C sa strujanjem zraka brzine od 0,4 do 0,5 m/s. Ugrađene rolete na prozorima izvana znakovito doprinose ljetnoj zaštiti od insolacije stambenog prostora.

b. Stambene prostore u zimi grijte na temperaturu od 17 do 19 °C i imajte na sebi toplu odjeću. Grijati treba samo dnevnu sobu dok ste u njoj, a ne i spavaće sobe. Promjenom sobne temperature za 1 °C štedi se za grijanje ili hlađenje 6 % energije.

c. Za pripravu tople vode u stanu dnevno treba 5 kWh energije. Ljeti se može pomoću solarnih kolektora dobiti 2 kWh/m². Oprema s kolektorom od 3 m² i spremnikom od 300 litara već je dovoljna za pripravu tople vode. Godišnje se može dobiti oko 350 kWh po četvornom metru kolektora.

d. Treba li nam stvarno 27,3 četvornih metara stambenog prostora po stanovniku? Naši su ih starci imali samo 12. Objedinjavanjem obitelji štedi se u domaćinstvu na grijanju, kuhanju i odgoju djece.

e. Ugasite nepotrebnu rasvjetu pa makar svjetiljka imala snagu 3 W. U današnjoj civilizaciji troši se na rasvjetu električna energija ukupne snage 16 TW svih elektrana ili, drukčije izraženo, stalno je upaljeno 160 milijardi svjetiljka od 100 W.

f. Dok se umivate zatvorite ispust umivaonika. Zubi se mogu oprati s 0,02 L vode. Građani Samobora troše prosječno dnevno 160 L vode iz vodovodne mreže. Mjerite trošenje vode i smanjujte potrošnju.

g. Pri odmrzavanju stavite smrznutu hranu iz ledenice u hladnjak. Ako se pak hrana iz hladnjaka stavlja odmah kuhati, onda će se kuhati 45, a ne 25 minuta koliko je potrebno za hranu s normalne sobne temperature. Stavljati smrznutu hranu odmah u mikrovalnu grijalicu energetski je grijeh.

h. Posadite jedno stablo godišnje bilo gdje – u vrtu, parku ili šumi... kako biste barem djelomično kompenzirali emisiju ugljičnog dioksida CO₂.

i. Ne zaboravite ići pješice i voziti se biciklom. U Kopenhagenu 36 % stanovnika putuje na posao biciklom.

j. Smanjite broj procesa svugdje gdje je moguće, od domaćinstva do proizvodnih pogona.

k. Treba zaštititi podzemne vode i označiti sve prirodne izvore te iskorištavati kišnicu.

l. Kupujte već nošenu odjeću ili krpajte iznošenu odjeću.

5.Najveće onečišćenje okoliša dolazi od hrane.

Na slici koju prilažem vidi se puran koji sekočoperi ili šepuri ili durduri na prtini snijega kojeg sam slikao 1978. godine u selu Slani Dol. Priznajmo kako se i  čovjek često puta kočoperi s načinom svog  života, time da misli kako je sve badava,voda, zrak i tlo, a nije.

Što ilustrira ta slika? Tada je bilo vrlo mnogo peradi po našim selima, koja su kroz proizvodnju jaja i mesa bila vrlo blizu stola kao jelo. Danas se u robnim centrima uvozi meso različitog porijekla i starosti uz drugih država. Taj transport pada kao ekološki trošak onečišćenja okoliša i trošak za kupca. Najveće onečišćenje okoliša dolazi od hrane i to od proizvodnje, transporta i njezinog skladištenja.

I sada upit pesimistima – je li stvarno neizvedivo da se u nekom selu puran ponovno vrati na prtinu kako bi bio vrlo blizu stola kao hrana. Znam, odgovorit će mi netko, pa nema više niti ljudi na selu, jer su „pobjegli“ u gradove, bilo u tuzemstvo ili inozemstvo. Ali ljudi su stalno cirkulirali po ovoj majčici Zemlji i pronalazili različite načine života. Putovali su u Ameriku i u Europu, ali su se mnogi vratili svojem domu. Primjerice, moj brat Tomo iz Njemačke, ujak Mato i djed Josip moje supruge  iz Amerike su to uradili.

---

[1] Donnachadh McCarthy: Saving the Planet Without Costing  the Earth, Fusion Press, 2004., London