Dematerijalizacija i bekva

Dan planeta Zemlje

Danas, 22. travnja, obilježavamo Dan planeta Zemlje. Prisjećamo se i pokušavamo slaviti taj dan već 51 godinu, pod motom: „Obnovimo našu Zemlju“ (Restore our Earth). Postoji mnogo načina za slavlje, ali da se samo i požalimo jedni drugima kako svaki dan 260 tisuća tona plastike pluta morima ili 2 milijuna tona industrijskog i poljoprivrednog otpada kroz kanalizacije završi u vodama, dovoljno je. Milijarde i milijarde eura potrošit će se za liječenje ljudi od bolesti koje uzrokuje zagađen zrak. Postoji mnogo načina da obnovimo našu majčicu Zemlju, a jedan od njih je dematerijalizacija.

  Ove bekve bile  su korisne  sto godina

Mali video o vezanju trsova s bekvom

Dematerijalizacija je proces proizvodnje i korištenja proizvoda i usluga u kojem se upotrebljava sve manje i manje materijala, energije i informacije, te se time pokušava čuvati okoliš. To je pojam koji se koristi u mnogim granama ljudskog djelovanja. Nabrojat ću neke!

Ekonomija, smanjenje količine materijala potrebnog za obavljanje ekonomskih funkcija – postizanje više uz manju potrošnju različitih sirovina i energije. Drugačije rečeno, upotreba manje ili nimalo materijala za postizanje iste razine funkcionalnosti. U konstrukcijama zgrada, strojeva i uređaja teži se tome da se koristi što manje materijala, što uzrokuje manju potrošnje sirovina i energije.

Elektronička obrada podataka – prelazak s rukovanja papirnatim potvrdama o vrijednosnim papirima na obrasce u relacijskim bazama. Umjetnost – ideja u konceptualnoj umjetnosti u kojoj umjetnički objekt više nije materijal. U znanstvenoj fantastici: pri putovanju svemirom (Zvjezdane staze) koristi se pojam dematerijalizacije u teleportaciji, kretanju predmeta i ljudi kroz svemir.

Priča o dematerijalizaciji nije nova, jer već od srednjeg vijeka poznaje se tzv. „Occamova britva“. To je zakon ili načelo o štednji (latinski: lex parsimoniae) izražen, slikovito rečeno, „oštricom britve“. Načelo počiva na frazi "Uzalud je raditi s više onoga što se može učiniti s manje" ili "entiteti se ne smiju množiti bez potrebe", ili „najednostavnije objašnjenje obično je ispravno“. Ideja se pripisuje engleskom franjevcu Williamu iz Ockhama (oko 1287. – 1347.), skolastičkom filozofu i teologu koji je koristio sklonost jednostavnosti da brani ideju božanskih čuda. Naši starci su znali reći da ne treba kupovati ono što ti ne treba, jer ćeš morati prodavati ono što ti treba. Možeš koristiti javni prijevoz, taksi, bicikl ili ići pješice umjesto imati svoj automobil za prijevoz od mjesta A do mjesta B.

Promjena svjetonazora

Zašto valja ozbiljno prihvatiti dematerijalizaciju? Do sada je oko 20 % svjetske populacije iskoristilo 80 % resursa i pripadajućih materijalnih tokova, zbog snažnog gospodarskog rasta nekih zemalja.

Ekološke posljedice ovih opsežnih i sve većih materijalnih tokova ili su negativne (npr. ozonska rupa, klimatske promjene, dezertifikacija) ili su nepoznate. Stoga načelo predostrožnosti zahtijeva smanjenje protoka materijala kako bi se izbjeglo preopterećenje ekoloških sustava (npr. podzemne vode, tla).

Dematerijalizacija znači promjenu svjetonazora u dnevnoj politici i politici zaštite okoliša, jer pomiče fokus gledanja s izlazne strane gospodarstva (emisije i otpad i njihovi utjecaji na okoliš) na ulaznu stranu proizvodnih faktora i prirodne resurse. Poznat je u dematerijalizaciji koncept faktor 4 i faktor 10, gdje se udvostručuje blagostanje i prepolavlja potrošnja prirodnih izvora za život.

Prirodni izvori života su: sirovine, tlo, voda, zrak, prirodne sile, bio-sustavi i površina zemljišta. Dalje se tu uključuju i minerali, fosilna goriva, nuklearna goriva, biomasa (npr. drvo), životinje, prirodne sile; vjetar, valovi, plima i oseka, sunčevo zračenje, gravitacija, geotermalna energija, bio-sustavi, biološka raznolikost, prehrambeni lanci. Izvori za život su mogućnosti u namjeni zemljišta za stanovanje, industriju, infrastrukturu, rudarstvo, poljoprivredu i šumarstvo.

Pristup procesu dematerijalizacije

Prvo se mora definirati neka korisna funkcija (value function ili utility function)[i] kojom se razmjenjuju (stavljaju u omjer) različita svojstva materijala i proizvoda. Korisne funkcije, primjerice za konstrukciju automobila, sadržavaju sljedeće elemente: masa i volumen materijala, čvrstoća i utrošak energije za proizvodnju materijala te utrošak energije u korištenju automobila i cijena. Jasno, u korisnu funkciju valja uključiti i štete od emisije ugljikova dioksida CO₂ i ostalih štetnih tvari u okoliš.

Daljnji postupak je izučavanje mehaničkih svojstava materijala kao što su gustoća kg/m³ i čvrstoća u MPa (mega paskali) ili (N/mm²). Tako, primjerice, fleksibilni polimeri imaju gustoću oko 100 kg/m³, a čvrstoću 1 MPa. Magnezijeve legure imaju gustoću od 2000 kg/m³, a čvrstoću od 200 MPa.

Kod starih modela automobila koristilo se i drvo kao materijal, dok se danas koriste legure čelika, aluminija i polimeri. Isto tako omjerava se potrošnja energije prema volumenu za proizvodnju različitih materijala. Za čelik je potrebno potrošiti energije 200000 MJ/m³ kako bi se ostvarila čvrstoća od 1000 MPa. Na koncu se omjerava i masa automobila u kg, s potrošnjom energije u vožnji u MJ/km. Za moj automobil Škoda Fabia od 1000 kg, potrošena energije prijevoza iznosi 2 MJ/km. Iz potrošene energije izračuna se emisija ugljikovog dioksida CO₂. Kod velike konkurencije proizvođači ističu prednosti svojih vozila. Za automobil Toyota Prius kod potrošnje 1,5 MJ/km emisija ugljikovog dioksida CO₂ je 100 mg/km, što ga čini, na neki način, eko-auto šampionom u procesu obnove Zemlje glede zdrave atmosfere. Sličnu metodologiju moguće je primijeniti na sve proizvode ljudskih ruku. Mnogobrojni podaci o materijalima stavljaju se u velike baze podataka te se metodama selekcija i optimizacije izaberu funkcionalni materijali s uštedama (dematerijalizacija) kod proizvoda.

Bekva

Bekva, drvo (s. vitelina) slično bijeloj vrbi (Salix alba), koje raste kod nas, može biti primjer za dematerijalizaciju. Kako? Danas se još zadržala „tehnologija“ vezanja loze i trsova za kolce ili žice grančicama od bekve kao vezicama. No, ljudi su „zaboravili“ tu tehnologiju ili su postali komotni, pa za vezanje koriste vezice od (plastike) polimernih materijala, koje u sebi mogu, ali ne moraju, imati metalnu nit. Za 100 takvih vezica treba izdvojiti 28 kn (3,8 €). Netko će se mom objašnjenju suprotstaviti svojim stavom – pa nećemo se sada vraćati u prošlost, dodat će, moramo slijediti napredak. Fraza je to koja se često ponavlja, ne pitajući koliko taj napredak košta ovu Zemlju i to danas, kada je želimo obnavljati. Naime, moramo sučeliti stare materijale i mudrosti i vještine s novim materijalima i postupcima i proračunati i omjeriti korisne funkcije. Za proizvodnju materijala polimera i proizvodnju proizvoda, primjerice ovih vezica, troši se energija iz fosilnih goriva od 70 do 140 MJ/kg, zatim voda od 40 do 400 L/kg te se emitira u atmosferu od 2 do 5 kg/kg ugljikovog dioksida CO₂. S druge strane, bekva kao biljka fotosintezom od ugljikovog dioksida i vode proizvodi kisik i još glukozu i druge tvari koje se nalaze u grančici bekve, a troši Sunčevu energiju svjetla i topline. Više o kemijskoj reakciji fotosinteze vidi na https://ekovalen.blogspot.com/2014/10/kositi-travu-kosom-je-bolje-od.html. Kad se koriste te polimerne vezice one ostaju (zbog komocije) u vinogradu i onečišćuju njegov okoliš, dok bekva istrune i ne opterećuje ga. Bekva je  primjer za faktor 10. Perušina je divan primjer kako se može koristiti za izradu cekera i logožara te različitih umjetničkih figurica (lutki), ali i kao toplinski izolator, primjerice u madracima za spavanje. Vrba se koristi za izradu košara i koševa.

No, najbolji primjer eko-učinkovitosti je biljka konoplja koja se koristi za izradu toplinskih izolatora s primjenom za toplinske fasade, stropove i krovišta. Kod rasta ona fotosintezom potroši 22 t/ha ugljikovog dioksida. S druge strane, zamjenjuje polimerne toplinske izolatore i mineralnu vunu, za koje je potrebna energija od fosilnih goriva. Energija za primarnu proizvodnju izolatora debljine od 10 cm za 1 m² fasade iznosi: 178 MJ za tvrdi polistiren (neopor), 213 MJ za meki polistiren (stiropor) i 225 MJ za mineralnu vunu. Tu je evidentan primjer  faktora 4 ili 10, gdje konoplja ne troši energiju nego još dodatno “jede“ ugljikov dioksid CO₂ .

Danas postoji mnogo izvora u kojima se mogu pronaći korisne informacije kako pristupiti obnovi Zemlje. Nabrojit ću meni najvažnije:

https://www.nachhaltigkeit.info

Leksikon održivosti, osmislila je 2001. godine Zaklada Kathy Beys iz Aachena, a na mrežu je stupio u srpnju 2002. Danas se ga često citira na mnogim tražilicama.

https://de.wikipedia.org/wiki/Dow_Jones_Sustainability_Index

Skup DJSI – Dow Jonesovi indeksi održivosti, najuspješnije su referentne vrijednosti za investitore koji su prepoznali da su održive poslovne prakse presudne za stvaranje dugoročne vrijednosti dioničara i koji svoja uvjerenja o održivosti žele odražavati u svojim investicijskim portfeljima. Index je pokrenut 1999. godine kao prvo globalno mjerilo održivosti i prati stanje dionica vodećih svjetskih tvrtki u smislu ekonomskih, okolišnih i socijalnih kriterija.

Više o ovoj temi vidi i u mojim postovima: https://ekovalen.blogspot.com/2012/05/lijeno.html i

 https://ekovalen.blogspot.com/2019/05/sreca-i-okolis.html

---

[i] Michael F. Ashby; Materials and the Environment, ELSEVIER Amsterdam, 2009.

Elektromobil

Uvod. Proizvođači automobila kreću u veliku ofenzivu proizvodnje elektromobila (električnih automobila). Nadamo se da će naš MatoRimac, koji surađuje s nekim proizvođačima elektromobila, uspjeti u tom pothvatu

Elektromobil je cestovno vozilo pokretano elektromotorom. Električna energija potrebna za pogon dobiva se pretežno iz akumulatorske baterije, koja se puni iz električne mreže. No, postoji i hibridni automobil koji pokreću dva pogonska motora: toplinski (na benzin) i električni. Poznati Toyota Prius hibridni automobil troši 0,504 kWh/km energije, dok Fabia (samo benzin) troši 0,588 kWh/km. Reklo bi se da je to mala ušteda, no kod velikog broja automobila, koji godišnje prođu više od 10000 km, to je znatno smanjenje potrošnje benzina, a time i manje ispušnih otrovnih plinova.

 LOGO ZNAK TVRTKE RIMAC

Onečišćenje zraka u gradovima (dijagnoza). Što se zapravo događa ne samo u svijetu proizvodnje automobila nego i šire, gdje se od stanovnika Zemlje traži da učine nešto kako bi se onečišćenje okoliša počelo smanjivati. Globalno zagrijavanje uzrokovano stakleničkim plinovima dio je ukupnog onečišćenja okoliša, do kojeg dolazi pretežno od prometnih vozila. Poslije proizvođača i distributera hrane s 0,318 bodova, prometna vozila s 0,171 bodom na drugom su mjestu uzročnika onečišćenja okoliša. Iz tablice  se vidi da za ljude najveća toksičnost od 0,147 bodova dolazi od cestovnih vozila, u usporedbi s otrovnošću ostalih proizvoda i usluga.

Primjerice, prosječan automobil za jedan sat vožnje kod 100 km/h stvori 50 m³ ispušnih plinova, koji sadržavaju 79,6 % dušika N₂, 9 % ugljikovog dioksida CO₂, do 5 % ugljikovog monoksida CO, 0,2 % dušikovih oksida NO_x i 0,2 % ostataka goriva benzina CH_x. Doza otrova iz ispušnih plinova naročito je velika, ako se nalazite u gradskom prometu ili stanujete kraj velikih prometnica, gdje prometuje više od 1000 automobila na sat. Koncentracija dušikovih oksida u Zagrebu (Gradska vijećnica) u veljači 2005. bila je u 24 sata od 17 do 117 μg/m³. Dopuštena granična vrijednost je 120 μg/m³. Prema EU direktivi 2009/40/EC primjenjuje se EKO-test u redovitim tehničkim pregledima automobila, gdje je propisana dopuštena maksimalna koncentracija CO od 0,5 %. Automobil „Fabija“ star 3 godine imao je u ispušnim plinovima koncentraciju CO od 0,015 do 0,022 %. Ugljikov monoksid CO je otrovan plin, ugljikov dioksid nije otrovan. No, od CO₂ čovjek se u zatvorenim prostorima može ugušiti ako nema kisika. Vrste i mjere onečišćenja više,     na linku.

Terapija. Odmah se može spomenuti gruba terapija protiv otrovnosti ispušnih plinova u gradovima – preorijentirati se na elektromobile, ali koji će se puniti iz električne mreže spojene na izvore obnovljive energije!? Obnovljiva energija je energija iz obnovljivih nefosilnih izvora, a to su energija vjetra, Sunčeva energija, aerotermalna, geotermalna, hidrotermalna energija te energija mora i hidroenergija. Obnovljivi izvori su izvori koji se samostalno i spontano obnavljaju i koji se mogu iskorištavati bez iscrpljivanja, primjerice energija iz deponijskog plina, plina iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i bioplinova.

LCA metoda analize. U industrijskim zemljama autoindustrija ima velik utjecaj na način života ljudi. Velik broj znanstvenih radova proučava utjecaj prometnih vozila na okoliš. Najpoznatija je metoda procjena životnog ciklusa nekog proizvoda tzv. LCA metoda (Life-Cycle Assesment) prema ISO 14040. Metoda LCA je tehnika za utvrđivanje i procjenu ukupnog djelovanja na okoliš: izrade, korištenja i odlaganja proizvoda. To je sustavno vrednovanje ekoloških aspekata produkta ljudskog rada (proizvoda i usluga) kroz sve faze njegovog životnog ciklusa. Poznata je uzrečica analiza od „kolijevke do groba“ za metodu LCA. Prije tri godine pisao sam o LCA za zgrade i šalicu kave čitaj na https://ekovalen.blogspot.com/2018/01/salica-za-kavu-i-lca-analiza.html.

Indikatori kvalitete okoliša. Za procjenu onečišćenja okoliša ili utjecaja na okoliš uzimaju se indikatori kvalitete okoliša: iscrpljivanje zaliha (abiotičkih) neživih sirovina, globalno zagrijavanje, oštećenje ozonskog omotača, toksičnost – opasnost po ljudsko zdravlje, ekotoksičnost – ispuštanje otrovnih tvari kao što su npr. pesticidi, zakiseljavanje okoliša, fotokemijska oksidacija, onečišćenje voda – eutrofikacija https://ekovalen.blogspot.com/2016/11/tramp-i-oneciscavanje-okolisa.html. 

Utjecaj automobila na okoliš najčešće se promatra preko pojmova: ugljična neutralnost, neto nulte emisije CO₂ i klimatske neutralnosti i, jasno, preko potrošnje goriva l/km potrošenih u korištenju.

Iako se u praksi ugljična neutralnost, neto nulta emisija CO₂ i klimatska neutralnost često koriste naizmjenično, IPCC daje jasnu definiciju za svaki pojam. Neto nulta emisija obuhvaća sve emisije stakleničkih plinova, ali se također odnosi na uravnoteženje emitiranih stakleničkih plinova i uklonjenih stakleničkih plinova u određenom vremenskom razdoblju. Klimatska neutralnost, s druge strane, ide još dalje i uzima u obzir sve ljudske faktore koji utječu na klimu. Ugljična neutralnost i neto nulta emisija su sinonimi, ali da bi se izbjegla konfuzija, svrsishodnije je koristiti pojam neto nulta emisija. Neto emisija ugljičnog dioksida (CO₂) postiže se kada se ljudskim djelovanjem tj. antropogene emisije CO₂ globalno uravnoteže antropogenim uklanjanjem CO₂ tijekom određenog razdoblja. Neto nulta CO₂ emisija naziva se i ugljičnom neutralnošću. Primjerice, emisija ugljikovog dioksida kod izgaranja drveta neutralizira se kroz prijašnju fotosintezu u listu drveta, gdje se ugljikov dioksida i voda pretvaraju u kisik.

Kod usporedbe je važno znati specifični faktor emisije CO₂ električnih mreža. Različite mreže „pune“ se električnom strujom iz različitih tipova elektrana. Specifični faktor emisije CO₂ po ukupno potrošenoj el. energiji u Hrvatskoj prosječno je od 2014. do 2019. godine bio 0,137 kg CO₂ eq/kWh, dok je po ukupno proizvedenoj el. energiji bio 0,200 kg CO₂ eq/kWh. Razlika emisija potječe od različitih vrsta domaćih i ino-elektrana odakle se nabavlja električna struja. Tako je u električnoj mreži Norveške specifični faktor nula, kod Francuske električne mreže 0,06, a kod USA je 0,54 kg CO₂ eq/kWh (eq= preračunata koncentracija svih stakleničkih plinova na CO₂). Upravo se ta emisija mora uračunati kod LCA metode kao podatak za onečišćenje koje proizvodi elektromobil. Zato je Norveška vodeća zemlja u primjeni elektromobila.

Rasprava Znanstvenici i obični ljudi danas često raspravljaju o tome jesu li elektromobili lijek za čišći zrak u gradovima. Ako jesu, onda preorijentacija na elektromobile nije jednostavna operacija slično „prekopčavanju“ sklopke iz jedne pozicije u drugu, nego mukotrpan rad cijelog društva. Za diskutirati je smanjuju li elektromobili i hibridni automobili onečišćenje okoliša i koliko ili koliko utječu na globalno zatopljenje i u odnosu na „benzince“.Postoje tvrdnje  kako elektromobili  jače  onečišćuju atmosferu i okoliš nego obični „benzinci“, jer postoji više etapa kod elektromobila  pretvorbe energije, od primarne do pogonske energije auta. Svaka etapa  pretvorbe energije onečišćuje okoliš.  Electric Cars, Hybrid Cars, the Physics (mb-soft.com).

Postoje i druge analize i mjerenja utjecaja na okoliš običnih benzinskih i elektromobila. Uzet ću podatke iz studije koja znanstveno obrađuje elektromobile  kontra benzinaca.http://www.academicstar.us/UploadFile/Picture/2019-6/2019621211837365.pdf

U toj LCA analizi uzeti su automobili najvažnijih svjetskih proizvođača benzinskih, te dizel i elektromobila. Elektromobili su imali Li-ionske baterije s prijeđenim vremenom korištenja od 150000 do 240000 km. Važno je definirati elektro mrežu iz koje se pune baterije elektromobila. Rezultati izgledaju ovako. U navedenoj LCA analizi uzeta je elektro mreža Italije, gdje elektrane rade na plin 53 % , ugljen 11 %, nafta 10 %, uvoz 14 %, hidro 11 % i Sunčeve ćelije 1 %.

Kod emisije stakleničkih plinova (važno za promjenu klime) elektromobili su na granici od 60 % u odnosu na benzinske ili dizel automobile s referentnom 100 % granicom. Kod eutrofikacije voda, elektromobili su lošiji od benzinskih automobila. Kod emisije sitnih čestica elektromobili su na granici od 85 % od granice 100 % benzinskih automobila. Prema podacima za fotokemijsku oksidaciju (oštećenje ozona), elektromobili su bolji na razini 50 % od benzinskih koji su na 100 %.

2

Prijevoz  s  kočijom je imao nultu emisiju ugljikovog dioksida (Iz zbirke F Bahovec)

Zaključak: Nakon 10 godina korištenja elektromobili imaju (zajedno s baterijom) emisiju od 23000 kg CO₂eq, dok „benzinci“ imaju emisiju 45000 kg CO₂eq. Nema neto nulte emisije CO₂eq korištenjem sadašnjih prijevoznih sredstava. 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost  uskoro otvara  novi natječaj za poticanje kupnje elektrificiranih vozila.  Poticaji se kreću od 20 do 70 tisuća kn.  U Njemačkoj subvencija za elektromobile iznosi do 6000 €.  Raspon cijena elektromobila kreće se od  RENAULT TWINGO ELECTRIC  140 800 kn do TESLA MODEL3  319900 kn.

Dobra pastirica Ivanka

 A.Pastiri na Himalaji

Na televiziji sam gledao dokumentarni film o nebeskoj himalajskoj rijeci Brahmaputri. To je rijeka dugačka 3848 km, izvire u planinskom masivu Himalaje, a ulijeva se u Bengalski zaljev s deltom veličine Hrvatske. Stanovnici tu rijeku nazivaju „majkom svih voda“.Tok rijeke kreće se od 20 000 do 100 000 m³/s. Život stanovnika uz tu rijeku na Himalaji divan je primjer održivosti koju ja „protežiram“ u svojim objavama na ovom blogu. 

Ivanka i  stado  koza

Njih bismo mi, koji živimo na industrijski način, nazvali zaostalima, jer još uvijek oru drvenim plugom, ječam ručno melju kamenim mlinom i žive pretežno od koza i jakova. Životinje im daju hranu, odjeću, obuću te pokrov za šatore. Kada bi njihov način života nacrtali na imaginarnom pravcu održivosti od ništice do sto, oni bi bili na početku tj. na ništici ili nuli. No, kad se bolje pogleda taj način života, onda bismo se mi koji mislimo da smo napredni morali zamisliti, da ne kažem posramiti prema majčici Zemlji. 

 Zašto bi naš način života bio vrjedniji prema okolišu na Zemlji, čije se promjene klime sada trebamo bojati. Stalno slušamo kako moramo mijenjati način života, a zapravo se više vremena troši na organiziranje svjetskih skupova političara i znanstvenika nego na korisne svrsishodne lokalne akcije.

U tom filmu prikazane su žene (izgleda da ih muškarci eksploatiraju!?) kako muzu koze, kako pripremaju putar, maslo od mlijeka, dalje, vide se kako hodaju po tim pustim predjelima mršave zemlje, tražeći suhe komade izmeta od životinja koji im služe kao gorivo za kuhanje. Usput, jakovi im služe kao „živa sila“ u poljoprivredi, u transportu, a od dlaka prave tkanine. Vode Brahmaputre tijekom godina stalno mijenjaju svoj tok, što ovisi o vremenskim prilikama i otapanju ledenjaka na Himalaji. Reklo bi se da stalno moraju svladavati nove nepoznanice.

Ivanka i Ben

B.Naši pastiri

Usporedimo li nastavak razmišljanja s našim prilikama pandemije, gdje nam ovaj virus služi kao ogledalo, gdje se vidimo, svatko za sebe, ali i čitave obitelji i globalna društva. Izbačeni smo iz našeg normalnog načina života te izmišljamo primjerice „preživljavanje“ s kavom za van (coffee to go). Na svim se mjestima, i svi ljudi, od najviših političara do građana na tržnicama, diskutira o traženju održivog načina života, gdje se sučeljavaju interesi različitih djelatnosti ljudi – od političara, trgovaca i ugostitelja do seljaka.

Pastiri su najedanput poželjni, jer ih stožer za borbu protiv kovida nigdje ne spominje! Konstatiramo kako smo zapustili domaće životinje, koje je narod od vajkada nazivao blagom i koje su nama, kao i navedenim narodima Himalaje, bile izvori egzistencije.

Kada na našem prostoru vidimo nekog pastira koji se brine oko životinja, to doživljavamo kao neuspjeh tog čovjeka. Nije uspio u životu! No pogledajmo malo pozornije. Dobar pastir je i biblijski pojam[i]. U mom susjedstvu živi Ivanka, stara 82 godine, s dvanaest koza i jarcem. Poznaje sve veterinarske „tajne“ oko koza, osobito kada ležu jarad. Njezina najdraža rodbina je tu negdje u obližnjem gradu ili su otišli u široki svijet, koji im pruža drugačiji način života. Ne, nije nezbrinuta, ima mirovinu i kada nazove mobitelom, oni koji su najbliže doći će pomoći. Štoviše, naučila je unuku koja studira, musti koze, što smatra osobnim velikim edukacijskim pothvatom. Jer na koncu, traže se nova znanja i nove vještine, što sada stalno slušamo na TV-u. Iako ima dosta staračkih tegoba smatra da su joj koze ekonomski, emocionalni i duhovni lijek. Ona komunicira i s ostalim svojim životinjama (mačke, pas, kokoši) i nije usamljena.

Jedno popodne bio sam s njom. Tjerala je na pašu svoje stado koza. Koze je slušaju i „poštivaju“, odazivaju se kada ih se zove imenom. Čuo sam kako ih zove: Gita, Rona, Mila, Tesa, Mini i Pika te jarac Ben. U tom stadu postoje i mali jarići stari od četiri dana do tri tjedna. Jednog malog jarića koji se izlegao prije četiri dana Ivanka je uzela u ruke i nosila, no majka Mini slijedila nas je u stopu, vjerojatno se bojeći da ću, za nju stranac, uzeti njezino mladunče. Zgodno je gledati te male jariće kako se svi žele, gurajući se, popeti na neki panj.

U šumi za koze ima (dok je kopno) dosta hrane kao što je lišće kupina, te lišće velikog štetnika za drveće – bršljana. O bršljanu kao i o kozama sam već pisao. vidi također  link[ii] 

Ivanka je ekološki osviještena i ne da Benu da guli koru s nekog stabla. Na tlu ima dosta lipice, koja se naziva i kapica. Ivanka ima škare i kupi tu lipicu prisjećajući se vremena kad je kao djevojčica išla s kravom na pašu pa je kravi kraj kukuruza sakupljala bolju pašu da bude što prije sita. Roditelji su išli gledati je li uništila neko batvo kukuruza, jer je brzo napasala krave. Stroga roditeljska kontrola pokazala je kako nije napravila nikakav kvar. Ivanka mi je rekla da joj je taj običaj sakupljanja dodatne sočne trave i drača za krave ostao još od mladosti. Slično se ponaša i danas s kozama.

Kada smo se rastajali dala mi je kozji sir koji je pomiješala sa suhim čremušem (?!). Postoji jedan predio šume u našem kraju koji ljudi nazivaju „Jaderkom“ gdje raste mnogo čremuša, sremuša, ili medvjeđeg luka ( lat Allium ursinum) Ta se biljka sada sakuplja i dobra je za izradu umaka i različitih salata. No, treba paziti da se njeno lišće ne zamijeni lišćem otrovne đurđice ili mrazovca, koji uopće ne mirišu na češnjak kao što čremuš miriši. „Vidiš, ovaj čremuš je dobar i mora ga se posušiti i pomiješati s kozjim sirom“, govori mi na rastanku, pa uz osmijeh dodaje: „Ajd'mo u Jaderki (kad izraste) pobrati sav čremuš, posušiti ga i ponuditi Podravki ili Vindiji kao sirovinu!“ Ivankin model razmišljanja dosta je rijedak, jer smo previše orijentirani na turizam i sada na „coffee to go“. Nas dvoje sa godinama 80+ na prvoj smo crti održivosti!

---

[i] Evanđelje po Ivanu 10.14 i  Pj 4.1

[ii] https://gospodarski.hr/rubrike/isplativost-uzgoja-koza-2/#.VccgEFXauSo

 

Zemljotres i krave

Zemljotres od 6,2 magnitude po Richteru 29. prosincu 2020. u 12 sati i 12 minuta s epicentrom u Petrinji prouzročio je kataklizmu, neviđenu u našoj zemlji, koja je dovela do ljudskih žrtava i rušenja zgrada.

/                        

                                               Izgled  Petrinje nakon potresa  

Prošlost. 

 Miljenka, Beba, Biserka i Zvezdana krave su iz sela Gora 8 km udaljenog od Petrinje. O njima su vodili brigu njihovi vlasnici, koji su živjeli u obitelji, djed Blaž, baka Barica, sin Zlatko, snaha Katica i dvije kćeri školskog uzrasta, Ljubica i Ankica. Te su krave bile glavna proizvodna jedinica te obitelji, koja je skladno živjela do početka nesretnog Domovinskog rata 1991. g.  No tada je sve krenulo na loše. U rujnu su Srpske postrojbe (četnici i JNA) protjerali Hrvate i krave iz njihovih dvorišta od Petrinje do Gline te su im porušili njihove domove, štale, sjenike i sakralne objekte. Selo Gora ima svoju bogatu povjesnicu još od templara. U starim dokumentima mjesto se prvi put spominje 1201., a na popisu župa Zagrebačke biskupije je od 1334. g.  

Mnogo je događaja proteklo u tom prohujalom vremenu, koje sada ponovno obnavljamo u našoj memoriji. U ranoj fazi rata Crveni križ je vodio brigu o tim izgnanim žrtvama. Prvi prognanici iz Petrinje i okolnih sela završili su u Samoboru. Tada sam radio u Crvenom križu Samobor kao predsjednik. Rekli su mi: „Idite pogledati kako su se snašli prvi prognanici smješteni u selu Klokočevac kod obitelji Branke Špelko.“ Otišao sam i vidio žalosnu i utučenu obitelj Tominović. Baka Barica mi je tada rekla: „Bilo bi nam lakše da znamo što je s našim kravama.“ „Gdje su krave?“ pitao sam ih. „Mislimo da su u Sv. Ivanu Zelini“, rekla je baka nesigurno. Organizirali smo dovoz njihovih krava, pa smo ih smjestili u normalne štale, u kojima je i ranije bilo blago. Bilo je to veliko veselje kada su vidjeli svoje krave. Već su drugo jutro baka Barica i djed Blaž odveli krave na pašu. Nakon nekoliko sam ih dana opet posjetio. Pitao sam ih kako su, a oni su mi rekli: „Dobro je, ali ne znamo kamo s mlijekom.“ Otišao sam na tržnicu, pa sam im pribavio dozvolu za prodaju mlijeka, sira i vrhnja. No, bili su tužni jer su preko UMPROFOR-a dobili slike svog dvorišta, srušene kuće i štale. U doba progonstva umro je djeda Blaž, a unuka Ljubica se udala. Bio sam na toj svadbi u Sisku i na rastanku mi je baka Barica darovala jedan ručnik i stolnjak. Nisam dar htio primiti, no baka je bila uporna: „Uzmite, da imate uspomenu na naše nošnje, jer ne znamo hoćemo li se ikada vratiti kući, u naše selo Gora.“ Rasplakali smo se oboje. Kad su Petrinja i selo Gora u kolovozu 1995. oslobođeni, obitelj se, zajedno sa svim kravama – Miljenkom, Bebom, Biserkom i Zvezdanom – 1998. g. vratila na porušeno dvorište. Taj povratak na svoje dvorište bio je postupan, preko mjesta Nebujana, Letovanića i Donje Mokrice. Kuću je obnovila država, a novu štalu su izgradili sami. U proteklih 30 godina umrli su i otac Zlatko i baka Barica, na čijem sam sprovodu bio.

  Sadašnjost.

 

Danas su u njihovom dvorištu, u štali, neke druge krave, koje su se izlegle od krava iz ratnog progonstva. Ankica mi s ponosom imenuje svoje sadašnje krave: Maja, Bela, Goluba i junice Pisava i Liza. „Imamo pet krava, a štala je dobro armirana i ostala je neoštećena“, govori ona. „Dobro smo, žive smo i krave su dobro podnijele zemljotres“, kaže Katica čija je jedna krava ozlijedila nogu, ali ništa nije polomljeno, hvala Bogu. Katica mi je rekla i da je u velikoj depresiji, da ne može spavati od silnih potresa koji periodično i dalje traju. „U prvim danima nismo znali kamo s mlijekom, pa smo ga izlijevali“, rekla je tužno, no već kod sljedećeg poziva rekla mi je da rade sir i da imaju svoje mušterije kojima ga Ankica redovito dostavlja. Bravo, proizvodnja je krenula. Obnovljene zgrade, kuća i štala, izdržale su ovaj potres samo sa srušenim dimnjacima i jednim dijelom krova. To su sanirali ljudi koji su došli iz svih krajeva Hrvatske u to nastradalo područje kako bi priskočili unesrećenima. Štala koju su sami podigli, čvrsta, armirana, izdržala je potres. Na kraju, krave su na sigurnom. Ali tu priči nije kraj. Ankica mi kaže da im divlje svinje, koje su se namnožile u prostoru koji je još pod minama zaostalim od rata, čine veliku štetu, jer ruju po livadama u potrazi za crvima i ostalim životinjama koje žive pod zemljom. U ovoj „filmskoj“ priči glavni su likovi i krave i ljudi. Danas, kad se u „radnju“, uz porušene kuće, ubacilo novo zlo – pandemija Covida – krave koje daju mlijeko postaju dominanti čimbenici. Rat između država koji se vodio u Americi u 19. stoljeću, što gledamo u filmu „Prohujalo s vihorom“, može se usporediti s našim ratnim i zemljotresnim i pandemijskim zbivanjima. Usporedimo li ta dva događanja, ova je priča ista, ako ne i veća poslastica za filmske stvaratelje. U toj priči krave postaju ne samo filmski „likovi“ nego i gospodarstveni i ekološki faktori. Nakana ovog bloga je poticanje ljudi, u proizvodnji i potrošnji, na održivost. 

Spomenut ću dva elementa utjecaja na okoliš i aspekte okoliša (vidi normu HRN ISO 14001) koji su vezani uz krave. Djelovanje stajskoga gnoja najpotpunije je, jer on biljkama daje: mikroorganizme, sve potrebne mineralne tvari u prikladnom omjeru, te mnogo prhke organske tvari ili humusa koji popravlja fizikalna svojstva tla. Krava koja pase travu i daje mlijeko, najrentabilnija je i najekološkija primjena Sunčeve energije. Krava je stroj snage 700 W, koji radi od 0 do 24 sati, stvara godišnje prosječno jedno tele. Radno mjesto uz kravu je rentabilna investicija koja je primjerena u sadašnjem gospodarstvenom stanju u prostoru od Siska do Gline.

Na kraju pamtimo  još i ove podatke vezane uz krave: prosječno jedemo 13 kg govedine i 88 L mlijeka ,9kg  sira i  putra.

Usput neka bude zabilježeno i malo veselja: Danas slavim 80 -i rođendan. Ovo je deseta godina kako pišem ovaj blog te pozdravljam sve svoje  čitatelje   širom svijeta i želim im zdravlje.

Kinč božićnog drvca

Pa došli danci nevolje i muke,/Pa teko s čela krvav tebi znoj,/Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,/i budi svoj.

August Šenoa 1874.

 Bilo kako bilo, ipak je ovo vrijeme iščekivanja radosti Božića, vrijeme nade u bolje sutra. Nadanje ćemo izraziti kinčenjem (kititi, stavljati nakit) božićnog drvca. Božić = mali Bog, jedino hrvatski jezik ima taj pojam „malog boga“ za blagdan Božića. Biramo  zimzeleno drvce bora ili  jele ili smreke, koje mora biti lijepo i uspravno što simbolizira neku poveznicu između uspravnog i zahvalnog čovjeka na Zemlji Stvoritelju na nebu. U mom se kraju to drvce naziva i „krizban“. Postoji još jedno  zimzeleno drvo, božikovina, koja je zakonom zaštićena i ne smije se sjeći u šumi i koristiti kao božićno drvce, jer bioraznolikost je svetost. Najbolje želje i predmete stavlja se na božićno drvce: lijepe sjajne staklene kuglice, koje su zapravo imitacija sunca, bomboni, jabuke, pozlaćene trake, a sve mora svjetlucati od svjetlećih žaruljica. U mnogim filmovima preko kinčenja božićnog drvca manifestira se obiteljski, i to sretan život.

Čime kititi drvce u ovo vrijeme pošasti i krize? Ja ću ispisati svoje nade s različitim aktualnim porukama – željama u mala kinč pisamca koja ću objesiti na drvce. Sjećam se majke koja je govorila: Vjutro na badnjak idemo nakinčit krizban.

Božić  daje ljudima nadu, vjeru i ljubav

  

Kinč  br. 1  Prebrodimo ovaj strah

Neka znanstvenici iz cijelog svijeta kroz znanje, sposobnosti i volje stvore cjepivo i lijekove da se prebrodi ovaj strah i patnje svih naroda na Zemlji. Budimo puni Nade! Oni koji mole Boga, neka uvrste i ovu nadu u svoje molitve.

                                               Kinč br. 2  Mira Božjega i blagoslova najviše 

Ponovimo si molbe koje su naši djedovi upućivali krozčestitke na Badnjak. Ovako je prije večere na Badnjak recitirao moj otac: "Falem Isus i Maria! Na to mlado leto da bi bilo zdravo i veselo, tusto i debelo, da bi imali pune štale blaga, pune hambare žitka, pune pevnice vina. Da bi imali ždrebičev, telićev, praščićev, purićev, račićev, guščićev, piščencov i da bi nam kvočka trdo sedela, a mira Božjega i blagoslova najviše.“ 

                                             Kinč  br. 3  Jabukah bu pak črleni/Žita kakti zlata

Jabukah bu pak črleni/Žita kakti zlata,/Dobroga bu vsega dala/Zemlja nam bogata. Ovo je jedna kitica pjesmice „Kesni sneg“ DragutinaDomjanića iz 1927. godine koju sam naučio napamet u pučkoj školi. „Dobra nam je lani bila, Vsega nam je dala.“ Čekao sam u našem voćnjaku 17 godina rast jabuke, visoke stablašice, „kraljevne“, koja je ove godine prvi put obrodila divnim crvenim i debelim jabukama. U Europi su ponovno „u modi“ visoke stablašice koje su važne i za ptice (bioraznolikost!). Uz kugu i potres, ova je godina ipak bila plodna.

                                           Kinč br. 4 Svjetonazor održivosti

Svjetonazor održivosti ostaje nam sve više kao svjetlo na kraju tunela. No, robujemo nekim mitovima ili nevjerodostojnim prikazima događaja, kako održivost nije moguća u današnje vrijeme potrošačkog društva. O tome piše Samantha Richardson opovrgavajući sljedeće mitove: [i]

• .        To će vas koštati previše.
•          Zelena ekonomija je pomodnost.
•          Zeleni proizvod samo je marketinška igra.
•          Ekološki proizvod se izjednačava s osrednjim proizvodom.
•          Postoji samo jedan put da se postigne održivost.
•          Održivost nije isplativa.
•          Ja sam samo jedna osoba, moj utjecaj nije važan.
•          Održivost je preteško primijeniti u moj posao.
•          To je samo konzumiranje vremena.
•          Nitko drugi to još nije učinio.
•          Koga briga.
•          Održivost zahtijeva puno vremena radnog osoblja.
•          Poticaji vlade nisu potrebni.
•          Održivost se fokusira samo na okoliš.
•          Društvena odgovornost je samo za velike kompanije.

                                      Kinč br 5. Učiti održivo živjeti.

Svi, mladi i stari, moraju samoprijegorno učiti i stjecati nove vještina u ovo vrijeme kriza i pošasti. Memorandum Europske komisije o cjeloživotnom učenju glasi: „Cjeloživotno učenje nije više samo jedan vid obrazovanja i osposobljavanja, već mora postati vodeće načelo u snabdijevanju i sudjelovanju u cjelokupnom kontekstu učenja/usvajanja znanja.“ Neovisno o uzrastu, svi moramo stalno učiti održivo živjeti.

                                     Kinč br. 6  Valja razmatrati  bitne događaje i proizvode

Iznesi na vidjelo broj, težinu i mjeru u godini oskudice. William Blake

 Od mnoštva događaja, pojava, proizvoda i usluga valja razmatrati one bitne koji najviše onečišćuju okoliš, što opet dalje utječe i na promjenu klime.

Proizvodnja i distribucija hrane, promet i graditeljstvo najveći su uzročnici navedenih pojava. Vidi numeričke podatke u ovoj tablici:

                                                 Kinč  br. 7 Pokreći informaciju, a ne ljude.

Tehnologija uštede energije ne mora biti odricanje od roba. Umjesto toga, ona bi mogla zamijeniti energiju informacijom, rekao je njemački fizičar C. F. Weizscäker. To je osnovni aksiom umjetne inteligencije (AI). Dokaz: ONLINE obrazovanje i rad na daljinu znakovito doprinose uštedi energije. Pokreći informaciju, a ne ljude. To su elementi dekarbonizacije i dematerijalizacije u društvu.

 Kinč  br. 8  Gdje ima kruha ikakva nema gladi nikakve (hrv poslovica)

Očito je došlo vrijeme da ozbiljno shvatimo vrt, poljoprivredu  i hranu. Ne morate  živjeti na selu ako  želite obrađivati svoj vrt. Kliknite na ovu web adresu:  www.mojgruntek.hr i informirajte se kako " prioniti motiki" preko računala. Oni tvrde vaš vrt naša briga.

---

[i] Samantha Richardson: Ethical profit, Amazon, 2020.

Davidov psalam 15 i etika čestitosti

 1. Izazovno  vrijeme

Ovogodišnji studeni mjesec je nikad doživljenih velikih događaja: broj zaraženih od Covida-19 dnevno doseže od 2000 do 3000 ljudi, otvoren je restaurirani vodotoranj, simbol borbe u Vukovaru, u srijedu, 18. studenog, praznik je kojim se sjećamo žrtvi Vukovara, Škabrnje u Saboru je predstavljena strategija razvoja RH do 2030. godine. https://ekovalen.blogspot.com/2013/11/vukovar.html

Živimo u vrlo izazovnim vremenima, gdje pandemija, potresi, promjena klime, stvaraju probleme u svakodnevnici života, te prisiljavaju Vlast da ubrzano donosi strategije, zakone, naredbe, kojima se želi riješiti nastale probleme.

2. Vrlina  čestitosti i Psalam 15

Vlast je skup ljudi u Saboru koji su demokratskim izborom dobili mandat da donose zakone koje moramo poštivati i izvršavati. No sada dolazi pitanje vrline, čestitosti čovjeka koji će imati pravo zapovijedati što i kako raditi. Zastupnici Hrvatskog sabora i predsjednik države prisežu svojom čašću kako će obnašati savjesno i odgovorno svoju dužnost. Predsjednik će bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti uz saziv „Tako mi Bog pomogao“. Narod preko medija pomno i sa strepnjom prati rad i nesuglasice, primjerice predsjednika Vlade i predsjednika države RH.

Kako bih istaknuo te vrline sjetio sam se govora pokojnog Tome Petrića, kanonika zagrebačke Prvostolnice, nad odrom moje majke Jelene kada je naglasio da je ona ispunjavala uvjete koji su navedeni u Psalmu 15. Spominjem kanonika zbog ugodnog sjećanja na njega, jer smo se kao djeca družili kao pastiri na zajedničkoj gmajni. Psalmi su jedna od knjiga u Bibliji koja sadrži hvalospjeve kao sažetak temeljnog iskustva života i postojanja Izraela prije 3000 godina. Za one  sljedbenike mog bloga, koji vole  čitati Bibliju, povadio sam povijesne  podatke o Psalmu 15 i Biblijama u Hrvatskom jeziku.

Kralj David je u Psalmu 15 sažeo 613 zapovijedi[i] društvenog i religioznog života Izraela u jedanaest zapovijedi. Društveni i religiozni život biblijskog Izraela sadrži zbirke od 248 zapovijedi, koliko ima kostiju u čovjekovom tijelu, i 365 zabrana, koliko ima dana u godini. Te su zapovijedi u Psalmu 15 poredane u četiri grupe:

I. Religija srca: živjeti čestito, činiti pravicu, istinu iz srca zboriti.

II. Odnosi s bližnjim: ne klevetati jezikom, ne nanositi bližnjem zla, ne sramotiti susjeda svog.

III. Vladanje ljudi prema Bogu: zlikovca prezirati, poštovati bogobojazne, častiti one koji zakletve ne krše.

IV. Zapovijedi o pravdi: ne davati novac na lihvu, ne primati mito.

Pandemija, potres i klimatske promjene nepoznanice su u našim svakodnevnim aktivnostima, koje ne možemo rješavati nekim jednostavnim matematskim jednadžbama. Ne očekujem od zastupnika u Saboru da budu genijalci, koji će olako rješavati nerješivo, nego da istinu iz srca zbore. Bit će u njihovim zakonima mnogo pokušaja i promašaja, slično kao kod istraživanja cjepiva.

Moramo im vjerovati i to tako da smo uvjereni da, recimo, ne primaju mito. Odnosi sa zastupnicima, pored kojih sjede u klupama Sabora, moraju biti takvi da ih ne kleveću jezikom, da im ne nanose zla, da ih ne sramote.

3. Etika inženjera

U proteklih desetak godina pisao sam pretežno o problemima koji se odnose na okoliš i gospodarstvo kako bi se postiglo održivo stanje na prostoru na kojem živimo. Manje sam pisao o društvenim i etičkim problemima koji se tiču okoliša.

Etika je grana filozofije koja se bavi vrijednostima ljudskog ponašanja. Uz navedene prisege narodnih zastupnika postoje profesionalne prisege liječnika i inženjera. Tehnička profesija inženjer je ugledno zvanje i poziv koji je od ogromne važnosti za društvo i to naročito u ovo izazovno vrijeme. Za liječnike vrijedi Hipokratova zakletva, a dok se etika inženjera uči na američkim sveučilištima, dotle se ona u nas spominje na dokumentima glede sudskih strukovnih ovlaštenih vještaka.

Ksenija Mance[ii] upoznala je studente na Tehničkom fakultetu u Rijeci s etikom inženjera i sastavila je anketu s pitanjem: Mislite li da bi u Hrvatskoj inženjeri prilikom stupanja u inženjerski stalež trebali polagati kodeks etike kao prisegu? Rezultat ankete je bio takav da je 69 studenata odgovorilo sa DA, 67 studenata je odgovorilo NE, a dvoje ih je bilo neodlučno. 

Više o strukovnoj etici vidi link Odredbekodeksa strukovne etike obvezne za ovlaštene inženjere i vježbenike kandidate za upis u Komoru, primjerice građevinskih i elektroinženjera. U tim odredbama opisana su ponašanja inženjera prema njihovim klijentima, suradnicima, poslodavcima. Štoviše, inženjer može postati „zviždač“ ukoliko primijeti da neki ljudi iz njegove skupine poslovnih odnosa štete društvu i okolišu.

Osnove kodeksa inženjerske etike: Ovlašteni inženjeri podupiru i unaprjeđuju stručnost, integritet, čast i ugled profesije i to: a) obavljanjem svoje profesionalne djelatnosti uz poštivanje i primjenu zakona, uredbi, tehničkih pravila, prihvaćenih normi i smjernica koje se odnose na njihovo područje rada i specifičnosti povjerene im usluge; b) osobnom odgovornošću za svoj rad; c) obavljanjem poslova uz stalnu primjenu suvremenih tehnologija u skladu s tehnološkim razvojem i poboljšanjima iz svog područja rada; d) pružanjem samo onih usluga za koje su stručno i akademski osposobljeni; e) pružanjem podrške strukovnim i tehničkim udrugama u svom djelokrugu rada; f) strogim pridržavanjem načela zaštite okoliša i održivog razvoja; itd.

4. Javno i opće dobro

Osnovne sastavnice ili stupovi održivog života i razvoja su zapravo društvo, gospodarstvo i okoliš. Svi smo mi članovi društva koji se moraju prihvatljivo i pravično ponašati prema okolišu i gospodarstvu. Ovakvo je ponašanje u ovo doba vrlo važno.

Kroz medije pratimo afere i konflikte vezane za neke investicije oko deponija otpada te vjetroelektrana. U tim aferama sučeljavaju se dionici (ministri, različite udruge građana, političke stranke) kroz koncepte vezane uz opće i javno dobro. Koja je razlika između ta dva dobra?

Vlast se kroz investicije zalaže za javno dobro putem gradnje škola, vrtića, cesta, mostova, pruga, elektrana, stanova, industrijskih pogona. Prilikom tih zahvata uništavaju se i onečišćuju (zagađuju) opća dobra: tlo, zrak, vode, šume… bitni za život čovjeka i životinja. Nestaje biološka raznolikost, plodno tlo nestaje, a time i trava šume, kukuruz i ptice. Više o toj problematici  vidi u linku .

O čuvanju općeg dobra više sam puta pisao u ovom blogu. Primjerice, pravilnom gradnjom groblja moguće je očuvati  šumu.

Mnogo optimizacijskih računa, etičkih ekonomskih i tehničkih stavova različitih stručnjaka,  valja  primjeniti da bi se dobilo valjano rješenje očuvanja  opčeg  dobra u odnosu potreba za javnim dobrom.

 

---

[i] Celestin Tomić: Psalmi, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1986., str. 82

[ii] Ksenija Mance, Engineering Review, 2007., 27 (2)

Pretvaranje obradivog u građevinsko zemljište

A. Situacija Dok su ranije djedovi govorili da je zemlja zlato i da je trebamo čuvati, danas slušamo da zemlja više ništa ne vrijedi. Što se to dogodilo, je li to istina ili je to samo marketinški štos novih mešetara koji žele živjeti od prodaje naše baštine? Ta me misao proganja već dugo i ovim postom želim, prije svega sebi, objasniti postojeću situaciju.

Gruntovni spis mojeg pradjeda

 Piketti u svjetski cijenjenoj knjizi[i] navodi proces smanjena cijene nacionalnog kapitala, što se odnosilo na poljoprivredno zemljište. Nacionalni kapital = poljoprivredno zemljište + stanovi + ostali domaći kapital + neto inozemni kapital. Od 1700. do 2010. godine vrijednost poljoprivrednog zemljišta pala je od 480 % godišnjeg nacionalnog dohotka na 1 ili 2 %. To su podaci koji vrijede za Veliku Britaniju i Francusku. U nacionalni kapital ubrajaju se zemljište i sve što je čovjek stvorio od zgrada, preko infrastruktura do mobitela čime se minorizira vrijenost zemljišta, koje se tretira kao da je ono badava.Tlo, voda i  zrak su skupocjene za  biosvijet i čovjeka.

Cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj po hektaru (10 000 m²) za oranice u prosjeku iznosi 24 347 kn (3290 €), za livade 12 680 kn (1713 €), a za pašnjake 13 179 kn (1781 €). Cijena za kontinentalni dio Hrvatske je oko 3 % niža od prosjeka, dok je za jadranski dio Hrvatske dvostruko veća od prosjeka. U Istri se cijene kreću od 13 do 129 €/m², dok se u okolici Zagreba nađe građevinsko zemljište za 13 €/m² , ali u Buzinu je 150 €/m² .Više informacija vidi

Gledam na Internetu kako se u Europi i kod nas kreću cijene poljoprivrednih zemljišta koja se prodaju i pretvaraju u građevinsko zemljište. Svjestan sam da su mjesto i lokacija čestice vrlo važne komponente u formiranju cijene. U Njemačkoj cijene iznose u prosjeku od 25 do 600 €/m², dok u Münchenu dobro prometno povezana parcela košta po četvornom metru 1750 €. U Berlinu cijene građevinskog zemljišta kreću se od 295 do 505 € za četvorni metar. Naši sjeverni susjedi Slovenci cijene svoje obradivo tlo gotovo šest puta više od nas, naši zapadni susjedi Talijani 11 puta, a Nizozemci čak 23 puta više. Pa nije naša zemlja toliko bezvrijedna, za ne!?

Dilema u porodici – treba li prodati oranicu ili ne i to za 25 €/m²? Reklo bi se – dobra prilika! Moguća strategija je prebaciti tu vrijednost zemlje u zlato. No, zemljište ima mnogo više koristi i mnogo je sigurnije ulaganje od ostalih opcija, uključujući i zlato. Međutim, zlato je odmah naplativo, ali zemlja dugoročno pospješuje rast svoje vrijednosti. Sa zlatom možete prodajom dobiti 100 % gotovine, ali od zemljišta možete dobiti hranu. S jedne strane, zlato ima likvidnost, ali s druge strane, zemljište ima veću stabilnost. Jasno je da vlasništvo nad zemljom nadmašuje zlato. Ima značajnu stopu rasta dok se zlato petlja na otvorenom tržištu. Vrijednost nekretnine uvijek će se povećavati: što duže držite nekretninu, to ćete veću vrijednost vjerojatno dobiti.

Papirnatog novaca u svijetu ima bezgranično mnogo. Između 1970. i 2017. stvarni BDP po stanovniku EU-28 povećao se gotovo dva i pol puta – sa 15 588 na 36 811 američkih dolara (faktor 2.4). Isto tako, američki BDP po stanovniku povećao se s 22 549 na 53 136 američkih dolara (faktor 2.4). Suprotno tome, stvarni BDP po stanovniku u Kini porastao je s 226 američkih dolara 1970. na 7207 američkih dolara 2017. (rast za faktor 31,8). Časopis The Ekonomist donosi podatak o tome da je kod većine zemalja proračunske bilance prema % BDP negativan za ovu 2020. godinu, tj. dug jede dohodak.

B. Bio-ekonomska analiza prodaje zemljišta  U globalizaciji i konzumerizmu zemljište je postalo usporedivo sa svim ostalim stvarima na popisu nacionalnog kapitala. Ono se nabavlja i prodaje kao krumpir, auto i hlače, te vrijede pravila ponude i potražnje. Imam stare spise s podacima o tome kako su naši pradjedovi kupovali zemljišta koja se danas pretvaraju u građevinska zemljišta. Tada je vrijedio običajno pravo da ono što baštiniš od djedova ne smiješ prodati nego ostaviti nasljednicima. Svijet uspoređuje našu mudrost s indijanskom koja kaže da smo zemlju posudili od naših unuka i moramo je čuvati. Sljedeće važno pravilo bilo je da ako prodaš nekretninu, onda se opet mora kupiti neka druga nekretnina. Svjedoci smo da kada se proda zemlja, najčešće se kupuju automobili. Automobil nije nekretnina! Iz perspektive ulaganja, trebali biste nastojati odabrati imovinu u kojoj zemljište predstavlja 70 posto vrijednosti imovine.

Kad su naši preci kupovali zemlju, bilo je to vrijeme forinti i krajcera, novca kojim se u XIX. stoljeću trgovalo u Austro-Ugarskoj. Jedan forint = 60 krajcera. Vidim u porodičnom gruntovnom spisu da je moj pradjed za njivu od 3200 čhv dao 680 forinti (četvorni hvat, 1 čhv = 3,596 m²). Pokušao sam usporediti ondašnju vrijednost s današnjom vrijednosti zemlje preko podataka cijene kukuruza i pšenice onda i danas. Tada, oko 1860. godine, za 680 forinti moglo se kupiti 7480 kg kukuruza ili 6800 kg pšenice[ii]. Zgodno je usporediti ondašnje i današnje urode ili prinose kukuruza. Na njivama kraljevine Hrvatske i Slavonije od 738 841 jutra (1 jutro = 5754 m²) berba ili žetva kukuruza[iii] bila je od 6 533 848 mc (metrička centa = 100 kg). Prinos ili urod kukuruza za vrijeme mog pradjeda bio je, dakle, 0,15 kg/m², dok je danas urod 1 kg/m². Dakle, današnji je urod 6,6 puta veći od ondašnjeg i to zahvaljujući nafti koja se „umiješala“ u poljoprivredu. To je taj „napredak“ s negativnim posljedicama za okoliš, što navodi Jeremy Rifkin[iv]. Slikovito rečeno, danas kukuruz raste na nafti. Danas kruh dobivamo iz nafte, koja se troši na njivama prilikom obrade i zaštite pesticidima. Američki farmer proizvede od 1 kcal utrošenog svog rada 6000 kcal ugrađeno u neki proizvod s njive. To je iluzija djelotvornosti. Jer, zapravo, da bi proizvodio 1 limenku kukuruza od 270 kcal, mora utrošiti 2790 kcal, što su zbrojene sve energije koje mu trebaju za tu proizvodnju

Uzmimo kupovanje zemlje kao investicijski projekt koju treba ocijeniti prema isplativosti ulaganja kapitala. Prema financijskom menedžmentu postoji više alternativnih metoda kojima se procjenjuju investicijski projekti. Uzet ću najjednostavniju metodu: razdoblje povrata (PBP payback period). To je razdoblje koje je potrebno da se kumulativni očekivani tokovi novca od investicijskog projekta izjednače s početnim izdatkom novca. Drugačije rečeno, to broj godina koji je potreban da se proizvodnjom vrati početna investicija novca.

Moj pradjed kupio je za 680 forinti 3200 čhv, što iznosi 11 500 m². Godišnji urod je bio 0,15 kg/m² ili 11 500 m² x 0,15 kg/m² = 1725 kg kukuruza. Za 680 ft mogao je kupiti 7480 kg pšenice. Omjer PBP je 4,33 godine. Morao je s volovima orati, ručno sijati, okopavati stabljike od drača, brati kukuruz na toj njivi 4,33 godine da bi isplatio svoju investiciju. Usporedimo današnju investiciju u obradivu površinu zemljišta koja je 24 347 kn/ha. Jedan kg kukuruza 2019. koštao je 0,889 kn. Godišnji urod na jednom hektaru je 10 t, što daje vrijednost od 8890 kn/ha. Današnji PBP omjer investicije u poljoprivredno zemljište govori kako će se povrat novca oploditi za 24347/8890 = 2,73 godina. No, u gospodarenju zemljištem ipak nije potpuno korisna tako jednostavna računica. Naime, pradjed je morao hraniti obitelj i stoku  pa nije mogao prodati svu ljetinu, što znači da je morao duže od 4,3 godine raditi da bi otplatio njivu.

 Moramo mijenjati kompletan pristup u razmišljanju. Valja prihvatiti bio-ekonomski ili ekološki pristup ovom problemu u trgovanju zemljištem. Zato su nam potrebni neki novi pojmovi: ekološki otisak, bio kapacitet i ekološko prekoračenje, te globalni hektar.

a.Globalni hektar (znak gha), normirana površina obradivog tla koja ima godišnju prosječnu proizvodnost svih voda i kopna po hektaru u određenoj godini.

b.Ekološki otiskom se označava površina i proizvodnost zemljišta i vodnih eko sustava, bilo gdje na Zemlji, potrebnih za proizvodnju životnih resursa. Ujedno se na toj površini asimilira i otpad od proizvodnje dobara za ljudsku populaciju s određenim materijalnim životnim standardom. Mjerna jedinica za ekološki otisak je globalni hektar po stanovniku koji se piše sa znakom [gha/st].

Od 150 država – za koje Global Footprint Network također podatke objavljuje na mreži – 45 država imalo je ekološke rezerve, a 105 ekološki deficit.

c.Biokapacitet je kapacitet ekosustava da proizvede korisne biološke materijale (npr. hranu) i apsorbira otpad koji proizvode ljudi koristeći različite tehnologije. Biokapacitet je ponuda, a ekološki otisak je potražnja. Ekološki otisak stanovnika Hrvatske je 3,92 gha, što je manje nego kod stanovnika EU (4,5 gha/st) ili USA (8,7 gha/st), ali ipak prelazi dopušteni kapacitet biosfere RH koji iznosi 1,8 gha/st. Stanovnik RH ima samo 1,8 gha, a „jede“ kruh“ iz površine (tla, vode i zraka) od 3,92 gha. Omjer je 3,92/1,8 = 2,17. Kod Italije je taj omjer 4,27; Njemačke 2,33; Slovenije 2,47. Sveukupno, ekološki otisak po glavi stanovnika u 93 od 150 zemalja koje su razmatrane bio je iznad globalnog biokapaciteta (1,73 gha) – u tim je zemljama upotreba prirodnih resursa (na temelju globalnog prosjeka) stoga bila neodrživa

d.Ekološko prekoračenje se događa kad ljudska potražnja (otisak) prijeđe regenerativni kapacitet (biokapacitet) ekosustava. Globalno prekoračenje događa se kada ljudi zahtijevaju više od onoga što biosfera može dati.

e.Ekološki dug (Earth overshoot Day) obilježava datum kada potrošnja ekoloških resursa (npr. ribe, šume) premašuje ono što biosfera regenerira u određenoj godini. To znači da su 2019. godine EU zemlje potrošile resurse koji su proizvedeni već do 10 svibnja. Hrvatska je potrošila svoje resurse do 1. lipnja te dalje živi na dug prema ekosustavu ili „majčici“ Zemlji. Za naše susjede i zemlje s kojima najviše trgujemo izračunat je ekološki dug: Slovenija 27.4; Austrija 9.4; Švedska 3.4; Danska 29.3; Njemačka 4.5; Italija 15.5; GB 17.5; Luksemburg 16.2. Prosjek za cijeli svijet je 15. srpnja. Drugačije rečeno, pojeli smo sve što je trebala Zemlja dati već do polovice godine. Taj se dug ogleda u povećanju smeća, otpada i ugljičnog dioksida CO₂ u atmosferi. Možda ću biti dosadan s pričom o tome kako smo u našem seljačkom gospodarstvu kontrolirali trošenje izvora za život blaga i ljudi. Višak hrane (repa) za ljude davala se blagu u kriznim vremenima. Pogledati odličan link!!  koji ilustrira ovu problematiku.

C. Zaključak U našem gradu ima sedam velikih robnih kuća koje su zapravo priručna skladišta velikih europskih tvrtki. Kada vidite da veliki kamioni dovoze robu na police robnih kuća, onda znajte da nama na kraju ostaje smeće kojim ne znamo pametno gospodariti. Zemlje s velikim ekološkim otiskom smanjuju ga tako da svoju robu voze u robne kuće širom Europe. Kad se obradivo zemljište proda i prekrije betonom, to je grijeh nad grijesima za Zemlju , jer nema više rasta niti hrane niti drveća, a vode i tlo se onečišćuju nemilice.

/E

[i] Thomas Piketty: Kapital u 21. stoljeću, Profil, Zagreb. 2013., str. 132

[ii] Rudolf Bićanić: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji, Izdavački zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb, 1951., str. 303

[iii] Statistički atlas Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1875. – 1915. g., Kr. zemaljski statistički ured u Zagrebu

[iv] Jeremy Rifkin: Posustajanje budućnosti, Naprijed, Zagreb, 1986., str. 138