Naša svagdanja hrana

Daj nam svakog dana našu zdjelu, / Pa makar jeli pasulj, puru, rižu, / i makar pili vodu tek na vrelu, / brojeći kapi što se k usni skližu... Tin Ujević: Molitva za koru kruha i zdjelu leće

1. Uvod Kinezi imaju uzrečicu: Žetva je najveći događaj godine, Rimljani su govorili: Trbuh čovjeku stvara najveće tegobe, kršćani mole Očenaš, u kojem je navedena prošnja: Kruh naš svagdanji daj nam danas (Mt 6.11). Već nad tanjurom valja razmišljati o održivosti prehrane.

                              Na strmim humcima raste  isto zlatno klasje. Foto August Frajtić

U ovom postu „rasvjetljavam“ kako ishrana utječe na emisiju stakleničkih plinova. Ovaj mjesec, 19. 10. 2021., u povodu Svjetskog dana hrane, FAO je u Turskoj organizirao 7. samit o održivoj hrani. Dvodnevni je samit bio usredotočen na budućnost hrane, ocjenjujući najnovije trendove i brze promjene u sektoru hrane i poljoprivrede. Konkretno, od 2000. do 2010. godine emisije ugljikovog dioksida od poljoprivrede povećavale su se za 1,1 % godišnje, dosegavši 4,6 Gt CO₂.

Zajednički nazivnik mjera (strategija, planova, modela) prilagodbe klimatskim promjenama jest smanjenje emisije stakleničkih plinova i smanjenje koncentracije istih u atmosferi. Te se mjere odnose na sektore energije, hrane, zgrada, korištenja zemlje, prometa, različitih materijala i edukacije.

Kako se čovjek mora pripremati ili prilagođavati ovom stanju klime? Očito je kako se mora nešto najprije mjeriti, jer nema gospodarenja u okolišu ako se ne mjere određene pojave. Mjerenje temperature zraka, vode i tla nije teško, kao i mjerenje koncentracije (količine) ugljikovog dioksida u atmosferi i vodi. No, nije lagan zadatak odrediti količinski točne izvore i brzinu nastajanja stakleničkih plinova. Ovi podaci su potrebni zbog smanjivanja istih. Međuvladina komisija o klimatskim promjenama (IPCC) izdaIa je za znanstvene institucije metode izrade inventara emisija GHG plinova .

Globalno se u poljoprivredi svakodnevno proizvodi u prosjeku 23,7 milijuna tona hrane, uključujući 19,5 milijuna tona žitarica, korijena, gomolja, voća i povrća, 1,1 milijun tona mesa i 2,1 milijarda litara mlijeka. Svakodnevno se ribolovom i berbom akvakulture izlovi više od 400 000 tona ribe. Šume osiguravaju 9,5 milijuna kubičnih metara drva i ogrjevnog drva. U jednom danu za biljnu proizvodnju potroši se 7,4 bilijuna litara vode navodnjavanjem i 300 000 tona gnojiva. Ukupna vrijednost tog jednog dana poljoprivredne proizvodnje procjenjuje se na 7 milijardi USD.

Postoji više načina kojima se prati utjecaj na klimu i okoliš. Tako američka organizacija za zaštitu okoliša EPA https://www.epa.gov/ghgemissions/sources-greenhouse-gas-emissions prikazuje izvore nastanka GHG plinova 2019. g. u USA: proizvodnja električne struje 25 %, industrija 23 %, zgrade 13 %, promet 29 %, poljoprivreda 10 %. Zbog načina života i gospodarenja podaci o udjelima stvaranja stakleničkih plinova razlikuju se vremenski i prostorno. Godišnje se globalno u atmosferu emitira 36 Gt (gigatona) stakleničkih plinova sastavljenih pretežno od ugljikova dioksida. Oko polovica stakleničkih plinova ostaje u atmosferi i stvara problem s klimom.

 2. Usporedbe valjanih podataka Utjecaj proizvoda i usluga na okoliš u gospodarstvu EU za mene je prvi pouzdan izvor podataka  kojim se može prikazati udio glavnih faktora ili čimbenika na stvaranje stakleničkih plinova. Na preračunavanju podataka u tablici radilo je nekoliko EU instituta. Zato uzimam podatke iz ove tablice kao vrlo pouzdane Temeljitiji opis tablice je u mojem postu od prije 5 godina. 

Drugi podaci koje sam koristio potječu iz ovog izvora koji tretira utjecaj na okoliš po različitim grupama hrane: 1. Žitarice i proizvodi od žitarica, 2. Škrobno korijenje i gomolji i njihovi proizvodi, 3. Mahunarke i njihovi proizvodi, 4. Povrće i njihovi proizvod, 5. Voće i proizvodi od njih, 6. Orašasti plodovi i njihovi proizvodi, 7. Šećer, slatkiši i sirup, 8. Meso i perad i njihovi proizvodi, 9. Jaja i njihovi proizvodi, 10. Riba i proizvodi od njih, 11. Mlijeko i proizvodi od njih, 12. Masti i ulja, 13. Pića, 14. Ostala hrana.Ova web adresa slikovito ocrtava podatke koji utječu na okoliš za pojedine tipove hrane: Ugljični otisak kg CO₂/kg , Ekološki otisak gm²/kg, Potrebno vode L/kg, Emisija CO₂ za 1000 kcal, Eutrofikacija PO₄ g/kg, Emisija CO₂ /100 g proteina, Ponderirana potrošnja vode L/kg. Analizirani su podaci od 36 000 farmi iz 119 zemalja. Iz tog izvještaja proizlazi kako je 26 % stakleničkih plinova uzrokovano proizvodnjom i distribucijom hrane.

Hrana koju jedemo jest energija koju je već Sunce „spustilo“ na Zemlju. Sunce u jednoj poljoprivrednoj sezoni dozrači 4,94 milijarde kcal energije na hektar polja sa žitaricama, od čega se potroši 1,28 % za rast biljke, a oko 0,4 % pretvoreno je u zrno krušarica. Odrastao čovjek od 70 kg dnevno treba „energenata“ od 3000 kcal (12,6 MJ) izraženo masom od 3585 g, što uključuje 2220 g vode, 523 g hrane, 862 g kisika.

3. Jelovnici i statistika A)  Državni zavod za statistiku  objavljuje podatke opotrošnji građana kako u novcu tako i u materijalnom obliku. Kalorička vrijednost hrane iznosi za 2019. godine za prosječnoga građanina RH 3077 kcal/dnevno 

B) Pogledao sam neke jelovnike od kojih izdvajam ovaj za nedjelju u jednom staračkom domu (vidi str. 293).Netko će reći: pa nećemo se hraniti kao starije osobe. Ja odgovaram: u industrijskom društvu nestao je teški fizički rad koji dnevno zahtijeva unos hrane više od 3000 kcal/st. Najveći broj ljudi radi i živi u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima, koje imaju značajke sjedenja i gledanja u ekrane računala. Prema tome, dnevni unos hrane od 2073 kcal nije izgladnjivanje, iako treba naglasiti da smo na globalnoj listi debelih ljudi (BMI > 30) na 22. mjestu. Dakle, smanjivanje masti u našim tijelima smanjivanje je stakleničkih plinova!

C) No, jedan od jelovnika koji je baziran na znanstvenim podlogama objavljen u znanstvenom medicinskom časopisu „Lancet“ valjalo bi poštivati. EAT-Lancet Komisija za hranu okupila je 37 vodećih svjetskih znanstvenika iz cijelog svijeta kako bi odgovorila na ovo pitanje: Možemo li buduću populaciju ljudi, njih 10 milijardi, nahraniti zdravom prehranom unutar planetarnih granica?

Taj je jelovnik dobra podloga na koju valja spustiti našu prehrane. Kalorička vrijednost iznosi 2473 kcal. Misija Lanceta je da medicina služi društvu i to znanjem koje transformira društvo. Znanost mora dovesti do boljeg života /.Kalorije potijeću  od  životinja 18% a od bilja 82%, dok  proteini  "dolaze" 37 %   od životinja a  63%  od  bilja.

Jelovnik EAT Lancet komisije

Klimatske prilagodbe

Voda riče, a mlini melju (hrvatska poslovica)

Mikro i male hidroelektrane,

U Glini je na rijeci Glini izgrađena mala  od 450 kW.hidroelektrana.  Na tom je mjestu bio „Fajerov mlin“, koji je ranije, dok nije bio srušen, bio u funkciji – služio je ljudima kao mlin i davao je određenu količinu električne energije.

Između ostalog, gradnja malih i mikro hidroelektrana jedna je od strategija prilagodbe klimatskim promjenama, o čemu je Hrvatski sabor objavio opširnu studiju. Smanjivanje emisije ugljičnog dioksida i „spuštanje“ iz atmosfere u more, u bilje i na tlo, generalna je strategija borbe protiv klimatskog zatopljenja.

 Vodenica prve  hrvatska tvornica štapova Allnoch (1884) na  rijeci Bregana. 

Foto;Griesbach

Ugljični otisak,

Dokazano je kako je čovjek svojim djelovanjem stvorio previše tzv. stakleničkih plinova u atmosferi među kojima je ugljični dioksid glavni krivac. Količina stakleničkih plinova mjerljiva je veličina, nazvana ugljični otisak, a izražava se u gigatonama (Gt). Ugljični otisak je ukupna količina stakleničkih plinova koji nastaju našim djelovanjem (uključujući ugljični dioksid i metan i ispuštena rashladna sredstva iz klima uređaja i hladnjaka). Prosječan ugljični otisak za stanovnika u Sjedinjenim Državama je 16 tona, što je jedna od najvećih količina u svijetu. Hrvatska ima 6,2 tone po stanovniku.

Čovjek može pratiti bilancu ugljika u atmosferi i na zemlji (tlo i voda). Ugljik je jezgra drveća i trava, sisavaca i ptica, lišajeva i mikroba. Povezujući jedan atom sa sljedećim i s drugim elementima, to je temeljni materijal svih živih organizama. Biljke i zdravi ekosustavi imaju neusporedivu sposobnost apsorbiranja ugljika putem fotosinteze i pohranjivanja u živu biomasu. 

Iz osnova kemije znamo da ako izgori 12 g ugljika (iz ugljena, nafte i drva) nastane 44 g ugljikovog dioksida ili 22,4 L plina. Taj dioksid zajedno s ostalim stakleničkim plinovima sprječava hlađenje Zemlje, što se onda očituje u povećanju temperature i to se naziva globalno zatopljenje, koje pak uzrokuje promjenu klime koju proživljavamo sada. Godišnje se globalno emitira 36 gigatona ugljikova dioksida u atmosferu. Kolika je to masa? Predočimo si je![i] Jedna milijarda tona je masa vode koja stane u 400.000 olimpijskih bazena. Pomnože li se te dvije brojke, dobije se 14.400.000 bazena u koji stane masa vode koja odgovara masi ugljičnog dioksida koji se godišnje emitira u atmosferu, gdje ga 56 % ostaje, a ostatak se vraća u more i tlo. Ove mamutske brojke koje predstavljaju masu ugljičnog dioksida dobiju se zbrajanjem od svakog materijala proizvoda i usluga koje čovjek proizvodi i koristi u godinu dana.

To se naziva otisak ugljika ili ugljični otisak. Ugljični otisak (engl. „Carbon Footprint“) mjera je ukupne emisije stakleničkih plinova koju izravno ili neizravno uzrokuje neka osoba, proizvod, tvrtka ili događaj.

Dakle, ugljični otisak je uračunati dio ekološkog otiska koji se pak mjeri u globalnim hektarima po stanovniku. Tako su zemlje EU 2016. imale ekološki otisak 4,56 gha/st po stanovniku od čega 2,76 gha/st otpada na ugljični otisak.  Definicije Ekološki otisak, bio kapacitet i ekološko prekoračenje, ekološki dug te globalni hektar važne su za razumijevanje djelovanja čovjeka na okoliš i važne su za odmjeravanje akcija i postupaka kod klimatske prilagodbe. Primjerice, za  urod ili prinos 1 kg krumpira potrebno je:  59 L vode, 0,88 m2 tla, emisija CO2 je 0,46 kg. Nema  prilagodbe ako se ne mjere aktivnosti i podaci uspoređuju!

Raspodjela površine zemlje prema ekološkom otisku iz priložene tablice iz 2016. godine pokazuje da na stanovnika EU otpada na: 1. izgrađenu (betoniranu ) zemlju 0,09; 2. vode za uzgoj riba 0,22; 3. šumsko zemljište 0,84; 4. pašnjake 0,1 i 5. obradivo tlo 0,74 gha/st, što ukupno čini 1,99 gha. Ako se to izrazi u postocima, onda na ugljični otisak otpada najviše 60 % od ekološkog otiska.

Kako izgledaju podaci za Hrvatsku? Ekološki otisak je 3,72 gha/st, pa, preračunato, ugljični otisak iznosi 2,17 gha/st, što čini 58,3 %. Podatke o ekološkom i ugljičnom otisku vidi na linku: 

Globalni projekti klimatske prilagodbe

U prošlom postu ekovalena iznosim vrlo informativan izvor podataka za akcije klimatske prilagodbe https://drawdown.org/. Od 80 globalnih projekta od 2020. do 2050. g., kojima se rješavaju klimatske prilagodbe, izgradnja mikro i mini hidroelektrana rangirana je na 48. mjestu po svom utjecaju. Opis utjecaja izgleda ovako: udio snabdijevanja električnom strujom iznosit će 1,7 % čime će se smanjiti emisija ugljičnog dioksida za 4 Gt (gigatone) i smanjiti 1,8 bilijuna $ (US dolara) energetskih troškova. Troškovi gradnje bit će 202,5 milijarde $ što će dati pouzdane uvjete snabdijevanja električnom strujom u ruralnim krajevima gdje žive ljudi na Zemlji.

Doba manufakture;  mlinovi, pilane, proizvodnja bakra i  štapova

Vratimo se na  potoke i mikro  hidro elektrane.. Jasno, ponekad pamtimo podatke protoka vode velikih rijeka kao što su: Jangtze s 31.000, Parana 25.000, Sava 1700, Dunav 6400 m³/s, gdje postoje velike hidroelektrane. Ali u kraju u kojem živim postoje potoci koji su bili „energetsko zlato“ s mnogim mlinovima koji danas mogu postati mikro hidroelektrane. Imena tih potoka su Bregana, Bistrac, Gradna, Rakovica, čiji su protoci vode od 0,23 do 1,5 m³/s. Najstariji uređaj za pretvaranje vodne energije u mehanički rad bilo je vodeničko kolo koje se može zamijeniti malim sofisticiranim turbinama.

Iz knjige[ii] prepisujem vlasnike mlinova (da se  buduće generacije podsjećaju), od kojih sam neke poznavao: Na potoku Gradna: Mirko Lehpamer, Rude; Mišel Borovečki, Ulle, Bastijančić, Žibrat, Praumšperger, Guliš, Josip Vuković, Zdenka Vuković, Franjo Vuković, Ankica Rezar, Planinc, Kovačićek, Bedeničić, Rožman, Grgos, Žokalj, Bezjak („Reklamin“ mlin), Bradač, Terezija Horvat i sinovi, Šimec, svi iz Samobora. Obitelj Kos u selu Gradna. Na potoku Rakovica Franjo Cesnik. Na potoku Bistrac Vid Bencalić, Mala Jazbina; Franjo Horvat, Bobovica najstariji mlin iz 1242. g., . Na potoku Breganica Marijan Svinjarić.   Barbičev mlin. Na potoku Bregana  Kršlinov mlin,,Hribarov mlin, koji je kupio Karlo Lang, otac velikog učitelja, pisca i kroničara Milana Langa,  Rangusov mlin, Zora Sveško, Ivan Srebre, Ivan i Josip Vukovinski. Prva hrv. tvornica  štapova Allnoch, Na lijevoj strani Bregane (Slovenija) su bili  mlinovi Mohorovičev, Jožeta i Ivana Strižiča te Kalinova pilana.

DITS (Društvo inženjera i tehničara Samobor) želi obnoviti (postupak je u toku) mlin Bezjak u formi mikro hidroelektrane. 

---

[i] Paul Hawken, Drawndown, Penguin, New York, 2017., str. XIV

 [ii] Mira Čebušnik i Boris Debogović, Voda, most, mlin, Gradska knjižnica Samobor, Samobor, 2007. g.

Klimatske promjene i Olimpijada

 Ovaj je mjesec bio ispunjen sportskim, klimatskim i zdravstvenim događanjima.

 A Sport

Nedjelja je, 8. kolovoza 2021. g. Gledamo na TV-u završetak 32. Ljetnih olimpijskih igara. Arigato Tokyo! 11000 sportaša dva se tjedna borilo u različitim disciplinama. Bilo je tamo i 250 konja. Gledao sam kako su konji koji su sudjelovali u natjecateljskom jahanju poslušni svojim jahačima. Volim gledati taj duo sport čovjek – životinja. No bio je jedan konj koji nije bio poslušan, jahačica plače, uzbuna, zove se veterinara. On kaže, konj je zdrav. Može li jedan dresirani konj biti neposlušan čovjeku? Može! Jer i on ima narav koja mu katkada govori – budi svoj.

Opis slike: Toplinskom sanacijom u Zagrebu  30 m²  fasadnog zida  s  EPS polistiren pločama debljine od 5 cm smanjit će se (uštedjeti) toplinska potreba za grijanje i hlađenje zgrade u razdoblju 2020 -2050 g za 39393 kWh. To odgovara smanjenju emisije  ugljikovog dioksida za 11,3 tone. Materijali:  SAMOBORKA po smjernicama: HUPFAS

B Klima

Klimatske promjene nose strepnju da uzrokuju mnoge požare kod nas na Mediteranu, pa i u čitavom svijetu. Prije mjesec dana vidjeli smo velike poplave u Njemačkoj i tornado u Češkoj, što isto spada u ove „sportove“ globalnog zatopljenja. Prijetnjama klimatskih promjena čovjek traži lijek. Možda uz poslušnost sportaša svojim trenerima sada treba tražiti i poslušnost običnih ljudi u rješavanju klimatskih promjena. Pitanje je kome biti poslušan, kojem tipu stožera?

Klimatske promjene događaju se u svakoj regiji na globalnoj razini, prema najnovijem šestom izvješću Međuvladine komisije o klimatskim promjenama (IPCC).

U izvještaju postoji tvrdnja: ljudski utjecaj na klimatski sustav sada je utvrđena činjenica. Možemo djelovati na klimatske promjene, ali vrijeme istječe. Ovo izvješće na bazi znanstvenih procjena definira promjene koje su bez presedana u tisućama, ako ne i stotinama tisuća godina. Naglašava se kako još ima vremena za djelovanje, ali to se mora dogoditi odmah. Ograničavanje klimatskih promjena zahtijeva snažno i trajno smanjenje emisije stakleničkih plinova od primjerice sagorijevanja fosilnih goriva. Izvješće predviđa da će se u sljedećim desetljećima klimatske promjene povećati u svim regijama. Za 1,5 °C globalnog zatopljenja bit će sve veći toplinski valovi, dulje tople i kraće hladne sezone. Na 2 °C globalnog zatopljenja, ekstremi topline češće bi dosegli kritične pragove tolerancije za poljoprivredu i zdravlje.

Postoje već mnoge direktive, odnosno preporuke koje ljude upućuju na akciju (vidi ovaj post) 

Istaknut ću CILJ 7. iz UN preporuke: PRISTUPAČNA ENERGIJA IZ ČISTIH IZVORA. Osigurati pristup pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj energiji. Pitanje br. 69. – Poboljšajte toplinsku izolaciju svoje kuće. (vidi sliku!)

 No, postoji najsveobuhvatniji plan, ikad predložen, za poništavanje globalnog zatopljenja o kojem se može informirati kako kroz knjigu[i] tako i kroz web stranicu https://drawdown.org/.

Plan je da se dostigne točka u kojoj će se razina stakleničkih plinova u atmosferi prestati penjati, a počet će se stalno smanjivati, čime će se zaustaviti katastrofalne posljedice. Računski je obrađeno osamdesetak modela spuštanja koncentracije stakleničkih plinova iz sektora graditeljstva, energije, hrane, korištenja tla, materijala, prometa, obrazovanja žena.

Procjene globalnog spuštanja koncentracije stakleničkih plinova obrađene su kroz tri scenarija u periodu od 2020. do 2050. godine u gigatonama (Gt). Ukupno je moguće ukloniti ili spustiti od 1051 Gt do 1612 Gt ekvivalentnog ugljikovog dioksida. Najveći udio od 90 Gt spušteni su ili reducirani staklenički plinovi od rashladnih sredstava u klima-uređajima. Uz ugljikov dioksid i vodenu paru najopasniji su staklenički plinovi rashladna sredstva u klima-uređajima. Svaki hladnjak i klima-uređaj sadrže kemijska rashladna sredstva koja apsorbiraju i oslobađaju toplinu radi hlađenja. Rashladna sredstva freoni krivci su za oštećenje ozonskog omotača. Nadomjestak freona, primjena vjetroturbina i redukcija otpada hrane smatraju se „nositeljima medalja“ u redukciji stakleničkih plinova. Stalno IMAJMO NA PAMETI glavne onečišćivače atmosfere koji potječu od proizvodnje struje 25 %, proizvodnje hrane 24 %, industrije 21 %, prometa 14 %, graditeljstva 6 %, ostale emisije 10 %. U periodu od 30 godina potrebo je uložiti 129 bilijuna US dolara, što je ekvivalentno 440 $ po osobi na godinu.

Vrlo brzo (duboko se nadam!?) morat će se formirati različiti stožeri (lokalno i globalno) koji će primijeniti procedure za smanjenje tj. spuštanje koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Koliko posto ljudi će biti neposlušno? Nema još nekih čvrstih organizacijskih odbora (od vrtića do akademija) za klimatske promjene kao što su Olimpijski odbori u svakoj državi, gdje se regrutiraju sportaši za Olimpijske igre. Postoji inicijativa organizirati neke odbore, stožere, koje ćemo slušati kao što smo slušali Vladin stožer za pandemiju. Tu se susrećemo s istim problemom neposlušnog konja, jer ne možemo sve ljude prisiliti da budu poslušni. Ali treba krenuti od vrlo mladih ljudi, skejtbordera (tinejdžerski sportaši na Olimpijadi) koji su možda poslušniji nego odrasli ljudi.

C. Zdravlje

Usput imamo i četvrti val pandemije novog soja virusa Covid-19 zbog kojeg se ljudi ubrzano cijepe, ali ne dovoljno. Na Olimpijadi jedan konj nije bio poslušan. Ali kod cijepljenja momentalno oko 50 % ljudi nije „poslušno“ Stožeru. U mnogim gradovima svijeta ljudi protestiraju protiv mjera stožera, jer žele zadržati svoje slobode. Autoritet vlasti i sloboda građana u sukobu su interesa. Ima li čovjek mudrosti to riješiti? Dokazano je da u 80 % slučajeva, tvrdi naš Stožer, obolijevaju oni koji nisu cijepljeni.

---

[i] Paul Hawken: Drawndown, Penguin Books, New York, 2017.

Život na našem planetu

 Ljudska bića možda su ingeniozna, ali su istodobno svađalice. Našim povijesnim knjigama dominiraju priče o ratovima, borbi naroda za prevlast. No, tako ne možemo nastaviti. David Attenborough

1. David Attenborough

Nakladnik Školska knjiga objavio je značajnu knjigu[i] o svjedočanstvu života na Zemlji velikog istraživača Davida Attenborougha starog 94 godine, kojeg smo gledali u mnogim BBC-jevim TV emisijama o okolišu. Podnaslov je knjige Moje svjedočanstvo i vizija budućnosti.

                        Svjetski poznati istraživač života na našem planetu David Attenborough

Njegovo svjedočanstvo i vizija trebali bi nas poticati da promijenimo način života kako bismo zaustavili propadanje ove naše civilizacije. Upravo to on razlaže u drugom dijelu svoje knjige. On kaže kako se rodio u geološkom dobu koje se naziva holocen, a umrijet će u antropocenu kojeg su geolozi označili da je započelo 1950. godine. Antropocen (antropo = grčki, čovjek) doba je u kojem čovjek ostavlja trag svog života na Zemlji. Geološka doba raspoznaju se prema vrstama i starosti različitih stijena u kojima se nalaze različiti fosili flore i faune. Buduće generacije naše civilizacije, ako opstanu, u stijenama će pronaći markere poput plutonija, plastike i kosti životinja koje je čovjek pripitomio. Holocen je epoha stara oko 11 000 godina i u kojoj je čovjek „izmislio“ poljoprivredu, gdje je sa svojom i životinjskom živom silom živio održivo u granicama svog okoliša u kojem se rodio.

Attenborough je knjigu podijelio, grubo gledano, na tri dijela. Naslov prvog dijela je Moje svjedočanstvo, drugog Što nas čeka i trećeg dijela Vizija budućnosti; Kako svijet ponovo učiniti divljim. Njemu se mora vjerovati, jer je putovao po tlu i vodi po cijeloj kugli zemaljskoj, gledao je sjeverne medvjede kako se bore za život, jer nema dovoljno leda, gorile koje izumiru i koje žive u prostoru koji čovjeku treba za njegove rijetke metale, grebene koralje koji mijenjaju boju od crvene u bijelu, što je indikator da su umrli.

2. Indikatori promjene na Zemlji

Attenborough navodi neke indikatore promjena kroz vrijeme, koji se zapažaju na našoj Zemlji; broj ljudi, ugljik u atmosferi i preostala divljina. Tako je 1937. svjetsko stanovništvo brojilo 2,3 milijarde, ugljika je u atmosferi bilo 280 dijelova na milijun, a preostale divljine bilo je 66 %. Globalan utjecaj čovjeka vidi se 2020. godine, jer se stanovništvo povećalo na 7,8 milijardi, ugljik se povećao na 415 dijelova na milijun, dok je divljine preostalo samo 35 %.

Riblji fond u morima smanjio se na kritičnu razinu, jer se svake godine izvlači 80 milijuna tona morske hrane. Naziv ugljik ovdje je naveden kao kratica za ugljikov dioksid, a njegova prekomjerna količina štetna je u atmosferi, dok se element ugljik nalazi u fosilnim gorivima i flori i fauni i kao takav nije štetan za okoliš. Štoviše, procesom fotosinteze biljke od ugljikova dioksida i vode stvaraju kisik i ugljikove spojeve koji su sastavni dio organske tvari u biosferi. Fotosinteza je i u kvantitativnome smislu presudan proces, jer se svake godine više od 200 milijardi tona ugljika pretvori u 500 mlrd. tona organskih tvari, pri čemu se oslobađaju goleme količine kisika potrebnog za disanje. Zato svako zagađivanje atmosfere iz nečistih industrijskih tehnologija ugrožava fotosintetske procese, a time i život na Zemlji.

Zbog toga su divljina i/ili biološka raznolikost važan indikator života na zemlji. Kao osamdesetgodišnjak, sjećam se nekadašnje veće bio raznolikosti u mom rodnom kraju u odnosu na današnju. Sjećam se žena  kako ljeti na livadi Zamlaća suši sijeno u zimskim čizmama. Zašto? Jer je to bilo vodotopno zemljište na kojem su živjele bjelouške, neotrovne zmije (Natrix natrix), kojih se ljudi boje. Sjećam se jata ptica selica, lastavica i divljih pataka koje su na jesen letjele prema toplijim krajevima Afrike i Indije. Lastavica ima više od 100 vrsta. U našim krajevima živi lastavica rusogrla (Hirundo rustica) koja svoja gnijezda gradi na stropovima štala u kojima ima domaćih životinja. Kada se u proljeće vrati u naše krajeve, odmah traži svoje gnijezdo ili gradi novo, ako je staro gnijezdo već zauzeto. U štalama ima mnogo različitih muha, kukaca dvokrilca, hrane koju lastavice love u letu. No kako tradicionalan lokalni uzgoj životinja opada, štale su prazne, pa opada i broj lastavica u našem okolišu. Veselim se kada ugledam neku pticu koju dugo nisam vidio, pitajući se je li možda izumrla. Jučer sam posjetio rođaka koji ima štalu s pet krava i vidio sam lastavice i  mnogo lastavičjih gnijezda. Pomislim, je l' to znak tih preostalih 35 % bio raznolikosti. Jasno u padu bioraznolikosti u našem kraju su žabe i hruštevi koje više ne vidim.

3. Akcije spašavanja Zemlje

No čovjek ipak nešto čini, ali se postavlja pitanje koje akcije provodi i jesu li dostatne, budući da se približavamo kritičnim točkama i vrhuncima potrošnje, a koje ne smijemo prijeći. Na velikim konferencijama dogovaraju se stručnjaci o akcijama o alarmantnoj brzini zagrijavanja planeta i o zaštiti bioraznolikosti.

Nabrojimo neke akcije. U zadnjih 30-40 godina uspješno je započelo spašavanje kitova. Oko 50 milijuna kvadratnih kilometara mora na južnoj hemisferi određeno je za život kitova, jer propisuje zabranu kitolova. Veliki gradovi počinju smanjivati promet automobila na račun pješačkih zona. Dalje, u Singapuru se propisuje kako svaka zgrada zbog koje je izgubljeno raslinje na svom krovu to mora obnoviti. Spremanje kišnice je imperativ. Raste broj fotonaponskih i vjetroelektrana koje su važne za razvoj elektromobila. Pokrata (kratica) REED+ je inicijativa Ujedinjenih naroda o smanjivanju emisija uzrokovanih deforestacijom i uništavanjem šuma. Tehnologija spremanja tople vode i grijanje prostora pomoću Sunca stara je više od 100 godina, ali ta se praksa tako sramežljivo oživotvoruje. Čitam u dnevnim novinama kako će se za dobivanje investicijskih kredita uvesti kriterij vezan uz ponašanje prema okolišu. Ne možeš dobiti dozvolu za kupovanje energetskog trošila, primjerice automobila, ako nisi dokazao da si nešto učinio za smanjenje potrošnje energije. Tako ja „kao mali Ivica“ doživljavam buduću zakonodavnu Vlast.

Ova pošast Covida prisilila nas je da se virtualna informacija sve više koristi za komunikaciju na daljinu. Ne treba se voziti avionom kako bi se prisustvovalo nekoj konferenciji. To je značajan pristup smanjenju potrošnje energije. Isto, gledam kod nas, kako se skoro svaka fasada zgrada oblači u toplinsku zaštitu, čime se poboljšava energo učinkovitost.

Attenborough navodi važni internetski "rudnik" informacija za održivost iz kojih se mogu pronaći podaci, primjerice o ribolovu, o gubitku leda, ugljikovu budžetu, koraljnim grebenima,  modelu krafne, o tome koliko je hrane potrebno, vegetarijanstvu, vrijednosti šume, o populaciji i siromaštvu, kružnoj ekonomiji, energetskomprobražaju, izumiranju, megagradovima, ublažavanju klime itd.

4. Zaključak

Oko 30 % hrane propada!? Postoje podaci koji govore kako smo postali društvo koje je naučilo da se mnoge stvari odbacuju ili propadaju kada se iskoriste. Teorija reciklaže, oporabe, nije još temeljito primjenjiva u praksi. Popravci predmeta koji nas okružuju su rijetkost.

Ingenioznost naše vrste u antropocenu trebamo dokazati. Naprotiv, ingenioznost nekih vrsta u flori i fauni  primjerice pčele dokazuje se njihovom grčevitom borbom za opstanak.

---

[i] David Attenborough: Život na našem planetu, Školska knjiga d. d., Zagreb, 2020.

ŽIVOT PČELA

Ko  okusi meda od vladanja, žeđa njim  tja do smrti.-  hrvatska poslovica

1.Pčelarstvo, je starije od ratarstva i  stočarstva. Oprašivanje cvjetova je indirektna korist pčela.   Kod studiranja  eko-pismenosti valja početi s pčelama. 

Pčela  Apis mellifera 

(naslovnica knjige: Bees and People, by Naum Ioyrish, Mir Publisher Moscow, 1974.)

Pčela je bila velika pomoć ljudima i o njoj su već pisali Aristotel, Vergilije i Plinije, a onda i tisuće i tisuće pisaca koji su objavljivali svoje knjige i studije. Danas postoje digitalna izdanja mnogih knjiga o pčelama, blogovi i Youtube i   uratci u  poljoprivrednim enciklopedijama.

Pčela je medonosni opnokrilac. Bumbari su pretposljednji stupanj pčelinje civilizacije i mogu se uspoređivati s našim ljudožderima. Bumbar je proizvod koji se prodaje i kupuje i vrlo je važan čimbenik u vrtlarstvu plastenika. Pčela je više nego mrav. Pčela je društveno biće, može umrijeti od samoće iako ima hrane i vode. Direktna korist od  pčela je:  med, vosak, matična mleć,  pelud, propolis, pčelinji otrov, matice i rojevi. Pčele  treba uzgajati  čak i onda kada ne bi davale niti kapi meda.

U biblioteci mog tasta, koji je bio pčelar, pronašao sam knjigu Život pčela iz 1917. g., francuskog pjesnika Mauricea Maeterlincka [i] koji je cijeli život istraživao pčele i koji je s mnogo pjesničkog duha opisao njihov život. Jedan dio poglavlja o roju prepisao sam, jer me tekst edukativnošću i stilom oduševio.

2.Roj „U košnici postoji „duh košnice“. Taj duh je promišljen i štedljiv ali škrt nije. U ljeti, kada obilje vlada, podnosi u košnici trista do četiristo trutova koji su samo na smetnja, jer su lakomisleni, nespretni, bez potrebe užurbani, besposleni, bučni, proždrljivi, nečisti, od kojih će matica izabrati jednog ljubavnika, koji će je oploditi u divljem ljubavnom letu na zraku. A kada matica bude oplođena, tada će jednog jutra potpuno mirno odrediti opći pokolj svih trutova. U veljači već matica počinje nositi jaja. Iz matičine utrobe rode se radilice, trutovi, ličinke, kukuljice i mlade kraljevne što će doskora roditi. Svaka košnica ima svoje ćudoređe, jer postoje i lopovi kod pčela, koji žele tuđi med. Dakle, postoji poštivanje tuđeg vlasništva. Postoje grabeži, besposlice i nasilje.

U travnju pčele spreme med u dvadeset tisuća spremišta i zapečate ga pečatima koje će razbijati samo onda kada pritisne najveća bijeda. U sredini košnice je leglo, „kraljevsko područje“, određeno samo za kraljicu i i dvorjanstvo njeno, gdje ima deset tisuća odaja u kojima leže jajašca petnaest do šesnaest tisuća soba gdje ličinke žive, četrdeset tisuća kuća u kojima stanuju bijele kukuljice, koje na tisuću hranilica njeguje i goji. Ove se brojke odnose na jaki pčelac.

Taj duh ravna radom svake radilice. Prema dobi razređuje on pčele na rad u košnici: hranilice šalje da se brinu oko ličinaka i kukuljica; dvorske gospođe, da se staraju za uzdržavanje matice i da na nju budno paze; hladilice da mašući krilima zrače, osvježavaju ili griju košnicu i pospješuju ishlapljivanje meda, u kojem je suviše vode; graditeljicama, zidaricama, voštaricama, kiparicama i klesaricama naređuje da se u lance nanižu te vosak izlučuju i saće grade; cvjetaricama da u polje idu tražiti nektar cvjetni iz kojeg će med da bude, da sabiru pelud, kojim se ličinke i kukuljice hrane te propolis (lijepak ili mort) kojim se ispunjavaju pukotine i utvrđuju zgrade u gradu, da sabiru sol i vodu, koja treba mladeži naroda. On nalaže i općinskim kemičarima da na siguran način čuvaju med od kvarenja kapnuvši u nj iz žalca svoga kap mravlje kiseline; pečataricama da zatvaraju stanice i pečate na njih udaraju, kad u njima blago sazori; čistilicama nalaže da brižno paze na čistoću ulica i trgova; grobaricama da odnose lešine; amazonkama stražaricama da bdiju dan i noć nad sigurnošću leta, da ispitaju svakoga tko ulazi i izlazi, da upoznavaju mladunčad, kada prvi put izlijeće, da straše protuhe, skitnice, medokradice, da napolje bacaju provalnike i skupno jurišaju na strašne neprijatelje, pa da ulaz zakrčuju pregradama, ako ustreba.

3. Rojenje „Duh košnice“ naređuje napokon i onu uru, kad se prinosi velika godišnja žrtva geniju vrste – rojenju.

Kada određeni kucne sat ostavit će rođeni grad šezdeset ili sedamdeset tisuća pčela od svih onih osamdeset do devedeset tisuća cijelog pučanstva, ostavit će domak svoj, da izvrše zapovijed „duhova“ koju na sebi jedva možemo objasniti, jer je sasvijem protiv osjećajima naše vrste. Cijeli jedan narod, kada se uzdigne do vrhunca blagostanja i moći nenadano prepusti budućim pokoljenjima sve svoje bogatstvo, svoje palače, postojbinu, svoj plod i muke pa polazi u daljnje da traži domak nov.“

U dupljama drveća pčele pronađu taj novi dom i onda dođe čovjek da posiječe drvo „i sjekira mu padne u med“ (stara uzrečica), što mi je objasnio moj pučkoškolski prijatelj Krešo Švab koji se više od 50 godina bavi pčelarstvom. On mi je  prikazao ekonomsku stranu pčelarenja. Košnica s maticom do 30000  pčela košta oko 1000 kn. Ovo proljeće nije zbog smrzavice bilo dobro za uzgoj pčela koje onda treba prihranjivati. Pčelari se nadaju kao  će  ipak nešto  dobiti meda od kestena. Cijena meda od kestena je 900 g oko 10 €. Ogromne količine meda se  uvoze iz Kine i Argentine u Europu.

 Prijatelj iz školski dana Krešo Švab  se  50 godina bavi  pčelarstvom. Zbog boljeg prinosa meda  pčele valja voditi na pašu u različite krajeve Hrvatske.

 Cilj pčelara je da „uhvati“ pčelca koji se roji. Kada se  pčelac rojio onda su ljudi na selu lupali u kante i dali ostalim  pčelarima u selu znak da se baš njihov  pčalac roji.

Biološka raznolikost insekata uključivo  i pčela ugrožena je širom svijeta. U ovom znanstvenom radu  je sveobuhvatan pregled 73 povijesna izvješća o padu insekata iz cijelog svijeta i sustavno procjenjujemo osnovne pokretače, Agrokemijski zagađivači, invazivne vrste i klimatske promjene dodatni su uzroci.

Još jedna  napomena. Kada je neki austrougarski   činovnik putovao u provinciju,  onda su mu dali naputak: Kada dođeš u neko selo pitaj za informaciju župnika ili  učitelja. Ako nema njih upitaj  postoji li neki pčelar u blizini.

---

[i] Maurice Maeterlinck: Život pčela, Naklada Hrvatskog prirodoslovnog društva, Zagreb, 1917. g.

Tko najviše krade ovu Zemlju

 Bogati stanuju gdje hoće, a siromašni gdje moraju. (A. Hoyt)

A Ekološki otisak i ekološki biokapacitet

 Prijatelj mi kaže da ne živim održivo, jer sam na selu, u obiteljskoj kući s vrtom, gdje bi se moglo sagraditi mnogo stanova. Ovaj problem vodi nas do jednog novog pitanja – koliko ljudi treba živjeti u gradu, a koliko na selu. Grad je, statistički gledano, naselje od oko 10000 stanovnika. U našim gradskim naseljima živi 52,2 %, a u ostalim naseljima 47,8 % ljudi. 

                           Maketa  trgovišta (selo) Samobora iz godine 1764 g. koju je izradio  Marijan  Majdak ( na slici)

Dalje slijede mnoga potpitanja: koliko se energije troši, koliko se smeća proizvodi, koliko se onečišćuje okoliš, kako se proizvodi zdrava hrana i kako se distribuira među gradskim i seoskim stanovništvom. Priroda daje energije 0,05 W/m², dok ljudi rasipaju energije u gradovima od 10 do 30 W/m². Europa je 2019. g. godišnje stvarala 500 kg smeća, a Hrvatska 445 kg. Prije sto godina oko 70 % ljudi živjelo je na selu, a 30% u gradu. Vlast pokušava revitalizirati selo, što je politika cijele Europe. Primjer revitalizacije u Francuskoj pokazuje da ljudi koji žive u ruralnim krajevima imaju za 30 posto jeftiniju električnu energiju i plin. Ankete kod nas tvrde da je ključ revitalizacije sela u boljoj komunalnoj i prometnoj infrastrukturi.

Samo još malo brojki: u doba mojihpredaka u Hrvatskoj su živjela 63 stanovnika, a danas ih živi 78 po četvornom kilometru ili, na obradivoj je zemlji prije živjelo 0,966 prema današnjih 0,47 ha/st.  Gustoća stanovništva nije se značajno promijenila od 63 do 78 st/km²,ali se smanjila površina obradive zemlje, što je problem za ljude i Vlast. 

Da bi se dublje ušlo u problematiku gdje i kako treba živjeti u jednom društvu, valja se ponovno podsjetiti što je ekološki otisak i ekološki bio kapacitet zemljišta na kojem živimo. Ekološki otisak je mjera koliko površine biološki produktivnog zemljišta i vode pojedincu, populaciji ili djelatnosti treba da bi proizvela sve resurse koje troši i apsorbirala otpad koji stvara, koristeći praksu upravljanja resursima. Ekološki otisak obično se mjeri u globalnim hektarima. Budući da je trgovina globalna, otisak pojedinca ili zemlje uključuje kopno ili more iz cijelog svijeta. Bez daljnjih specifikacija, ekološki otisak općenito odnosi se na ekološki otisak potrošnje. Ekološki otisak često se u kratkom obliku naziva i otisak.

Ekološki biokapacitet je sposobnost ekosustava da regenerira ono što ljudi zahtijevaju od tih površina. Život, uključujući i ljudski život, natječe se za prostor. Bio kapacitet je stoga sposobnost ekosustava da proizvodi biološke materijale, a koristi ljudima za apsorpciju otpadnog materijala koji su stvorili, prema trenutačnim tehnologijama ekstrakcije. Bio kapacitet se može mijenjati iz godine u godinu zbog klime, upravljanja i udjela koji se smatraju korisnim inputima za ljudsko gospodarstvo.

Stanovništvo RH „jede“ s 15.600.000 gha, a biokapacitet je 12.500.000 gha. Ujedno se na toj površini mora asimilirati i otpad od proizvodnje i potrošenih dobara za ljude s određenim materijalnim životnim standardom. Ekološki otisak stanovnika Hrvatske 2017. g. bio je 3,34 gha/st, što je dosta manje nego kod stanovnika EU (4,59 gha/st) ili USA (8,7 gha/st), ali ipak prelazi dopušteni bio kapacitet biosfere RH koji iznosi 1,99 [gha/st]. StanovnikRH ima samo 1,99 [gha/st], a „jede kruh“ iz površine (tla, vode i zraka) od 3,34 [gha/st] 

Približno 12 milijardi hektara biološki produktivnog kopna i vode je na Zemlji. Preračunato na 27 zemalja EU i UK, 2016. g. prirodne resurse Europe činilo je pet vrsta otisaka računato na globalne hektare po stanovniku: obradivo zemljište 0,8; pašnjaci 0,23; šumsko zemljište 0,55; ribolovno područje 0,14; izgrađeno zemljište 0,11 te 2,76 gha/st ugljikov (energetski) otisak izraženo kroz emisiju CO₂. Šumsko zemljište služi za tri različite i važne namjene: šumski proizvodi (drvo, gljive bioraznolikost) i dobivanje kisika i odvajanje CO₂ iz atmosfere. Sve to čini ukupno 4,59 gha/st za građanina Europe.

Za pravilno sagledavanje održivosti života potrebno još dodati novu ekonomsku značajku: Indeks humanog razvoja (HDI). To je statistički složeni indeks očekivane životne dobi, stupnja obrazovanja i pokazatelj dohotka po stanovniku. Prema HDI svrstavaju se države svijeta u četiri razine ljudskog razvoja. Viši HDI znači da je životni vijek duži, razina obrazovanja je viša i bruto nacionalni dohodak BND (PPP) po stanovniku je veći. Taj HDI indeks je razvio pakistanski ekonomist Mahbub ul Haq, a dalje ga je koristio za mjerenje razvoja država Ured za izvještaje o humanom razvoju Ujedinjenih naroda (UNDP). Od 1990. g. UNDP godišnje sastavlja Indeks humanog razvoja (HDI) za 189 zemalja. Skraćeno rečeno: Indeks uključuje tri dimenzije ljudskog razvoja, dug i zdrav život, znanje, vještine i pristojan životni standard. Vidi grafički prikaz veze između HDI i ekološkog otiska. Kliknite da bi vidjeli veću sliku

Kada se na grafu na „Y“ osi prikaže numerički ekološki otisak, a na „X“ osi HDI indeks humanog razvoja, dobije se grafički prikaz u kojem se može nacrtati točka za HR koja ima ekološki otisak od 3,92, a HDI indeks 0,851. Hrvatska globalno spada u razvijene zemlje, jer je HDI iznad 0,8, što se smatra granicom za razvijene zemlje u svjetskim razmjerima. No, globalni ekološki biokapacitet od 1,99 gha/st pokazuje da sve EU zemlje žive u režimu tzv. ekološkog deficita, 

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_Human_Development_Index

B.Što raditi?

a) Prvo poduka, na svim razinama društva. Predavanje o ekološkom otisku za škole koje sudjeluju u projektu Otapam li ledenjake? pratila su 92 srednjoškolca koji su aktivno sudjelovali u traženju odgovora na pitanje kako smanjiti ekološki otisak u hrani, energiji, transportu, otpadu i drugim bitnim područjima. Predavanje se održalo 14. prosinca 2020. putem Zoom platforme, a uz razgovore o područjima koje ekološki otisak pokriva, srednjoškolci su kroz zajednički rad na vježbi identificirali aktivnosti kojima možemo smanjiti ekološki otisak u tim područjima.

b) Na TED platformi (USA)  znanstvenici  daju savjete o prehrani od „njive do stola“  bez gubitaka.  Naime, 30 % hrane propada, jer se ne koristi umjetna inteligencija kojom se upravljaju proizvodnja, transport i potrošnja rajčice. Želite li svježu rajčicu, nećete je naći u robnim kućama nego u komunikaciji direktno s malim proizvođačem koji u svom vrtu ima proizvodnju. Hrana je izvor profita, a ne zdravlja.

 c) Dakle, prijateljeva kritika moje održivosti odnosi se na „konzumaciju“ 2,4 % globalnih hektara izgrađenog zemljišta 0,11 gha/st tj. iz betoniranog tla obiteljske kuće. Površina stambene površine u RH iznosi 170.459.000 m² što nam sugerira da možda imamo dovoljno izgrađenih zgrada za život, naročito u selima. Na jednom forumu čitam: "Mislim da je izjava mlade treba zadržati na selu pogrešna. Iz perspektive, mlade je potrebno motivirati da napuste grad i presele na selo. Onda će i ovi koji žive na selu i razmišljaju o odlasku, zasigurno u njemu ostati."

d) Ponovo pročitati post o 170 ciljeva UN-a - naročito Cilj br  2; o gladi i  prehrani. Pogledati tablicu utjecaj na okoliš kojom se može procijeniti tko ( djelatnosti)  i koliko  se " krade" majčicu Zemlju zbog onečišćenja okoliša. Ako se   rajčice  proizvode  u vrtu  onda je  beznačajno onečišćenje okoliša od transporta , ambalaže te konzerviranja  i skladištenja hrane. 

.

 

Dematerijalizacija i bekva

Dan planeta Zemlje

Danas, 22. travnja, obilježavamo Dan planeta Zemlje. Prisjećamo se i pokušavamo slaviti taj dan već 51 godinu, pod motom: „Obnovimo našu Zemlju“ (Restore our Earth). Postoji mnogo načina za slavlje, ali da se samo i požalimo jedni drugima kako svaki dan 260 tisuća tona plastike pluta morima ili 2 milijuna tona industrijskog i poljoprivrednog otpada kroz kanalizacije završi u vodama, dovoljno je. Milijarde i milijarde eura potrošit će se za liječenje ljudi od bolesti koje uzrokuje zagađen zrak. Postoji mnogo načina da obnovimo našu majčicu Zemlju, a jedan od njih je dematerijalizacija.

  Ove bekve bile  su korisne  sto godina

Mali video o vezanju trsova s bekvom

Dematerijalizacija je proces proizvodnje i korištenja proizvoda i usluga u kojem se upotrebljava sve manje i manje materijala, energije i informacije, te se time pokušava čuvati okoliš. To je pojam koji se koristi u mnogim granama ljudskog djelovanja. Nabrojat ću neke!

Ekonomija, smanjenje količine materijala potrebnog za obavljanje ekonomskih funkcija – postizanje više uz manju potrošnju različitih sirovina i energije. Drugačije rečeno, upotreba manje ili nimalo materijala za postizanje iste razine funkcionalnosti. U konstrukcijama zgrada, strojeva i uređaja teži se tome da se koristi što manje materijala, što uzrokuje manju potrošnje sirovina i energije.

Elektronička obrada podataka – prelazak s rukovanja papirnatim potvrdama o vrijednosnim papirima na obrasce u relacijskim bazama. Umjetnost – ideja u konceptualnoj umjetnosti u kojoj umjetnički objekt više nije materijal. U znanstvenoj fantastici: pri putovanju svemirom (Zvjezdane staze) koristi se pojam dematerijalizacije u teleportaciji, kretanju predmeta i ljudi kroz svemir.

Priča o dematerijalizaciji nije nova, jer već od srednjeg vijeka poznaje se tzv. „Occamova britva“. To je zakon ili načelo o štednji (latinski: lex parsimoniae) izražen, slikovito rečeno, „oštricom britve“. Načelo počiva na frazi "Uzalud je raditi s više onoga što se može učiniti s manje" ili "entiteti se ne smiju množiti bez potrebe", ili „najednostavnije objašnjenje obično je ispravno“. Ideja se pripisuje engleskom franjevcu Williamu iz Ockhama (oko 1287. – 1347.), skolastičkom filozofu i teologu koji je koristio sklonost jednostavnosti da brani ideju božanskih čuda. Naši starci su znali reći da ne treba kupovati ono što ti ne treba, jer ćeš morati prodavati ono što ti treba. Možeš koristiti javni prijevoz, taksi, bicikl ili ići pješice umjesto imati svoj automobil za prijevoz od mjesta A do mjesta B.

Promjena svjetonazora

Zašto valja ozbiljno prihvatiti dematerijalizaciju? Do sada je oko 20 % svjetske populacije iskoristilo 80 % resursa i pripadajućih materijalnih tokova, zbog snažnog gospodarskog rasta nekih zemalja.

Ekološke posljedice ovih opsežnih i sve većih materijalnih tokova ili su negativne (npr. ozonska rupa, klimatske promjene, dezertifikacija) ili su nepoznate. Stoga načelo predostrožnosti zahtijeva smanjenje protoka materijala kako bi se izbjeglo preopterećenje ekoloških sustava (npr. podzemne vode, tla).

Dematerijalizacija znači promjenu svjetonazora u dnevnoj politici i politici zaštite okoliša, jer pomiče fokus gledanja s izlazne strane gospodarstva (emisije i otpad i njihovi utjecaji na okoliš) na ulaznu stranu proizvodnih faktora i prirodne resurse. Poznat je u dematerijalizaciji koncept faktor 4 i faktor 10, gdje se udvostručuje blagostanje i prepolavlja potrošnja prirodnih izvora za život.

Prirodni izvori života su: sirovine, tlo, voda, zrak, prirodne sile, bio-sustavi i površina zemljišta. Dalje se tu uključuju i minerali, fosilna goriva, nuklearna goriva, biomasa (npr. drvo), životinje, prirodne sile; vjetar, valovi, plima i oseka, sunčevo zračenje, gravitacija, geotermalna energija, bio-sustavi, biološka raznolikost, prehrambeni lanci. Izvori za život su mogućnosti u namjeni zemljišta za stanovanje, industriju, infrastrukturu, rudarstvo, poljoprivredu i šumarstvo.

Pristup procesu dematerijalizacije

Prvo se mora definirati neka korisna funkcija (value function ili utility function)[i] kojom se razmjenjuju (stavljaju u omjer) različita svojstva materijala i proizvoda. Korisne funkcije, primjerice za konstrukciju automobila, sadržavaju sljedeće elemente: masa i volumen materijala, čvrstoća i utrošak energije za proizvodnju materijala te utrošak energije u korištenju automobila i cijena. Jasno, u korisnu funkciju valja uključiti i štete od emisije ugljikova dioksida CO₂ i ostalih štetnih tvari u okoliš.

Daljnji postupak je izučavanje mehaničkih svojstava materijala kao što su gustoća kg/m³ i čvrstoća u MPa (mega paskali) ili (N/mm²). Tako, primjerice, fleksibilni polimeri imaju gustoću oko 100 kg/m³, a čvrstoću 1 MPa. Magnezijeve legure imaju gustoću od 2000 kg/m³, a čvrstoću od 200 MPa.

Kod starih modela automobila koristilo se i drvo kao materijal, dok se danas koriste legure čelika, aluminija i polimeri. Isto tako omjerava se potrošnja energije prema volumenu za proizvodnju različitih materijala. Za čelik je potrebno potrošiti energije 200000 MJ/m³ kako bi se ostvarila čvrstoća od 1000 MPa. Na koncu se omjerava i masa automobila u kg, s potrošnjom energije u vožnji u MJ/km. Za moj automobil Škoda Fabia od 1000 kg, potrošena energije prijevoza iznosi 2 MJ/km. Iz potrošene energije izračuna se emisija ugljikovog dioksida CO₂. Kod velike konkurencije proizvođači ističu prednosti svojih vozila. Za automobil Toyota Prius kod potrošnje 1,5 MJ/km emisija ugljikovog dioksida CO₂ je 100 mg/km, što ga čini, na neki način, eko-auto šampionom u procesu obnove Zemlje glede zdrave atmosfere. Sličnu metodologiju moguće je primijeniti na sve proizvode ljudskih ruku. Mnogobrojni podaci o materijalima stavljaju se u velike baze podataka te se metodama selekcija i optimizacije izaberu funkcionalni materijali s uštedama (dematerijalizacija) kod proizvoda.

Bekva

Bekva, drvo (s. vitelina) slično bijeloj vrbi (Salix alba), koje raste kod nas, može biti primjer za dematerijalizaciju. Kako? Danas se još zadržala „tehnologija“ vezanja loze i trsova za kolce ili žice grančicama od bekve kao vezicama. No, ljudi su „zaboravili“ tu tehnologiju ili su postali komotni, pa za vezanje koriste vezice od (plastike) polimernih materijala, koje u sebi mogu, ali ne moraju, imati metalnu nit. Za 100 takvih vezica treba izdvojiti 28 kn (3,8 €). Netko će se mom objašnjenju suprotstaviti svojim stavom – pa nećemo se sada vraćati u prošlost, dodat će, moramo slijediti napredak. Fraza je to koja se često ponavlja, ne pitajući koliko taj napredak košta ovu Zemlju i to danas, kada je želimo obnavljati. Naime, moramo sučeliti stare materijale i mudrosti i vještine s novim materijalima i postupcima i proračunati i omjeriti korisne funkcije. Za proizvodnju materijala polimera i proizvodnju proizvoda, primjerice ovih vezica, troši se energija iz fosilnih goriva od 70 do 140 MJ/kg, zatim voda od 40 do 400 L/kg te se emitira u atmosferu od 2 do 5 kg/kg ugljikovog dioksida CO₂. S druge strane, bekva kao biljka fotosintezom od ugljikovog dioksida i vode proizvodi kisik i još glukozu i druge tvari koje se nalaze u grančici bekve, a troši Sunčevu energiju svjetla i topline. Više o kemijskoj reakciji fotosinteze vidi na https://ekovalen.blogspot.com/2014/10/kositi-travu-kosom-je-bolje-od.html. Kad se koriste te polimerne vezice one ostaju (zbog komocije) u vinogradu i onečišćuju njegov okoliš, dok bekva istrune i ne opterećuje ga. Bekva je  primjer za faktor 10. Perušina je divan primjer kako se može koristiti za izradu cekera i logožara te različitih umjetničkih figurica (lutki), ali i kao toplinski izolator, primjerice u madracima za spavanje. Vrba se koristi za izradu košara i koševa.

No, najbolji primjer eko-učinkovitosti je biljka konoplja koja se koristi za izradu toplinskih izolatora s primjenom za toplinske fasade, stropove i krovišta. Kod rasta ona fotosintezom potroši 22 t/ha ugljikovog dioksida. S druge strane, zamjenjuje polimerne toplinske izolatore i mineralnu vunu, za koje je potrebna energija od fosilnih goriva. Energija za primarnu proizvodnju izolatora debljine od 10 cm za 1 m² fasade iznosi: 178 MJ za tvrdi polistiren (neopor), 213 MJ za meki polistiren (stiropor) i 225 MJ za mineralnu vunu. Tu je evidentan primjer  faktora 4 ili 10, gdje konoplja ne troši energiju nego još dodatno “jede“ ugljikov dioksid CO₂ .

Danas postoji mnogo izvora u kojima se mogu pronaći korisne informacije kako pristupiti obnovi Zemlje. Nabrojit ću meni najvažnije:

https://www.nachhaltigkeit.info

Leksikon održivosti, osmislila je 2001. godine Zaklada Kathy Beys iz Aachena, a na mrežu je stupio u srpnju 2002. Danas se ga često citira na mnogim tražilicama.

https://de.wikipedia.org/wiki/Dow_Jones_Sustainability_Index

Skup DJSI – Dow Jonesovi indeksi održivosti, najuspješnije su referentne vrijednosti za investitore koji su prepoznali da su održive poslovne prakse presudne za stvaranje dugoročne vrijednosti dioničara i koji svoja uvjerenja o održivosti žele odražavati u svojim investicijskim portfeljima. Index je pokrenut 1999. godine kao prvo globalno mjerilo održivosti i prati stanje dionica vodećih svjetskih tvrtki u smislu ekonomskih, okolišnih i socijalnih kriterija.

Više o ovoj temi vidi i u mojim postovima: https://ekovalen.blogspot.com/2012/05/lijeno.html i

 https://ekovalen.blogspot.com/2019/05/sreca-i-okolis.html

---

[i] Michael F. Ashby; Materials and the Environment, ELSEVIER Amsterdam, 2009.